Darko Daky Lončar: Zašto su Brođani razočarani filmom General o Anti Gotovini

Svaki rat u čovjeku budi ono najbolje i ono najgore.

Pitamo se, a što je to najbolje?

Da li samo blago nezadovoljni ili čak ravnodušni, ogorčeni ili tek malo kritični, sasvim je svejedno, ali nakon izlaska iz kina CineStar, već po samim kiselim licima naših Brođana, bilo je više nego očigledno da smo svi skupa, možda ne toliko puno nezadovoljni filmom General, nego prije bih mogao reći, da smo možda, ipak svi skupa puno više očekivali, s obzirom koliko je film pompozno i spektakularno najavljen u javnosti i gotovo svim medijima.

Bilo bi potpuno nekorektno i nimalo fer reći i konstatirati da su filmom nezadovoljni samo tamo neki ljevičari, pacifisti ili anarhisti, jer istina je prava zapravo, da su filmom podjednako nezadovoljni svi- i ljevičari i desničari, bez obzira na politički i ideološki predznak.

Zašto je to tako?

Prvo, mišljenja sam da je doista nužno- nakon svega što je Hrvatska proživjela nakon jedne brutalne velikosrpske agresije na našu zemlju- napraviti jedan dobar igrani film, koji će mladim pokoljenjima ostaviti uspomenu i sjećanje na jedan pravedan, obrambeni rat, ali i pobjedu s kojom smo dočekali slobodu i izvojevali kao država svoju samostalnost. Mislim da to nije sporno i da je svima jasno da je i nužno i potrebito poslije svega što smo proživjeli u tom ratu da  napravimo jedan kultni,  dobar  film s tematikom  iz Domovinskog rata.

No, ključno pitanje glasi, da li je Antun Vrdoljak prava osoba za tako nešto? Ako malo pažljivije proanaliziramo, pogledajte, mi ovih dana gledamo na TV ekranima i seriju njegovih dokumentarnih filmova o Titu. Zašto tog čovjeka, Vrdoljaka Antuna, tako silno i podjednako privlače za njegov umjetnički stvaralački opus i Tito i Ante Gotovina? Pa zato što su i Tito i Ante Gotovina nesumnjivo kao Hrvati dvije velike povijesne ličnosti, svak’ na svoj način i u kontekstu svoga vremena, a to želi biti i Antun Vrdoljak kao redatelj. Velik kao i oni. On silno i isforsirano pati i čezne da bude veliki umjetnik koji će stvarati velike filmove o velikim povijesnim osobama, jer se osjeća i sposobnim i prozvanim za tako nešto, on sam sebe smatra velikim umjetnikom  koji je u potpunosti dorastao toj zadaći.

No, ključno pitanje glasi- da li je Vrdoljak doista dorastao toj zadaći?

Antun Vrdoljak je dobar redatelj koji stvara solidne i dobre filmove, ali ne i kultne, antologijske filmove koji će ostaviti velik trag u povijesti umjetnosti hrvatskog naroda. Drugim riječima, mišljenja sam da je Antun Vrdoljak  potpuno pogrešan izbor za snimanje jednog ovakvog filma od kojeg je cijela nacija očekivala jedno vrhunsko umjetničko djelo, a dobila je jednu običnu Vrdoljakovu sapunicu i jedan potpuno dosadan i nezanimljiv film koji je razočarao gotovo sve one koji su ga gledali.

Stara hrvatska poslovica kaže- NIKAD NE OTVARAJ VRATA KROZ KOJA NE MOŽEŠ PROĆI.

Antun Vrdoljak uporno i isforsirano stalno otvara vrata kroz koja ne može proći. Njemu jednostavno dragi Bog nije podario taj umjetnički gen, taj talent i božji dar da bude veliki redatelj i veliki umjetnik, poput recimo redatelja Veljka Bulajića koji je snimio kultno remek djelo, partizanski ratni film BITKA NA NERETVI, pa onda genijalni Miljenko Smoje koji je stvorio kao pisac i scenarist  Velo i Malo misto,  s kojima je zauzeo kultni status u hrvatskoj kinematografiji, pa onda Vinko Brešan čija svaka komedija puni kina i ruši sve rekorde gledanosti, pa onda naš oskarovac Branko Lustig, svjetski poznat i priznat autoritet na području stvaranja igranih filmova koji zavređuje divljenje i poštovanje čak i jednog Stevena Spilberga, ….svi oni, svi od Boga imaju u sebi ono nešto, onu bogom danu umjetničku žicu, koju na žalost, nema i  Antun Vrdoljak.

Filmom General, Vrdoljak je uspio na žalost, samo potpuno uništiti uspomenu na Antu Gotovinu i cijeli Domovinski rat. Tako to obično biva kada se za glavnu ulogu bira svoj zet, a i ostali glumci po babi i po stričevima, onako kako te već Imoćani znaju raditi. Vrdoljak je svojevremeno, kada ga je HDZ postavio na mjesto glavnog direktora HRT-a, izjavio da on zabranjuje da se na drugom programu pušta TECHNO GLAZBA tipa tapa-tapa, tapa-tapa, tapa-tapa, koja samo zaglupljuje hrvatski narod. U ovoj rečenici očituje se i reflektira sva ograničenost i mentalna skučenost jednog lokalnog umjetnika koji sebe smatra velikim.

