Jozefina Birindžić spravlja za vas: Svinjetina u umaku od kiselog vrhnja s krumpirima na kolutiće i izdašni kolač s bananama (galerija)

Život u vrijeme Corone

Svakim danom nam se život mijenja, ali sve je dobro dok smo zdravi. Zbog sebe i drugih trebamo se pridržavati ograničenja koja su na snazi, ako ne zbog drugih onda svojih bližnjih. Apeli da se obrati pažnja na susjede i starije sugrađane bi nam stalno trebala biti na umu. Iako smo mi u samoizolaciji od povratka kući, prošlog petka, telefonom se čujem i pazimo na svoje starije. Puno više ne smijemo, jer se doista držimo te samoizolacije i od prošlog petka nismo izašli iz dvorišta osim tjednog izvoženja smeća pred kuću. Dobro smo i vjerujem da će tako i ostati, ali slike i vijesti iz Italije su takve da bi svi trebali biti savjesni i misliti na to da nam je zdravstvo dobro, ali pitanje je da li može pomoći svima ako dođe do eksponencijalnog rasta oboljelih. Zato pazite i sebe i druge.
O toalet papiru i brašnu ne moram, mislim da je sve rečeno i da je strašno koliko se neki boje tko zna čega! Glad nam sigurno ne prijeti, možda nečega neće biti, ali vjerujem da će većina namirnica biti ipak dostupna. A koliko reklama dolazi…

Obećala sam vam pisati o našem putu, pa ću to i učiniti. Jer o pandemiji možete čitati bezbroj članaka.
Išli smo u Švedsku kod prijatelja. Na koncu je to bilo kod dvije obitelji prijatelja, jer nam je zbog leta tako bilo najbolje, a oni su insistirali da dođemo. Let i put smo planirali ranije, a u vrijeme polaska se tek počelo zakuhavati u Italiji. Nije bilo ni pretpostavke da će baš ovako biti.
Letjeli smo iz Tuzle za Malmo, dočekali su nas prijatelji i prva tri dana smo obišli grad i vidjeli kako oni žive i rade. Malmo je jedan od gradova u kome je puno naših ljudi, iz Hrvatske i exYu zemalja. Grad je lijep i uredan, ne možete vjerovati da ni jedna fleka na stazama nije žvakaća guma. To ih uče već više od 10-15 godina u vrtićima, pa i školi, da je opasno za ptice. Naravno, nema smeća ni opušaka. Nije dozvoljeno pušenje u kafićima niti vani, tek ponegdje ima posebno označenih kabina u kojima se smije pušiti. Kako su na Moru, gledaju prema mostu Oresund koji je čudo arhitekture. Imali smo priliku i voziti se po njemu prije desetak godina i doista je čudo. Također pogled puca prema  Kopenhagenu ( koji se vidi za lijepa vremena, kad je jako vedro, ali nismo bili te sreće). U Malmeu je uvijek vjetrovito, pa je frizura u skladu s tim. Ili kratka kosa ili duga koja se može vezati. U mnoštvu novih zgrada i kuća, puno je i starih, očuvanih i u funkciji. Imaju jednu od najstarijih apoteka u svijetu, a na trgovima i pješačkim zonama uklopljene su skulpture i spomenici posebnim ljudima ili samo kao ukrasi grada. Kako je sve ravno, nizina, gradili su u startu sve široko, niske kuće i zgrade, široke ulice i parkovi. Uz škole su parkovi za rekreaciju ili sportove. Skate parkovi penjanje uz umjetne ‘planine’ i sl. Svaka druga zgrada u prizemlju ima fitnes centre ogromne kvadrature.

Poslije Malmea smo vlakom išli na jugoistočnu obalu do Kalmara, a tu su nas dočekali drugi prijatelji koji žive 40 km sjevernije u mjestu Monserat. To je malo mjestašce, cca 10000 stanovnika. U mjestu imaju sve, od dućana, liječnika, do bazena sa spa sadržajima. U buticima su bila sniženja, da nećete vjerovati, ali obavili smo shoping u Švedskoj pa čak kupili i dva nova kofera ( kvalitetna, Švedska, u pola cijene sa garancijom 5 god.!), mala, koja smo napunili i doplatili. Sniženja su bila 70%, a kada uzmete treći komad odjeće, jedan je besplatno, tj. plaćate samo dva! Pa tko ne bi kupio! Većinom su njihove marke, doista kvalitetna i lijepa roba. Iako mi se čini da ću je nositi tek na jesen ili iduću zimu. Uz to sam kupila i prave profi noževe, pa sad kad ne mogu drugo, mogu sjeckati!

