Jozefina Birindžić spravlja za vas: Pogačice (prutići) sa sirom i panna cotta sa kupinama

Mi smo prvaci!!!!

Ma što bilo u nedjelju, mi smo prvaci!!! Barem za mene. Jer ući u finale Svjetskog prvenstva je „Neopisivo!“. Svaka čast našim dečkima i izborniku, našem Mandži koji pronosi ime našeg grada diljem svijeta! Nije to mala stvar. Jer ne bi mu zamjerili ni kada ne bi spomenuo Brod, ni kada ne bi platio pivo, ni kada ne bi pomagao koliko pomaže, a puno pomaže i znamo za to samo zbog činjenice da smo ipak mali grad gdje se sve sazna. On je pomagao od srca i nikada nije vodio medije i fotografe sa sobom. Drugo je što netko drugi „oda“ informaciju pa se pojave slike.
Voljeli bi mi njega i samo zbog dobre igre, zbog toga što zna svoj posao i dobro ga radi. Jer to je bitno. To je pouka koju moramo izvući iz ovog prvenstva za naraštaje. Da ono što radimo, radimo najbolje što možemo, da damo sve od sebe i onda se rezultati vide. Naravno, treba i talenta i upornog rada, ali samo matematikom, naštimavanjima i kupovinom, nema rezultata. Kada se dobro igra, onda nema veze tko je velesila, tko je „moćan“, tko je domaćin, za koga „navija“ sudac, tko „ne smije“ izgubiti…

Kada si bolji, to ti nitko ne može ukrasti!!!

To je pouka! Nema veze za koliko novaca radiš, koliko će oni dobiti…pa isti fond je bio i prije! Treba raditi i rezultati dolaze.
Nad time se trebaju zamisliti i naši političari. Jer ovo „je škola“! Vrlo brzo se rezultati mogu vidjeti uz dobro vodstvo ( naravno, i uz neke korekcije tima), uz pravilne odluke i čvrste stavove, uz jaku volju i pošteno nagrađivanje kao i pravedno kažnjavanje. Jer nema boljeg od otvorenih karata i čistih računa.
Zato želim našima da dođu „na vrh svijeta“! Iako, moja jedna kolegica reče :“Kad god mi dođemo u finale, tamo Francuzi!“ Ipak ovaj put neki drugi, ne oni od kojih imamo noćne more ( Karabatić i društvo). Voljela bih da pobijede, pa makar nastupilo kolektivno ludilo, a hoće! Na žalost,proći će i to! Želim im to zbog njih, što su se pošteno borili, pokazali da znaju prekrasno igrati nogomet, da su „Ekipa“ s velikim E, da su zbilja zlatna generacija jednog Zlatka! Ako i izgube, za nas će biti zlatni, zbog ponosa i pravilnih stavova. Pa i neke, možda malo nesmotrenih izjava zbog mjesta održavanja prvenstva ne smatram negativnim, dapače. Činjenica je da je nezgodno to izjaviti u Rusiji, ali oni su, čini mi se, samo tog detalja bili nesvjesni. Jer biti zahvalan nekome tko ti je omogućio dobar život i poziciju, nije loše, dapače. Svim srcem igrati za Hrvatsku i sjetiti se onih koji su te prihvatili kao svoga, je lijepo i pohvalno. Širi vidike i pokazuje da srce može voljeti puno i široko. Ne treba se bojati ljubavi, voljeti sve, jer u srcu ima jako puno mjesta. Kao što volimo djecu, supružnike, roditelje, prijatelje, grad, državu, tako možemo voljeti sve! I Engleze i Francuze ( posebno kad ih pobijedimo!) i Ukrajince i Ruse, i Slovence i Makedonce i sve druge. Kad bi se više voljeli, a ne „ne trpjeli“ bez razloga, svima bi nam bilo bolje. Oni kojima sve smeta, koji broje krvna zrnca i naraštaje „na rodnoj grudi“, treba reći da smo u 21.stoljeću, idemo na Mars, a ne nazad u pećine! Ljudskost je najvažnija i treba ju očuvati, a nazadne izjave i ponašanja ignorirati i ne davati im na značaju, jer to i žele. To su sitne duše koje se hrane tuđim gubicima i neuspjesima, a to su najgore osobine. Treba svima željeti dobro, dobro se dobrim vraća i svi profitiraju.
Mislim da je to najbolje pokazao Subašić sa svojom porukom i primjerom i zato mu kapa dolje!!!

