«

»

sij. 20 2018

Ladislav Babić: Avers i revers različitih novčića

U izvorišnim osnovama Ustava RH, među inim činjenicama, polučinjenicama i mitovima (recimo, iz 7. stoljeća povjesničarima je malo što poznato da bi se uopće smjelo uvrštavati u ustav – osim zbog indoktrinacije suvremenika mitologizacijom povijesti – dok se ime Hrvat spominje tek polovinom 9-og stoljeća, imajući malo veze s današnjim Hrvatima koji su se još u 19. vijeku odvojeno deklarirali Hrvatima, Slavoncima i Dalmatincima, dok se u srednjem vijeku tri kraljevine zasebno spominju u ispravama. Sve to je sasvim jasno s gledišta naroda kao umjetnog, političkog konstrukta u nastajanju. Stoga je i ime „hrvatski državni prostor“ – koje mnogi provlače kroz povijest, naprosto fantazmagorično i posve nejasno.) u kojima se navodno očituje „tisućljetna nacionalnu samobitnost i državna opstojnost hrvatskoga naroda“, stoji među ostalim kako ona leži i „…u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.)…“, što se kod prosječnog građanina smatra neupitnom činjenicom, jer u Ustavu ne mogu pisati laži. Mada je, s druge strane, poznata izreka kako papir trpi sve. Doduše, možda je rečeni ustav pisan na posvećenoj hartiji, pa tamo izrečene tvrdnje ne treba dovoditi u proturječje sa stvarnim stanjem stvari. Kako je međutim jasno da ne posvećuje dragi bogo ni ljude, ni događaje, ni njihove interpretacije, već to čine ljudi sami – a za njih je još Erazmo Roterdamski prije više od četiri stoljeća konstatirao da služe Ludosti kraljici svijeta (pričinja se da je u međuvremenu s prijestolja zbačena Zlatnim teletom, no iskusniji znaju da je ono tek jedna od njenih manifestacija) – skeptičnijima ostaje preispitivanje raznoraznih tvrdnji koje kolaju eterom života.

„Nesreća je, kažu, biti varan, ali je još veća ne biti varan. U velikoj su zabludi oni koji misle da čovekova sreća leži u stvarnosti; ne, ona zavisi od mišljenja. Zbog toga u životu ima toliko tamnih i raznorodnih stvari da je prosto nemogućno pronaći jednu pouzdanu istinu, što su pravilno naglasili moji akademici, koji su među filozofima najmanje oholi; pa čak ako se i pronađe kakva istina, ona često ide na štetu životne sreće. Najzad, čovek je stvoren tako da ga više privlači laž nego istina. Ako neko želi jasan i pristupačan dokaz za to, neka ode na propoved u crkvu. Dok se govori o istinitim stvarima, svi dremaju, zevaju i čame. Ali ako koji gromovnik (oh, prevarila sam se: htela sam reći govornik), što se često događa, razveže kakvu bapsku priču, odjednom se svi trgnu iza sna, isprse se i slušaju otvorenih usta!“

S obzirom da su pratioci „kraljice svijeta“ atributi (za koje smo uvjereni da slijede sve druge a nikako nas):

 „Ova ovde što tako ponosno uzdiže obrve zove se φιλβυτία (Samoljubivost); ovoj što kao da se smeje očima i pljeska rukama ime je κολακία (Laska); ova što napola spava zove se λήνη (Zaboravnost); ona tamo što se oslanja na oba lakta prekrštenih ruku zove se µισοπονία (Lenjost); ova s vencem ruža na glavi i zavijena u mirisni oblak je ηδονή (Naslada); ona tamo s neodređenim i izgubljenim pogledom zove se άνοια (Lakomislenost); najzad, ova okrugla, debeljuškasta, s glatkom kožom naziva se τρυφή (Razuzdanost). Među devojkama vidite i dva muška božanstva od kojih se jedno zove κώµος (Gozba) a drugo νήγρετοζ ύπνος (Tvrdi san). Pomoću ovih vernih slugu podvrgavam pod svoju vlast ceo svet i vladam i nad vladarima.“,

jeli čudno da većinu „više privlači laž nego istina“? Dobro to znaju upravljači javnog mnijenja – pastiri ovčica kojima ga treba udresirati – još davno prije Goebbelsovih vremena. Nesposobnost razlikovanja forme od suštine i kolizije vladajuće suštine sa istinom, izvan je misaonih mogućnosti domoljuba. Patriotizam nije, naime, ništa drugo no „prihvatljivi“ oblik virusa, ležećeg u rasponu od domoljublja do nacionalšovinizma, pa čak i rasizma.

