«

»

velj. 16 2018

Jozefina Birindžić spravlja za vas: Miješane grahorice i američke palačinke

Prevrtljiva veljača

Kažu da je veljača, kao jedini „ženski“ mjesec, prevrtljiva. Pa ne znam baš. Veljača po vremenu, možda, ali da su žene prevrtljive i da ih to definira, mislim da nije. Po tome bi prije bile svibanj ili lipanj, gdje sve cvjeta, grije i miriše ?
Protiv ovo malo zime kod nas, nemam ništa, samo bih voljela da snijeg padne na suho, da je malo hladnije, pa da ostane bar tjedan dana. Ali, vrijeme će biti kako bude, a mi ćemo se prilagoditi.

Pogledajte samo kako se naši političari prilagode svakome gostu. Naravno, treba goste dobro ugostiti ili ih ne zovete, ali kod nas to preraste u pravu dramu, tragikomediju. Jer nekako toliko patimo od veličine, toliko želimo biti „glavni“, a dopasti se svima da je to po malo smiješno. U digitalno doba kada se lako provjeri svaka prethodna izjava i nastup. Već su nas skužili i u EU, pa smo sad „predvodnici“ i glavni „zastupnici“ EU kod pristupanja ostalih članica ( Balkana ) u EU.

Nekad se pitam kako ostali uopće funkcioniraju bez ovih naših sveznajućih ljudi. Kako da je kod njih bolje, bar po podacima. A pričaju ljudi, da ne kažem da sam se osobno uvjerila, da je od Dežele pa na dalje bolje i lakše živjeti. Kod njih je drugi svjetski davno završio, ni ne sjećaju se više, nije im važno ako nisu prvaci svijeta u nekom sportu, jer jesu u drugom, a sport je sport, bit će prilika. Jasno im je ako puste ljude da rade, po pravilima, ali s jednostavnom administracijom i pravilima, bit će više uplata PDV-a, a onda će se i više trošiti, a ako se više troši, treba više i proizvoditi….
Naravno, kod nas je važno da onih malo koji se bore poštenim radom zaraditi kruh i egzistenciju, e oni moraju sve plaćati na vrijeme, a ako njima ne plaćaju, nikome ništa. Namete smišljaju vrlo maštovito, vjerujem da postoje i interne nagrade za one koji se dosjete nekog novog inovativnog nameta.
Ali stara narodna kaže :“ Udri konja koji vuče!“, pa što bi danas bilo drugačije?!

Ne volim biti negativna, samo mi je žao da mi tako loše upravljamo privredom i resursima dok nedaleko od nas nemaju dovoljno ljudi, posla ima kao u priči i to kulturno plaćenog. Sada je i kod nas sve više natječaja i manje radne snage, ali čini mi se da još nisu spremni platiti više da bi ljudi ostali. Ne čudi to, jer ovi nameti su toliki da netko tko nema dodira s takvim stvarima ni ne može pojmiti.

Plaćate naravno plaće i doprinose, poreze i prireze, kojekakva udruženja ( komore, morate!), godišnje poreze na ime firme, spomeničke rente po kvadratu prostora(!), struju i vodu, kao i smeće puno više nego fizička lica iako imate na pr. samo prodaju čokolade i papir vam odvozi dobavljač. Niti imate veliku potrošnji bilo čega, ali platiti morate. Naravno, po djelatnostima toga ima još, ovisno što radite. E, a kada naplatite posao, platite PDV, pa kada plaćate dio ovih nameta, jer vam to ide iz prihoda, na dio opet platite PDV, nešto se prelomi, nešto je oslobođeno. O amortizaciji i strojevima, potrošnom materijalu i plaćanjima unaprijed, da ne govorimo. Poticaja, naravno, nema. Knjigovodstva su dobila dodatne poslove, jer se Porezna morala malo rasteretiti, previše rade, pa sad od njih traže da i njihov dio odrade. Vjerujte, oni imaju jako puno posla i bez toga. Njih naravno plaćate i to rado. I onda sa svojom plaćom, odete u dućan i opet platite PDV.

