Jozefina Birindžić spravlja za vas: Rolnice s vatrenim punjenjem i kokos-čoko kocke

Sretan Božić!!!

Ovaj puta svima koji ga slave po Julijanskom kalendaru. Od srca sve najbolje!

Ovi blagdani su nam prošli u tuzi, strahu, traženju načina kako pomoći ugroženima i nadi da više neće onako jako tresti. Međutim, jučer, srijeda, opet je treslo, dosta jako u područjima koja su već razorena, srećom bez žrtava i velikih novonastalih šteta. Ljudi su već odavno izvan rizičnih građevina, ali ne mogu ni zamisliti osjećaj koji imaju kad tlo opet zadrhti. Kažu da se mora na to navići. Lako je to reći, većini ipak sigurno nije lako ubjediti svaki atom u tijelu da ostane miran na potres. Možda nakon dužeg vremena, ali nadajmo se da se na to neće nitko trebati navikavati. Dosta je jednom u stotinu godina, zar ne?

Prekrasno je vidjeti kako se ljudi organiziraju, pomažu ne razmišljajući i ne kalkulirajući. Prekrasno je vidjeti sreću na licima stradalih kada su svjesni da u tom očaju doista nisu sami, da im ljudi pomažu iz svakog dijela Hrvatske i puno ,puno šire. Sami postajemo svjesni kako je u stvari lako izgubiti sve, kako je život jednostavan, a opet tako kompliciran. Jer materijalno doista nestane u trenu, jedino što je važno ostati živ i zdrav i sve ostalo se opet može organizirati. Postali smo toliki robovi stvari i imovine, a ona nestane dok udarite dlanom o dlan. Srećom, ne na velikim područjima odjednom i nikada svima, jer bi onda bilo nemoguće pomoći i dobiti pomoć. Narod je ipak na koncu divan, većinom dobar i human i to ne smijemo zaboraviti ni kad ovo sve prođe. A prelako dozvolimo da nas političari nahuškaju svojim glupim izjavama, da ‘ bace kost’ i naprave od prijatelja i susjeda neprijatelje. Rado izmišljaju neke složenice tipa „ načelo postupnosti“???, pa je neko htio „ demontirati državu“!!!, ma što to doista značilo. Zvuči pametno i učeno, znam neke koji kažu kako pametno pričaju, ali kada se doista sluša, jasno je da su to samo prazne fraze. Netko je baš napisao kako se nisu zamislili ( a možda i jesu) što bi ovaj narod mogao kada je sposoban tako brzo ujediniti se i reagirati na nevolju na blagdane i svoje slobodne dane! Zamislite koliko je to u stvari moći, koje nismo ni svjesni, a koju imamo. Samo da nam, što bi rekli ‘ dođe iz g… u glavu’!

Očito svjesni da bi toliko trebali promijeniti, a nemamo s kime, postali smo inferiorni prema politici, frustracije istresemo na FB i valjda nam bude lakše. Ta većina nas želi ubjediti u onu :“Svi su isti!“, što nije istina iako je istina da velika većina izabranih postane vremenom ista. To me uvijek sjeti na jednu jako pametnu parolu ženskih inicijativa u politici koja kaže :“ Ako je malo žena u politici, mijenjaju se žene. Ako je puno žena u politici, mijenja se politika!“ Za to dokazi postoje u zemljama gdje su većinska ženska vodstva, Sjever Europe, Novi Zeland i sl. Ako imenicu žene zamijenite s pošteni ljudi, onda dobijete ono čemu bi trebali težiti. Jer tako je i u svim drugim životnim okolnostima. Kada pojedinac dođe u neku novu sredinu pokuša se prilagoditi. Ako vidi da nešto treba mijenjati u okolini pokuša, onda ili ima probleme ili odustane, rijetko uspije stvoriti kritičnu masu koja će se izboriti za njegov način rada ili stav jer su uhodani i teško se većina mijenja ili pokreće. Međutim kada odjednom dođe puno novih ljudi, stvara se neka vrsta demokracije, upoznavanja i usklađivanja, pa se tu oni koji su tek došli lakše izbore da nametnu svoje viđenje rada ili stavova ako pokažu da je to bolje ili vrijedno rizika.

Kako god da je, sreća je da ljudi bez obzira na politiku znaju kada se mora brzo djelovati i pomoći, a vjerujem da će ovaj put i političari pokušati dobro odraditi posao jer, ne zaboravite, lokalni izbori nam slijede na proljeće.

Dosta o tome, kao i drugim tužnim i čudnim događajima. Kao SAD, gdje su napokon proglasili novog predsjednika, tj. Trampa proglasili bivšim, pa uz nerede ( vješto inscenirane, na žalost sa žrtvama) je ta epizoda iza nas. Najveći zagovornici demokracije su vidjeli koliko je to u stvari krhka biljka i koliko se s njom mora pažljivo i pametno (?!) upravljati.
Očekujući bar malo snijega da nam zabijeli i zablista, želim vam mirne i bolje dane od ovih iza nas. Možda snijeg nije sad baš svima i svuda dobrodošao, ali najavljuju ga i sad mu je vrijeme. Pa da se zime riješimo u zimi, a ne da traje do pola proljeća, kada će trebati topli dani za obnovu i gradnju.