„Stoga ljudi kojima je dato da osete takav zanos (a dato je vrlo malom broju ljudi), doživljuju nešto vrlo slično bezumlju; oni govore reči bez veze, u njima nema ničeg ljudskog, iz grla im izlaze neki besmisleni glasovi, svakog časa menjaju izraz lica: čas su veseli, čas potišteni, čas plaču, čas se smeju, čas opet uzdišu; ukratko, sasvim su »izvan sebe«. A kad se »vrate sebi«, ne znaju reći gde su bili, da li u telu ili izvan njega, da li su bdeli ili spavali; ne sećaju se šta su čuli, šta su videli, šta su govorili, šta su činili. Sve vide kao kroz maglu ili san. Znaju samo to da su u tom svojem bezumnom stanju bili neopisano srećni. Mnogo im je žao što su se osvestili i ništa više ne žele nego da njihovo ludilo traje večito. I to je tek neznatno iskušenje buduće sreće.“

Nesporno je ZAVNOH bio jedno od političkih tijela zajedničke borbe jugoslavenskih naroda (a svakako se nije odnosio samo na Hrvate jer su Srbi u toj borbi bili nadproporcionalno zastupljeni), kao i da u aktualnom trenutku nije toliko važno kako je potvrdio elemente hrvatske državnosti, koliko da je – u danas proskribirana zajednička, bratska vremena jugoslavenskih naroda – nije zanijekao! Stvarnost protkana proustaškim elementima (od imena valute, preko činova hrvatske vojske, nesmetanog širenja ustaških parola, negiranja jasenovačkog logora, nekažnjenog izražavanja proustaške nostalgije od crkvenih i državnih velikodostojnika, itd…) – što možemo ilustrirati i pokroviteljstvom Sabora nad bleiburškom komemoracijom ali odbijanja pokroviteljstva sjećanju na 75 godišnjicu bitke na Sutjesci (kojoj su Hrvati dali veliki obol, a bez koje teško da bi bilo ove države) – skeptičnije čini opreznima u njenoj prosudbi. Piše Ante Tomić u jednom tekstu:

“Razgovarao sam još minutu ili dvije s uljudnim, skromnim, tihim starim gospodinom i ne pamtim što sam mu rekao, sjećam se samo kako mi je bilo nelagodno. Mogao sam razumjeti muku njega i njegove supruge, kako su beskrajno voljeli svoga sina, kako svi mi beskrajno volimo sinove i kćeri, i kako im se sunce ugasilo i studena se tama spustila na zemlju kad je on poginuo, ali kako ih je tješilo da im je dijete poginulo za Hrvatsku. Smrt njihovog sina bila je nekako bolja, plemenita i nesebična, imala je uzvišeni, patriotski smisao. Dok se u priču nisu podlo umiješale nekakve pare.

