«

»

velj. 08 2018

Darko Daky Lončar: Tko je najveća povijesna ličnost u Hrvata – Tuđman ili Tito?

Bila je to porota visokog rizika ili barem su je tako nazvali. Porota je jedna od kulturno-zabavnih aktivnosti koju sam kao animator ili terapeut osmislio u Domu za starije i nemoćne u kojem sam nekad radio.

Ako bih pokušao objasniti što je to Porota i naći neku najpribližniju usporedbu, onda bi to svakako bila Parlaonica.

Razlika između Porote i Parlaonice je u tome što dok vodim porotu,  čitam jedan tekst napisan na nekoliko stranica, stojim kao voditelj u sredini, a starčići sjede na stolicama okruženi oko mene, u krugu, pažljivo slušaju, a onda dižu ruke, ustaju sa stolica  i javno i otvoreno pred svima iznose svoje mišljenje. Nisu kao u Parlaonici podijeljeni fizički u dva protivnička tabora, na dvije suprotne strane, jedni preko puta drugima, nego su samo ideološki podijeljeni oko načina razmišljanja i promišljanja, te na kraju diskusije i rasprave slijedi glasanje, što nije slučaj u Parlaonici, te Porota, nakon prebrojanih glasova, dizanjem ruku i prebrojavanjem glasova, donosi konačnu odluku na kraju debate.

Bila je to već deseta Porota po redu i za razliku od svih prijašnjih i velika sala doma je za ovu prigodu bila pretijesna, tražila se stolica više, bilo je puno kao na nekoj kazališnoj hit-predstavi, a moja zadaća je bila da samo profesionalno i etički ispravno opišem zasluge i jednoga i drugoga u stvaranju hrvatske države, da budem profesionalan i nepristran, ukazao sam i na određene minuse i propuste i Tita i Tuđmana, nastojao sam biti korektan i istinoljubiv, nepristran, a onda su diskusije počele, a ja sam samo debatu vodio i usmjeravao tok rasprave.

Zbog osjetljivosti teme i već poznatih ideoloških razlika i sukoba mnogi su mi sugerirali da odustanem od ove teme držeći da će ova Porota biti visokog rizika, da bi eventualno moglo doći do nekog incidenta, ali ja sam bio tvrdoglav i želio sam sprovesti u djelo ono što sam naumio u želji da starčiće bar malo pokušam trgnuti iz letargije i zainteresirati ih za život.

Ono što me je, sjećam se, jako iznenadilo bila su razmišljanja i stavovi protjeranih Posavaca, naših Hrvata iz Bosne, koji su po svom političkom i ideološkom predznaku većinom skloni strankama desne provenijencije, ali sam bio podosta zatečen njihovim negativnim stavom prema Tuđmanu i hvaljenjem Tita. S jedne strane možda i razumljivo zbog teške sudbine Bosanske Posavine i ogorčenja Posavljaka na zvaničnu vlast u to vrijeme, jer ni dan danas nitko ne zna pravu istinu da li je Posavina prodana ili je jednostavno u to vrijeme neprijatelj bio jači. U svakom slučaju bila je ovo nesumnjivo najzanimljivija Porota u Domu koja je pobudila najveći interes i zanimanje štićenika.

Porota je potrajala puno više od predviđenog vremena i na kraju je uslijedilo glasanje, odgovor na zadanu temu-tko je najveća povijesna ličnost u Hrvata; Tuđman ili Tito. I starčići su počeli dizati svoje ruke. Tito je premoćno pobijedio, s puno više glasova.  Bila je to parlaonica u pojedinim momentima dosta žustra i usijana, što se moglo i očekivati s obzirom na osjetljivu temu, ali ipak, na jednom visokom intelektualnom nivou kao da smo u Latinici, debata   argumentirana i potkrijepljena s puno činjenica i uopće govoreći, polemika starčića vođena je na jednom zavidnom nivou, s dosta tolerancije i međusobnog uvažavanja.

Danas  živimo očito u nekim ludim vremenima kada sve postaje kocka, rulet i nepredvidivo, pa tako vjerujem da će biti nepredvidivi i vaši odgovori  i vaša reakcija na današnju porotu.

