Jozefina Birindžić spravlja za vas: Punjena hokaido tikvica i štrudlice sa smokvama

Bolesti modernog društva

Iskreno, nemam volje pisati o politici, jer je toliko ogavno sve što se događa, da se trudim što manje čitati i gledati vijesti. Naravno, ne može se izbjeći, niti želim, ali to je postalo takvo iživljavanje nad narodom i iskušavanje granica izdržljivosti onih koji misle svojom glavom, da mi se gadi. Netko je pitao za Brodski SDP, što rade. Ne znam, tj. znam koliko i vi. Koliko vidim ništa, jer bi nešto ipak ponekad „iskočilo“ na FB barem.

Zato malo o bolestima modernog svijeta, tim krajnostima i površnim ciljevima.
Strašno je kada vidim da je puno mladih podleglo trendu vrednovanja nekoga kroz izgled, kao i postavljanje glavnog cilja „izgledati dobro na Instagramu“. Čak i odlični učenici/ce nisu imuni na to. Ok, uvijek kažem da smo mi imali sve ove blagodati, ne bi bili bolji. Meni je mama uvijek govorila da će mi ispasti oči čitajući knjige. Voljela je što čitamo, ali je mislila da pretjerujemo, da trebamo više biti vani. Svaka generacija ima svoje probleme i ljepotu te mladosti koja je svima najljepša baš onakva kakvu su je oni imali. Naravno da je, pa bili su mladi. U tome je kvaka.

Nemam ja ništa protiv uljepšavanja, naprotiv, i sama koristim kozmetiku i mislim da je to dio kulture i higijene, možda ne za svakoga, ali za mene da. Međutim, to je nešto malo, za  što je potrebno 5 minuta i samo da lice izgleda svježije i bolje. Ne kao da ću u svatove, biti mlada u najmanjem slučaju.
Tek je mladost prelijepa takva kakva je. Jasno da se mladi neće složiti sa mnom, ali neka to gledaju kroz vrijeme i novac. Gubici, samo gubici, a s tim novcem bi mogli na primjer putovati. To ostaje vječno negdje unutra, a najugodnija je škola koja postoji. Jer umjetne trepavice, obrve, nokti, kosa i sl. nisu loši, ali ne treba to doista skoro nikome. Sve djevojke zato imaju iste ljute obrve, trepavice ispod kojih ne mogu gledati. Nokti, dobro i ja ih geliram, iz razloga što imam tako tanke da nikada nisu mogli narasti ni milimetra, uvijek bi pucali i sada kad sam otkrila gel, imam gelirane, nikada duge, ali uredne.
Čak i ta briga o izgledu, ma kakav bio, nije problem koliko pomisao da je to najvažnije i da cilj u životu treba biti dobra slika na mrežama.

Druga stvar je taj život na mrežama. Naravno da se danas bez toga ne može i doista neki od toga dobro žive, ali jednako kako su nekada dobro živjeli glumci, manekenke, modeli, oni iz časopisa. Ne mogu svi sve zato treba učiti, obrazovati se i naći se u nečemu.

Mislim da polako i zdrav život prelazi u krajnost kao i oni koji se opuste i zanima ih samo „ iće i piće „ pa dok ide. Na žalost, obično ide do bolesti, a onda ide dijeta pa sve ostalo. Možda je ipak onda bolje malo paziti, kontrolirati se, pa biti zdrav i uživati u svemu. Jer i sutra je dan.
Ono zdravo, naravno da treba paziti i sama pazim što kupujem i jedem, međutim neki toliko u tome ( po meni) pretjeruju, da se doista čudim. Nema ništa ljepše od domaćeg i svježeg, međutim, tako se ne bi uspjeli prehraniti, ni mi u Europi, a da ne pričamo o mnogoljudnim zemljama. Masovni uzgoj je neophodan za opstanak i život ljudi. Zvuči to ružno i meni, ali na žalost tako je. Nećemo još o standardu koji imamo čak i mi i biramo i kupujemo više nego što nam doista treba. Bacanje hrane samo ubrzava i povećava taj začarani krug.
Onda je najzanimljivije da se ti „zdravi“, prvi odriču mesa, pakirane hrane, plastike ( trudim se i sama koliko god mogu i recikliram), sve eko i bio, dok ne curi nos ili trebaju pelene. Tu prestaje ekologija. Ne znam ni jednu koja djeci stavlja i pere pelene ili maramice. Ne mislim ni da treba, ali poznato je da su pelene najveći zagađivač na svijetu. Ne zato što ima previše djece ( negdje možda i da, ali ako gledamo samo brojeve, međutim to su najslađa bića i nisu višak!), već previše pelena.

