Ladislav Babić: Dokaz

Neki vele da je politika kurva, drugi pričaju kako su su svi ljudi navodni stručnjaci za nogomet, dok treći – među koje i sam spadam – shvaćaju da su „stručnjaci“ za politiku jednaki onima za nogomet. Politika bi u svojoj osnovi trebala biti praktična humanistička djelatnost, koju su međutim većinom uzurpirale moralne ništarije. Na njenu površinu isplivao je najgori društveni šljam, koji se samo još u ratovima ponaša ogavnije. Upravo stoga (uz stranačku stegu – ropski okov nad slobodom čovjeka, njegova mišljenja i stava) mi se politika gadi, pa nisam bio ni u SKJ ili bilo kojoj potonjoj stranci, niti postoji ikakva mogućnost da ikada budem. Možda je to idealizam, ali radije sam nedjelatni idealist negoli licemjerni realist. Ja mogu u tekstovima lupetati i ljudi to upravo tako mogu shvatiti; političari ipak nisu tekstopisci, pa bi se trebali baviti konkretnim problemima, konkretnog života na konkretni način. Dakle, ako netko kaže da raspolaže dokazom/podatkom za neku tvrdnju, obaveza svakog kome se obraća bila bi zatražiti da ga javno iznese, što je s druge strane i tvrditeljeva obaveza. Doduše u idealnom svijetu, a ne u ovome gdje budale svojim floskulama zavode one još veće.

Ne postoji ni jedna škola koja bi osposobila političare za svoj posao (politologija je nešto sasvim drugo, u osnovi ona se bavi teorijskim proučavanjem djelatnosti moralnih kurvi i vezera, nikoga ne osposobljavajući za tako nisko spalu vrstu djelatnosti). Neškolovani, a moralni i prirodno inteligentni radnik primjereniji je za političara od školovanog licemjera, kojeg – u navodnoj brizi za društvo – prvenstveno vodi ona za vlastitu materijalnu poziciju. Sve se u kapitalizmu svodi na mjerljivost, brojčano dokazivanje i izražavanje uspjeha i neuspjeha, ali se riječ dokaz u svakodnevnoj praksi rijetko koristi u vlastitom originalnom značenju. Dokaz je uglavnom materijalne prirode (uzorak, rezultat genetske analize, fotografija, pronađeni artefakt, otisak prstiju,…), a prezentatoru dokaza uopće nije potrebno samome doći do njega, već je dovoljno da se referira na tvrdnje relevantnih osoba, uz prikladnu dokumentaciju, dakako. Izuzetno, u nematerijalne dokaze ubrajaju se izjave svjedoka, od kojih na sudu bar dva nezavisna – sasvim opravdano imajući skepsu prema opažajnim i interesnim karakteristikama jedinki – uzajamno nepovezana svjedoka, moraju iznijeti slagajuće se tvrdnje o događaju i njegovom uzročniku. Jasno, postoje i čisto teorijske tvrdnje koje dokazom postaju (recimo u matematici) kad se iz njih mogu izvlačiti neproturječne posljedice, a u egzaktnim znanostima tek kad su eksperimentalno ili opažački potvrđene.

Političarima ili je nepoznato značenje spomenute riječi, ili je – s obzirom da većinu mnogi percipiraju moralnim kurvama – itekako zlorabe u ostvarenju svojih kurvarluka. Narod pak, neobrazovan, naivan i također interesno prvo za sebe zauzet, a koji od danas na sutra uglavnom živi od obećanja a ne dokaza, laka je meta za loptanje i osvajanje prvog – a ne samo drugog – mjesta, na ljestvici iskorištavanja. Da političari slušaju Wittgensteina i njegovu preporuku, u predgovoru knjige „Tractatus logico-philosophicus“ čak i jasnije izrečenom od strane Bertranda Russela:

„Ono što se uopće može reći, može se reći jasno; a ‘o čemu se ne može govoriti, o tome se mora šutjeti.’,

začepili bi svoje labrnje za vijeke vjekova, ali s obzirom da muzu izuzetno naivan i podatni prosjek normalne statističke krivulje, laprdaju bez prestanka i bez straha da će se netko (rijetko tko) sjetiti njihova bulažnjenja u korist izbornih glasova koji im osiguravaju materijalne beneficije. One legitimne, tako i kriminalnim postupcima stečene.

