Jozefina Birindžić spravlja za vas: Pileća prsa punjena pestom i sirom i

Strah koji izaziva najgore

Očevici smo kako nedefinirane situacije i stalno bombardiranje lošim vijestima, kao i nekim nejasnim uputama u dugom periodu ljude vode u strah, anksioznost, neke u depresiju, povlačenje u sebe, sumnju u sve, stres i nemoć. U krajnjim slučajevima u agresiju. Pa tako osim vijesti u kojima nas plaše ( ne želim ni u najmanjoj mjeri dovesti u sumnju da virus može dovesti većinu starije populacije u velike zdravstvene probleme, o kroničnim bolesnicima da ne pričamo!), druge nas vode u razmišljanja i strah od života i izlaska van. Tu ne mislim na Brod ili sebe, već općenito, jer neke ljude koji su i tako bili na rubu, lako dovodi do toga da pređu tu tanku granicu. Ne želim ni pomisliti kako bi moglo biti ako se ovo sve oduži pa ljudi opet budu ostajali bez posla. A toga već sad ima i bit će još više. Taj psihički moment je jako ozbiljan i kompliciran. Inače smo na ovim prostorima više okrenuti onoj: „Što će svijet reći?!“, nego pomisli da se potraži pomoć. Nije lako doći do bilo kakvih liječnika, a psiholozi možda rade, možda mogu nekako i putem telefona ili na neki drugi način pomoći.

Ljudima je teško. Kod nas nije kao na zapadu, Corona jedini problem. Mi smo ovdje uvijek u problemima. Jer, evo, vlada se dosjetila i traži od građana da novčanim uplatama pomognu u borbi protiv Corone! Mislim, jesu li oni normalni?! Po samoj ideji se vidi da su davno izgubili svaki doticaj sa stvarnošću i životom svojih građana.

Pomoći su dolazile i dolaze sa svih strana. Priča se o milijardama nečega. Kina je proljetos slala opremu, ako je i potrošena, nije se u tom periodu morala kupovati. EU je poslao nama najviše za borbu protiv Corone iako smo baš mi proljetos imali najbolju situaciju. Ako su novci u stvari za na pr. avione, pa neka kažu. Moramo od toga kupiti te i te avione! Ok, znam, ne mogu baš tako reći, ali kad hoće, mi sve znamo i između redova. Ipak nešto će valjda da ostane i to je za opremu ( njihove džepove). I onda, da se puk zabavlja, predsjednik i premijer se prepucavaju kao mala djeca. Strašno. Baš u ovotjednoj kolumni A.A. se bavi ovom temom, tj. komunikacijom preko društvenih mreža. A tamo doista ima svega. Ljudi si daju za pravo napisati tako ružne stvari, samo zato što to mogu, što ih ta osoba ne zna, ili što misle da to svejedno nikome ne smeta. Naravno, nikada to ne bi rekli oči u oči. I sama sam se često pitala kako ljudi mogu živjeti sami sa sobom nakon toga?! Jedno je kad brane neko svoje razmišljanje ili stav oko nečega, ali doista neke komentare tipa :“Jesi se pogledala u ogledalo?; Ne treba ti još jedna maska već je imaš; A da preskočiš koji obrok?; i sl.“,  doista nisu normalni. Gdje je nestala kultura? Ono, prešutjeti nešto? Učili su nas da i na konkretno pitanje tipa :“Da li ti se sviđa moja haljina?“ ( prijateljica) , pokušaš nekako nježno reći da možda nije najbolji izbor, ili reći „ Lijepa je“, pa da njoj ne pokvariš dan. Nekom drugom prilikom kažeš da obuče onu drugu koja joj bolje stoji.

Jednu star je savršeno napisala pa citiram:

Ljudi su ponekad toliko zaljubljeni u ideju da imaju pravo reć što misle, da usput zaborave da imaju pravo i ne reć ništa.“

Pročitajte više na: https://miss7.24sata.hr/miss7-blog/misljenje-je-kao-s-k-treba-li-ruganje-ljudima-i-tragedijama-ostati-besplatno-32974 – miss7.24sata.hr

Čega se ne drže ni predsjednik ni premijer, pa kako će puk. Ipak, oni to rade kako većina ne radi, javno i otvoreno. I da, nije lijepo. Tako isto nije lijepo ni ovako. Kao, anonimno, ali i dalje moraš živjeti sam sa sobom i svojom okolinom. Na internetu sve ostaje, pa tako i trag kojeg te jednom može biti stid, ako ne tebe onda tvoju djecu.