Obišli smo Kalmar, jako lijep nešto veći gradić, na Baltičkom moru je, ima prekrasnu utvrdu na samom moru, dosuli su kompletnu podlogu da bi ga izradili još u 12 stoljeću. Dograđivana je do 15. stoljeća i nikada nije bila osvojena od napadača. Danas služi za razne koncerte, vjenčanja, zabave i sl. U okviru utvrde je i muzej koji na žalost nije radio. U gradu imaju i katedralu u kojoj se drže mise ( u mnogim crkvama se održavaju razne manifestacije, a najrjeđe mise), a zanimljivo je da ima mali odjeljak kao mini vrtić za djecu koja se za vrijeme mise igraju, kao i dio sa automatom na koji se vrše uplate od milodara do drugih davanja. U Švedskoj nitko ne koristi gotovinu, sve se plaća karticama. Time se na primjer vide i prihodi crkve od davanja građana. Inače, moja prijateljica koja nije vjernica, ne u klasičnom smislu, kaže da je crkva i u njenom mjestu kao i okolnim jako dobro organizirana i na korist građanima. Tako na pr. imaju druženja dva puta tjedno za mame s malom djecom. Tu imaju i ručak, djeca besplatno, a mame plate 20 kruna, to je cca 2 eura. Djeca se socijaliziraju, a naše i druge mlade žene s djecom upoznaju druge mame i uče i jezik kao i saznanja o nekim životnim pitanjima.
Išli smo i u Osarshamn gradić koji se ponosi najboljim slastičarem na svijetu 2017 i 2018 god u nekim kategorijama. Naravno, išli smo na FIKU, tako se zove odlazak na kavu i kolač, slasticu. Jako, jako dobro !!!!

Ne moram vam govoriti kako vlak dođe na vrijeme i ide u minutu kada je vozni red. Da su vlakovi brzi i uredni. Nemaju klasične karte, imaju pokaz kao kod nas, aplikaciju ili karticu koju kupite za određeni put i aktivirate na automatu prije polaska. U povratku u Kalmaru nisu imali taj automat, ali su rekli da nema problema da aktiviramo po dolasku u roku od 10 minuta. Iako nema imena ni oznake, povjerenje i red se podrazumijeva, kako je karta plaćena, nije problem to napraviti. Jako ljubazan narod, na usluzi i pomoći. Bez obzira na vrijeme, puno voze bicikle i borave vani. Hrana im je ukusna, samo običaj da ne začine salatu za nas je totalno čudan. Kao zečevi. Ali, naši prijatelji naravno ipak začine iako poneko od djece voli bez dodataka. Svi se mi prilagođavamo, a oni su ipak tu kod kuće.

Kada se opet bude moglo putovati, Švedska će biti jedna od destinacija gdje ćemo ponovo ići. Kažu jedino da je još bolje da dođemo kad je bolje vrijeme i kad dan traje po 20 sati.

Kuhanje će postati vid zabave, kao i potrebe, pa mi je drago da u tom dijelu mogu pomoći.
Počela sam praviti starter, domaći kvas, osnovu koja se koristi za kvasanje kruha. Danas je treći dan, a idući petak ću vam napisati kako ide, ako mi uspije. Nije komplicirano, traži samo kontinuitet. Ali, o tom po tom. Danas nešto jednostavno, da ne morate u neku posebnu nabavu. Nadam se da imate namirnice. Uz ovo, pregledajte i stare recepte pa eksperimentirajte. Sad je prilika.

Svinjetina u umaku od kiselog vrhnja s krumpirima na kolutiće

Jednostavno i podložno varijacijama.

Jednostavno.