Ogorčenje građana iz susjedne nam države na gubitak Bosanske Posavine korespondira s današnjim ogorčenjem svih građana RH na tešku gospodarsku i socijalnu situaciju u društvu te masovan i kolektivan odlazak mladih iz naše domovine i grada, jer ovakav egzodus Hrvata, koji svoju sreću idu tražiti u druge zemlje, nije zabilježen još od davnih vremena kada smo iz vlastitog grada morali bježati od Turaka.

Sve se češće spominje nostalgija za vremenima  „socijalističkog mraka“ u kojem je u Đuri Đakoviću bilo zaposleno 16 tisuća ljudi, radnici su imali svoje dostojanstvo, svoj ponos, zaštitu i sigurnu i veliku plaću, Đuro je hranio cijeli grad, a sada spao na svega dvije tisuće zaposlenih sa stalnim problemima u poslovanju, Jasinje totalno uništeno, u procesu pretvorbe i privatizacije pola grada i države opljačkano i moral Brođana nikad nije bio ovako nizak u povijesti postojanja grada.  U vrijeme socijalizma po kontejnerima su kopali samo Romi, a danas nažalost i naši Hrvati koji pod okriljem noći potajice, da ih nitko ne vidi, traže po kontejneru koricu kruha ili neku plastičnu bocu koju će prodati i sutra si kupiti kilogram kruha i preživjeti dan.

Mnogi danas plaču za tim „ socijalističkim mrakom“ tako da priča političara s kojom nam ispiru mozak o „socijalističkom mraku“ i „kapitalističkom blagostanju“ očito više ne drži vodu.

Ime Tita u službenoj politici grada Slavonskog Broda ne smije se ni spomenuti. Imamo demokraciju, a s demokracijom i strah od demokracije prisutan na svakom koraku. Tito je u službenoj politici našega grada prisutan samo još u Koncertnoj dvorani „Ivana Brlić Mažuranić“ u ponekoj gostujućoj kazališnoj humorističnoj predstavi.

Na jednoj od zadnjih predstava, pod nazivom AUDICIJA glumac kaže:

„ DRUŽE TITO, SKRENULI SMO S TVOGA PUTA, SAD NAS JAŠI I KURTA I MURTA.“

U drugoj kazališnoj komediji pod nazivom „Kod Tita u raju“ tražila se karta više i stječe se opći dojam da Tito kroz šalu i humor, opet nakon dugo vremena, ulazi na mala vrata u društveni, kulturni i javni život države i grada, izgleda da Tito opet postaje IN.

S druge strane, Tuđman je odmah nakon osamostaljenja države i pobjede u domovinskom ratu postao IN. U našem gradu sagrađen mu je veliki spomenik, lokalni političari mu čitaju govore ispred spomenika, hvale ga i veličaju, pale mu  svijeće i takvi i slični spomenici počeli su se graditi širom Lijepe naše. No, nakon Tuđmanove smrti, stvari se u društvu drastično mijenjaju pa tako i odnos građana prema njegovoj povijesnoj ulozi.

Mediji sve više ukazuju na Tuđmanov rigidni nacionalizam, njegovo vrijeme vladavine u kojem se nisi mogao zaposliti ni u gradskom klozetu ako nisi u njega ulazio pjevajući pjesmu Ustani bane Jelačiću i ako nisi u džepu nosio iskaznicu HDZ-a, novinari su se snimali, prisluškivali i pratili, svatko je bio sumnjiv i svatko udbaš i kosovac, mnogi ljudi ostajali su bez posla samo zato što u svom rječniku nisu koristili izraz nazočan, nego prisutan. Mnoga hrvatska djeca su zbog toga oplakala jer su im roditelji ostali bez posla,  bivali šikanirani na radnom mjestu i u društvu, nacionalizam i primitivizam postao je prisutan u svim porama života i na svakom koraku, a službena Tuđmanova politika prema Srbima i srpskom pitanju u Hrvatskoj poticala je pravu lavinu histerije i mržnje. Mnogi su zbog toga morali pakirati svoje kufere i svoju sreću potražiti u drugim zemljama.

I danas također pakiraju kufere, ali više zbog egzistencije i traženja posla te promašene Tuđmanove politike o 200 bogatih obitelji i tajkunizaciji Hrvatske, pljački i lopovluku tijekom pretvorbe i privatizacije, političkim uhljebima, korupciji, vjerskoj zadrtosti i primitivizmu, nacionalizmu i općoj besperspektivnosti koja vlada u društvu; a dobrim dijelom sve su to još uvijek ostavštine i nasljeđe Tuđmanove promašene politike i njegovog rigidnog nacionalizma.