Kad predsjednica na inauguraciji lupeta:

“Mnogi su mi govorili što ti to treba, ulaziš u bitku koju ćeš izgubiti, ali ja se ne dam, ja se ne predajem i tako ću raditi i na boljitku Hrvatske. I bit ćemo jedna od najrazvijenijih i najbogatijih država europe i svijeta. Idemo već večeras raditi, čeka nas veliki posao”

nisam morao biti prisutan. To su vidjeli i čuli svi koji su gledali televizijski prijenos, a svatko se može uvjeriti na portalima ili direktno čuti s video snimke. To je dokaz! Lupetanja, a posredni dokaz o njegovoj suštini je suodnos izgovorenih bedastoća i svima znane (ali ne i priznane!) subjektivne i objektivno potvrđene svakodnevice.

Lingvistika, dakako, nije egzaktna znanost, a u praksi značenje jedne te iste riječi često zavisi o kontekstu upotrebe (ponekad i od osobe koja je upotrebljava, vrlo egzotično je shvaćajući), ali teško da riječ dokaz može mnogo više značiti od rječničkog tumačenja:

  1. činjenica ili argument kojemu je cilj da utvrdi istinu u vezi s nekom činjenicom, ukupnost razloga koji omogućuju da se utvrdi istinitost neke tvrdnje te postojanje ili nepostojanje nekog čina ili djela [dokaz teorema; bjelodan (itd.) dokaz]
  1. proces prosudbe čega: test [dokaz njegova znanja je ova knjiga]

Doduše, mnogi miješaju značenje dokaza s podatkom:

  1. činjenica za koju se zna da se dogodila, da postoji ili da je istinita
  1. činjenica koja se navodi da se njome što dokaže [prema najnovijim podacima]

koji može, ali i ne mora ići u prilog dokazu. Iako to nisu istoznačnice, ljudi koji navode kako raspolažu jednim ili drugim dužni su ih navesti (kao i njihov izvor) inače lupetaju u prazno, ponavljajući opća mjesta koja u politici ama baš ništa više ne znače do zavođenje biračkog tijela. Ne lupeta, zlorabeći značenja riječi i inteligenciju publike kojoj se obraćaju, samo desnica već isto čini i ljevica – svaka od njih prvenstveno u vlastitu, a ne u korist birača. S konferencija za novinare za koje gromoglasno najavljuju da će na njima iznijeti dokaze (ili makar samo podatke), mene ne zanimaju floskule tipa „vrijeme je pokazalo“, „svi znaju“, „opće je poznato“, „lako se nađe na internetu“ i slične, jer ako svi znaju čemu onda još konferencija za medije? Ako si obećao dokaz/podatak, molim lijepo da se ga iznese, a ne da se s gotovo potpunim skupom političara ma koje provenijencije prdi u isti čabar, iz kojeg se svakodnevno širi sve veći smrad. Obje strane političkog spektra bi trebale znati da se „bika drži za rogove, a ljude za riječ“, u protivnom niti su lijevo niti desno već do vrata u kalu.

Jedna lijeva, nezavisna vijećnica

Tvrdnjom da ima podatke o tomu kako, nakon ekološke nesreće koju je uzrokovala tvrtka generala Ivana Čermaka, nije došlo do zagađenja vode nego su tek „kontaminirani uzorci”… je uzdrmala građane i medije pa sad svi očekuju pojašnjenje o tomu odakle joj ti podatci koje nema ni grad niti oni koji provode istragu.”

Nažalost, ne mogu više pronaći tekst s portala kojemu vjerujem, gdje ona povodom zagađenja slavonskobrodske vode to eksplicitno tvrdi, ali je vrlo lako provjeriti s video inserta na YouTube. Na ponešto odgođenoj, obećanoj konferencij za medije, gdje se rječju obvezala iznijeti dokaze svojih tvrdnji, ona naprosto ponavlja opća mjesta (prdi u čabar) a ni traga o ikakvim dokazima/podacima i njihovim izvorima. Može li joj se onda vjerovati više nego ministru, za kojeg je gradonačelnik ustvrdio: Mi četvrti dan nemamo podatke, nego moramo vjerovati riječima ministra…“. E, ja ne mogu, i sasvim mi je svejedno tko zavodi ljude, lijevi ili desni. Jer od istine ni najekstremnija ljevica ne može biti ljevije. Rečenice koje čitam: „Ne možemo graditi povjerenje građana u državne institucije ako nema odgovornosti. Društvo u kojem nema odgovornosti osuđeno je na propast.“ nisu do floskule, ukoliko se ne poprate vlastitim primjerom – odgovornošću za vlastitu riječ!