Pod hitno treba uvesti kulturu i odgoj u obrazovanje, jer mlade generacije koje žive na internetu bi morale, baš svi, naučiti što je pristojna i prihvatljiva komunikacija. Možda će onda povremeno Internet biti malo dosadnije mjesto, ali mnogo zdravije i kulturnije.
Loš rječnik, prijetnje, mržnja i kontra svemu što je napisano, samo da bi se bilo kontra, lako se liječi. Knjigu u ruke, čitati, čitati i čitati. Uz to ići šetati, družiti se s pozitivnim ljudima ( vani i na distanci dok treba), sport ili bicikl, hobi i nema problema s viškom vremena, dosadom, obijesti i negativnom stavu. Aktivni ljudi su rijetko negativni. Jednostavno nemaju vremena ni energije za to.

Ja nisam niti znam biti negativna. Činjenice su nekad jedino što moram priznati, ali uvijek tražim način okrenuti i takve stvari/vrijeme u nešto pozitivno.

Što mora biti bit će i oko toga se ne trebamo sekirati, stvari koje možemo promijeniti, njih treba mijenjati. Jednostavno.
Zato idemo nešto kuhati za veliki blagdan na koji se sjećamo naših najdražih koji nisu s nama. Baš kada na njih pomislimo, trebamo shvatiti koliko je glupo baviti se negativnim stvarima i biti zločest bez razloga. Vrijeme leti i treba ga iskoristiti najbolje moguće. Pokušati biti sretan. Sreća je zarazna!

Pileća prsa punjena pestom i sirom

SASTOJCI:

4 filea pilećih prsa

pesto genovese (vezica bosiljka, ,2-3 režnja češnjaka, 50 g pinjola, 1 dl što boljeg maslinovog ulja, 50 g parmezana, ako imate pravoga, pa ga sitno naribajte, sol. PRIPREMA:

Nasjeckajte listiće bosiljka sitno. U mužar stavite malo prepržene pinjole i očišćeni češnjak, pa ih zgnječite, posolite, dodajte bosiljak i ulje i sve dobro povežite u rjeđu ” pastu” ( kremu ). Na kraju umiješajte sir. Ostavite da se arome prožmu.)

!00 g sira, koristila sam mozzarelu sa gorgonzolom, pronašla u jednom lancu, super je

Sol, papar

ulje za pečenje, čačkalice

PRIPREMA:

File rasijecite da napravite džep koji ćete namazati pestom i dodati komad sira. Zatvorite čačkalicama pa posolite. Pecite na malo ulja s obje strane. Ako se bojite da nije dobro pečeno, stavite još u pećnicu na 10-tak min na 200°c. Poslužite s tijestom i umakom ili krumpirićima. Na slici je kako sam pravila sa umakom od vrganja, dolje je recept. Dobila sam vrganje, pa da ih potrošim, tj. da ne propadnu napravila sam u ovoj kombinaciji. Međutim, šteta je ovako dva jela sa bogatim aromama kombinirati. Zato ako pravite ovako meso, pržite krumpiriće ili batat uz njih. Ako radite ovaj bogati umak, onda samo prepržite pileća prsa.

Umak od vrganja

UMAK:

malo maslaca

300 g vrganja

200 ml vrhnja za kuhanje

začin za juhe

papar

list sjeckanog peršina

PRIPREMA:

Na maslacu pržite vrganje, dodajte vrhnje i malo vode pa kratko kuhajte. Začinite i pospite peršinovim listom. Moj sin ne voli vrganje pa sam sve samljela štapnim mikserom. Uz umak poslužite tjesteninu, njoke, pileća prsa i sl.

Tart od limuna

Nešto predivno, kremasto i osvježavajuće!


Jednostavno.