Zbog svega toga Tuđmanu na sahranu nitko od svjetskih državnika nije htio doći, osim predsjednika Demirela koji se tu slučajno zatekao. Titu je na sahranu došlo 120 najvećih svjetskih državnika, majka predsjednika Amerike Jimia Cartera i osobno je izrazila želju i došla Titu na pogreb i odala mu počast, a jednu od najvećih sahrana u povijesti čovječanstva pratio je preko televizijskih ekrana cijeli svijet.

U Titovom samoupravnom socijalizmu radnik je bio poštovan i cijenjen, zaštićen, imali smo sigurna radna mjesta i dobre plaće, zdravstvenu i socijalnu zaštitu, Jugoslavija je uživala veliki autoritet u svijetu zbog svoje samostalne i nesvrstane politike i uopće govoreći ljudi su živjeli pristojno i dobro, nije bilo nacionalne mržnje, nije bilo pretjeranog bogatstva i bogatih pojedinaca, tajkuna kao danas, nisu se po ulicama vozili skupi mercedesi ni audiji nego skromni fićeki, zastave, lade i moskviči, ali su ljudi bili nekako zadovoljni i sretni. Danas nitko nije sretan-od anđela do noja.

No,  s druge strane, Titu se danas najviše zamjera Bleiburg i Goli otok, veliki broj hrvatskih emigranata koji su morali pobjeći iz svoje domovine ukazujući na opasnost velikosrpske politike, Titu se zamjera jednopartijski sistem i komunističko jednoumlje, gušenje hrvatske nacionalne svijesti i vjekovna čežnja hrvatskog naroda za samostalnom i suverenom domovinom Hrvatskom. Bleiburg postaje simbol svih tih negativnosti i uz potporu crkve, vojske i države pridaje mu se sve veći mitski karakter. U jednoj od tih kolona bio je i moj otac Dragutin, bilo mu je tek 16 godina, njegov grijeh  bio je samo  u tome što je bio Hrvat, volio konje i bio je na Bleiburgu odgovoran kao voditelj konjskih zaprega i da bi fizički preživio težak život u Brodu bez oca, nosio je domobransku uniformu, ali nikome nije napravio nikakvo zlo.

Kod Kamen Mosta u Celju u Sloveniji presreli su ih i s planina zaskočili partizani, tada je nastao pakao. Od jednog njemačkog oficira dobio je veliku limenu teglu marmelade da se prehrani i preživi, ali on se snašao i u marmeladu umiješao tot mast i uvjerio partizane da s tom mašću mora podmazivati osovine zaprežnih kola za koje je bio odgovoran ili neće izdržati teret vojnika. Tako su ga partizani izdvojili iz kolone, a ostale su strijeljali i pobacali u nekakve jame. Tako je i preživio zahvaljujući toj marmeladi.

A imao je tek 16 godina. Od proživljenog šoka i traume više nikad nije sanjao. Uspio je nekako pobjeći i ponovo se dokopati svoga grada Slavonskog Broda. Očito, mit koji se stvara o Bleiburgu nije bez osnove.

No, isto tako nije bez osnove i činjenica da su poražene snage iz te kolone s ustašama i Antom Pavelićem na čelu htjele Dalmaciju, Istru i Kvarner prodati Talijanima, da su nacisti i ustaše iz te kolone učestvovale u porobljavanju i okupaciji Hrvatske, nacističko-ustaškim terorom i zločinima nad hrvatskim narodom i da nije bilo Tita i partizana koji su to spriječili današnja Hrvatska bila bi tek veličine bašče Ante Starčevića iz njegovog živopisnog sela Žitnik Veliki.

Granice u kojima danas živimo, granice današnje Hrvatske stvorio je Tito sa svojim antifašistima i narodnooslobodilačkom borbom u kojoj je poginuo  i moj dida Ante, nositelj partizanske spomenice. Tito je stvorio ovu Hrvatsku u borbi protiv nacizma i fašizma, a Tuđman ju je samo obranio od velikosrpske agresije. Nešto stvoriti i nešto obraniti dvije su sasvim različite stvari. Ili vi možda imate možda neko drugo mišljenje?

Tuđmanu se ne može osporiti povijesna činjenica da nas je otrgnuo iz zagrljaja  velikosrpskog jarma, a Tito od nacističkog i fašističkog. Svako vrijeme nosi svoje breme. I borba protiv nacizma i fašizma bila je teška i surova kao i borba protiv velikosrpske agresije na Hrvatsku.

