Jozefina Birindžić spravlja za vas: Mediteranska piletina i crumble od šljiva sa sladoledom

Nitko nije otok

Na žalost, vedrijih tema niotkuda. Ma ima naravno, puno lijepih stvari se događa, ali i puno ružnih koje jednostavno zasjene sve. Kao što je A.Š. čije kolumne izlaze četvrtkom lijepo opisala svu našu surovu stvarnost, prošlost nas također podsjeća koliko ljudska vrsta može biti zla i svirepa.

Za genocid u Srebrenici je osuđeno čini mi se više od 40 osoba na nekih par stotina godina ukupno. Ali to ne može vratiti preko 8 tisuća ljudi, koji su ni krivi ni dužni izgubili život samo zato što se drugačije zovu ili mole. Kojem li se Bogu mole oni koji su zločine učinili? Zar doista misle da ih on čuje? Ja se nadam da ih niti vidi, niti čuje. Nikada nikome ne želim zlo, ali onome tko može oduzeti tuđi život, ne u samoobrani ili iz nekog tzv. Razloga (ne postoji opravdanje za tako što), ali ovako, i djecu i starce i mlade i bilo koga zato što netko kaže da ih treba ubiti, to je neoprostivo! Tužna sam uvijek na taj dan iako je to meni datum koji trebam slaviti, srećom od prije te nemile ’95. Nije lako.
Suze mi i svaki dan izmami i Ribafish, Domagoj Jakopović, koji je odlučio i provodi u djelo svoje obećanje dano prerano preminulom sinu Roku.
https://www.jutarnji.hr/komentari/tesko-da-se-ovog-ljeta-u-hrvatskoj-zbiva-ista-vaznije-od-ribafisheva-plivanja/9094943/?fbclid=IwAR2yzv3GKSJgk_ZRkg2ga3Z8L9U4g-Ef8AriMX4ByxVcQe3FpZueqNLHtko
S njim je želio obići sve naseljene Jadranske otoke, ali nije uspio. Sada plivanjem povezuje 50 naseljenih otoka, poziva djecu da priča s njima o plivanju, životu i s roditeljima – o odnosima i ljubavi. Nije mu lako, piše o svojim mukama ali i ljepotama i prekrasnim druženjima s djecom. On nije ni pravi sportski tip, ni neka atleta, ali pokazuje da se može sve kada se ima povod i cilj. Bravo Ribafish, makar plakala i dalje uz svaku objavu!

Kako je onda tužno i neshvatljivo kako netko može svoje dijete zlostavljati. Kao što piše u članku, možda nema svatko u sebi taj gen za automatsku ljubav prema djetetu, ali se može učiti. Opet dolazimo do toga da ono što se uči u školi, na vjeronauku i u crkvi nije dovoljno. Patrijarhalni stav ne uči o izboru, ljubavi, dobroti, toleranciji, uvažavanju, već samo strahu i oprostu i to na silu. Ispadne da su kod nas sve to rezultati godina pogrešnih relacija u društvu, pogrešnih zakona, uzora, odgoja, školstva, normi, svega. Izbor i svjesnost, znanje i shvaćanje je moć i mogućnost za opstanak i sreću.  Baš nam treba resetiranje, a priroda se izgleda brine da nam to slikovito da do znanja.

Danas prolazim autom našom ‘avenijom’, Svačićevom, od zapada ka istoku i gledam kako bi se u sredini između voznih traka i skroz lijevo, na površinama ka trgovinama i kolodvoru mogla posaditi stabla, jer priroda vapi za kisikom, a naš Brod je jedan od zagađenijih; stabla su nam jedno od najlakših i najbržih rješenja za dobar djelomičan oporavak stanja naše planete. Jasno je da to ne može popraviti užas koji se radi u Amazonskoj prašumi, ali ne treba zanemariti ni male pomake na bolje. Ne znam da li gradski oci ( poštujem funkciju, o obnašateljima smo već svi previše rekli) o tome razmišljaju i da li znaju da je i jučer bilo prekasno?! Nadam se da će netko, kao svoju originalnu ideju to predložiti, pa se potruditi da nam grad još ozeleni. Ja obožavam skrenuti u Vukovarsku, od Tene do široke je to čisti užitak voziti u sjeni prekrasnih stabala.

Posadite drveće svuda, parkovi su nam lijepi, ali ima još mogućnosti. Treba nam kisik, treba nam hlad, treba nam priroda. U velikim gradovima sade vertikalne vrtove i parkove po zgradama i na zgradama, očito je da se moramo vraćati prirodi. Ako već ljudi odlaze sa sela, dolaze u gradove, ne moraju to biti čisti betonski blokovi, imamo površine, ostavimo dovoljno parkova i mjesta za zelenilo. Brod po tome nije loš, imamo dosta drveća, ali ne treba stati. Trebamo djeci ostaviti mogućnost da mogu živjeti u ovom gradu.
Mi u dvorištu imamo desetak stabala i bude muka nekada u jesen počistiti lišće, ali mala je to dužnost za veliku vrijednost koju imamo od zelenila.
https://www.index.hr/vijesti/clanak/svijet-se-moze-spasiti-sadnjom-stabala-tvrde-znanstvenici/2098503.aspx

Hvala prirodi što nas trpi!