Uz snijeg najbolje idu zimska i kalorična jela. Vjerujem da smo svi bez obzira na sve malo pretjerali za blagdane, ali kako je još blagdansko vrijeme nekima, onda ćemo još ovaj vikend opušteno. Onako, nešto jednostavno i ukusno.
U umjerenosti je ključ!

Rolnice s vatrenim punjenjem

Nešto kao kineske rolnice, ali po našem ukusu, bez kineskih začina.

Jednostavno.

SASTOJCI:

300 g vučenog tijesta za savijače

500 g mljevenog mesa

1 glavica crvenog luka

2 režnja bijelog luka

1 svježa feferona ili žličica tucane ljute paprike, chilly

1 sjeckana rajčica bez kože ili pola limenke kupovne

1 mrkva

1 manji poriluk

po želji sjeckana paprika

kocka bujona, povrće ili pileći

sol

papar

začinsko bilje opet po želji, mi volimo mažuran, pa često njega stavljam ali može i drugo bilje.

PRIPREMA:

Očistite luk i pržite na malo ulja. Kada lagano porumeni, posolite i prelijte s 0,5 dl vode, pa pirjajte dok voda ne ispari. Luk se tako bolje istopi. Protisnite češnjak na luk i promiješajte. Čim zamiriše, dodajte meso i pržite ga dok sva voda ne ispari i ne počne se karamelizirati. U međuvremenu očistite poriluk i mrkvu, pa nasijecite na tanke trakice ( iako nije kinesko, volim ovako nasjeći povrće, vi možete i drugačije, važno je da je tanko ). Dodajte mesu, začinite začinima, dodajte rajčicu i kocku, pa ostavite dvadesetak minuta da se kuha i slobodno pustite da tekućina ishlapi. Probajte, pa po potrebi još zaljutite ili posolite. Listove tijesta režite na četiri dijela, na sredinu stavite punjenje i motajte kao sarmu. Kada ste sve potrošili, pržite ih na tavi, na malo maslaca da porumene. Služite kao predjelo ili glavno jelo uz vama omiljeni umak i salatu.

Kokos-čoko kocke

Jednostavne male kocke napravite za čas a ukus im je pravi kokos-čokoladni!

Jednostavno.

SASTOJCI:

250 g maslaca

200 g šećera

1 vanil šećer

po želji malo arome butter vanilije

malo soli

4 jaja

175 g brašna, pola oštro, pola meko

5 g kakaoa

na vrh noža praška za pecivo

100 g čokolade za kuhanje

200 g lagano poprženog kokosa

ako imate 4 žlice likera od kokosa, ako ne, 4 žlice mlijeka

čokolada za ukrašavanje

PRIPREMA:

Miješajte maslac sa šećerom, vanilijom i aromom. U pjenasto dodajte jedno po jedno jaje i svako dobro umiješajte. Na pari otopite čokoladu i ohladite je da se ne stisne, ali da je mlaka. Kokos pržite na tavici, stalno miješajući da ne potamni. Ohladite ga. Maslacu s jajima dodajte sol, čokoladu, brašno pomiješano s praškom za pecivo i kokosom, na kraju liker ili mlijeko. Ulijte na lim sa stranicama, najlakše je na papir za pečenje. Po potrebi savijte stranice da ne curi preko papira. Pecite u zagrijanoj pećnici na 180°c oko 20-25 min. Ohladite, izrežite na kocke manje ili veće po želji, pa ukrasite otopljenom čokoladom, pospite kokosom ili po želji.

11 comments

Skip to comment form

  1. Uvijek na vrijeme, uvijek svježe, uvijek raznovrsno, uvijek aktualno. Bravo za autoricu. Bravo za njen način!

  2. Koje je mljeveno meso najbolje? Ako je miješano, u kojem omjeru ide svinjetina i junetina?

  3. Dirljiva je Birindžićkina briga za situaciju u Americi. Umjesto da joj bude drago što Amrika svima soli pamet i prolijeva krv po svijetu, a kod kuće je ista kao i druge države.

  4. Kolač moram napraviti, Mmmmmmm

  5. Umjesto podjele političara na muške i ženske, treba ih razlikovi po nčinim, pristupima, učincima. Ima žena koje su kuje i koje su strašnije od svakog muškarca. Treba se riješiti stereotipa u glavi i feminističkih floskula.

  6. u rolnice ide PUNO papra.

  7. Du auch da. U tome je poanta. Kada se uspiju domoći neke pozicije postanu kuje. Jer su u manjini i moraju pokazati da mogu biti još ‘gore’ od muškaraca. Ovdje sam to navela kao dobru osnovu za izmjenu, kao što napisa, žene u dobre ljude. Bez oznake spola, misleći na sve.
    U drugu ruku, vjerujem da ste bar jednom vidjeli na vama bliskim ženama nepravdu ili muku koju ne bi uopće imale da su muškarci. Od tuda borba. Do ravnopravnosti. Ništa više. Samo toliko je većini dovoljno.

  8. Otvorim i ogladnim. Jozefina što mi to radite?!

  9. Jozefina je naš glas savijesti. I kuharica kakvu bih angažirao u svom restoranu da ga imam. Šefica.

  10. Jozefina, ne želite vljda snijega kao u Španjolskoj? Ne bi nas tada spasile vaše rolnice nego grašina.

  11. Jozefina, potpisujem. Slažemo se!

Odgovori