SASTOJCI:

1 kg svinjskog šnicla

1 velika glavica crvenog luka

400 g kiselog vrhnja min 20% mm

ulje

začini za meso

sjeckani list peršina

papar

sol

1 kg krumpira

PRIPREMA:

Meso pržite na malo ulja, da porumeni s obje strane pa izvadite u vatrostalnu posudu u kojoj ćete ga peći u pećnici i pospite začinom, poput Vegete i s malo papra. Na preostaloj masnoći pržite sitno nasjeckani luk. Kada dobije lijepu boju, dodajte vrhnje i cca 1 dl vode. Miješajte da se sve ujednači. U tavi ili pretresite u odgovarajuću dublju posudu umak, pa štapnim mikserom pretvorite u jednolični kremasti umak. Probajte da li je slano, ali računajte da ste solili i meso. Prelijte preko mesa pa pecite oko 40 min u poklopljenoj vatrostalnoj posudi ako je meso mlađe, mekano, a ako je starije onda i duže s time da u tom slučaju trebate dodati malo više vode, da ima što ispariti. Krumpire očistite i operite i sijecite na tanke kriške. Pospite s malo soli i malo ulja, toliko da svaki listić bude sjajan. Stavite u dublji lim da krumpiri budu u 4-5 slojeva. Pecite zajedno s mesom, ako imate dvije posude koje mogu stati zajedno u pećnicu. Obično izvadim meso prije, da se odmori, a uključim gornji grijač na kraju da krumpirići porumene.

Ovaj recept možete praviti i sa slatkim vrhnjem, ali je meni nekako “teži” tako i kiselo da neku notu koju slatko vrhnje nema. Obično koristim slatko kada radim s gljivama, a taj recept stiže uskoro.

Izdašni kolač s bananama

Odličan biskvitni kolač koji možete napraviti kada vam ostane par prezrelih banana. Možda ćete ih i češće pustiti da prezriju!

Vrlo jednostavno.

SASTOJCI:

250 g maslaca

250 g šećera

3 jaja

100 g čokolade za kuhanje

1 žličica cimeta

2 žličice kakaoa

1/2 žličice mljevenih klinčića

4 banane

1 žličica sode bikarbone

300 g brašna

1 vrećica praška za pecivo

čokoladnu glazuru ili šećer u prahu

PRIPREMA:

Maslac i šećer pjenasto umutiti. Dodati jedno po jedno jaje i nakon svakoga mutiti da se smjesa izjednači. Čokoladu naribajte i pomiješajte sa cimetom, klinčićima i kakaom pa dodajte masi. Banane ogulite i zdrobite s viljuškom. Pospite s malo sode bikarbone da ne potamni. Banane dodajte smjesi. Na kraju umiješajte i brašno pomiješano s praškom za pecivo. Tijesto izlijte u kalup za torte ili duguljasti četvrtasti kalup, po želji. Pecite u zagrijanoj pećnici na 175°c oko 60 min. Kada se ohladi prelijte glazurom od čokolade ili pospite šećerom u prahu.


10 comments

Skip to comment form

  1. Vječni recept sa svinjetinom. Ali, u doba izolacije treba prepoloviti obrok.

  2. Jozefina skoro da je podjednako putnica kao i gastro lik. Nijedno se ne može bez sredstava. Pa tko ne bi kupio, pita se ona u Malmeu. Jozefina, oni koji ne mogu putovati, a putovati ne može 7/8 stanovnika Hrvatske.

  3. Jozefina kao u Dekameronu. Povukla se od bolesti u svoje utočište. Ali, kod nje erotike nema.

  4. Osobni zanimljiv prikaz najuljuđenije zemlje u Europi. Možda je trebalo uvrstiti neki švedski recept.

  5. Kolač je fantastičan. Idem u samoizolaciju u kuhinju.

  6. Jozefina je konstanta sbperiskopa. Piše o aktualnostima, pametno, analizira i zabavlja.

    • grey on 20.03.2020 at 15:13

    Ovakva uspoređivanja nas i Švedske navode na zaključak da je distanca ogromna, da su razlike velike i da će takve ostati.

  7. Dubioza kolektiv
    Volio bih…
    Da se Bosna plasira u Brazil
    Svedjani da kod nas traze politicki azil…
    Jedan dio je ispunjen. Jos drugi😂

  8. Za recepte samo rijeci pohvale.

  9. Birindžićka se brine i za dušu i za tijelo. Njeni recepti su zarazni. Ona je u njih ubacila irus zadovoljstva.

Odgovori