A pare su se umiješale od samog početka tzv. „domovinskog rata“, kojeg čak i hrvatski antifašisti sasvim krivo dovode u kontekst NOB-a, kao navodnog kontinuiteta antifašističke borbe Hrvata u ostvarenju državnosti. Dakako, postoje sličnosti, ali i mnogo nespojivije razlike između ovih ratova. Prva razlika je u tome što su komunisti (nakon četnika ubrzo pasiviziranih, s velikosrpskom ideološkom osnovom, gotovo odmah postajućih suradnicima okupatora i suborcima ustaša u borbi protiv partizana) poveli ustanak lišen nacionalističkih premisa u obrani cjelovitosti države, dok su suvremeni hrvatski dragovoljci to učinili upravo sa suprotnom namjerom. U tom su oni pogledu sasvim različiti – mada su prvi očuvali hrvatsku državnost u ondašnjem okviru, a drugi osamostalili državu. Prvi je rat (NOB) bio obrambeno oslobodilački, istovremeno građanski i socijalna revolucija. Drugi („domovinski“) bijaše građanski, djelomice obrambeni i kontrarevolucionarni. Prvi je vođen principima socijalne pravde, drugi isključivo principom nacionalnog (ali ne i građanskog) oslobođenja, lišenog elemenata socijalne pravednosti. Prvi je vođen idealističkim motivima (socijalne pravednosti), drugi isključivo iz nacionalnih i kontrarevolucionarnih, koji su doveli do produbljenja socijalnih razlika u društvu. Dok su komunisti odlazili u šumu bez očekivanja izravnih materijalnih kompenzacija, dotle su dragovoljci „kraljicu svijeta“ – zastupanu propalim povjesničarem i njegovom klikom – slijedili iz manje idealističkih razloga. Da ne pričam dugo, evo citata iz „Stenograma o podjeli Bosne“, javnost ugledavši zahvaljujući Mesiću te nedavno preminulom Predragu Luciću i Senadu Pećaninu (danas u ponovljenom, djelomičnom izdanju od strane „Centra za kritično mišljenje“ i portala Tacno.net iz Mostara). U Hrvatskoj se lavina kritike slila na njih, ne dovodeći u pitanje autentičnost stenograma, što dovoljno govori o moralu „istinoljubaca“. U „Zapisniku sa razgovora… Franje Tuđmana sa Ministarstvom obrane RH 22.11.1993.“, stoji i ovo:

„Josip Lucić:

…Evo, reći ću vam slijedeće – dobrovoljci, koji su najviše ratovali, niti jedan nije dobio stan, gospodine Predsjedniče. Drugi paraziti – koji su, ništa nisu odratovali, hrpa ih je dobila stanova. Ali, to je stvarno istina.“

Franjo Tuđman:

To neće biti valjda istina.

Josip Lucić:

Istina je gospodine Predsjedniče, ja ću vam to pokazati, i pokazat ću vam na primjeru – evo na primjeru 1. brigade, možete vidjeti… Zašto ima tako mnogo zapovjednika? Zato što su se javili iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i svijeta – to su agresivni mladi ljudi – mora im se dati promocija, jer su to selekcionirana populacija, koja hoće ratovati. Koliko ih je dobilo stanova? Do sada se nije uselio niti jedan – sada je dobilo samo prvih 4,5 zapovjednika, dobilo rješenja za stanove, još se nije uselio ni jedan… Pazite, jedan broj pričuvnih zapovjednika Hrvatske vojske, koji su demobilizirani, su danas u stanovima Hrvatske vojske i dobili su te stanove i uzurpirali su ih…“

Franjo Tuđman:

Dobro, molim vas, vrtimo se oko toga.

Josip Lucić:

Ali to je ključna stvar za motiv, za rat.

Franjo Tuđman:

Svakako, ja to znam i to vam i govorim, od prvoga dana. To meni ne treba tumačiti. To sam vam govorio, i kada ste bili načelnik personalne službe, i svima to govorim…“, („Stenogrami o podjeli Bosne“, str. 82-83)

Ovo sasvim dovoljno svjedoči o propagandnom pridobijanju hrvatskih dragovoljaca, korišćenjem mnogo motivirajućih izraza od bitiimati (posjedovati; pohlepe)! Mladi nadobudneži koji se ni ne mogu sjećati tih vremena, dresirani nacionalističkim obrazovnim sistemom i njemu primjerenim oblicima medijske propagande, ne pamte plakate koji su početkom rata preplavili ulice, govoreći o društvenim privilegijama oficira JNA (ubrajajući i stanove koji su im institucionalno dodjeljivani, baš kao i drugim radnim ljudima), a kojih neće biti u „slobodnoj Hrvatskoj“ jer ih kao nitko ne zahtijeva u „idealističkoj“ borbi za slobodu! Kako ih samo demantira iz javnosti povučen spisak „hrvatskih branitelja“, cenzura na HTV-u ne samo povodom pritiska udovica branitelja, „glogoškijevskih“ prekomjernih kuna na račun invaliditeta odabranih, i niz svakome poznatih privilegija protežiranih „domoljuba“ – uključivo svjedočenja imovinskih kartica svih članova vlade i saborskih zastupnika (ne samo njih) od devedesetih do danas – „za koje se branitelji nisu borili“!

