Jozefina Birindžić spravlja za vas: Kokos odresci s ljutim krumpirima i trdelnik ili dimnjak kolač

Jedna divna priča u lošim vremenima

 „Ispod Trebevića sanjali smo sne…“

Prošli vikend imali smo skupštinu udruge Pozitiva, susreli smo se mi, Pozitivci ni manje ni više nego u Sarajevu. Ljudi kojima je jedina misao vodilja kako biti dobar, svaki dan napraviti neko dobro djelo, pomoći drugima i boriti se za prava svih da budu jednaki u ovo teško vrijeme. Tu vam je osmjeh kod svih zajednički nazivnik. Opet se vide dobri prijatelji i poznanici,a oni koji se poznaju samo preko društvenih mreža su sretni što su se konačno upoznali i u živo, pa i pjesme i zabave nije nedostajalo. Još u Sarajevu po lijepom vremenu, ma prekrasno. Na svečanoj večeri su i nagrađeni naši članovi i još neki zaslužni za borbu protiv govora mržnje, diskriminacije i sl. Neki također za nesebičan rad u udruzi.

Naš prošlogodišnji laureat, a mogao bi biti i ovogodišnji jer toliko nesebično pomaže i radi da prima nagrade na sve strane, tema je moje današnje kolumne.
Marinko Biškić, Splićanin, vlasnik tvornice čokolade i začina Nadalina. Na svakom druženju imamo čast i priliku sladiti se zdravom i najkvalitetnijom čokoladom u ovom dijelu svijeta. To mogu reći jer sam bila u pogonu tvornice, ali o tome govore i međunarodne nagrade koje dobiva. Jedina je to tvornica koja pravi čokoladu od njenog početka, a to je prženje zrna kakaovca. Kupuje ga iz nekoliko različitih zemalja i podneblja, a nevjerojatno je koliko im aroma može biti različita. Sam radi cijeli ciklus, prženje, mljevenje, miješanje sa šećerom ( koji opet sam melje, jer u mljevenom ima dodatak škrobnog brašna da se ne stisne u kamen)kojeg dodaje minimalno koliko se mora i kakao maslacem, koji mnoge firme mijenjaju s drugim jeftinijim masnoćama. Tako dobije najkvalitetniju čokoladu na daleko. Naravno, temperiranje, neki drugi procesi tu igraju ogromnu ulogu. Čokolade radi sa min cca 69% kakao mase, pa do blizu ili čak i 100%,. To je novo, sa sušenim smokvama i čista čokolada. Pravi ih i sa drugim aromama, pretežno dalmatinskim, bademima, smokvama, maslinovim uljem, lavandom, narančom i sl. Sve kupuje po otocima od domaćih proizvođača. Pravi i namaz, koji je tako dobar da ga je možda bolje ne probati. Začine Nadalina vjerojatno znate, ima ih za kupiti na našim policama u dućanima, ali oni začini koji rastu na našem podneblju, su doista onda naši.

Ne bi to bilo možda opet tako posebno, da Marinko nije takva posebna osoba. Uvijek nasmijan, a moram odati i tajnu, koja to Splićanima i nije. On je bio prvi pjevač grupe Đavoli, prije Nene Belana, ali nekako se nije našao u tome pa ga je prijatelj Neno zamijenio i tako je krenula priča o sad nezamjenjivom glasu. Ali, nikada se nije mogao udaljiti od glazbe, pjeva, svira pa je hit na svim sajmovima čokolade sa svojom pločom od čokolade koja svira. Čak do dvadeset puta! Naravno i Neno Belan je bio dio toga. Pa i to sve ne bi bio razlog da pišem, da naš pozitivac nije toliki humanist i čovjek koji gleda u budućnost. Svake godine on stipendira studente koji se jave na natječaj udruge i koji zbog nedostatka financijskih sredstava trebaju pomoć za školovanje. On to tako skromno radi, samozatajno, da ne možete nikada čuti da to i spomene. Da nema drugih koji ga pohvale, to se nikada ne bi znalo.