Skroz sam pozitivna i „ništa mi neće ovi dan pokvarit!“, mislim na nedjelju, zato:

HRVATSKA!!!!!!

Naravno, za pripremu i gledanje utakmice nešto treba prirediti za grickanje, da ne bi grizli nokte!

Pogačice (prutići) sa sirom

Kada ostane svježega sita, čas posla i domaće grickalice su tu! Ako uz to volite i neki dip, ja napravim ili sir i malo vrhnja sa ljutom crvenom paprikom, ili uzmemo ajvar, salsu, a možete i neki drugi, kupovni ili domaći.

Jednostavno.

SASTOJCI:

250 g brašna

250 g maslaca

2 žumanjka

250 g mladog svježeg kravljeg sira

1 prašak za pecivo

malo soli

2 žumanjka za premazivanje

mak ili sezam za posip, krupna sol…

PRIPREMA:

Brašno pomiješajte s praškom za pecivo, solju pa napravite udubinu. Posebno umiješajte maslac sa žumanjcima i sirom, dodajte brašnu pa sve izmiješajte u glatko tijesto. Razvaljajte ga tanko pa preklopite kao za lisnato, 3-4 puta, i tako odmah, razvaljajte opet par puta. Ostavite da se ohladi oko 1 h u hladnjaku. Razvaljajte ga opet ma debljinu 6-8 mm i premažite žumanjkom, pospite makom ili sezamom, pa sijecite nožem, ili dr. oblicima. Meni je najjednostavnije nožem, jer se ovo tijesto zbog listanja, kao i lisnata, ne bi smjelo premijesiti, a onda imate previše nepotrebnoga otpada. Ovako možete praviti prutiće veće, manje, uže, duže…po želji. Pecite na 200°c oko 20-30 min u zagrijanoj pećnici.

Panna cotta sa kupinama

Lagana krema za ljetne dane koju možete praviti sa svim vrstama voća.  ili umacima vanilije, karamela ili čokolade.Jednostavno.

SASTOJCI:

za 4 osobe

7 listova želatine

1 šipka vanilije ili vanil šećer

750 ml vrhnja za šlag

100 g šećera

200-300 g svježih kupina

50 g šećera

PRIPREMA:

Želatinu omekšajte. Vaniliju prerežite po dužini i pažljivo izvadite meki dio. Oko 200 ml vrhnja, šećer, “meso” vanilije i šipke vanilije, zagrijte na vatri. Želatinu ocijedite i dodajte. Miješajte da se sve ujednači.550 ml vrhnja ulijte u zdjelu za miješanje. toplu vanil smjesu procijedite u vrhnje i izmješajte. 4 kalupića saperite jako hladnom vodom, ulijte smjesu i hladite minimalno 6 h, a najbolje preko noći. Kupine operite i 2/3 kuhajte sa šećerom da tekućina reducira na pola. Možete tada usitniti i sa štapnim mikserom. Ako ne volite koštice procijedite. Ohladite pa dodajte svježe kupine. Kalupiće kratko uronite do pola u vruću vodu i iskrenite na tanjuriće i prelijte umakom od kupina.

 

35 comments

Skip to comment form

  1. Tekst koji prethodi receptima ovaj put je prava new age ljiga, zanosna želatina o zanosu. Sva drhti od općeg veselja i opraštanja. No, to je svakako bolje od plinskih boca kojima se prisililo na ljubav.

    1. Ljiga i želatina samo za one koji se hrane pesimizmom, crnilom i defetizmom.
      Ovu euforiju i optimizam promatraš sa gađenjem, s visoka?

      1. Hrana za pesimizam? Optimizam je namjera za manjim naporom. Jozefina je izuzetno pozitivna osoba, ali na nekim okukama svoje vožnje upada u glib malograđanštine.

  2. Dodijelivši mandžukiću titulu počasnog građanina Slavonskog Broda gradonačelnik je dokazao da je uz bandića najveći populist u Hrvatskoj. Gv je bilo samo instrument njegovih nagona da udovolji narodu gladnom vodstva. .

    1. Jozefina, što kažete na prijedlog da se vaša ulica ili naaselje imenuje po Mandžukiću? A možda da preko Valente predložite babi Duspari da se korzo preimenuje i dobije njegovo ime, jer tko je ta Ivana Brlić Mažuranić.

    2. ‘Dodijelivši mandžukiću titulu počasnog građanina Slavonskog Broda gradonačelnik je dokazao da je uz bandića najveći populist u Hrvatskoj.’ – u čemu je problem? U onome tko ju daje, ili tko ju dobiva? Ili samoj tituli?