Najveća bolest društva je možda ipak nedostatak kulture i obrazovanja. Ne količine gradiva koja je zadana kroz programe, već onog pravog obrazovanja za život, za posao, za ljudskost. Nema toga ni kod kuće, a ni u školama. Pa čak sada kada je djece puno manje u razredima, kada bi se s njima moglo kvalitetnije raditi, nekolicina samo to i čini. Jer, ili im je previše dodatne administracije pa su bezvoljni, ili se boje roditelja, koji su sve agresivniji i nesnosniji. Čujem to od poznanica uglavnom. Već dugo roditelji čine grešku koju naši nisu nikada činili, a to je da vjeruju svom djetetu a ne nastavniku. Isfrustrirani kakvi jesu, poslom, društvom, životom, istresu se na nastavnike. Ma, znam, i meni su moja djeca najbolja na svijetu, čak su doista izrasli u krasne ljude, ali dok su išli u školu ( doista nisam imala problema) ono što bi čula od nastavnika je bilo istina. Nema o tome rasprave. I kako moja prijateljica zna reći :“ Ja mogu garantirati za njih dok su u kući, ali kada izađu, bome…“
Bilo je jedinica i „ Ali ona mene ne voli!“ i sl. Međutim odgovor bi obično bio :“ Potrudi se, nauči što bolje možeš, javi se, ne smetaj na nastavi… do…. „ Tako je to u životu i na to se moraš navići!“

Bojim se da ovako kako je sad, (često, ne uvijek), teško možemo na zelenu granu. Djeca vide jedna od drugih, roditelji idu linijom manjeg otpora, a na kraju naprave djeci medvjeđu uslugu. Ma nek’ su oni nama barem lijepi…Pa još ako znaju čitati Pipi dugu čarapu…. Eto materijala za Instagram.
To su samo neke od bolesti modernog doba, ne one zbog kojih se ide doktoru. Iako, i o njima se da pričati, možda neki drugi put.
Želim još jednom djeci i studentima uspješnu školsku godinu. Kradite znanje ako treba i borite se da budete najbolji svojom zaslugom. Osjećat ćete se dobro, a pravi ljudi će vaše znanje i cijeniti. Skoro cijeli svijet, osim ovdje na Balkanu. I onima koji počinju studentsku godinu daleko na otoku i u Europi ( znaju tko su), učite, radite, bit ćete svjetski ljudi i samo ustrajte jer otišli ste za onim što volite!

Zar moramo i kuhati?!

Punjena hokaido tikvica

Malo neobična varijanta, hrabri bi mogli dodati i 100 g suhih brusnica, ao volite slatkasti okus jela. Moji baš i ne vole pa sam ih ja izostavila.

SASTOJCI:

4 male hokaido tikvice ( oko 12 cm promjera )

40 g riže dugog zrna

3 kriške tosta

2 stabljike celera

1 crveni luk

2 režnja češnjaka

400 g miješanog mljevenog mesa

1 žlica peršinovog lista

1 jaje

sol, papar

začin

komad đumbira veličine pola oraha

PRIPREMA:

Operite tikvice. Odrežite plitko gornji dio pa izdubite tako da ostane samo kora 5-10 mm. Rižu kuhajte pa ohladite pod mlazom hladne vode. Sitno nasjeckajte luk i posolite da uvene. Tost uronite u hladnu vodu. U zdjelu stavite mljeveno meso, sjeckani luk, protisnuti češnjak, ocijeđeni tost, rižu, jaje, papar i začin, sitno sjeckani celer, peršinov list, naribajte đumbir i dodajte sitno sjeckanu tikvu ( dio koji ste sa stranica skinuli, naravno bez koštica i srednjeg vlaknastog dijela ). Sve dobro izmiješajte, po želji dodajte brusnice, samo ako volite slatko u slanom jelu. Napunite tikvice pa pecite ih u dubljem limu u koji morate nasuti malo vode da ne gore i paziti da ima stalno malo tekućine, pa pecite na 180-200°c oko 45 min. Ukrasite s peršinovim listom ako je za goste.

Štrudlice sa smokvama

Sjećate se onih štrudlica Soko Štarka? Prvo su bile sa smokvama a zatim i drugim voćem. Jedna me gospođa na moru podsjetila na njih. Napravila je nešto slično a ovo je moja verzija. Probajte, savršene su.

