Jozefina Birindžić spravlja za vas: Faširane sa zelenim srcem i salenjaci s vinom

Biti Pozitiva u današnjem društvu

Jako je teško, zar ne? Ma koliko se mi trudili, oko nas samo negativne vijesti i događaji. Ne znam zašto smo baš mi, na ovom komadiću raja, tako prokleti i samoljubivi da ne damo drugome ništa. Ni prava, ni jednake uvjete, ni razumijevanje, ni podršku, ni osmjeh, ni ljubav. Život :“ Što gore, to bolje!“, kao da je i pravilo i isprika svima. Velike polemike i napadi, kao i opravdavanja i objašnjenja su na društvenim mrežama, ne bi li svi pokazali kako su ili protiv ili za. Ili nezainteresirani ili sudionici. Jasno je da nema novaca, jer se troši na gluposti većinom i na preuzete obveze. Jasno je da svi zaslužuju bolje plaće, jasno je da samo privatni sektor uplaćuje novac za SVE. Pa ispadne da je samo njima baš super, jer oni ne štrajkaju. Eh, kad bi to bila istina. Pisala sam već koje nebuloze moraju privatnici zadovoljiti, ne bi li državna uprava ili državni sektor imao posla. O radnicima u privatnom sektoru da ne govorimo. Nešto se poboljšao status od kada radnika nedostaje, međutim i tu može bolje. Jer oni doista rade! Ne da mnogi za koje se izdvaja iz proračuna ne rade, to nije istina, jako puno ih je koji se dobro narade, ali znamo i onaj dio koji ide na frizure i manikure u radno vrijeme.

Kako onda biti pozitivan i misliti da će biti dobro?
Može to biti onima koji nemaju ni truna empatije, kojima je dobro da je njima dobro, koji su sretni kad susjedu krepa krava. Meni je sve teže, jer sam jako empatična, ne volim nepravdu i uvijek sam nalazila neku nadu da će ipak biti bolje. Međutim, ne znam. Čak me i tako lijepa stvar poput grada kulture u Rijeci iduće godine, ili to predsjedanje EU ne može potaknuti da se nadam da će zbilja biti bolje. Žao mi naših sugrađana, ljudi koje viđam i koji su ili ozbiljni ili smrknuti. Rijetko se nađe netko tko se smije, veseli ljudi i nasmijani, raspoloženi bez određenog razloga. Eto, ja se trudim, ali nije lako.

Katarinski sajam je otvoren, ne znam idete li ili ne, bude zanimljivih događanja, ali uglavnom je kao i svake godine. Pa evo, ni grad se ne trudi malo nam popraviti raspoloženje pa da nam popale lampice po gradu, jer je većina okićena. Barem bi nam bilo ljepše šetati i voziti se našim prometnicama. Nije to nešto, ali Europski gradovi, zanimljivo je i po susjednoj Srbiji, čim okite već početkom studenog, pale lampice i samo dodaju ukrase kako se šire od centra. Nije to nešto posebno, međutim, kad noć padne prije 17h, onda dobro dođe malo dodatnog svjetla i po malo popravlja raspoloženje. Svejedno mi te pare dajemo, a to je jedna od rijetkih stvari gdje vidimo na što su potrošene. Znam, potrošačko društvo, bla, bla, bla, ali izašli smo iz pećina, ne kuhamo na šporetima, ne cijepamo drva da ugrijemo vodu za kupanje, 21. stoljeće je i to je tako. Imamo sve, nije lako to sve plaćati, ali ako većina obitelji može plaćati mjesečno Internet, TV programe i mobitele od 500 – 1000kn, tko onda treba kukati da nema? Apetiti su porasli, to je postao standard, činjenica je da i to sve danas treba i normalno je, zato su i lampice normalne. Prekompleksno izgleda taj naš gordijski čvor, a samo treba jedan dobar mač da presječe… Normalno se danas mora pravdati, a nenormalno poput krađa, katastrofalnih presuda, kriminala, nije.

Nije normalno i to da vlada ne zna ( još gore ako se pravi da ne zna) što je osnovica, a što koeficijent. Što ne demantiraju kandidata koji kaže da rat još nije gotov ( Tomić postavlja na to genijalno pitanje :“A kako onda znamo tko je pobijedio?“), što…. što im sve prolazi, a mi doista ( što moja poznanica reče) kao da patimo od Štokholmskog sindroma.

Sretan imendan svim Katarinama i ostalim izvedenicama tog imena.

Faširane sa zelenim srcem

Prijateljica me navela da napravim ove faširane. Baš joj hvala, jer volim prokulice!

Srednje zahtjevno.