Da se po pitanju rada na ovom filmu Vrdoljak malo više konzultirao s recimo, našim Brankom Lustigom, čovjekom koji je dobio dva oskara, svjetski poznatim i uvaženim oskarovcem, vjerujem da bi krajnji rezultat bio sasvim drugačiji i puno pozitivniji. U filmu General, Ante Gotovina je prikazan više kao neki šarmer i zavodnik žena nego profesionalni vojnik, pri čemu je mnogim gledateljima ostalo svim nejasno, s koliko on to žena ima djecu, koje su mu sve žene, a koje samo ljubavnice…Jeli on ostavio svoju prvu ženu i svoju kćer, ili je ona ostavila njega, je li ju je prevario s Vesnom Karuzom s kojom je također dobio dijete,  pa se onda upucava i dodvorava nekoj časnici s kojom kasnije također dobiva sina, tako da više ni dragi bog nije mogao ni shvatiti ni razumjeti tko su sve njegove žene, a tko samo ljubavnice, tko je u tim pričama oko rastanka i prekida veza pozitivac, a tko negativac….

U svakom slučaju, nimalo nije ni etički ni moralno s Vrdoljakove strane što je njegovu prvu ženu, prekrasnu novinarku Ximenu Dalel Soler iz Kolumbije prikazao kao neku shizofrenu ljubomornu glupaču koja mu samo pravi neugodnosti u društvu, a on je eto, fin i uglađen, a ona ga stalno u javnosti vrijeđa, ponižava i pravi mu probleme.

Pa se onda penje na neko drvo, on ju pokušava skinuti s tog drveta i ženu doslovno prikazuje kao neku duševnu bolesnicu s kojom ima i istoimenu kćer Ximenu, koja danas ima 35 godina, pa onda eto, pošto mu je žena takva, lijepa i prelijepa, ali pomalo luckasta i luda, onda Vrdoljak šalje poruku javnosti kako nije ni čudo i sasvim je opravdano što ju je general ostavio i svoju utjehu pronašao u zagrljaju ratne reporterke, atraktivne Vesne Karuze, s kojom se nije vjenčao, ali je priznao očinstvo nad drugom kćeri.

Ali.. pošto je i to bila samo kratkotrajna ljubavna romansa, pravu utjehu je general zapravo našao u časnici Dunji Zloić koja ga je impresionirala svojim vojničkim držanjem, ali naravno i ljepotom.

Koja od svih tih žena čeka svog junaka da se vrati iz rata i iz zatvora, a koja će mu jebat sve po spisku zbog njegovih ljubavnih avantura i preljuba-to više nikome nije bilo jasno.

Ako je i od Imoćanina Vrdoljaka-previše je.

Možda je sve to trebalo izostaviti i pažnju u filmu posvetiti samo vojsci i Antinim vojničkim zaslugama u obrani Domovine, a ne se baviti njegovim privatnim i intimnim životom.

Za lik generala Janka Bobetka Vrdoljak je izabrao Mustafu Nadarevića, kojeg je publika cijelo vrijeme gledala očima Fazlinovića i njegovih humorističnih fora iz serije Lud zbunjen normalan. Jedan nesumnjivo veliki i vrhunski glumac, ali koji se nikako sa svojom komičnim licem i još komičnijim glasom, baš nikako ne uklapa u lik jednog ozbiljnog generala i ozbiljnu atmosferu koja vlada uoči Oluje, tako da je sve to skupa ispalo u filmu čak i jako neozbiljno, a ne samo dosadno i patetično.

Tarik Filipović je kao glumac jedini odlično odradio svoj dio posla glumeći odlično generala Davora Domazet Lošu, kao i Olga Pakalović koja je odlično utjelovila lik Srpkinje Milice, tajnice srpskog oficira JNA Kneževića u Kninu između kojih je u žaru bombardiranja još malo došlo i do seksa, jer je samo granatiranje  Knina na njih djelovalo afrodizijački.

Treba pohvaliti u filmu i neke dobre, čak i vrhunske scenske ratne efekte.

Film General, trebao je biti film o Anti Gotovini, a ispao je u svojoj suštini, zapravo film o Antunu Vrdoljaku i promociji njegovog osobnog političkog svjetonazora i njegovih osobnih ideoloških uvjerenja, pogotovo njegovoj opsesiji i mržnji prema partizanima i komunistima koje je više puta u filmu spominjao u negativnom kontekstu, nego same velikosrpske agresore.

Ako je i od Vrdoljaka-previše je.

Možda ćemo ipak trebati čekati da se u hrvatskoj kinematografiji pojavi  netko sposobniji, netko pametniji, netko stručniji, netko profesionalniji, netko drugi, netko tko će snimiti jedan doista dobar i kultni film o Domovinskom ratu koji Hrvatskoj nužno treba.

Film General-to sigurno nije.

Barem tako pokazuju razočarana lica i komentari nezadovoljnih Brođana koji su zajedno sa mnom u kinu CineStar gledali ovaj film.

6 comments

Skip to comment form

  1. Malo kobasičasto (čitaj: podugačko), ali izražava većinski stav prema filmu. Daky je veliki domoljub, ali kad on kaže da nešto ne valja, znači da se radi o neprobavljivom proizvodu.

  2. Pošteno. Darko Lončar je platio, vidio i napravio kritiku.

  3. Lončar, jada se na kraju, čeka bolji i kulturniji film o ratu. Ništa bez dobrog scenarija. Stoga, predlažem nezadovoljnom piscu da ga sam napiše.

  4. Dva Vrdoljakova filma spadaju među deset najboljih hravtskih filmova. Kad čuješ zvona i U gori raste zelen bor. Partizanska tematika.

  5. Dragi moj Darko Daky, o ovoj ste budalaštini od filma mogli i krače … da ste nakon naslova napisali, recimo, ZATO JER SE RADI O LOŠEM FILMU 🙂

    1. A i Gotovina baš nije neki arhetipski junak. Previše je tu putra da se o njemu (i domovinskom ratu) da snimiti neki pošteni, suvisao film, a da na vidjelo ne izađe naramak sranja.

Odgovori