Na žalost, Hrvatska danas niti je samostalna država niti je suverena država, ni jedan zakon ne smijemo donijeti koji je u suprotnosti sa zakonima EU, za sva važnija državna pitanja i probleme moramo tražiti dozvolu i odobrenje EU. Političari su se pobrinuli da nam od države naprave cirkus, da nas podijele po ideološkoj osnovi, a od riječi domovina i domoljublje ostali su još jedino oni rijetki trenuci kada naoružani šahovnicama, zastavama i ožujskim pivom navijamo i radujemo se pobjedama naše rukometne ili nogometne reprezentacije.

Tuđman i Tito, simboli su teških vremena, svak’ sa svojim manama i svojim vrlinama. Svako vrijeme nosi svoje breme.

Dragi čitatelji, vi ste danas porota i svojim komentarima vi ćete odlučivati o tome tko je najveća povijesna ličnost u Hrvata, Tito ili Tuđman?

Porota ima riječ…

 

 

45 comments

Skip to comment form

  1. Maki

    Daky nastavlja provocirati one koji mahnito sisaju Hrvatsku na temelju svojih priča o tome kako ju vole. Svi vide, a Lončar je među rijetkima koji o tome piše.

  2. Edo Bare

    Prst u oko domoljubima koji misle da je Hrvatska povijest započela 1991.

    1. Vagabundo

      A kiaa u usta onima koji misle da je povijest započela 1941 ili 1945.

      1. Edo Bare

        A jaje na oko (odričem se gornjeg prsta) onima koji misle da je povijest završila.

        1. Zoky

          Ljudi nikako naučiti na svojim greškama i promijeniti se, nego stalno iznova ponavljaju iste greške pa nam je povijest već postala monotona uz stalno dijeljenje na četnike, ustaše i partizane i svrstavanja na neku od tih strana! 😛

  3. Vagabundo

    Ja sam nekidan poput vidovite Zorke predskazao dedu ustašu. Ajde nije ustaša, al je domobran, ali je Bleiburg tu. Za mejsec, dva očekujem da se Daky učlani u počasni blajburški vod kod druga Hasana.

    Inače Daky, dok si bio na starcima, bilo je dobro i tu si trebao stati i izvuči neku poantu iz te priče, ovo dalje je po milijunti put ponavljanje jednog te istog trulog obrasca: dobre plaće radnika u socijalizmu (sic!), pogreb velikana, 16 000 zaposlenih u Brodu, itd itd itd

    Daky, ja ti mogu kazati kako se kod oba “velikana” radi o tzv. štokholmskom sinfromu kojemu naša raja jako lako potpada.

    Trebao si biti inovativniji pa pokazati kako si ti napredovao pa dati da se glasa između pravih velikana Tesle, Ružičke, Krleže, Ruđera, Fausta, Šenoe … itd itd..

    1. zmija otrovnica

      Ti uspoređuješ nekog Ružičku i Tita??? Jeli Vagabundo danas doručkovao poslije ustajanja?

    2. Darko Daky Lončar

      Ne seruckaj Vagabundo…tata Dragutin mi je stvarno proživio Bleiburg i križni put, imao je tek 16 godina, doživio psihičku traumu i strers i od onda više nikad nije sanjao sve do svoje smrti. Pa nećeš valjda sad reći da je priča o Bleiburgu izmišljena?

  4. Zeitgeist

    Tito je bio veliki frajer.Jedini Hrvat koji je ikada vladao Srbijom.Ali Tuđman je neuporedivo veći,za nas .Jedini Hrvat koji je ikada rasturio velikosrpsku ideologiju.Pocepo ih na paramparčad.

    1. grey

      Kako god okreneš za tebe su Srbi jadnici i govna, a vođe Hrvata- od partizana do ustaša- svjetli primjeri pameti, časti i poštenja. Možda si i u pravu. A možda i nisi. Pozvao te daky da glasaš.

      1. Vagabundo

        Ja glasam za Teslu.

