Jozefina Birindžić spravlja za vas: Obatzda (namaz od sira i maslaca) i kolač s makom, sirom i kruškama

Na pragu jeseni

Ove godine ljeto se ne da, ali jesen polako stiže, htjeli mi to ili ne. Tako su počeli jesenji događaji kao i ona zbilja, koja ima takve cikluse. Škola, faks, prestanak razmišljanja o bježanju s posla na neku plažu, sabor, Rujan fest, Oktoberfest, kojekakve kestenijade, pekmezijade i sl. Bogatstvo jeseni u bojama i prirodi donosi nam plodove koji su znak da smo na kraju ciklusa rasta i dozrijevanja svega što raste na otvorenome. Tako nam na trpeze stižu tikvice i bundeve, kestenje, gljive, grožđe, jabuke, kruške, kupus i kupusnjače, zadnje šljive i paprike i još čekamo mandarine i citruse. Pa se pripremanje zimnice privodi kraju, još kiseljenje kupusa i to je to. Ako ga kiselite, nemojte ga presoliti! Primijetila sam da mnogi zbog straha od kvarenja presole kupus, a on se od previše soli ne može ukiseliti. Sol zaustavi fermentaciju i onda je kupus preslan, ne možete ga isprati, a nema kiseline. Što je najgore, list ostane tvrd i ne mogu se lijepo napraviti sarme. Dovoljno je da se izdubi korijen i stavi soli koliko u tu prazninu stane, u svaku glavicu. Ako stavljate i ribani u isto bure, njega malo nasolite prije stavljanja. Ako ne, onda još u vodu najviše jednu šaku soli na veće bure. Najvažnije je dobro pritisnuti kupus.

Inače u ovo vrijeme, volim te mirise i nekako nas mire s time da prolazi ljeto. Zanimljivo je da da ta neka svakodnevna periodična događanja nas uvijek tjeraju da se ipak radujemo i dolasku jeseni. One sa većim baščama i imanjima čak i raduju, jer je to znak dolaska vremena za odmor i laganu pripremu za narednu godinu. Meni je drago što živim u području sa svim godišnjim dobima, skoro idealnim u onom njihovom osnovnom opisu. Iako oblačenje čarapa, potkošulje i jakne početkom jeseni i dolaskom hladnijih dana baš i ne volim, ipak sve nas to vodi nekim veselim događanjima i na koncu opet proljeću. Taj ciklus je savršen i na nama je da potraje. Pa raduje vijest da se ozonska rupa neobjašnjivo smanjuje, a možda svi pomognemo da poboljšamo kvalitetu života budućih generacija promišljanjem o svojoj odgovornosti i trudom da pozitivno utječemo na okoliš.

Namjerno ne želim o događanjima u društvu, jer razina komunikacije i ono što ‘ prolazi’ je ispod svakog ljudskog i političkog nivoa. Ne vidim kako će se to popraviti, ali ne moramo im davati na važnosti i spuštati se na njihov nivo. Trebat će nam netko, karizmatičan i obrazovan, šarmantan i pošten pa da pobijedi na izborima i donese pravu promjenu. Naravno, kod nas je to jako teško, jer se uvijek izvuku niske strasti i ono malo naroda koji je ostao, glođe se oko toga, a oni kojima je dobro, koji su i školovani i možda bi mogli nešto napraviti, oni su „apolitični“, ma što im to značilo, pa čak ne smatraju za bitnim izaći na glasanje. Tako se vrtimo u krug, poput vira koji samo vuče na dno i ne dozvoljava otpor. Eto, opet ja…

Radije pokušajte misliti svojom glavom u šetnji na otvorenom, bavite se rekreacijom i hobijima ako možete i nađete vremena. Naravno, ako imate priliku posjetite neku od jesenjih manifestacija, uživajte umjereno u iću i piću, družite se, volite i poštujte, jer nikad nije bilo da nekako nije bilo.
Pozitivnim mislima ćemo pridodati recepte koji su izvodivi, a jako ukusni i ne prezahtjevni.

Obatzda (namaz od sira i maslaca)

Nešto što podsjeća na Oktoberfest.

Izvrstan namaz gotov za 15 min.!

SASTOJCI:

50 g mekog maslaca

300 g zrelog Camembert-a

3 žlice svijetlog piva ( ako imate pšenično, ali može i obično )

sol, papar

pola male žličice crvene mljevene paprike

1 glavica bijelog crvenog luka, srebrenca

malo kima po želji

2 žlice sjeckanoga vlasca

PRIPREMA:

Maslac kremasto umutite. Izmrvite Camembert pa sa vilicom umiješajte tako da ga sjedinite. Ulijte pivo i sol i papar po želji, dodajte mljevenu papriku, pa sve umiješajte. Neka malo odstoji. Luk očistite i nasijecite na kolute. Sve servirajte na tanjur za posluživanje, pospite s malo mljevene paprike, kimom i vlascem i servirajte uz kolute luka i pecivo ( pivsko ili po želji ).

Ovaj recept se pravi s par varijacija, često se u namaz stavi 2-3 žličlice sitno sjeckanog luka ali tako ne može baš duže stajati u hladnjaku. Možete ga praviti i s Brie sirom, tada je blažeg okusa ili dodati sirnog namaza 2-3 žlice pa više osvježava. Probajte i pronađite vama najdražu varijantu.