Svakako to ne znači da je među dobrovoljcima „domovinskog rata“ manjkalo istinskih idealista (velikim dijelom izigranih), iskrenih ili zavedenih domoljubljem i otporom srpskim ekstremistima, no citat dovoljno svjedoči o načinima mobilizacije besprizornih, mimo javnih proklamacija. Dodajmo tome „ratni plijen“ u obliku nesprečavane „postolujne pljačke“ srpske imovine, kninske robne kuće, natpisa po kućama izbjeglica kojima ih dragovoljci rezerviraju za sebe, nasilna useljavanja u srpske stanove, donošenje zakona kojim se izbjeglim Srbima praktički sprečava pravo na napuštenu imovinu i slično. Pribrojimo ratnu i poratnu pljačku vlastitih građana, posljedica koje je stagnacija – u osnovi nazadak – države na ekonomskom i demografskom polju te iseljavanje cijelih familija (zarad nedostatka perspektive u državi dobro naplaćenog „idealizma“). Podsjećanje na suradnju tuđmanoida i njihovog žreca sa ustaškom emigracijom (čak i predratno šurovanje s ustaškim ratnim zločincem Maksom Luburićem!), neprocesuiranje ratnih zločinaca i proustaških klerikalaca, slavljenje osuđenih od međunarodnog suda, dokumentirani „udruženi zločinački pothvat“ pri aspiracijama za dijeljenjem BiH – koji navodno nije krivnja Hrvatske, jer o tome nikada nije odlučivao Sabor (kao da upravo nije bio takav plan elita), čisti je bonus u dokazivanju kvaziidealizma i poštenja hrvatskih branitelja i vodstva im. Mada sasvim formalno, o ciljevima ratova pričaju i nazivi vojnih jedinica. Dok su se u NOB imenovale po teritorijalnom načelu, imenima liječnika ili boraca za socijalnu pravdu, dotle se „domovinskoratne“ postrojbe pretjerano kite imenima predatora, velikaša, ili čak ustaških ratnih zločinaca (bojna “Vitez Jure Francetić”, IX. bojna “Rafael vitez Boban“), jasno pokazujući ideološku nespojivost negdanjih i nedavnih boraca za u osnovi različite ciljeve. Rečeno ne anulira krivnju druge strane nedavnih ratova, niti izrođivanje komunista tijekom povijesti poratne Jugoslavije, već samo unosi svjetlo u „domovinski rat čist kao suza“ (usput, suze daleko da su čiste, a sastav im je sličan sastavu pljuvačke!) – naravno, kad ga nezgodnih detalja očisti nacionalistički hrvatski Sabor.

Nevjerojatna je mržnja koju ljudi gaje prema Jugoslaviji, čak i ako se uzme u obzir velikosrpsko djelovanje, sasvim sigurno ne jedino odgovorno za njen raspad. Objektivna povijest Hrvatske ne može se pisati bez priznavanja dokumentiranog učešća naroda i narodnosti bivše države u svim fazama njenog postojanja, a posebno u onoj na koju bi morali biti najponosniji. Njihovo izmiješano učešće u oslobađanju svih krajeva od okupatora i domaćih izdajica, samoprijegorno požrtvovanje i davanje života za ranjenike i jednih za druge, ali i zločini koji su tijekom borbe počinjeni, povijesno su naslijeđe svih njenih naroda i velika je manipulacija, laž i iluzija to nijekati. Neprimjereno je nasilno uspostavljati kontinuitet NOB i „domovinskog rata“ na borbi protiv fašizma – onodobnog i ovodobno velikosrpskog (svoj pritom ne uzimajući u obzir). Partizani su se borili za oslobođenje države i socijalnu pravdu – ovaj čas slijepima za povijesnu perspektivu ovo izgleda kao izgubljena bitka; dragovoljci pak za secesiju i nezavisnost Hrvatske umjesto pokušaja miroljubivog razriješenja napetosti u negdanjoj državi (mudrost: „bolje deset godina pregovarati nego jedan dan ratovati“, dreseri uma koriste samo kad im odgovara). U sve globaliziranijem svijetu jasno je vidljivo da o suverenosti sitniša poput fragmenata bivše cjeline, nema ni govora. Kome je nejasno, bit će to dovijeka, no dobro se prisjetiti bune Gubčevih seljaka: za nikakvu se oni državu nisu borili, već ih je vodila potreba za socijalnom pravdom, protiv vlastitih izrabljivača – hrvatskih elita u drugim povijesnim okolnostima, ali jednake nezajažlivosti onih današnjih. Naprosto, NOB i rat za samostalnu Hrvatsku, gledajući ideološki, ciljeve za koje se borilo, protiv koga se borilo i način na koji se to činilo, dvije su različite strane – ne i istog novčića. Već i samo sudjelovanje s ustašama, neoustašama, ratnim zločincima i inom ekstremnom emigracijom u ostvarivanju „vrijednosti“ – države, iz koje danas mnogi bježe glavom bez obzira shvativši da ne predstavljaju nikakvu vrijednost u njoj, je moralno nedopustivo. Premnogi (samo)deklarirani antifašti podliježu dresuri elita, što nisu sposobni vidjeti. Možda ni ne sluteći promijenili su stranu (svjetonazor), kao što su vrlo svijesno deseci tisuća građana devedesetih godina promijenili stranku. Kraljica Ludosti u njih se manifestira kao puko državotvorstvo, kojem pristaju robovati bez propitkivanja. Zaslužuju li potom bolju državu od one koju imaju?