        1. Zoky

          Dajem svoj glas profesoru Balthazaru, jedino nas on pomoću može spasiti od propasti. Umorio bi se stalno praveći pokuse i napitke da nam pomogne. 😀

    2. zmija otrovnica

      Ne lupetaj! Cijeli rat je codio iz svoje kancelarije s kravatom i odijelom. kad mu je Jastreb iz uništenog Vukovara slao vapaje za pomoć i s njim razgovarao telefonom tuđman mu je samo hladno rekao: POŠALJI MI FAKS ŠTA TI SVE TREBA??? Gospodine predsjedniče ovdje je pakao, Vukovar samo što nije pao.
      Rekao sam ti da mi pošalješ faks!!!
      A Tito je bio na čelu partizana, govorio: ZAMNOM! Bio teško ranjen u desantu na Drvar….Jebo vas Tuđman!

      1. Zambata

        Bio je na čelu partizana, a sakrivao se u pećini, k’o šišmiš!
        Zaboravo si ćuku, koji ga je spasio.
        Jebo vas Rex!

      2. Zoky

        Nije mu bilo teško ratovati i zapovijedati u Drvaru, a pogotovo kad je bio ranjen pa ga je njegovala drugarica partizanka Jovanka Budisavljević. E, Daky i ti bi poželio da budeš ranjen pa da te takva ljepotica njeguje. ;D

  5. Ubertroller

    ustani tito, hrvatska te zove, zove

  6. sisata beba

    Nema više Josipa Broza i sad nas svatko voza. Moj glas za Tita.

  7. sisata beba

    A bio je i veći ljubavnik od Tuiđmana. Tuđman je ševio samomsvoju Nevenku, a Tito Sofiju Loren, Elizavet Tejlor. Stari je bio je jebač teškog kalibra…

    1. Frodo

      Sisata, Tio je bio revolucionarni jebač iliti jebački revolucionar. Tuđman je svršavao u čarapu. To hoćeš reći?

    2. Zambata

      Nevenka mu je kćer, stoko neopevana…

    3. Zoky

      Sisata bebo, Tuđmanova supruga se zove Ankica, a Nevenka mu je kći. Pobrkala si lončiće.

  8. Zeitgeist

    Ovdje ste svi ideološki unakaženi,opterečeni ustašama,jedino ako ne mislite da je i najmlađi Titin general u partizanima bio ustaša.

    Da začepite gubice ,ustaštvo nema veze sa Hrvatskom,niti je ikada ovdje bio podržavan u nekoj mjeri ubio je to pokret bosanskih Hrvata za svoja prava,koja još ni danas nisu izborili.Imali su tu nesreću da im je vođa bio emocionalno i biološki nezrela osoba ,nedorastao ondašnjem Zeitgeistu,duhu tadašnjeg vremena.Njihove nebulozne radnje su nažalost kamen oko vrata RH,koji Srbi rado i često potežu,ali riješavamo se i toga što najbolje govore podatci o imageu RH u svijetu,koji se drastično popravlja.

    1. Frodo

      Čitam komentar i pomislim što će to biti- ovaj put Zeitgeist nije spomenuo Srbe. Kad ono evo njih u predzadnjem redu. Stvarno si bolesnik.

  9. Zeitgeist

    RH su trebale godine da donekle neutralizira desetljećima stvarane stereotipe o Hrvatima od strane Srba.Ja glasam za damu među velikanima,brođanku IBM.

  10. Vagabundo

    Ta dva pedera nisu ni za kurac. I ja sam za ženu. Zna se koju – ima samo jedna – naša brođanka – samo to ime igra 🙂

    1. Zoky

      Misliš na našu brodsku heroinu Slavicu Lemaić? 😉 😀

      1. Ludi djed

        Ne dirajte mi Slavicu, ona je naša brođanka za razliku od svih ovih koji su došli i zavladali nam gradom. Živjela Slavica!

  11. Zeitgeist

    O Tuđmanu i njegovim vladama možeš misliti što tko hoće,no djelovali su u bremenitom vremenu.Stvarali su državne institucije,,borili se za međunarodno priznannje,,vodili obranu i oslobađanje,nabavljali oružje i zbrinjavali izbjeglice.Uvodili su kunu,obnavljali državu i pri tome se vrlo malo zadužili.

    Sanader i Zoka bi cijelu RH doveli pred ovrhu od zaduženostiBilo je i grešaka,a kako i nebi.kao privatizacija

    1. Zoky

      Greške su mu i računi u bankama na kojima je završio novac prikupljan za pomoć djeci, naravno ne na njegovo, nego na Ankičino ime

  12. Zeitgeist

    E da ,i nešto zaboravih a vrlo bitno,popularnost Tuđmanu posljednjih godina raste,kako kod puka,tako i kod političkih oponenata,onih koje opozicijom zovemo,ali i kod belosvetskih hohštaplera.