      1. U svemu, zapravo. A najviše u onima koji titulu daju. Da se radi o bezveznjakovićima i politički oktroiranom masom govori podatak o tome kome sve nisu dali tu titulu. Kome ju sve neće dati, jer Brod nema kandidata. još je veća tragikomedija.

        1. Toje ste tragikomedija, ali tragedija je jšto titulu mnogi nisu dobili i neće dobiti, jer nisu politički podobni za pravaške selektore i njihovo Gradsko vijeće.

  3. Za finale ću napeći prutiće. Za biru neka se brinu muški.

  4. Dobra mi je samoironija kod Srba kad kažu da im je najveći uspeh u fudbalu što su komšije s finalistima (prvacima?!) na Svetskom prvenstvu.

  5. Bravo za Jozefinu i Sonju!
    Za ostale komentatore (društvo u ćošku), pjesma:
    Oj drugovi, jel’ vam žao…

    1. Trebao si i Mrsunju pohvaliti, pravedniče kockasti.

      1. Tako je, dobar je Mrsunja.
        Za tebe isto vrijedi pjesma.

  6. Mada Ratka Martinovića baš i ne cijenim kao novinara, prenijeti ću njegov status, jer je fino sročio:

    KAKO SU DEFETIZAM (prihvaćanje poraza bez borbe), MALODUŠNOST I STID PREPUSTILI MJESTO BORBENOSTI, HRABROSTI I ODVAŽNOSTI

    Sjećam se jednog Podcasta u kojem smo pričali o tome kako Hrvatska može izbjeći bankrot uzrokovan očajnim vođenjem, rekoh – ili da otkrijemo neku deficitarnu rudu (voda u budućnosti) ili da se dogodi neki kvantni skok koji nitko ne može predvidjeti. Prošli nismo iskoristili (Teslino otkriće izmjenične struje), no sada imamo priliku kao narod ozdraviti od podjela, kompleksa, tuge, negativnosti, praznovjerja…

    – ovo nam je srušilo predrasude i praznovjerja kako ‘sigurno gubimo ako rano primimo gol’, ‘uvijek ispadamo na penale’, ‘propadamo nakon šoka u zadnjim minutama produžetaka’, ‘ne znamo protiv momčadi koje nabijaju lopte’, ‘ne možemo dalje od polufinala’…

    – ovo nam je pokazalo da težak rad, trud i muda čine čak i ona najveća i ‘nemoguća’ čuda mogućima

    – ovo nam je pokazalo da bez teških životnih padova (Turska, Euro skupina, neplasiranje na prvenstvo, Portugal) nema najvećih životnih uspjeha

    – ovo nam je pokazalo da sebičnost (‘što ja imam od toga’), zajedljivost (‘gadi mi se tuđa sreća) i ljubomora (‘živcira me to što je nacija oprana nacionalizmom’) nemaju mjesta u kolektivnim uspjesima jedne tradicije, podneblja, plemena, nacije

    – ovo nam je pokazalo da državu i narod ne predstavljaju političari, tajkuni, kriminalci već obični dečki i ljudi poput nas koji nekoć nisu imali za ‘kiflu’ i svojim su radom, trudom i odricanjem došli do zvijezda

    – ovo nam je pokazalo ogromnu razliku između domoljublja i spornih nacionalizma/internacionalizma pošto su i ljevica i desnica i liberali danas zajedno zagrljeni palili baklje, guštali i uživali u vibri

    – ovo nam je pokazalo da čak i oni koji do sada nisu shvatili da ‘nas kradu’, ‘ponižavaju’ i ‘manipuliraju’ shvate barem za vrijeme prvenstva preko dramatičnih populističkih Memeova i objava (‘Dok ovce gledaju nogomet, kradu nas’) da se za ovo isplati boriti i da nam zemlju nitko neće spasiti osim nas samih

    – ovo nam je pokazalo da čak i ‘Kruha i igara’ i sva manipulacija svijeta mogu biti iskorišteni kao alat ljubavi, povezivanja i zajedništva jer čovjekovu beskrajnu volju ne mogu poraziti neki jalni paraziti već nas samo mogu očvrsnuti da ih lakše porazimo

