Jozefina Birindžić spravlja za vas: Sarmice u listu kelja i ružice od jabuka

Povratak u realnost

Ovo mi je najbolja fotka ovoga ljeta. Biograd na moru i puni mjesec.

Prošao je naš godišnji, more, sunce, zabava, druženja na moru, duže spavanje i ona ugodna fjaka. Kod kuće je, srećom, još uvijek ljeto. Nije lako raditi ni u zatvorenom, a kako je tek onima koji moraju nešto vani raditi, ne mogu zamisliti. Ipak, vjerujem da je lakše nego kad kapa za vrat, kiša ili snijeg.
Uglavnom, odmorili smo se, bilo je lijepo, jer ti je onako kako sebi organiziraš.

U Šibeniku su radovi na svim sporednim cestama, valjda ih je sezona i ljeto iznenadilo, pa je magistrala stalno bila zakrčena. Srećom, znamo par putića pa smo po nekada malo to i izbjegli, međutim, kako nismo jedini koji „se usude“ negdje okolo voziti, nije ni tamo bilo lako. Nadam se da će do godine sve završiti. Turista je bilo kao i zadnjih godina, ne mogu reći da se primijetilo da ih je puno manje, ali u kasnije večernje sate ih je bilo osjetno manje. Osim ako je neki veći događaj, pa je naravno sve puno. Da li je do strukture gostiju, ne znam. Obišli smo par mjesta od Zadra do Splita, Murter i Krapanj (uspjeli smo ove godine!), nisu bile nesnosne gužve, ali bila je prava sezona. Kažu domaći da je srpanj podbacio, ali da je sad bilo dobro.

Ima još onih koji stoje sa tablom na cesti i čekaju goste. Neki se nisu pomakli od osamdesetih prošlog stoljeća. Vjerujem da im je i smještaj takav, nov iz osamdesetih. Međutim, svi kažu da se dobro uređen smještaj, s dobrom ponudom bez problema izdaje za ozbiljne pare. Kvaliteta je ta koja čini razliku.
Današnji gosti vole komociju i da gazde i ne vide. A ne ono :“ Ulaze u mokrim šlapama, pale klimu i ostave vrata otvorena, friga tamo neko meso sve se zadimilo, pivaju do jutra, sve mokro i šporko bacaju okolo…“ Njihova stvar. Na kraju se može pogledati da nije nešto pokidano, ali uglavnom gosti vole da se mogu osjećati slobodno, a ne pod kamerama. Ozbiljna kategorizacija je potrebna, jer što sve ima tri zvjezdice, to je čudo. Od tih starih apartmana, do novih vila koje samo nemaju bazen. Sve ista kategorija, pa ovi prvi misle da mogu staviti cijenu kao da je vila. Isto tako na pr. u Žaboriću (malo selo iza Brodarice, lijepo malo naselje), par luksuznih vila s apartmanima i bazenima, neki imaju cijene da vam se zavrti u glavi. O K, lijepo je, ali to je selo! Nije Dubrovnik ni Rovinj s ekstra pogledom. Cijena, kao da je. Valjda ne kuže da se u Monte Carlu plaća cijena za Monte Carlo, ali tri sela dalje u Francuskoj, cijena je prihvatljiva. Jer nisu Monte Carlo! Tako je svuda.

Onda bi bilo ljetovanja i za plići džep, a tko ima za bolje, neka izvoli.
Malo smo se i kulturno uzdizali. Prvo smo obišli našeg prijatelja i Pozitivca Marinka Boškića u Splitu u njegovoj tvornici čokolade. On je jedini proizvođač čokolade u Hrvatskoj koji je radi od sirovog kakaovca i sam manufakturno ili poluautomatski, proizvodi vrhunsku čokoladu. Ako imat priliku da kupite i probate Nadalina čokolade, nećete požaliti. Prave i pakiraju i začine, Nadalina, s njima ste se sigurno već susretali. Jako lijepa priča u kojoj smo nešto i naučili. A tek gramofonska ploča od čokolade koja svira… Čovjek je hit!