Kolač s makom, sirom i kruškama


Srednje zahtijevno.

Kruška je jedna od kraljica jeseni, a u ovoj kombinaciji savršena. Za ljubitelje maka, jedna nezaobilazna slastica.

SASTOJCI:

Za prhko tijesto:

200 g brašna

1 jaje

100 g maslaca

na vrh noža praška za pecivo

malo soli

Za masu s makom:

1/8 l vode

100 g šećera

200 g mljevenog maka

50 ml slatkog vrhnja

malo cimeta

2-3 žlice ruma

+400 g krušaka

Za sloj sa sirom:

500 g svježeg sira za kolače

60 g kiselog vrhnja

100 g šećera

60 g slatkog vrhnja

1 vrećica praha pudinga od vanilije

2 jaja, odvojeno bjelanjak i žumanjak

sok od pola limuna

PRIPREMA:

Sve sastojke za prhko tijesto pomiješajte brzo i napravite kuglu. Stavite u hladnjak min 1h.Prokuhajte vodu sa šećerom, da se šećer otopi. Tada dodajte mak i ostale sastojke za punjenje od maka. Kruške operite i ogulite, pa izvadite koštice. Nasijecite na sitne kockice, cca 5 mm. Dodajte u smjesu s makom i promiješajte. Za kremu od sira, pomiješajte sir, vrhnje, kiselo i slatko, šećer, prah pudinga, limunov sok, žumanjke. Bjelanjke umutite u čvrsti šaum s malo soli, pa lagano lopaticom umiješajte u kremu sa sirom. Sad izvadite prhko tijesto. Razvaljajte 2/2 najbolje na papiru za pečenje. Ako se lijepi, pospite brašnom, ili tiskajte prstima. Stavite u kalup fi 26, pa rub podignite prstima koliko ide. Ostatak tijesta dodajte na rub u obliku valjka, koji ćete prstima raširiti i spojiti sa dnom. Uglavnom da obložite kalup skoro do ruba. na tijesto stavite punjenje od maka s kruškama, poravnajte, pa ulijte masu sa sirom. Pecite oko 60 min na 180°c u već zagrijanoj pećnici. Kada je pečeno, pustite da se malo ohladi i skinite rub. Poslije premjestite na tanjur za posluživanje.

8 comments

Skip to comment form

  1. nakon mnogih pametnih rečenica Jozefina je napisala i ovu: “Trebat će nam netko, karizmatičan i obrazovan, šarmantan i pošten pa da pobijedi na izborima i donese pravu promjenu.” Ne mogu vjerovati da je Jozefina ostala naivni idealist. Pa nema takvih kod nas. Naročito nema poštenih. Osuđeni smo na lopove, varalice, ograničene.

  2. Dobri savjeti za kiseljenje kupusa. Na kraju da ga se dobro pritisne. Čime? Svakako ne sa šupljim, laganim glavama iz slavonskobrodske gradske uprave. Kad bi se mogla materijalizirati u kamen idelan bi bila teška narav gradonačelnika Duspare.

  3. Namaz je idealan na kruhu pečenom u tosteru.

  4. Jozefina je kraljica gastronomskih uzitaka.

  5. Kolač s makom – neprocjenjivo, a kruške – carstvo čula!

  6. Ubuduće bi Birindžićka svako jelo trebala uvrštavati u ljestvicu afrodizijačkih moći. Ovaj namaz ima +2. Ali, bijeli luk ima +4.

  7. Petkom živimo da bi čitali i jeli Jozefinine rcepte i poticajna razmatranja svakodnevice.

  8. Bravo, Jozefina, okrijepa od teksta na kraju tjedna i za uvod u predzadnji rujanski vikend, nije za vjerovati da smo došli do zadnje četvrti godine, ali u ugodnom društvu na periskopu vrijeme leti, a naše dame kolumnistice, kao što i u životu dame uljepšavaju život i svijet svojim ručkovima, večerama, razmišljanjima, optimizmom i ljepotom, tako te dame na periskopu jednako uljepšavaju posjet periskopu i odlazak natrag u reality, ali obodren i okrijepljeni lijepim i ugodnim riječima i receptima naših brodskih dama, suradnica i kolumnistica, entuzijastica čiji entuzijazam se osjeća i širi, jer drugo su profesionalni tekstovi, a sasvim nešto drugo ovi pisani po srcu, pisani kao profesionalni a posebni i s osobnim pečatom autora i autorica, jer nisu tržišna roba, nego poput dnevnika u koje rado zavirujemo da bismo saznali iskreno i stvarno mišljenje kroničara, a ne robu koja je na prodaju, kao ti tekstovi profesionalnih novinara na koje mi se sasvim iskreno i malo povraća, jer su uvijek isti i strahovito pretenciozni, pa bio to i Jergović ili Ivančić, i jedan ovakav tekst kao Jozefinin je kao ručati s prijateljem u krasnoj i toploj domaćoj kuhinji naspram nekog hladnog, uštogljenog, razvikanog restorana u kojem te ručak skupo košta, a nit si se najeo niti ugrijao, e tako je s našim kolumnistima i kolumnisticama i profačima novinarima – NEUSPOREDIVO!

Odgovori