Jozefina Birindžić spravlja za vas: Tagara i domaći kruh

Koliko nas iznenađenja još čeka?

Zanimljivo je da nas malo-malo nešto iznenadi! Kada pomislimo da više ničega nema i da nas poslije više od 20 god ništa više ne može iznenaditi, e može!

Ovo sve s Agrokorom je od početka bilo čudno, ali mi smo navikli na čuda pa smo prihvatili i to, manje-više. Jer u normalnom svijetu, da postaneš mega biznismen, moraš imati nešto, ili početni kapital i obiteljsku tradiciju  ili genijalnu ideju ili kliker kako od nečega postojećeg razviti nešto ogromno. Postoji i još jedan način, živiš na ovim prostorima, pa ako poznaješ prave ljude sve ti padne u krilo. Otprilike. Naravno, kada se to, eto, već nekome desi, dobro je da on to razvija i stvara radna mjesta. Ali, avaj…

Zar država, kao netko tko je ipak to držao na oku i dopuštao ogromne dugove (samo neka radi, pa plaća radnike!, jedna od glupljih isprika), nije mogla je davno reći:”Halo, sad malo stani, ne možeš imati cijelu privredu i poljoprivredu, što ako se nešto desi?!”

Jer uzmimo Trumpa kao usporedbu. Čovjek je odrastao uz biznis i kao mlad pokazao ogroman talent da ga dalje razvija. Na svjetskoj razini. Ipak, i on je tri puta bankrotirao i dizao se iz pepela.
Kod nas ni to, sigurno ne funkcionira tako (sjetite se Peveca!) a uzeo je prevelik zalogaj. O tome kako radi i koliko plaća radnike, neću ni pisati jer je to poznato i žalosno. Da ih bolje plaća sigurno bi i trgovine bolje radile, ali o tom po tom. Nije mi jasno kako se netko usudi uzimati ogromne firme i misliti da ih može voditi. Uspješno voditi. Znam ja da on ima kompletan menadžerski tim koji to vodi i da su to sve doista stručnjaci ( jednu čak i poznajem, žena zmaj!) ali povezati toliko firmi i toliko poljoprivrede u jedan konzorcij na ovako politički, društveno i ekonomsko  nesigurnom području….

Bila sam svjedokom koliko je poljoprivrednicima u dolini Neretve spuštao cijene za otkup a uz to vjerujem da i ostalima nije bilo lakše.
Što sada?
Kada krenu kola niz brdo, teško ih je zaustaviti, prodati nekim Rusima (nadam se da nije opcija!) ili kome drugom, tako sve u komadu…ne znam…Država u vlasništvu tu nema što raditi. Ako se firme poput Belja, Leda, Jamnice i dr.ne mogu samostalno boriti na tržištu, onda ne znam…to su ugledne firme s dobrom reputacijom i razvijenim tržištem da vjerujem da nije teško naći zainteresirane za iste ali da se kupe po tržišnoj cijeni i da je jedini cilj razvijati i unapređivati proizvodnju. Ništa više za1  kunu!

Često se sjetim onog vica :” Trebamo zaratiti s Amerikancima!” kaže Mujo. “Što to?” pita Haso. ” Pa ako pobijedimo, mi smo Amerika, ako izgubimo, opet Amerika!”

Grozan humor a što je najgore ni Amerika nije što je nekad bila… Čini mi se da je bolje napisati SALE preko ove naše prekrasne zemlje pa zvati Dance, Fince, Norvežane ili Švede. Svejedno će tamo uskoro drugi službeni jezik biti Hrvatski. Oni bi sigurno znali što i kako s ovim ljepotama; za razliku od nas!
Naravno, ovo je čisti cinizam, ali kada nas već rasprodaju ovako ružno i po malo, ne mogu očekivati da nema reakcija.

Nadam se da će biti i pozitivnih reakcija na slasne recepte koji slijede!

Tagara

Tagara je u stvari ova zemljana posuda u kojoj se to jelo spravlja. Jelo je dobilo naziv po posudi i tako je poznato. Posudu možete kupiti kod nas, na tržnici i još na par mjesta u gradu, ponekad. Inače je slično bosanskom loncu ali s malo manje tekućine i malo drugačije.

Možda ne izgleda ukusno kako u stvari je. Zaboravih slikati dok je puno jer smo odmah navalili!