Dobitnik je više nagrada za čokolade od Londona pa na dalje, a njegov Split ga je ove godine nagradio nagradom EN FACE :: ANFAS , koja se dodjeljuje za posebno nadahnuće, izvornu inspiraciju ( nešto kao nagrada za ‘ životno djelo’. On je nagradu dobio : – za organski i trajno razbarušeni anarhizam,- za uporan i društveno relevantan antifašizam,- za dubinski ili psihoanalitički podmukao anti kapitalizam. https://dalmatinskiportal.hr/zivot/marinko-biskic-dobio-posebnu-nagradu/53302
Genijalno, zar ne?

Naravno, uz sve on je i obiteljski čovjek, a njegova jednako simpatična supruga je trenutno u štrajku. Naravno, profesorica.
Na koncu, veliki pozitivci poput nas navijaju za ovaj štrajk, da se izbore za koeficijente, ne samo zato što to njima treba, već zato što ih hoće napraviti blesavim, što im nude neka druga rješenja i što imaju za sve samo ne za ono što treba.

Pokazuje se i da je ustrajnost najpotrebnija, jer bez nje nema mogućnosti za bilo kakvu promjenu. Kao što jedan roditelj reče, neka se bore, većina djece ih sad gleda drugim očima, očima nade i divljenja jer netko se morao pokrenuti. Stići će oni sve gradivo koje je važno, koje se mora naučiti, pa čak i nadoknade neće biti teške ako se prosvjetari izbore za traženo. Kako bi izgledalo da se vrate u učionice podvijenog repa? Kako bi ih djeca gledala da odustanu? Kakvu bi poruku poslali?

Problemi našeg Đure Đakovića i neisplaćenih plaća su još gori. Ljudi rade, kao mnogi prije izlaze na ulice ali nema razumijevanja i solidarnosti. Do danas. Danas su prosvjetari izašli na ulice i solidarizirali se i podržali radnike u štrajku. Tako počinju revolucije, tako počinju promjene. Zajedništvom i potporom. Jer prvi puta je štrajk kojem ne mogu i ne uspijevaju dodati epitete jugonostalgičara, komunjara i slično. Tako da se nadam da će se od ovoga nešto izroditi. Ovo je ta šansa, šansa za veliki val. Napokon će se možda dogoditi narod, promjene, pa makar i pokušaj urodit će nekim pomakom, nekom promjenom.
Hajmo mi kuhati, Advent počinje, bit će druženja na Korzu i u domovima, po neki izlet na Advent u veće gradove, ali vrijeme je i priprema za Božić i kraj godine.

Kokos odresci s ljutim krumpirima

Probajte jednostavno jelo i jednostavne namirnice na drugi način. Možete praviti i svinjske i teleće šnicle isto ovako.

Jednostavno.

SASTOJCI:

500 g pilećih prsa

2 jaja

1oo g brašna

100 g kokosovog brašna

sol, Vegeta po želji

1 kg sitnog krumpira

50 g maslaca

sol

tucana ljuta papričica

po želji malo curry-ja

PRIPREMA:

Stavite kuhati oprani krumpir u ljusci. Kada se skuha ogulite ga. Pileća prsa izrezati na odreske i posoliti ili posuti Vegetom i ostaviti do pola sata na hladno. Izmutiti i posoliti jaja, u drugi plitki sud ili duboki tanjur usuti brašno, i još u jedan, kokos. Ugrijte ulje u tavi i pohajte meso kao i inače, prvo brašno, pa jaja i na kraju kokos. Pecite kratko s obje strane da porumeni, a dužina pečenja ovisi od debljine odrezaka. 1-3 min sa svake strane. Stavite na ubrus da se ocijedi suvišna masnoća. Krumpir pospite mješavinom soli i ljute paprike, eventualno po želji i curry-jem. Na dubljoj tavi ugrijte maslac i pržite krumpiriće sa svih strana. Služite vruće.