 

46 comments

Skip to comment form

  1. Borej

    Sudeći po ilustracijama (na vrhu i dnu) riječ je o aversu i reversu istih novčića.

  2. Vagabundo

    Babić opet aktualan: 9 stoljeće, Goebbels, ZAVNOH, ustaše, Tuđman ….

    Odi bre leči se!

  3. Jagma

    Historia est magistra vitae. Babiću, netko slijeva, netko zdesna, a netko do istine doazi iz povijesti, a netko iz budućnosti.

  4. Već viđeno,umiješ li nešto novo,ovo nitko ne čita.Kod Babića kao i kod Jagme pod šeširom baš ništa nema,samo đavo drema, sneva i izvoljeva.

    1. Jagma

      Oj pjesniče s dugom kosom, obrišeš mi…. dalje i sam znaš. Ti bi nešto nova, evo tijedna nova usro ti se đed Jova (pod šešir)

  5. E ,bar da si učio,prostačino bijedna, od đed Jove,Jovanovića Zmaja.Piše Jova u pjesmi “Šta se čuje…”

    Hrvat se ne bori da što otme kome,
    čuva sveti oganj na ognjištu svome.
    i dok tako čini,i najteži dani
    i Bog i pravda na njegovoj su strani.
    A kud će Srbin-zar da se dade
    putu,na kom nema zakona ni pravde.

    Ima Srba ,vilikijeh,rekoh ja vama,ali ne učiste od velikih srpskih ljudi ,nego učiste od zaludjelih velikosrba.

    Ni od jednog Hrvata ovako bistro ne čuh,kao od ovog velikog srpskog pjesnika.

    1. Jagma

      Stara konjino, živ ti meni bio i glavom katran miješao.

      Mlogo brkaš identitete!

      1. A što drugo no vrijeđanje ti ostade,u nokautu si kako reće Vagabundo.Ovaj meć u prvoj rundi tehničkim nokautom i nisam htio dobiti.narav mi je takva da se poigravati volim.A mnogo lepa pesma čika Jovina,ti se i ne sviđa.

  6. Zambata

    Što je Babić luđi, to mu je publika na portalu više oduševljena.
    O, drugovi, jel’ vam žao….

    1. sex pistol

      Vidiš trn od Babića u očima drugih, a ne vidiš filoustaško brvno od Hasanbegovića u svom oku.

      Oj, druže, moj po tvojoj labrti struže.

      1. Vagabundo

        Hasan je bio na Frljketovoj predstavi, a bojim se da ti nikada nisi.

      2. Zambata

        Zašto meni “prišivaš” Hasana? Kad sam zagovarao njegove političke stavove? Inače, smatram ga bezveznjakom, koji se dokopao pozicije u HDZ-u i Saboru samo zbog vrhunaravne neposobnosti Karamlatka., te trajno oštetio HDZ za 2 glasa (svoj i prije Brune napuhane).
        Malo ga je ponijelo, pa ga, što bi rek’o Ćiro Blažević pamet prebacila. Ali ono malo, što je Hasan kao ministar napravio, bilo je učinkovito. Komunofašističke mlatimudane odbio je od državne sise, a tek su se navikli da daju samo sebi i to koliko kome treba. Malo li je?