SASTOJCI:

240 g oštrog brašna

135 g šećera

1 jaje

1 žumanjak

130 g maslaca ( ako možete, koristite baš maslac, prhko tijesto je tako ukusnije )

za kremu:

3 jaja

3 žumanjka

135 g šećera

2 limuna

120 g maslaca

1 limun za ukras ( po želji)

PRIPREMA:

Brašno, šećer i maslac prstima spojimo u mrvice. Dodajte jaje i žumanjak pa napravite tijesto. Umotajte u foliju i stavite u hladnjaka min 30 min. Razvaljajte ga pa stavite u namašten i pobrašnjen kalup, do ruba. Vilicom ga izbockajte, pa stavite na njega krug papira za pečenje i suhi grah ili bob, slanutak ili sl. ( slijepo pečenje ), da se tijesto ne deformira. Pecite u zagrijanoj pećnici cca 15-20 min na 180°c.

Za kremu pomiješajte jaja, žumanjke, šećer, sok i ribanu koricu ( naravno, neprskanog ) limuna. Kuhajte na pari u kremu. Kada se krema malo stisnula, skinite s pare i dodajte kockice maslaca. Miješajte da se istopi. Sa tijesta sklonite papir sa suhim grahom ( ja ga čuvam za ponovno pečenje sličnih tijesta )pa ulijte kremu. Pecite sok lijepo ne porumeni, oko 15 min. Ohladite i ukrasite kolutićima limuna, samo ribanim spiralama korice limuna ili servirajte sa šlagom.

10 comments

Skip to comment form

    • Lara on 30.10.2020 at 07:41

    Optimizam je namjera za lakšim naporom. Pesimisti su korisniji. Bolje je očekivati probleme, nego ih umanjivati.

  1. Da se radi o bombardiranju vijestima, ne bi bilo problema. Radi se o tome da se radi o poluistinama i komentarima vijesti unutar vijesti. To izluđuje labilne i panične.

  2. Ne znam koliko je prešućivanje pametno. Prešutjeti nešto znači lagati. Ponekad prešućivanje pomogne nesigurnima i jadnima koji se boje vlastite sjene. Ponekad je prešućivanje rezultt neuspjele borbe sa vlastiim izazovima. Jebeš pristojnost, hoću istinu.

  3. Biram tart. Moguće da nagovorim ženu da ga napravi u nedjelju.

    • grey on 30.10.2020 at 12:07

    Zaboravila je Jozefina recept s pilećim prsima opisati kao SLOŽENO.

    • Frog on 30.10.2020 at 13:10

    Redovito čitam ovu kolumnu i ne mogu se načuditi gospođi Birindžić. Recepti su odlični,međutim,kao da su pisani za neku drugu čitalačku publiku. Naime,mnogi sastojci su vrlo skupi a za mnoge moram otvarati Wikipediju da vidim o čemu se tu radi. Netko će mi zakačiti da sam seljačina,da se nešto može izmijeniti i slično. Kao da je copy paiste iz talijanskog ili francuskog portala. Prvi dio kolumne je odličan ali drugi( recept) kao da piše netko tko nije iz ovog podneblja.

  4. Pogriješio si. Upravo je suprotno. Birindžićka prati i sezonu i podneblje. To je jasno na prvi pogled.

  5. Slazem se u potpunosti da neke stvari treba uvesti u skole. Ne zbog toga da bi se djeca opteretila. To moze i bez ocijena i pritiska.
    Ovu kulturu i odgoj da se neki zupan , kasnije ministar, sam sa sobom hvali preko laznog profila bude “postovan gradjanin” se vise ne bi smjelo prihvacati.
    Nedavno sam procito da su ceskog ministra u vrijeme zabrane zatekli u kaficu koji nije smio raditi i vidjeli bez maske. Receno je ako ne da ostavku, da ce ga smijeniti.
    Tako u uredjenim zemljama pokazuju primjerom.
    Razlika je u odgovornosti.

  6. Samo da se pohvalim kako mi je uspio tart na Jozefinin način.

    • Frog on 01.11.2020 at 16:29

    Senso, istina je da prati sezonu. I recepti za kolače su joj OK. Misliš da je foccacio iz našega podneblja? Ili mozzarela sa gorgonzolom? Za pestu u kojoj je pinjola da je znao itko od vas bez wikipedije? A vrganji su skuplji od teletine. Vjerujem da su jela napravljena po njeninim receptima odlična, samo teško ostvariva u našim kuhinjama.Pomalo su mi egzibionistička .

Odgovori