Trdelnik ili dimnjak kolač

Srednje zahtjevno

Ovo je tradicionalni mađarski svadbeni kolač (kürtöskalács), ali slične poslastice prave se širom Evrope – u Austriji (prügelkrapfen), Češkoj (trdelnik), Njemačkoj (baumkuchen), Litvaniji (šakotis), Luksemburgu (baamkuch), Poljskoj (sękacz), Slovačkoj (skalický trdelník), Švedskoj (spettekaka ) i Ukrajini (kurtosh kalach).Kod nas se počeo pojavljivati na Adventskom sajmu u Zagrebu, pa sam se tako i sjetila. Naravno, uvijek se može praviti.

SASTOJCI:

Za dizano tijesto:

500 g brašna

30 g kvasca

2 dl mlijeka

2 žumanjka

1 jaje

malo soli

3 žlice šećera

50 g otopljenog maslaca

Ostalo:

50 g otopljenog maslaca

smeđi šećer ( može i bijeli)

cimet

po želji:

Nutella

Po želji krema:

1 puding od vanilije napravite po uputama i ohladite. Skinite kožicu pa umiješajte 2 dl tučenog slatkog vrhnja.

Također možete kombinirati s voćem, svježim ili obrađenim ( kompot, lagano ukuhano voće kao za marmeladu ali s manje šećera)

Inače se “dimnjaci” mogu uvaljati u šećer otopljen ( ukuhan) u malo vode, kao agda, gusti sirup, a može i u med. Onda se može “zalijepiti” i lješnjak, bademi i sl.

PRIPREMA:

Za dizano tijesto u brašnu napravite udubljenje. Stavite malo šećera, izmrvljeni kvasac i prelijte s 1 dl mlakoga mlijeka. Kada kvasac naraste, ostalo sve raspodijelite po rubu, mlako mlijeko i maslac dodajte pa sve umiješajte u glatko tijesto. Po potrebi dodajte malo brašna. Pokrijte najlonom ili folijom i ostavite na toplome da naraste. U međuvremenu pripremite na čemu ćete peći “dimnjake”. Ja sam srećom imala male oklagijice koje sam kupila za jednu dječju radionicu, ali poslužile su me i uske visoke čaše ( do nedavno su ih svi imali ) za vodu ili sok. Njih sam obložila papirom za pečenje. Na lim stavite papir za pečenje, bilo bi idealno da ne stoje na limu ( to sam uspjela s oklagijicama, manjim limom pa je rub bio držač), ovako budu ravni s jedne strane. Ali okus je opet super. Kada tijesto naraste, razvaljajte ga na malo brašna, pa režite trake oko 2 cm širine. Omotajte oko čaše, kao za šaum rolne, tek da se malo preklapaju. Kada je visine koju želite, malo razvaljajte da ih stanjite. Ostavite malo da malo narastu, pa pecite na 180°c oko 20 min, da dobro porumene. Po potrebi i okrenite ako možete. Izvadite i malo prohladite. Lagano skinite s čaše pa odvojite papir. Namažite otopljenim maslacem i uvaljajte u šećer pomiješan sa cimetom. Ili na neki od drugih načina. Nutarnju stranu također možete premazati Nutellom ili marmeladom a ko više volite. Varijacija je bezbroj. Kako moji vole kreme, napravila sam ovu laganu i njima se jako svidjela kombinacija. Naravno, morali su se ohladiti.

11 comments

Skip to comment form

  1. No bez obzira što učitelje ne razumije i maltretira čak, HDZ će od tih istih štrajkača -učitelja dobiti minimalno 30 posto glasova. Prvo za Kolindu, a kasnije na ncionalnim izborima za Sabor.

  2. Ima li u gradu u kojem Jozefina spravlja jela pozitivaca? Tko su oni? Može li nabrojati nekoliko imena za sljedeći put?