SASTOJCI:

1,5 kg junetine od vrata ( uglavnom zrelije meso, ovčetina, jaretina, i sl)

2 mrkve

1 peršin ili šnitica celera

rajčice ( ja ih zamrznem, pa se lako i ogule)

2 paprike

pola patlidžana

2 glavice crvenog luka

6 režnja bijelog luka

2-3 krumpira

pola kg kupusa

ako imate šaku bamije ( nju nakiselite preko noći u hladnoj vodi. Pokupit će koš soka iz jela i dati gustoću)

2 lista lovora

začin za juhe

sol i papar

mljevene i tucane paprike, slatke a po želji malo i ljute

ulje

PRIPREMA:

Sve povrće oprati i očistiti i izrezati na veće komade. Znači luk na četvrt, češnjak čitav, krumpire na cca 8 kocki ovisno o veličini, kupus na 4-6 dijelova i sl. Ostavite samo par listova kupusa za pokriti jelo. Meso isto na komade cca 150-200 g. Meso pržite na tavi na ulju sa svih strana da uhvati smeđu boju. Povrće sve pomiješajte pa začinite i promiješajte. Ja nisam stavila papriku jer je nisam imala. Ako nemate na pr. patlidžan, nema veze, to su varijacije. Može se staviti i mahuna i sl. Stavite i lovor. Kada je meso pečeno, zajedno s uljem stavite u zdjelu pa pokrijte povrćem. Prelijte s 2 dl vode ili ako ste imali bamiju, s tom vodom. Pokrijte listom kupusa i poklopite. Pecite u pećnici 1 h na 220°c a tada još jedan sat na 200°c. Zdravo i ne baš kalorično jelo, pokušajte napraviti i u vatrostalnoj posudi, i tako je izvrsno. Tko pazi na unos mesa može malo smanjiti količinu ali treba zbog mirisa i arome. Ovo ne stane u klasične vatrostalne zdjele, ima i za dvije. Ipak, teško je pisati na manju količinu. A i kako je sve zajedno, pojede se dosta toga.

Domaći kruh

SASTOJCI:

500 g brašna

250 g integralnog ili crnog brašna

1 kocka kvasca

pola žličice šećera

1 žlica soli

550 ml mlake vode

PRIPREMA:

U dublju zdjelu stavite brašno, sol i promiješajte. Kvasac s malo brašna, šećera i tople vode ostavite da naraste sa strane. Napravite udubljenje u sredini, uspite kvas, preostalu mlaku vodu i miješajte da se sve sjedini. Možete i mikserom sa žicama za miješanje tvrdog tijesta. Kada se sjedinilo, pokrijte većom najlon vrećicom i krpom i ostavite da se  diže. Promijesite i stavite u posudu u kojoj ćete peći. Ja sam stavila u manji okrugli kalup da dobije ovaj oblik. Uključite pećnicu na 230°c. Pecite tako 10 min. pa zarežite gore ovako ili par puta po prijeko ako je duži kalup. Zatim pecite dok lijepo ne porumeni do još 40 min. Prebacite na rešetku da se ohladi pa poslužite sa bilo čime. Domaće je domaće.

 

27 comments

Skip to comment form

  1. Branko Grčić je lijepo rekao da se o ovome ne priča previše, a Jozefina ne sluša. C, c, c ….

    “ili početni kapital i obiteljsku tradiciju ili genijalnu ideju ili kliker kako od nečega postojećeg razviti nešto ogromno.”

    Imao je Ivica tatu visoko u komunističkoj hijerarhiji. Što više treba?

    Istina je, mnogi su imali šanse dovesti Agrokor u red, ne samo zli ustašoidi, ali nisu.

    Pitanje je zašto?

    Možda je odgovor taj da su dugo vremena zajedno u jednom agrokorovom uredu pri vrhu radili Canjugina žena i Antunovičkin muž?

  2. Tagara izgleda primaljivo. Može li bez patlidžana? Gdje ga nabaviti?

  3. Evo jedne potencijalne pozitivne reakcije na recepte. Naime, dok ne probam papicu nikome ne dajem gratis “plus”.

  4. I tijesto i kalup su važni, hehehe za kruh dobiti.

  5. Kada se krene iz opanka u cipelu treba se držati tagare, a ne trgovine.
    Jer naš mentalitet velikih poduzetnika ne zna odraditi posao na način da plati kad kupuje i podmiri obveze državi i radnicima, pa tek onda opskrbi sebe.
    (ako što ostane)

    Inače, recepti su super! 🙂

  6. moram popit jedan normabel, jer meni svaki recept s junetinom liči na podjebavanje 🙂

    1. Popi nešto jače. Popi priču o jednakosti ljudi! Naiskap.

  7. Normabel ne pomaže. Kuharica je eto postala stručnjak za gospodarstvo i multinacionalne kompanije. Al gle čuda, dirnula je poljoprivredu i svog ljubimca
    JAKOVINU. Kakva promjena, u to se do sada nije smjelo dirati u njenoj kuhinji.