I kako da taj netko, za koga, uz sve to, vjerujemo da naplaćuje svoja potraživanja, da veću plaću radnicima? ( Ovdje govorim o onima koji uspješno imaju male firme i obrte, pošteno rade i ne gledaju kako nekoga oštetiti. Vjerujte, srećom je puno takvih!)
Svaka država mora da živi od poreza, ali on se mora dobiti radom, svježim kapitalom. Predispozicije za to se prvo moraju osigurati. Od pretakanja iz šupljeg u prazno, nema ništa. U Njemačkoj vlasnik firme SVE, SVE što kupi, kupi bez poreza, od kruha i toalet papira, do goriva. Jer na svoju zaradu plaća porez. Ako zaradi puno, a ne oplemenjuje kroz otvaranje novih radnih mjesta, ulaganja u posao ili investiranjem, plaća više. Jednostavno.
Naravno, sve što kupi ide u prihode i računa se u dobit, tako da nema muljanja. Ali u cilju je da se radi i raste, da institucije pomognu, a samo ako nema šanse za pomoći i kod velikih pogrešaka kazne.
Ali, mi smo posebna sorta, pa možemo očito od praznih priča živjeti dugo, a i kada nas lažu i kradu, mi kažemo :“Hajte još malo!“
Jako puno dobrih i vrijednih ljudi poznajem i jednostavno mi je žao kada se priča svede na zaključak :“ A što možemo“. Jer bolna utjeha da su djeca daleko i da se tješimo da im je tamo dobro pa makar ih viđali preko Vibera, tješi i postavlja pitanje :“Zašto to nikada ne može biti kod nas? Zašto baš mi imamo uvijek takvu ekonomiju?“ Nije to više što smo nekome zanimljivi ili nismo, mi samo previše držimo do slike o sebi, a nismo svjesni sadašnjosti i potrebe za promjenom odmah. Jer neće sutra biti bolje, ne uz ovakve domaćine!

Miješane grahorice

Često vidite miješane grahorice u dućanu i nemate ideje što s njima. Evo prijedloga. Pazite kod kuhanja da se sve grahorice skuhaju, na žalost, desi se da su neke, vjerojatno, starije pa se duže kuhaju.

Jednostavno.

SASTOJCI:

250 g miješanih grahorica ( grah više boja, slanutak, leće više boja i sl. )

1 glavica luka

2 žlice maslaca

200 g manje masne slanine ( može i bez nje ako želite)

1 lovorov list

1 poriluk ili par kom. mladog luka

100 g korijena celera

2 mrkve

kocka za juhu ili žlica Vegete

PRIPREMA:

Grahorice operite u cjediljki i ostavite preko noći da nabubre. Luk očistite kao i ostalo povrće, pa sve nasjeckajte na sitne kockice, ali odvojeno. Ba vrućem maslacu pržite luk, dodajte grahorice i podlijte s toliko vode da ih potopi. Dodajte kocku za juhu ili žlicu Vegete. Dodajte na kockice narezanu slaninu i lovorov list. Pustite da kuha oko 20 min. Ostalo povrće koje ste nasjeckali sada dodajte i kuhajte dalje dok se grahorice ne skuhaju, oko 15-20 min. Po potrebi začinite solju i paprom i pospite listom peršina. Poslužite uz kranjske kobasice, jetrice ili neko meso po izboru, a može biti i samostalan obrok.

Američke palačinke

Recept je od starije Amerikanke. Priča je ova. Moja sestrična je htjela kupiti gotovu smjesu za palačinke, kada joj je stara bakica prišla i rekla : “Nemoj dušo to kupovati. Palačinke je jednostavno napraviti. Piši!”

Ona je zapisala i meni također dala recept. One koje smo jeli u Americi kao najbolje, ovakve su!

Sastojci za cca 6 kom, ne prevelikih, jer se prave veličine najmanje tavice. Može i manje.

SASTOJCI:

1 kup je šalica od 240 ml

1 kup mekog brašna

2 žličice praška za pecivo

malo soli

2 žlice šećera

1 kup mlijeka

1 jaje

2 žlice otopljenog maslaca

maslac za tavicu i prelijevanje ( oko 50 g)

Javorov sirup ( može med kao zamjena)

PRIPREMA:

Pomiješajte suhe sastojke. Žumanjak malo umutite žicom ili vilicom, pa ulijte mlijeko. Posebno umutite bjelanjak u čvrsti snijeg. U suhe sastojke dodajte mlijeko, polako miješajte i dodajte 2 žlice otopljenog maslaca. Tajna je u tome da se ne miješa previše. Možete i mikserom ali kratko. Žicom za snijeg, umiješajte ulupani bjelanjak i odmah pecite palačinke. Lopaticom možete još lagano malo promiješati ako mislite da je snijeg ostao gore. Tavicu premažite s malo maslaca ( na mali tanjurić ulijte malo, ubrusom mažite , najjednostavnije je!), ulijte malo smjese da dobijete krugove promjera 10-12 cm. Pecite na laganoj vatri. Gore se počnu stvarati mali balončići i pucaju, kada ih se dosta “otvori”, probajte lopaticom okrenuti palačinku. Za dugu stranu treba manje vremena, kao i kod običnih. Prva će vam biti mjerilo.

Odmah ih prelijte žlicom otopljenog maslaca, a poslije i sirupom, medom ili po volji. Oni ih često jedu i sa voćem, pa dajte mašti na volju.

10 comments

Skip to comment form

  1. Lara

    Uvod na način normalne osobe, nezaražene diktatom prošlosti. A recepti izvevedivi za ukusna jela.