Usto,  preporuku ima Muzej u Betini posvećen povijesti gradnji brodova u tom mjestu. Imaju vanjski izložbeni prostor u lučici i zatvoreni, lijepo uređen. Ulaznica je 30 kn i dobijete jednu daščicu koja je bila mjerna jedinica za gradnju broda, tj. za luk koji se radi na trupu. Pravili su makete brodova 1:10 i tek onda pristupali gradnji. Izložene su neke od njih, kao i alati, ribarski pribor, odjeća, nešto od težačkog načina života. U mjestu još živi posljednji kovač, ima preko 80 godina i imaju samo jednog ribara, onoga kojemu je to posao. Lijepa priča i ako budete u prilici, obiđite ga, doista nije skupo, a lijepo je za vidjeti.
Inače u Murteru je stara priča na plažama, gužva i krkljanac. Novi hit je plaža Podvrške, nekada je to bila tako reći prazna plaža, tu su se obično kupali nudisti, sada je tamo isto kao svuda, čovjek na čovjeku. Kiosci i slično su okolo, kod nas ne bi prošli ni na jednom javnom okupljanju, ali tamo ide sve. Redovi su ispred njih.

Cijene su uglavnom svuda više nego kod nas, ali ima mjesta gdje se za kulturnu i prihvatljivu cijenu može dobro jesti,  zasladiti sladoledom ili popiti piće. Naravno, popularna mjesta imaju svoje cijene i to je tako.
I na kraju, prekrasan koncert u Azimutu, dua Meritas, meni je bio baš vrh. Ako nema mjesta u kafiću za stolovima, besplatno sjednete na travu na jastuke ili stepenice ka katedrali i uživate. Piće si donesete iz kafića, čak ni cijene nisu nabrijane. Azimut je, ako se sjećate, kafić kome je svećenik iz katedrale zabranio, tj. uspio dovesti do toga da ne smiju biti ispod katedrale, s lijeve strane stepenica. Oni su uspjeli sve premjestiti s desne strane stepenica, nekih 50 metara. Stvorili su prekrasno okupljalište i za mlade i sve ostale za druženje uz piće i živu glazbu veoma često! Topla preporuka.

Po povratku samo perem i spremam, ali sad je to gotovo, od idućeg tjedna baš prava rutina. Tako će i kuhanje, ono malo bolje, doći na red. Sad sam kuhala samo jela sa žlicom, jer su se svi poželi malo domaće kuhane hrane.

Sarmice u listu kelja

Ovo bliskoistočno jelo je poznato kao i sarmice u listu loze, a ovisno o dobu godine možete praviti i jedno i drugo, samo su listovi loze malo kiselkasti, pa smanjite ili izbacite rajčicu, eventualno koristite svježu, slađu sortu. Vrijedi napraviti i jedne i druge, jer se bolje pojedu od na pr. punjenih paprika. Barem kod nas.

Srednje zahtijevno.

NAMIRNICE:

1 velika glavica kelja

1 veliki crveni luk

2 režnja češnjaka

750 g miješanog mljevenog mesa

1-2 žličice crvene mljevene paprike

1/2 žličice papra

150 g riže

Vegete

ulja

2 dl pasirane rajčice

1 žlica koncentrata rajčice

Peršinov list

PRIPREMA:

Glavici kelja izdubite korijen, izvana, tako da odvojite vanjske, veće listove. Isperete listove pa stavite i veći lonac slane vode da prokuha pa kuhajte listove da se smekšaju, par minuta a do tada pripremite smjesu.