    1. Sad će te dežurni nacionasocijalisti optužiti da komuna ne dopušta svojim članovima da misle svojom glavom. Pridružit ću se privremeno facama obuzetima desnilom i upitati te smije li Jozefina misliti svojom glavom i… mijenjati povremeno svoje mišljenje na temelju novih spoznaja? Je to u njenoj partiji zabranjeno?

  8. Nedostaje “j”.

  9. Problem ovoj zemlji nisu poduzetnici nego hipertrofirana uhljebnička bespotrebna birokracija, kad će si to birokracija utuviti u glavu, sa svojih 580 izmišljenih parafiskalnih i ogromnim fiskalnim, najvećim na svijetu nametima poduzetništvu.

    Todorića su čak zvali “dobri tajkun”, jer je dobro plaćao radnike, i ako je on, uz svu političku i financijsku podršku propao u trgovini, kako je tek poslovati malom domaćem trgovcu i proizvođaču u reketarskim uvjetima i uvoznoj konkurenciji pripuštenoj na tržište sa svojim smećem od strane političke upravljačke mafije. Tko god upire prstom u Todorića, mora znati da su za sve krivi paraziti koji ne rade ništa, sole pamet i katastrofalno upravljaju zemljom, množe se sisajući proračun i rasprodaju ljudske i materijalne resurse strancima, i zaštićeni su do groba od propadanja i rada.

    Političar su uništilii gospodarstvo, a trebalo je gospodarstvo uništiti birokraciju, i umjesto što stotine tisuća birokrata uhljebljenih od mafije sjedei spavaju po foteljama i kancelarijama, natjerat ih da oru i kopaju i rade. Neće mafija da radi, jer je rad neizvjesno crnčenje osam sati za minimalac. Lakše je uzurprat javnu površinu ili vodu i počet naplaćivati zrak, zemlju i vodu.

    ” Šokantni podaci: U Hrvatskoj 30 ljudi ima plaću 500.000 kn! Novi broj tjednika Express otkriva zastrašujuće razmjere socijalne nejednakosti u Hrvatskoj. Ektremno bogati su sve bogatiji i ima ih sve više, ali jednako tako povećava se i broj gladnih

    Pročitajte više na: http://www.24sata.hr/news/sokantni-podaci-u-hrvatskoj-30-ljudi-ima-placu-500-000-kn-511932 – 24sata.hr”

    Političari su najštetnija sorta u pohodu na proračun i uhljebljivanje sebe i svojih ništkoristi.

    1. Jel problem u prijavljenoj plaći kolika god ona bila ili u neprijavljenima?

      Ako neki privatnik tebi daje plaću i milijun kuna mjesečno, pri čemu podmiri sva davanja državi, što to ima sa mnom? Trebam li se ja zato buniti?

      Takve plaće treba dobro “oprati” porezima, ali ako netko prima takvu plaću, a nema ga u evidencijama, što s time?

      U Hrvatskoj inače “divljaju” s primicima u naravi tipa službeni auto, plaćeni mobiteli i druge pogodnosti koje ljudi koriste privatno, a dobijaju poslovno. Nakrti se tu finih primanja pored plaće.

      To ti ne smeta? O tome ne pišu te stupidne novine?

      Nekako mi sve to smrdi na stari sockomuna mentalitet. Tamo jadni direktori imali plaću ko tokari, a živjeli kao engleski lordovi. Kako je to bilo moguće?

      1. Kakve veze ima taj komentar s mojim? Plaća mora biti adekvatna svrsishodnom i korisnom radu, ništkoristi nema pravo na plaću, a štetočina mora u zatvor, i u tome je sva mudrost.

        Buncanje o Todoriću je deplasirano. Kruh već može proći.

        1. Piše li negdje u linku iz ‘novina’ što si dao da li su to plaće u privatnom ili državnom sektoru?
          Ako su u privatnom sektoru, a jesu -> ti bi drugima nametao gornju granicu kolika zarada može biti? Ako će privatna firma nekome dati XYZ tisuća kuna mjesećno, to prijaviti i platiti obveze na temelju toga, šta to tebe ili bilo koga drugog briga?

          U privatnom sektoru ‘plaća i je (manje više) adekvatna svrsishodnom i korisnom radu’ – stoga sve državne firme i poslove treba privatizirati.

          1. To su plaće inozemnih menadžera na čelu banaka koje operiraju u Hrvatskoj nad dužničkim robljem. Na primjer, cijena kredita od 100 000 eura iznosi na rok od 30 godina preko 200 000 eura, tako mafija prodaje novac, uz obvezne bankarske namete svim građanima koji primaju primanja, a da u životu nisu ušli u banku osim jednom kad su morali otvoriti bankarski račun, za što im banka doživotno svaki mjesec uzima svoj reket zvan naknada za vođenje računa i članarina za bankarske usluge.