Kako unatoč odbojnosti prema politici, u areni nikogovića ipak preferiram one nešto sitnije (ljevicu), nije mi pri pomisli dezavuirati osobu koju spominjem (pa joj ni ne navodim ime), s obzirom da niti ljude znam, niti imam ikakvog interesa (čak ni za utaživanjem žeđi brodskom vodom!) u cijelom slučaju, koji mi je tek inspiracija progovoriti o olakom korištenju pojmova, i još lakšem gutanju tvrdnji koje počivaju na njima. Cijeli slučaj služi tek za ilustraciju kako političari, ne birajući riječi, svijesno ili nesvijesno zavode narod. Jeli potom čudno da ga je još Gospodin nazvao ovcama, jeli onda čudno da se Hrvatska nalazi gdje se nalazi; kome nije još jasno da jasno kažem – v riti! Poneko mi spočitava da rijetko spominjem konkretna imena, no stvar je u tome da ako se čovjek vodi općim moralnim, humanističkim načelima, s istinom kao vodiljom nastojeći sagledavati stvarnost, onda se zaista ne mora od nemila do nedraga, ad infinitum baviti pojedinačnim ovcama koje ne posjeduju nijednu karakteristiku nevinosti, sem njenog simbola (bjeline). Učite li djecu fizikalni zakon, onda ne navodite bezbroj primjera, već ih je svega nekoliko dovoljno za ilustraciju njegove valjanosti. Poznavajući opće principe, lako prepoznajete i razumijete svaki pojedinačni slučaj.

Samo još par riječi o saopćenju DORH-a po kojem se incident u S.Brodu desio najvjerojatnije (prethodna riječ nije dokaz za bilo što!) sasvim slučajno. Eto, sutra će sasvim slučajno NE Krško „odletjeti u zrak“, što će DORH popratiti prigodnim saopćenjem. Jedan uzorak može se, doduše, i slučajno zagaditi, ali profesionalac – a valjda ih nisu kokoši uzimale – koji uzme samo jedan uzorak ne zaslužuje to ime, a još manje ako dozvoli zagađenje sviju! Kao ni laboranti, ako zagađenje potiče od njih. Kako, doduše, prema kvantnoj mehanici, u osnovi svih prirodnih zakonitosti leže vjerojatnosti, odnosno slučaj, predlažem lijevima i desnima da prestanu puniti bačvu svojim prcima, i da ujedinjenim snagama podnesu tužbu protiv ove grane fizike. Velike su šanse, poznavajući DORH i hrvatsko pravosuđe, da će dobiti spor!

 

8 comments

Skip to comment form

  1. I slučajnom, nenamjernom ubojstvu se sudi. U DORH-u sjede moroni.

  2. Babiću kritic dosljedno, pa makar se radilo i o Slavici Lemaić. Međutim, problem je u tome što je pošao od pogrešnih premisa

    1. Nije sve u šoldima, pardon, principima.

  3. Babićev crno-bijeli svijet. U stvarnom svijetu jedna od te dvije boje je suvišna.

  4. Slavicu je svojevremeno u politiku privukao Grubišić ,odnosno Glavaš.Jedan desni ,a drugi najdesniji.Potom je koketirala sa Gabrićem ,neoliberalom,čime je definitivno pokazala i utkala glasaćima svoj svjetonazorski put.

    Ona sa ljevicom nema ništa,izvrtati ju naopako i istresati kao praznu vreću,ne vrijedi ,izgubiti će vjerodostojnost,a onda političar gubi baš sve.Shvatiti ju dakle onako kako I što ona i jeste, kao jednu frakciju vazda izfrakcioniranoga HDZ-a,gdje u sredini u kojoj se za desnicu mahom odvaljuje po 80 % glasova kao nezavisni kandidat nešto može i napraviti.

    Želite joj doista pomoći nađite si novu igračku na svjetonazorski osiromašenoj ljevici.

    1. Dobar dan! Da se upoznamo? Ja sam onaj koji se često neće slagati s tobom. Slavica Lemaić je slobodna i misleća političarka, pod ničijom kontrolom.

      Autor kolumne se krivo odrazio o njoj.

      1. Ja o njezinom svjetonazoru ,a ti o kontroli.Dakle,samo joj nemojte ništa pomagati,druže Jagma.Inače drva se slažu…

  5. Uzimati Lemaićku kao argument za političku nedosljenost je svinjarija. Velika greška i picajzliranje.

Odgovori