        1. Jagma

          Ti se u kulturu razumiješ kao Mara u krivi kurac. Izjasni se o filoustaševoj izjavi da je preambula Ustava RH o antifašizmu floskul ili si isti kao on.

          1. Zambata

            Tebi se trebam izjasniti?
            Ti bi malo “isleđivao”?
            Ako ne mislim kao ti, ti bi ‘apsio ili besio?
            Odjebi, šupčino, nasljedniče čizmaša u kožnim mantilima.

            1. Jagma

              Zaboli me kita za tvoje mišljenje. Nego, guraš se u prve redove. Izvjesi onda svoju zastvau na vidljivo mjesto. Još uvijek ju držiš polusmotanu, ali oni koji te prate znaju da je na njoj svastika. Ti imaš kožni mantil i legitimaciju UNS-a iz 1941-e.

              1. Maki

                Pretjerao si. Zambata je samo mali domobran iz spomenute godine.

                1. Zambata

                  Radije biram biti mali domobran, nego veliki staljinista ili udbaški sljedbenik.
                  Što ti više voleš?

  7. Sasvim je nekorektno tražiti i viđati fašizam tamo gdje ga nema.Takve snage u RH su marginalizirane,dok su u Srbiji na vlasti.

    Koliko nekorektno toliko je i prividno da raznorazne pogubljene ljevičarske snage na prostoru iste nekorektnosti žive, od integralnih jugoslavena kosovaca,udbaša,unitarista,staljinista,praksikovaca,miloševićevaca,titoista,maoista i inih drugih .

    1. Maki

      U Srbiji je fašizam na vlasti? O budalo namjerno zlobna!!!

      Integralni Jugoslaveni? Što je to? Keks od žitarica?

      Tko se poput tebe uvrštava praksikovce među miloševićevce najobičniji je drkadžij akoji želi biti intelektualac. Ti si kvaziintelektualac nazi tipa.

  8. Znači četnici nisu fašisti,mnogo ih voleš.Maloga Hasu ,baš kao i Prkačina ili još pokojeg budalu javnost ovdje doživljava kao provokatore,dok u Srbiji za njih većinski glasaju.

    Uostalom provokator Prkačin je baš uradak nekih od vas ovdje,po zadatku.Ta mala smo sredina,svi sve znamo.

    1. Zambata

      Za njihovu, kao i za tu našu marvu, “četnici su prvi gerilci u Europi”.
      Draža je dobio američki orden, hvali se neman.
      Vučić, Dačić, Vulin i ostala stoka, za naše komentatore na portalu, najjači su istinoljupci i borci za mir.
      Antifašisti, takorekuć’.

      1. Stalker

        Zetgeist, odavno si prestao biti bitan, nakon što si sam sebe u žaru polemike provalio kao lažova, falsifikatora POVIJESNIH ČINJENICA. Čovjek te je fino nešto upitao, ali ti, stoko kretenska, opet ne daješ odgovore…ovaj put o integralnom jugoslavenstvu i praksisovcima. Kužim koliko si jadan. Nije te stid biti glup i mrzitelj? Sumnjam, jer ti si operiran od morala… preduzetniče!

        Zambata, nabijem i tebe domobrančinu i četnike koje ustvari stalno podmećeš neistomišljenicima. Ti si bik nacistički nepodojeni.

        Gledalju nacisti sbe u ogledalu i vide četnike. Konji jedni.

        1. Vagabundo

          Nisu li se mnogi na vlasti u Srbiji sami deklarirali svojedobno kao četnici?

          Nisu li u državi službeno rehabilitirali četnički pokret koji je, to valjda ne treba dokazivati, čisti fašistički pokret?

          Ako možda griješim, kako bi ti okarakterizirao četnički pokret i njihova djela?

          Uspoređuješ ljude na vlasti u RH koji, što god ti mislio, javno govore kako se odriču ustaškog nasljeđa i one koji rehabilitiraju četnike i sami su se nazivali četničkim vojvodama.

          Ne vidim zašto bi se mi uopće uspoređivali s dotičnima, ali vi ste krenuli s tim rabotama. Meni je puno draže kada se krenemo uspoređivati s boljima od sebe, kao što ste neki dan krenuli s nizozemcima. Daj da vidimo što bi sve trebalo načiniti da se približimo njihovim standardima. Nema koristi od uspoređivanja sa onima koji su još više zaostali od nas.