  2. Sonja

    “Pogledajte samo kako se naši političari prilagode svakome gostu. Naravno, treba goste dobro ugostiti ili ih ne zovete, ali kod nas to preraste u pravu dramu, tragikomediju.”

    Dobro zbori Jozefina. Ali, kako bi se znalo za one koji hoće da njihova uloga traje i poslije rata? Oni su generatori mržnje. manjina terorizira većinu Hrvatske.

  3. du auch

    E, moja Jozefina, jesi li pomislila da Hrvati ne mogu bolje bez obzira na trud i bez obzira na prepreke? Možda dajemo svoj maksimum? Treba priznati svoju nesposobnost, pa možda onda krene? Izgleda da drukčije ne znamo, a ako se općoj nesposobnosti doda korupcija i u obliku domovinskih zasluga za narod- još se dobro i držimo.

  4. Ivan Marić

    Sve zrelija razmišljanja. Ipak, u oči upada odsustvo lokalnih prilika kad je u pitanju SDP. Birindžićka bi trebala smoći snage i u ime nezadovoljnih članova reći sve što ide jalovom aktulanom vodstvu stranke.

  5. Detroit

    Grahorice su idealne za današnji petak. Odličan prijedlog.

  6. Zambata

    ” Naravno, treba goste dobro ugostiti ili ih ne zovete, ali kod nas to preraste u pravu dramu, tragikomediju.”

    Samo dopola dobro.
    Naravno da nitko normalan, ne zove notornog lažova i zlotvora, koji pravi red u tuđoj kući (od toga što sluša predsjednica, kakve cipele nosi, koga će Vatikan ???? proglasiti za sveca, do toga da proziva HDZ-ovog koalicijskog partnera zbog glasanja za Zakon o braniteljima).

    “Jer nekako toliko patimo od veličine, toliko želimo biti „glavni“, a dopasti se svima da je to po malo smiješno.”

    Ovo je potpuni promašaj.
    Zar je veličina ako odbijaš povjerovati u dobre namjere vječitog i nepopravljivog neprijatelja, pognuti glavu pred lažovom i tvrditi da je on “europski” političar? “Veličina” je podignuti Vučiću rejting pred lokalne izbore u Srbiji, a on se nama za uzvrat posere u boravak? “Veličina” je poput zadnje budale prihvatiti dokumente o 3 (tri) poginula, od 1945 traženih? Biti zahvalan što nam je vratio naše matične knjige (i to samo stoti dio otetog), a ne pitati zašto su naše matične knjige u Srbiji već 25 godina i više? E pa onaj, tko se takvima želi dopasti, nije samo smiješan, nego je tupav.

  7. Vagabundo

    Što je najveći vic, rekao je da ima tamo još dokumenata kao o toj trojici. Odmah sam se zapitao, zašto ih onda odmah nije ponio? Odgovor je jasan.

    Ponovio bih pitanje, mada odgovora opet neću dobiti (eventualno će me netko pitati za hrvatske političare ili će me opet etiketirati kao žestokog desničara, fašistu i nacionalistu):

    Koja vam se točno osobina Aleksandra Vučića kao političara sviđa? Koji su to elementi nejgovog programa ili načini njegovog djelovanja koji vam se sviđaju ili vas oduševljavaju? Koji rezultati nejgove politike su za istaknuti, a da su njima zadovoljni srbi u srbiji ili srbi izvan srbije?

  8. dron

    Kasno Marko na Kosovo stiže. Najgori su ti post festum esdepeovski pametnjakovići koji kao skuže stvari nakon dvadeset godina sistemske pljačke i vladavine krimainalaca, kad je pola stanovništva u zbjegu, a pola rikava u siromaštvu i parazitskoj pljački i bezočnosti. I onda idu pisati o porezima i nametima koje su skupa s mafijom uveli, i teror nad privatnicima, a mafija pljačka Agrokor i dijeli si lovu i pijana dalićka se hvali time, a posljedice svega će biti katastrofalne i vidjet će se tek za desetak godina, kada će opet neki pametnjaković koji danas šuti sutra pametariti o dalićkinoj i ramljakovoj pljački mafijaškoj pljački i zajebu. Mafija uništava, vi prdite.

  9. dron

    Protiv onog esdepeovskog seronje koji se napljačk’o za vrijeme svog poljoprivrednog ministarskog mandata za cijeli život, kriminalac koji je postao ministar s dugom od pola milijuna kuna poreznoj upravi koja tlači malog privatnika za 100 kuna duga, a kriminalcima otpisuje milijune kuna duga, protiv te lopine niste pisali. Di je sad ta lopina? Uživa u miru do kraja života, napljačkan i namiren, ali zato milijun hrvatskih penzionera koji su radili pošteno cijeli život rikava u bijedi i neimaštini. Lopine!

Odgovori