    1. Lijepo je čuti za ovako divan – pozitivan primjer kreativnih poduzetnika u RH. Već sam nekad ranije naišla na članak u kojem je pisalo da gospodin Marinko zapošljava osobe s invaliditetom pa sam ga zapamtila. Vrijedni i predani poduzetnici zaslužuju nagrade i priznanje jer kvaliteta nikada ne izostaje kod takvih kreativnih i poštenih ljudi. Jozefina ima iste osobine pa zato susreće i upoznaje osobe slične sebi. Dobro je znati za Pozitivce i u našem lokalnom mraku.
      Što se tiče recepata, sigurno će biti isprobani ubrzo. Još jedan izvrstan tekst na SBP.

    2. Mariću, silno sam znatižejan koga će Birindžićka izdvojiti od Brođana.

  3. Kokos odreske moram probati. Čini mi se da je riječ o veoma pikantnom jelu.

  4. Tko je financirao put i boravak u Sarajevu?

  5. Mislim da je Jozefinina kolumna najredovitija na sbperiskopu. Čestitke za istrajnost, za neposustajanje, za upornost – kvalitetnu snagu.

  6. Jozefina se raduje pozitivcima kao malo dijete. Koji je to pogodak za nju koja se voli kitati i družiti. I još u Sarajevu.

  7. Sve pet! Pozdrav dragom i krasnom Splićaninu. Kad se sjetim ružnih grafita po našim fasadama upućenih zemljopisno, prolazim svaki dan pored njih mjesecima, pitam se kad će ih nadležni obrisati i dokle će se preko zidova, fasada, portala, političkih govora i huškačkih političara širiti mržnja zemljopisna ili nacionalna, i ako se političari deklariraju protiv govora mržnje, zašto je toliko mržnje u društvu i na zidovima? Operimo Brod od ružnih poruka, evo ideje za Jozefininu udrugu, kad se najedu čokolade nek idu brisati ružne grafite po Brodu, ako već neće oni koji su plaćeni iz džepova građana održavati čistoću grada, zgrada i fasada.

    Što se tiće štrajka profesora, pitaju li se oni koliki je standard i plaće roditelja većine djece kojoj predaju? Kako žive ti roditelji i ta djeca, njihove bake i djedovi, od kojih traže solidarnost, jer solidarnost je uvijek nešto dvosmjerno i reverzibilno, tj. uzajamno. Bez roditelja nema djece, bez djece nema nastavnika, ili profesora. Najplemenitiji termin je po mome učitelj, to bi trebali biti nastavnici i profesori, a jesu li? I hoćemo li u budućnosti zbog loših političara i negativne demografije, imati jednog nastavnika na jednog učenika? I onda će to po ciničnom umovanju biti visoki standard, to su nekad samo plemići mogli omogućiti svom potomstvu, učitelja za jednog učenika, idemo k tome. Nonsens. U glupom društvu ništa ne štima i sve je gore i gore. Prazne priče, prazni džepovi, previše profesora, nastavnika i “vjeroučitelja”, (šta oni rade u sekularnim školama, tko to plaća?), a malo učitelja. Malo dobrih ljudi, sama gramzivost, opće natjecanje tko će više ugrabiti, jer je grabež od one mitske “pretvorbe i privatizacije”, tj. kriminala i lopovluka, postao legitiman i jedina svrha parazitirajućeg javnog sektora i svih parazita koji malo ili ništa rade, a puno traže. Ako radnik ima bruto plaću pet tisuća, nastanicima, knjižničarima, tajnicima i tajnicama, politički imenovanim ravnateljima, vjeroučiteljima, i ostalim servisnim školskim kadrovima, dovoljno je dvanaest tisuća, a političarima treba dati sto tisuća kuna bruto plaće, zaslužili su.

    1. tiče, naravno, tipfeler

  8. Marinko Biškić kao da je na čelu DM-a.

    Dam se kladit da će Jozefina od čokolade koje je dobila nešto smisliti za sljedeću kolumnu.

Odgovori