        2. Zambata

          Takve kao ti, tvoji preko grane zovu “govedo neopevano”.

  9. Vagabundo

    Vi jednostavno ne razumete da je došlo do male historijske omaške po pitanju četnika.

    S druge strane, postoje neke spodobe koje ne razumiju da se protiv domaćih devijacija ne može boriti tako da uporno tvrdi kako su tuđe ili prošle devijacije bile nešto dobro ili još gore – lažima i pretjerivanjima.

    Doduše, treba shvatiti d apostoje ljudi koji nisu u stanju polemizirati već konstantno trolaju i provociraju nadajući s e ne znam čemu – da će veći broj žešćih komentara dopinijeti nečemu. Čemu?

  10. Mora se priznati praksikovci su to lukavo izveli,avangarda KPJ e da bi mogla što ugodnije preživati smišlja žešći marksizam od marksizma i žešći komunizam od komunizma,a dA BI MOGAO NA MIRU ŠTO VIŠE ONIH vAGABUNDOVIH VISKIJA STRESTI NA RAČUN SAMOUPRAVLJANja.Što imaš sa praksikovcima,ti si ionako bakarićevac,jagma šuvarovac,,onaj tamo baltićevac,čekam još samo mamulovce i ćosićevce.

    Povijesne činjenice tebi su Stalkeru nepoznate,obrazovan si u davna vremena kada se hpr.o Principu učilo kao o nacionalnom junaku,no današmji svijet kao i uvijek doživljava ga teroristom.

  11. Vagabundo

    Nema se tu što čuditi. Evo wikipedie:

    Praxis je bio filozofski časopis koji je izdavalo Hrvatsko filozofsko društvo. Pokrenula ga je skupina marksistički orijentiranih filozofa teoretičara filozofije prakse – takozvanih praxisovaca, uglavnom sa Zagrebačkog sveučilišta.

    A evo i ovoga:

    Časopis Praxis je svojom kritikom prakse u socijalizmu htio vratiti kreativni potencijal marksizmu. Ili po riječima urednika – Primarni je zadatak jugoslavenskih marksista, na primjer, da kritički raspravljaju o jugoslavenskom socijalizmu

    Sve je to istina, ali ovdje navedene misija pokazuje da sve to pripada davnoj prošlosti. Nema više ni marksizma, ni socijaliszma, ni socijalističkog samoupravljanja. Ako je ostao neki sljedbenik, on se jadan izgubio u vremenu i prostoru i očajnički se traži, traži stare neprijatelje i staro okruženje na koje je navikao.

    Kao oni jadni zbunjeni japanci u prašumi 30 godina nakon završetka rata.

    A kada je to Princip bio junak?

  12. Princip je junak ne samo svih Srba nego i svih Jugoslavija.A da je kojim slučajem u Londonu mali lošije obučen i da je promašio,Evropa bi i dalje bila svjetsko gospodarsko ,političko,vojno središte svijeta.

    Poslije prvog svjetskog rata ,a napose poslije drugog,koji je ionako bio samo nastavak prvog rata Ameri preuzimaju svjetski imperij,u Evropi propadaju četiri carstva…

  13. Vagabundo

    Tako mlad, a već terorista?

  14. To je možda od rakije.Mavrud je bugarski nacionalni junak kojeg je majka vinom dojila ,jer nije imala nlijeka.kako u Bosni nije bilo vina ,a vazda bijaše rakije …

  15. Vagabundo

    Na wikipediji uspoređuju ovaj atentat s marsejskim. Kao neki smatraju gavrila herojem (teroristom), a drugi bugarina.

    Međutim, to je kao da danas uspoređujemo atentat na olafa palmea i atentat na idi amina. Niđe veze.

  16. Na wiki se obrazovati ili informirati to je kao da si nekada pohađao školu kod Envera Hođe.

    1. Lara

      Ti si se obrazovao na Ujevićevoj Hrvatskoj enciklopediji?

    2. Vagabundo

      Wikipediu često navodim kao nečin na koji se najbrže mogu provjeriti neke ćinjenice. Usprkos mogućnostima manipulacije i pogreške, pouzdanija je od mnogih “službenih” enciklopedija pojedinih država.