            1. Moj susjed ima otvoren račun u banci i ne plaća nikakvu naknadu za vođenje.

              Mislio sam da je to nemoguće, ali je ipak moguće. Nema dopuštenog minusa, nema karticu, nema ništa – samo račun i jedanput mjesečno dođe u banku i podigne mirovinu. Nikakava naknada.

            2. Niko ne tjera nikoga da diže kredit.

              Ljudi dižu kredite ko sumanuti pa onda plaću na banke.

              Što kaže ona u reklami – ja volim svoju banku 🙂
              Imam s njom minimalno posla. Ništa ih ne tražim, a svaki mjesec bar dva puta mi nude nekakve kredite. Ne diram ih – ne diraju me.

            3. Sindikalna košarica podstanarske četveročlane obitelji u veljači 2016. je iznosila 8.187 kuna, a prosječna je plaća pokrivala 54,63 posto životnih troškova, a u Hrvatskoj milijun ljudi ima minimalac 2500 kuna i milijun penzionera penziju 1800 kuna, pa su razmjeri katastrofe i nužnosti zaduživanja za ELEMENTARNE životne potrebe razvidne i jasne svima osim nojevima s glavom u pijesku. Opće stanje je katastrofalno, upravo me zvao frend i nada se nacionalnoj mirovini, oni su naprosto sve ljude , bez ikakvog kriterija, protjerali u socijalne slučajeve, i one koji su 40 godina radili i one koji nisu nikad strpali u isti koš, kao žrtve katastrofalne pljačke, otimačine i ogromnih lažnjačkih nezarađenih mirovina i plaća, koje im uskoro više neće imati tko zarađivati.

              Potrošnja je svedena na kruh, mlijeko i plaćanje režija i preživjet će samo mafija, pekari i grobari.

              Troškovi života 8000 kuna, a dva milijuna ljudi od ukupno 3,8 milijuna na 2000 kuna s otimačima nekretnina za vratom. Kažu da će imanja deložiranih Hrvata mafija prodati Kinezima i Rusima. Pa to je pomorba koja će tako i završti, započeta prije 25 godina, a završena sistematskim osiromašivanjem, istrebljenjem i uništenjem ljudi. Da ostane samo jedan grad od par stotina tisuća stanovnika, mafiju nije briga dok god ima koga jašiti i sisati.

            4. @Idemija – 8.500kn košarica, a prosječna plaća 5.500kn. Znaći, ako rade i muž i žena, čak i sa ispodprosječnom plaćom pokrivaju tu famoznu košaricu.

              1. Misliš na ovu bandićevsku mafiju koja se zapošljava plemenski da oboje ne rade, a primaju plaću?

                Trgovci i konobari primaju oko tri tisuće, oni ne pokrivaju košaricu.

                Prosječna plaća je ogromna laž, matematički rezultat dobiven zbrajanjem nadprosječnih i podprosječnih plaća i podijeljen s brojem zaposlenih.

                1. Nemoj biti ni ispodprosječan ni prosječan. Budi iznadprosječan.

  10. U državama sa zrelom socdemokracijom (skandinavija ….) za one koji imaju puno love i kapitala odrezani su drakonski porezi p ase iz njih rade bolnice, vrtići i ostalo za “običnu” raju. Tko to razumije, a nije to preteško razumjeti, onda pametni ljudi boga mole da bude što više takvih koji će puniti proračun. U takvim državama su propisani logični koeficijenti za javnu i državnu službu pa ne može guverner imati veća primanja od premijera, predsjednika. Svi imaju primanja javno objavljena i u skladu sa stručnom spremom, učimnkovitošću i odgovornošću.

    U nas još nisam čuo ni za jednu političku opciju koja bi to htjela logično urediti. Dakle, problem su ljudi, kao i sve ostalo kod nas.

    1. Ma oni su zaglavili na onom pravilu od tri prosječne plaće…

  11. U Americi, poduzetnik nakon obavljenog posla odmah primi ček,
    a kod nas ček(aj) 😀

    1. Znaš iz iskustva i s jedne i druge strane bare?
      Ili je opet ‘prič’o mi jedan što je gled’o’?

  12. Znam. 🙂

    1. Onda znaš da i tamo ima odgode plaćanja, ali je sve pravno regulirano, i teško da možeš ne platiti nekog ako ste se ugovorom obvezali.

      Kod nas je problem zakonska neuređenost i,još više, neuređenost sudstva.

Odgovori