SASTOJCI:

500 g miješanog mljevenog mesa

1 jaje

4 žlice krušnih mrvica

1 žlica Worcester umaka ili ljutog kečapa

1 žlica senfa

2 žlice sitno sjeckanog peršina

1 mala glavica crvenog luka

1 režanj češnjaka

sol i papar

ulje

500 g prokulica

PRIPREMA:

Prvo kuhajte prokulice u slanoj vodi, da ostanu al dente. Ohladite ih. Za faširane sve sastojke usitnite, luk i češnjak, pa i ostalo umiješajte u mljeveno meso i dobro sjedinite. Sad uzmite mljevenog na dlan, rastanjite u sredinu stavite prokulicu pa pažljivo spojite meso oko prokulice. Tako sve pripremite i pecite na dubokom ulju ili na papirom obloženom limu u pećnici na 180 oko 20-30 min. ako želite izbjeći masnoće. Poslužite s pire krompirom i hollandaise umakom.

Recept za ” holandez” :

SASTOJCI:

250 g maslaca

3 žumanjka

1 žlica octa višnje ili vinskog

1-2 žlice limunovog soka

sol

bijeli papar

malo Cayen papra, po želji

PRIPREMA:

Oko 20 min.

Istopite maslac na laganoj vatri. Neka bude jako vruć, ali ne do vrenja.

Žumanjke, ocat i sol mutite mikserom . Stavite na paru, ali ne vruću, već toplu i mutite pjenjačom da bude kremasto. Skinite s pare, pa lagano dodajte limunov sok i maslac usipajte kap po kap neprestano muteći, a zatim tankim mlazom. Sa solju, paprom i Cayen paprom začinite i odmah servirajte.

Ako imate štapni mikser s posudom, stavite sve isto, samo ne trebate paru, miksajte dok žumanjci ne pobijele, dodajte začine i maslac u tankom mlazu. Jako brzo i jednostavno je gotovo.

Izvrsno ide uz kratko pečeno meso, fino povrće poput šparoga, uz svježi jastog ili škampe sa žara.

Salenjaci s vinom

Ovi salenjaci su mi odlični jer su kao svježi i par dana, a lakše ih je napraviti od onih s germom!

Zahtijevno.

SASTOJCI:

500g brašna

malo soli

3 žlice mlijeka mlijeka

1 jaje

bijelo vino

500 g mljevenog sala

250 g brašna

gušći domaći pekmez, od šljiva ili sl.

PRIPREMA:

Prosijati brašno u zdjelu, dodati jaje, sol, mlijeko i vina da se napravi lijepa kugla, kao za lisnato tijesto.

Ostali šećer, sol i jaje rasporediti po rubu brašna. Sve sastojke umijesiti, s nastavkom za tijesto iz sredine prema van, u glatko tijesto .

Tijesto ostaviti na hladnom oko 30-40 minuta. Za to vrijeme maslo dobro pomiješajte s brašnom. Tijesto još jednom premiješati, razvaljati na radnoj površini i mazati maslom pola tijesta, preklopiti ga, pa preklopiti vanjske strane, lijevu i desnu na srednji dio, da dobijete troslojno dugačko tijesto. Sada preklopite i po dužini i dobit ćete kocku. Ostavite da miruje na hladnom 15 min. Razvaljajte i ponovite postupak. Nakon slijedećih 15 min. razvaljajte na debljinu do 1 cm i pravite kvadrate, na svaki stavite žličicu pekmeza, preklopite ili zamotajte i stavite na namašten lim. Pecite u zagrijanoj pećnici na 180°c oko 15 min, dok ne porumene. Pospite šećerom u prahu. Najbolje prijaju tople, ali i hladne isti ili drugi dan.

8 comments

Skip to comment form

  1. “Pa evo, ni grad se ne trudi malo nam popraviti raspoloženje pa da nam popale lampice po gradu, jer je većina okićena. Barem bi nam bilo ljepše šetati i voziti se našim prometnicama. ”

    Ako će nam biti bolje od “popaljenih” lampica, neka gore cijelu godinu, ili barem od početka rujna

  2. Radi li se na samom početku o vapaju? Kako god nazvali Jozefinine rečenice – dobre su. Baš je tako.

  3. Salenjaci na stolu znak da je stigla zima.

  4. Kakav grad, takav sajam. Bez ikakvog pomaka.

  5. Čestitke na novom prilogu, naročito receptima.

  6. Autorica uvijek stavi u fokus trenutno najvažnije događaje ili reakcije na njih – pa tako i ovaj puta. Recepti su zanimljivi i idući tjedan će biti isprobani.

  7. Salenjaci iskljucivo s domacim pekmezom od sljiva

  8. U kojem je to gradu Katarinski sajam? Mogla bi gastro-kuharica reći “u mom gradu Gradoslavu, ili, kako se već kliče.

Odgovori