Za smjesu sitno isjeckate luk i češnjak, dodate ostale sastojke i dobro ih izmješate. Ulijte samo malo ulja na dno posude u kojoj ćete peći, duboki lim ili vatrostalna posuda s poklopcem.
Motajte sarme, male, od srednjih listova, a velike ćete prepoloviti. Srednju žilu na listovima s vanjske strane odstranite s nožem, da se lakše mota. To se brzo svlada.
Kada potrošite smjesu, prelijte smjesom rajčice i oko 2 dl hladne vode, tek da ih do pola potope.
Pecite u zagrijanoj pećnici na 200°c oko 1-1,5 h. Ako nemate poklopac, pokrijte folijom prvi sat, tada otklopite da se tekućina reducira na 1/4 i da se malo zapeku.
Servirajte s kukuruznim kruhom, jer ta slatkasta nota izvrsno ide uz sarmice.

Ružice od jabuka

Jednostavno.

Jako popularno na internetu, efektno izgleda ali nije ništa bolje za jesti od odličnih punjenih jastučića od lisnatog s jabukama. Dapače. Na izgled jesu efektne i svatko ih može uspješno napraviti.

SASTOJCI:

4 crvene jabuke

500 g lisnatog tijesta ili 2 lista svježeg lisnatog

oko 300 g šećera

cimet po želji

sok jednog limuna

PRIPREMA:

Operite jabuke i presijecite na pola. Pažljivo izvadite srednji dio koji se ne jede. Po širini režite zupčasitim ili jako oštrim nožem tanke šnitice. U loncu kuhajte 1-2 l vode sa sokom limuna i 3-4 žlice šećera. Narezane jabuke kratko, 2-3 min kuhajte, samo da se dovoljno smekšaju da ostanu savitljive. Izvadite na krpu ili ubruse da se ocijedi višak tekućine i ohladite ih. Lisnato tijesto tanko razvaljajte. 100-200 g šećera pomiješajte s cimetom. Premažite lisnato s malo vode pa pospite sa šećerom. Uz uži rub slažite jabuke da se preklapaju, da viri pola dijela s crvenom korom. Kada ste stavili cijelom dužinom, nožem prerežite lisnato maximalno 1 cm ispod jabuka. Počnite rolati ispred sebe, tako da dosta čvrsto motate. Stavljajte na lim obložen papirom. Ako želite biti sigurni da će ostati uspravno, možete koristiti kalupe za muffine, preporučujem i papiriće zbog lakšeg pranja. Možete ih i odozgo posuti šećerom. Ako ne želite da budu hladne kada ih servirate, ili volite vruće sa sladoledom, na pr. onda ih spremite na hladno pa pecite pola sata prije služenja. Na 200°c oko 20 min. Odlične su vruće sa sladoledom od vanilije. ili hladne s toplim umakom od vanilije ili zabajone.

8 comments

Skip to comment form

  1. Uživala sam čitajući Jozefinino izvješće s mora i odmora. Zabavno i informativno.

  2. Sarmice bi valjalo probati. Čini mi se idealn omjer riže i mesa.

  3. Za razliku od naše turistkinje i putnice Jozefine, mi ćemo od doma gledati plavi Jadran. Nekad samo išli u odmarališta, ali njih je uništio nacionalistički stroj.

  4. “Cijene su uglavnom svuda više nego kod nas, ali ima mjesta gdje se za kulturnu i prihvatljivu cijenu može dobro jesti, zasladiti sladoledom ili popiti piće. Naravno, popularna mjesta imaju svoje cijene i to je tako.”

    Birindžićka očito nije bila u Turskoj.

  5. Dok se krčka sarmica, Jozefina lamentira o turizmu, cijenama i gostoljubivosti.

  6. Pitam se je li ovakvima kao što sam ja (90 kila) dovoljno 10 sarmica i pola kile kruha?

  7. Ove godine necu vidjeti more, pa mi tako Jozefinine crtice s mora malo nadopunjuju prazninu.

  8. Fotka je stvarno frhunska. Nadrealno. Ipak, ljepši su mi snimci sa zgotovljenom papicom.

Odgovori