    To je tako,ljudi kao ljudi.Uskoro će narod i mitove o njemu splesti.

    1. Stalker

      Jedan o njemu već je odavno narod spleo- uz pomoć Ankice Lepej.

  13. Zeitgeist

    Ne voleš ga .Devedesetih uvjeravao me šogor jer je bio svjedok kako Tuđman nije poznavao novčanicu od 100 maraka.Ako mu je kamarila umoćila,faniliju,to su bili fišekli i kikiriki .

    Kod njega je samo jedna šuša mogla biti ministar,Šušak,jer je ministar obrane bio u stvari Tuđman..

    Nikica Gabrić prije par godina je izjavio kako bi rijetko koji ministar iz ovdašnjih vlasti mogao naći posao na slobodnom tržištu,a Tuđman je imao znanstvenu, poslovnu i političku akademiju.

    1. Vagabundo

      Istinski demokrat, učio od najboljih – npr. JBT-a.

      E moj Daky što ti zakuhaš. Šta će tek biti kad se upišeš kod Hase. Ima da leti perje 🙂

    2. Stalker

      Zeitgesit Tuđman nije znao za novčanicu od 100 DM, za Heliodrom, za paljenje srpskih kuća, za ubojstvo kraljevića, za zločine Glavaša, za HV u Bosni itd itdi itd kao što ni Titonije znao za Goli otok. kako ti kažu braća koja su došla prijeko Save …ne zajebaji. sSuganski.

  14. Darko Daky Lončar

    Ne seruckaj Vagabundo…tata Dragutin mi je stvarno proživio Bleiburg i križni put, imao je tek 16 godina, doživio psihičku traumu i strers i od onda više nikad nije sanjao sve do svoje smrti. Pa nećeš valjda sad reći da je priča o Bleiburgu izmišljena?

    1. Vagabundo

      Naravno da to neću ja reći, ali će ti se naći ovdje par likova koji hoće, a od Lacija očekuj kolumnu o tome kako je to sve izmišljeno i kako je zemlja ravna ploča.

  15. Vagabundo

    Nastaviš li tako Daky s tim ustašama i domobranima ima Topalović da zaplače ko dete:

    Ko je vas poznavao ni pakao mu neće teško pasti. 🙂

  16. Ludi djed

    Vagabundo, koji Topalović, iz kojih govana si njega iskopao?

    1. Jagma

      Ne znaš tko je Topalović? To je ti stvar opće kulture.

      1. Ludi djed

        Kaže se, “to ti je”, a ne “to je ti”…to je stvar opće kulture u pisanju i govoru. A o Topaloviću nemaš pojma kao ni ja.

          1. Ludi djed

            Uh, Sunce ti jebem žarko, kad se sad nisam šlogirao!

  17. Ludi djed

    U ovoj našoj, lijepoj, maloj, državi za veliki odmor, ništa ne može krenuti na bolje jer ćemo stalno potezati ustaše i partizane ko Gary Cooper pištolj. Samo što je kod je kod njega bilo točno u podne, a kod nas je već 12 i 5, debelo kasnimo za svima, ne samo u Europi, nego i u svijetu. Hitno nam je potreban šerif Will Kane koji će revolveraškim obračunom pobiti sve razbojnike koji su opljačkali Lijepu našu!

  18. Zoran Popović

    Malo manje od pola zivota sam proveo u Brodu dok je Hrvatska bila u Jugi, a malo vise od pola u samostalnoj Hrvatskoj. Sjecam se i parnog i neparnog vikenda, i nestasice kave i praska, ali se isto tako sjecam da to nije bilo zbog love. Dok sam od prakse ili preko zadruge zaradjivao imao sam dovoljno da svaki dan izlazim u grad, uz obavezni hamburger kod strikana, a kad sam poceo raditi nije bilo mjesta gdje se nije moglo. Problem je bio sto si u Jugu mogao unijeti samo 500 dm protuvrijenosti. Ostalo je bilo preskupo. Isto tako svi su imali posao. Danas od troje djece niti jedno mi ne radi u Brodu. Svi izvan njega. Pa ni ja vise ne radim u svom gradu.
    Sto je bolje?

    1. Edo Bare

      Sam si dao odgovor.

Odgovori