    UŽIVAJMO LJUDI U OVOME I ISKORISTIMO DIO ENERGIJE I MOTIVACIJE I ZA OSOBNE USPJEHE U BUDUĆNOSTI – SVAKI PUTA KAD POMISLITE DA JE NEŠTO NEMOGUĆE ILI DA NEMA IZLAZA, NEKA VAM OVO BUDE ‘SVJETLO NA KRAJU TUNELA’ I DA NETKO UVIJEK VJERUJE U VAS (MAKAR TO BILI I VI SAMI)

    1. Zar i ti, sine Boki? Da si barem u pravu? Nikavo to svjetlo na kraju tunela nije NAMA. Može biti tebi ili meni. Doduše, meni je nešto drugo i netko drugi svjetlo. Njima i tome se “molim” u samoći.kao fenjerima. Moj izlaz je svjetlo vlastite volje. Uzori koji ganjaju loptu po zelenoj travi, jesu uzori, ali ovakvih dimenzija kao što ti istaknuo- pravo je navijačko pretjerivanje, natopljeno euforijom.

      1. Ako ti moram objašnjavati da je tu nogomet samo simbolika, i da je princip primjenjiv za bilo što – uzgajannje paradajza, gradnju rakete ili sviranje u bendu – e onda jebiga….

        1. Razumijem ja da euforija može biti kanalizirana, ali množina me odbija, zajedništvo koje se temelji na uspjesima male grupe ljudi, dok se 75 posto stanovnika bori za osnovno, jedva preživljavajući. Tvrdiš da će umirovljenicima koji imaju 1 500 kn mirovine život bili lakši nakokn SP u nogomentu? Misliš da će poduzetnicima državni nameti biti podnošljiviji?
          Stvari pokreće i simbolika, ali i vizije za opstanak i razvoj cijelog društva, na principima pravednosti.

  7. Vremena su se stubkom promjenila.Ovi momci uspijevaju nešto što velikanima ne ide,jer oni su suvremeni velikani,dižu image Hrvatske koji je već i sada najveći od Beća do Vladivostoka,tako visoko da nam i Zapad može pozavidjeti.

    I da ne uspiju,uspjeli su .

  8. Ne vidim zasto je lose voljeti svoje i postivati tudje. U ovom tekstu nisam vidio ni malo zlobe.
    Ovi momci su stvarno ulozili puno truda. Zanimljivo osim Bradarica, a i on ce uskoro u Italiju, nitko ne igra u Hrvatskoj.
    Lijepo je kad cestitke stizu sa svih strana, od normalnih ljudi pa do poznatih imena poput Djokovica kojem isto tako zelim srece u polufinalu.

  9. I oni vole svoje ,samo što njihovi nisu došli do finala.Bilo bi ovdje hvalospijeva Popoviću.

    1. Stalno neki kurac insinuiraš. Biciklisto.

  10. Znači i ti si među onima koji se ne vesele.Živjeti ovdje ,a biti emocionalno vezan za druge,bilo bi i razumljivo da ti drugi nisu bili naši agresori ,ovako vjerujem da ni rođenoj djeci tu priču nisi vešto ispričao.

    1. Vi bi propisivali i veselje? Kojem to ministarstvu pripada? Nisam za psovanje na način Popca i drugih, ali dođe mi tako vam odgovoriti, jer imateopasnu mantru uz pomoć koje razdvajate ljude i narode.

  11. A zašto torta počinje s bijelim poljem?

    1. Zato što je torta obložena šlagom. Ako bi željela crveno polje na vrhu torte trebao bi biti voćni fil. Jesi li ti Jozefina… kad reklamiraš ovu tortu šahovnicu?

      1. Koja glupost. Pa mogla ju je obložiti crvenom kremom izvana, i bila bi kao grb, iako stavljati grb na svaki k ja bih definitivno zakonom zabranila, koristiti hrvatsko grboslovlje i na wc papiru, dotle ide to komercijalno ludilo koje mase puše, a zapravo je degradiranje simbola. Raja je glupa, moš ju vozat kako hoćeš, i trgovci to rade, a političari i mafija su upravo to, prodavači magle.

  12. Patološko navijanje je u ekstremnoj verziji linč u kojem nahuškana masa žrtvi skida glavu i svršava. Metodu huškanja koriste psihopati na visokim položajima za manipulaciju masama i ratove. Tako psihopati dolaze ili ostaju na položajima iako su opasniji i štetniji za zajednicu od svakog “neprijatelja” na kojeg huškaju.