      Ukoliko smatraš da je neka činjenica prezentirana krajnje neobjektivno, pristrano, zlonamjerno, opet imaš mogućnost javiti im se i snagom svojih argumenata zatražiti ispravak ili nadopunu. Pokušaj to napraviti na enciklopediji britanici ili nekoj iz zavoda Miroslav Krleža!

      Poanta je da je AU tada (dakle u onim povijesnim okolnostima) bila jedno od najnaprednijih društava, najuređenijih, a u Jugoslaviji ej satrap vladao diktatorski i ta je država bila i po ondašnjim mjerilima nazadna. Uostalom, zar bi se jugoslavenski komunisti tada tako žestoko bunili da tomu nije bilo tako?

      1. sitna

        Zato je moja prabaka žalila za Austro-Ugarskom, naprednom državom, uređenom, slobodnih naroda. A u Jugoslaviji je sve bilo nazadno… znanost kultura, nacionalno pitanje… Čuješ li ti sebe? Tito je bio satrap, a car Franjo Jospi mudra, prosvjetiteljska glava. Dokle ide um kad vozi po šinama netrpeljivosti.

        Austro-Ugarska je bila uređena za činovnike, jer su znali kolika će im biti penzija na temelju platnih razreda baš kao u slobodnoj, nezavisnoj, samostalnoj Hrvatskoj. I nazadnoj.

  17. U ono vrijeme već je Njemačka bila najbogatije država svijeta ,AU neposredno prije njih.Inače u cijeloj Evrop svih vremena najbogatiji je per capita Vatikan(i u svijetu),a osim njih u svoje vrijeme to su bili Venecija i Dubrovnik.

    I hrvati po bogatstvu konja za utrku imaju.

    1. Vagabundo

      Bogatstvo Dubrovnika na moj život ima utjecaja otprilike kao bogatstvo Johanesburga. Čak ne mogu kazati ni da je prednost toga što je Dubrovnik u istoj zemlji kao i moj grad ta što ne moram prelaziti granične prijelaze da me tamo netko maltretira.

      1. Stalker

        Dubrovnik je ukotvljeni kruzer. On više nema veze s Dubrovnikom. najmanji problem jeprelazak granica, a veći je što gradom vlada Profit iznad kulture.

        1. Vagabundo

          Ne bih znao. Nisam bio tamo 20 godina. Ti to očito dobro poznaješ, ljetuješ tamo ili često odlaziš ili vjeruješ pouzdanim medijima poput HRT-a?

          Znam, ne moraš ići na sjeverni pol da bi znao da je tamo led, ne moraš ići u saharu da bi znao da je tamo vruče, osim što je neki dan pao snijeg u sahari.

          Koja kultura? Službena? Koji profit? Čiji profit? Na koji način vlada taj profit?

          Ispaljuješ parole kao da smo na nekom kružoju, floskule.

          Ajmo možda okrenuti priču naopako pa da te bolje razumijemo, daj nam primjer grada u kojemu kultura caruje, a profit je zanemaren. Može i u rusiji, kini, kubi.

          1. Stalker

            Ali u Dubrovniku su deformacije došle do malformacije. Grad će uskoro smrdjeti od mokraće kao i Versailles u doba Luja XIV.

            1. Vagabundo

              Bar će onda prestati dolaziti masovno turisti.

              Nego, po običaju, nemaš odgovora, nema primjera.

  18. Vatikan i Bizant su bogatstvo crpili iz Rimskog carstva,mnogi drugi iz nećega drugoga,plodne unutrašnjosti ,prvobitne akumulacije sl. kao Venecija,Amsterdam ,London i drugi.

    Dubrovnik je svoje bogatstvo stekao svojom voljom,sposobnošću i znanjem,kao primjer budućim Hrvatima kao ti ,koji misle da ne može ništa više od postojećeg jer je Hrvat.

    1. Stalker

      Zlatom si pisao, govnom zapečatio.

  19. A zašto bi ti to Stalkeru trebao razumjeti,ekonomija ti je slabija strana.

    1. Stalker

      Prvi dio tvog komentara apsolutno stoji, a drugi dio je proljev-podmetačina na tvoj način.

  20. A iz čega su židovi crpili svoje bogatstvo.

Odgovori