Kuhati, tj. jesti moramo, a sad se i može jer nije prevruće.

Mediteranska piletina

Jedan od Aninih (Ugarković) recepata koji sam probala kod kumova, oni su ga pravili na svoj način; ovo je neka moja varijacija.


Srednje zahtijevno.

SASTOJCI:

1 kg pilećeg ili purećeg mesa, odkošteni bataci ili prsa

1 velika glavica crvenog luka

3 režnja češnjaka

1 mrkva

1 peršin

desetak maslina

desetak kapara

maslinovo ulje

300 g mesa rajčice ili komadići iz doze

50 ml accetto balsamico

žličica šećera

1 lovorov list

2 dl bijelog vina

malo svježeg estragona ili timjana

po želji 4-5 sitno isjeckanih slanih inćuna

sol

papar

PRIPREMA:

Meso očistite i nasijecite na veće komade. Pržite na malo ulja sa svih strana. Kad porumeni izvadite na stranu pa na istoj masnoći pržite sitno sjeckani luk, kad postane staklenast, dodajte sitni češnjak i sitno naribanu mrkvu i peršin. Podlijte rajčicom i vinom pa dodajte ostale sastojke i promiješajte. Pustite da kuha 10-tak min. Možete usitniti blenderom, ali ne morate, po želji. Vratite meso i kuhajte sve zajedno još 20-tak min. Ako je potrebno, podlijte s malo vrele vode. Probajte, posolite i popaprite po potrebi. Služite s tjesteninom, rižom ili kuhanim krumpirom.

Crumble od šljiva sa sladoledom

Moderna šljivopita, malo dorađena po zapadnim standardima, ali još uvijek jednostavno spravljena poslastica sa šljivama, a možete je praviti i s drugim voćem, marelice, breskve, višnje, jabuke, kruške, dunje…

Jednostavno.

SASTOJCI:

250g brašna

125g maslaca

100g šećera

1 prstohvat soli

1 kg zrelih šljiva

cimet po želji

PRIPREMA:

Šljive operite i izvadite koštice, tako da ih polovite. Polovice stavljajte u maslacem lagano premazane keramičke kalupe, možete i u šire keramičke šalice ili na limu, svejedno. Ako su dobro zrele, ne treba ih šećeriti, ako su kisele ili nedovoljno zrele, tada ih malo pošećerite.

Brašno prosijati na radnu površinu, u sredini napraviti udubljenje. Po rubu rasporediti komadiće maslaca, u udubljenje staviti šećer i sol.

Sve sastojke s nožem ili lopaticom za torte grubo iskosati (spojiti) i zatim rukama dalje umijesiti u mrvice.

Mrvicama pospite šljive i pecite u zagrijanoj pećnici dok sok postane gust i mrvice ne porumene. Na oko 175°c do 30 min. Služite toplo sa sladoledom ili hladno, sa tučenim slatkim vrhnjem, bez šećera, ili probajte sa masnim kiselim vrhnjem, najbolje domaćim i to toplo!!!

10 comments

Skip to comment form

  1. Crumble od marelica je fantastična pita. Marelica ima ove godine kao nikad.

  2. Mediteranska piletina, ali bez kapara.

  3. Lijepo je da se i Birindžićka sjetila spomenuti genijalnog Ribafisha. To je priča.

  4. Oba jela imaju afrodizijačka svojstva. U prvom receptu moral podižu češnjak i timijan, a u drugom cimet.

  5. Srebrenica je toliko strašna da pamet staje i teku samo suze.

  6. Pa zaista, opet teške i tužne teme na ovom portalu, valjda zbog toga što nam je i okruženje teško, tužno i prejadno. Prisjećanje na užas u Srebrenici nas podsjeća da može biti još gore.
    Zato nam Jozefina predloži fini desert da barem malo ublažimo gorčinu zbog ružnih vijesti. Ovaj čovjek koji pliva svome pok.sinu u spomen je heroj i može poslužiti kao uzor.

    1. U miru djeca sahranjuju očeve, a u ratu očevi sinove. Kad je obratno, kad Ribafish u miru sahranjuje sina- to je strašno. Ipak, on je sačuvao vjeru.

  7. Meni su ipak recepti ono najbolje što Jozefina daje. Obiteljski, sezonski, ne pretjerano zahtijevni…

  8. “Posadite drveće svuda, parkovi su nam lijepi, ali ima još mogućnosti. Treba nam kisik, treba nam hlad, treba nam priroda.”

    Drugarice posadite cvijeće kuda vojska druga Tita kreće…

  9. “Kako je onda tužno i neshvatljivo kako netko može svoje dijete zlostavljati”
    Zalosno, ali istinito.
    Tuku se djeca , zene a sve manje se zato odgovara ( Zadar, Split… ma nema mjesta u kojem nema crne kronike).

Odgovori