    Kolektivno ludilo je to lakše inducirati što je masa primitivnija i agresivnija, nahuškati mudrog i tolerantnog čovjeka i učiniti ga svojim instrumentom je nemoguće, zato se u primitivnim zajednicama perfidno ili otvoreno potiče nagonsko u masama, a suzbija racionalno i obrazovanje i kultura i umjetnost, na suprotnoj strani od navijačkog ludila i linča.

    Ne znam je li netko gledao Treći format i Zdravka Zimu neki dan na TV, upravo o tome zbori taj kulturan i fin čovjek, kako političari uništavaju kulturu i umjetnost i kupe se oko para i nogometa. Povod za gostovanje u Trećem formatu je bila njegova knjiga Dnevnik jednog mitomana.
    http://www.nacional.hr/zdravko-zima-predstavio-dnevnik-jednog-mitomana/

    Jedan sat slušanja razgovora s tim učenim i mudrim čovjekom je prava okrjepa za umornu dušu.

  13. Naprijed dečki !!!!!!!

    Bolji su od Francuza, wish them luck!!

  14. ja kupio neki dan u konzumu mesaaaa, 600g. 10.80kn, dva paketa, naložio drva, ispeko, i pojeo 1.2kg mesaa, i bilo mi super, nema depre, više ne jedem rižu iz crkve, tjesto, SAMO MESO. MESO je zakon. 30 kila mesa mjesečno, jebo ja želatinu, rižu, tjesto i kruh. MESO !!! Meso je super !

  15. rižu nek jedu popovi, isusovi zastupnici na zemlji, plenković, kolinda i ministarstvo odbrane, zambata i vagabundo. Ja OĆU MESA !!

  16. meso je super

  17. polupečeno, krvavo

  18. pojedem i kockice, i kupine, i prutiće , i želatinu, i 2 kile pečenke, i nakon pol sata osjetim da sam gladan pa moram sjebati još 3 vrećice čipsa od paprike…a sad ode skuhat tijesto, malo ulja i bilo na akciji sosa od paradajza za 2.6, i još metnem domaće mrkve iz bašte, peršinovog lista, ulja, ljute paprike, domaćeg krompira, i sitno nasjeckat slanine..uhhhh kako volim ženu u sebi, sve mi “dala!”, nakon seksa, hoću da se ljubimo, da se mazimo, a ona žderući ćipi ćips, i gledajući CSI, rezignirano pita ” dobio si pičke, šta sad hoćeš ? “

  19. i onda, shvatim da sam dobio pičke iz milosrđa ? jebo ti tu pičku..Hoću da hoće. Hoću da joj maca drhti od uzbuđenja što će dobit jeger na popustu, da joj zadovolji njenje istančane receptore na pizdinom aparatu. Ne. Rijetke su žene koje vole. Rijetke su one koje žele da sa svojim mačom postanu jedno, i budu, sve, ili ništa. Svi se trude, a nitko ne osjeća. Hoću ZMIJU !!! ŽENU !!! Hoću da joj moja krutost, snaga, izazove naljepši pogled, svjetlost u oku, da u misionarskom položaju obliznemo voće vječnosti.

  20. Ubi, super si to napisao. Literatura je jedno, praksa drugo, praksa je bolja. Čuj, di to crkva dijeli hranu? Gdje se mora upisati? Jer moraš doći klečečki i puzečki po rižu i mrmljati ime tvoje, kraljevstvovo tvoje, volja tvoja ….. da ti daju rižu. Mislim, jel moraš popu ruku ljubit? Od kuda popu tolika riža? Od kud mu novci? Gdje on radi? Pa ja radim 50 godina i nemam za rižu. Vražja posla, tu je sam vrag svoje prste turio, i dao popu zlato, a meni deložaciju. Pa Isus je bio siromašan i skroman, i mršav, koliko ga gledam na slikama, duhovan i mršav, ove debele popine su od Isusa bilijune svjetlosnih godina udaljene. Meni bi Isus dao rižu, a pop bi mi ju uzeo, ne samo rižu, nego i plaću i penziju.

    Zašto meni pop odlučuje o riži, kad bi ja na rižu trebao imati prirodno pravo rintajući za ovu državu 50 godina, a pop niti jedan dan? Niti je ikad bio u tvornici, niti rintao prekovremene, niti muku mučio natežući crkavicu, niti ima djecu za othraniti, i njemu vrag dade rižu da ju dijeli kako on hoće?! Koji (vražji,đavolji,sila nečistih i pakleni) paradox! Ja ne želim popovu rižu niti njegovu intervenciju, on rižu mora vratiti onima kojima ju je besramno oteo!

Odgovori