SASTOJCI: 

Za prhko tijesto:

450 g brašna

250 g maslaca

2 žumanjka

1 jaje

1 prašak za pecivo

3 žlice šećera

Za punjenje:

1 kg smokava

PRIPREMA:

Od sastojaka za prhko tijesto, zamijesite ga i ostavite na hladno 30 min. Ja prvo umiješam sve osim brašna i praška za pecivo pa onda kratko sve sjedinim. Ogulite smokve, malo usitnite i kuhajte na laganoj vatri dok ne dobijete marmeladu. Bez dodavanja šećera ili nečega drugog. Eventualno sok naranče i korica. Smokve koje sam ja donijela s mora bile su već dosta suhe na drvetu pri berbi pa sam morala dodavati malo vode da se raskuhaju. Uglavnom morate dobiti homogenu smjesu gušće marmelade.  Ohladite.

Ohlađeno tijesto podijelite na 4 dijela pa svaki dio razvaljajte da bude dosta usko, oko 10 cm i dugačko, dužine lima za pečenje. U sredinu stavite marmeladu 2-3 cm širine i 2-3 mm visine, preklopite jednu stranu, malo premažite vodom pa prebacite i drugu stranu. Lagano podignite i ta dupla, gornja strana neka bude donja na limu obloženom papirom za pečenje. Tako ponovite sa preostalim tijestom. Malo izbockajte viljuškom da se ne naprave mjehurići. Pecite na 180°c oko 20 min. Provjerite već nakon 15 min jer neće potamniti, a nemojte ni dozvoliti. Rub će porumeniti i to je to. Ohladite i planirajte s kojom marmeladom ćete probati slijedeće!

9 comments

Skip to comment form

  1. Recepti su baš tempirani. Jozefina zaista pazi da se “materijal” može pronaći.

  2. Jozefina dobro gleda i to odobrava. No, ima li ijednog čovjeka na svijetu koji se ponekad za lošim ne povodi?

  3. Iskusna Jozefina. Mogla bi nešto napisati i otome kako skuhati mužjaka, ili kako omekšati mu meso na ženskom roštilju.

  4. Zdravorazumsko rezoniranje. Nema se tu što puno osporiti. Birindžićka ne povećava temperaturu. Kod nje neće zagoriti politički stavovi.

  5. Može li Jozefina plasirati neki riblji recept, sa šaranom, na primjer?

  6. Jozefina, sve se menja, osim kamenja. Kad bi se slušalo crkvu, još bi bili u Srednjem vijeku, a žene bi se spaljivale kao vještice.

  7. “Najveća bolest društva je možda ipak nedostatak kulture i obrazovanja. ”

    Hrvatska je onda na smrt bolesna, jer nekultura uhljebništva i parazitizma vlada.

  8. Mladost je mladost, živi u svojoj dimenziji, čovjek ne putuje samo kroz prostor, nego i kroz vrijeme, i smiješno je naturivati mladima principe i poglede starih, da ne troše na šminku i uljepšavanje, već da putuju itd., kad je mladosti najvažnije blistati, privući i spajati se, nadmetati se i uživati, u svom tijelu koje je u najproduktivnijoj i reproduktivnijoj fazi upravo u mladosti i kemija i hormoni usmjeravaju na privlačenje i parenje. I sad neki starci filozofiraju iz svoje dimenzije, a oduvijek je bilo tako, i uvijek će biti, zakon prirode, da ženka mora biti lijepa i atraktivna, dok je u fazi razmnožavanja. Ružna ženka je hendikepirana, i ona premošćuje svoj hendikep šminkom i kamufliranjem, i tko joj to može zamjeriti, osim prevareni partner? Kad skine sve velove i svu šminku i umetke sa sebe? To je puno posla, za neke ženke, lijepo i privlačno izgledati ako imaju lošu podlogu, i pretvoriti se iz ružnog pačeta u sjajnog labuda gotovo da je umjetnički čin i umjetnost. Kad to čini starica, to je uvijek smiješno i nakaradno, jer nema povratka. Ne određuju nam faze kroz koje putujemo tijelom kroz vrijeme naše želje, nego priroda. Uzaludno je opirati se.

    1. Zato je stara Kolinda nakaradna, kad isprči guzicu u uskoj haljini, babac koji šalje sex appeal. Pa te kose, pa te sise, ti naglasci na svojim starim brdima i udolinama koje naglašava naša predsjednica u ceremonijalnim nastupima i predstavljanjima nas po globusu, su toliko vulgarni i neugodni nam, jer nama treba raskošni predsjednički um, a mi dobijemo raskošnu polovnjačku guzicu. I ta predsjednička figura i funkcija, tj. ono što bi ona trebala biti, se pred našim očima s nekih atributivnih moralno-političkih uzvisina stropoštava u pornografsko dno jeftine stare namiguše.

Odgovori