Darko Daky Lončar: Kada je to izdan certifikat o razminiranju Tvrđave Brod?

Darko Lončar-novinar istraživač

SBperiskop

Pitanje:

„KADA JE IZDAN CERTIFIKAT O „USPJEŠNOM“ RAZMINIRANJU TVRĐAVE BROD? A KADA JE ŠESTERO DJECE OSTALO BEZ OCA ZBOG POGIBIJE RADNIKA OD MINE U TVRĐAVI, A JEDAN ČOVJEK OSTAO BEZ NOGE I DOŽIVOTNI INVALID. KADA SE TOČNO DOGODILA OVA TRAGEDIJA S MINOM U TVRĐAVI, PRIJE ILI POSLIJE IZDANOG CERTIFIKATA PIROTEHNIČARA O SIGURNOSTI FESTUNGA? JELI TVRĐAVA SIGURNA I POTPUNO OČIŠĆENA OD MINA I BOMBI?“

                

PU BRODSKO POSAVSKA: n/r načelnik: Antun Valić

GRADONAČELNIK: dr. Mirko Duspara

PREDSJEDNIK  STOŽERA CIVILNE ZAŠTITE: prof. Hrvoje Andrić

Predmet:

                  ZBOG NESTRUČNOG I NEPROFESIONALNOG   RAZMINIRANJA

                  TVRĐAVE PODNOSIM ZAHTJEV GRADONAČELNIKU DUSPARI

                  O ZABRANI SVIH DRUŠTVENIH I KULTURNIH DOGAĐANJA

                   U TVRĐAVI BROD PORADI OPASNOSTI OD MINA I BOMBI

                   TE UGROZE ŽIVOTA DJECE, MLADIH I GRAĐANA   

                   I UPUĆUJEM POZIV POLICIJI,  PIROTEHNIČARIMA I STRUČNJACIMA  

                   ZA MINSKO-EKSPLOZIVNA SREDSTVA ZA PONAVLJANJEM  

                   STRUČNOG I PROFESIONALNOG RAZMINIRANJA KOMPLETNOG     

                   FESTUNGA GEORADARIMA I DETEKTORIMA METALA

 

Poštovani,

nakon što sam u više navrata i usmeno i pismeno upozorio  sve gradske i županijske institucije te policiju o možebitnom postojanju zaostale  ogromne bombe u istočnom reduitu Tvrđave Brod, a na osnovu informacija i saznanja koje sam kao novinar uočio sa Službenih stranica Grada Slavonskog Broda, službenih izjava gradonačelnika  Joze Metera i Mirka Duspare, te službenih djelatnika i bivših časnika hrvatske vojske, potom arhitekata koji su po službenoj dužnosti radili i bili zaposleni na uređenju spomeničke baštine Tvrđave Brod, te informaciju o postojanju ove bombe i potvrdili, ovaj put želim gore navedenom naslovu skrenuti pozornost na još veću opasnost od zaostalih tromblonskih mina u Tvrđavi Brod.

Tragom informacije od g. Maria Werhasa koji je godine 2012. kao direktor vojnog muzeja MORH-a razgovarao sa gradonačelnikom Mirkom Dusparom o uklanjanju ove bombe iz istočnog reduita Tvrđave Brod, isti je izjavio, citiram:

„U prostoru Tvrđave je tijekom čišćenja od bombi iz Domovinskog rata poginuo jedan radnik, a drugi je teško ozlijeđen.“

Izvor: Glas Slavonije i novinarka Marija Radošević od 26. listopada 2012. god, a u tekstu pod nazivom: UKLANJAJU TEŠKU SAVEZNIČKU BOMBU IZ DRUGOG SVJETSKOG RATA.

Svi novinari bili su službeno pozvani od strane Grada i gradonačelnika Mirka Duspare da prenesu brodskoj javnosti  ovu informaciju, a sam Grad je na svojim Službenim stranicama istu vijest objavio dana 25. Listopada 2012. A u tekstu pod nazivom UKLANJA SE BOMBA IZ ISTOČNOG REDUITA BRODSKE TVRĐAVE.

Dakle, za sve one fanatične obožavatelje gradonačelnika Mirka Duspare koji  me na društvenim mrežama nazivaju pogrdnim imenima, vrijeđaju i ponižavaju, kopaju po mojoj prošlosti nastojeći me iskompromitirati, nazivaju četnikom i slično, dužan sam im reći da se obrate gradonačelniku i Gradu, jer oni su prvi službeno plasirali brodskoj javnosti priču i vijest o toj bombi, a ne Darko Lončar.

A što se tiče moje nacionalnosti, Darko je Hrvat i po ocu Dragutinu, koji je sa 16 godina proživio Blajburg, i po majci Ivi Senki, također Hrvatici, a ja,  ujak Ivana Perišića, koji je ponos i dika hrvatskog roda i cijele naše nogometne reprezentacije.  Godine 91. optužen sam za rušenje USTAVNOG PORETKA SFRJ i po kratkom postupku smijenjen sa dužnosti poručnika JNA gdje sam radio u Nastavnom školskom centru i predavao u Sinju, s prijedlogom tadašnjeg komandanta bataljona da me se kao hrvatskog nacionalistu pošalje na Vojni sud u Kumbor u Crnu Goru.  A od HRVATSKE VOJSKE dobio sam trosoban stan u centru grada. Na lijepe oči nitko ne dobiva stan od hrvatske vojske. Darko Daky Lončar ide uzdignute glave i Slavonskim Brodom, i Sinjem i Splitom gdje sam živio 20 godina, i Beogradom i  Bosanskim Brodom…U Brod sam se vratio i preselio jer mi je otac Dragutin teško obolio od raka i na žalost umro. I gradonačelnik Duspara mu je bio na samrti u bolnici. Dakle, zato sam se vratio, a ne zato što me je tamo netko u Dalmaciji proganjao ili sam od nekoga bježao i slično. Za Split, Sinj i Dalmaciju me vežu samo lijepe uspomene i tamo se uvijek rado i danas vratim. No, ipak, ovo je moj rodni grad.

Kome to smeta, to je njegov problem, a ne moj. Ako netko sumnja, neka i dalje slobodno kopa po mojoj prošlosti-NE DAJ BOŽE SAMO DA IM NEŠTO PROMAKNE!

Ovo su moje ulice, ovo je moj grad u kojem sam rođen, fakultetski sam obrazovana osoba i jedan od najboljih studenata na fakultetu, autor više knjiga i romana, otac dvije kćeri od kojih mi jedna često ide na koncerte u Tvrđavu Brod, volim svoj grad i svoju Domovinu Hrvatsku.  I valjda imam moralno pravo  kao roditelj i kao novinar i u ime svih drugih Brođana, postaviti pitanje, da li je Tvrđava sto posto sigurna i očišćena od mina i bombi iz prošlih ratova?

To nije nikakav politički napad na gradonačelnika Dusparu, jer nisam član ni jedne političke stranke, niti sam ikad bio, niti ću ikada biti. Nitko me ne plaća i nisam ničiji igrač, samo sam igrač slobode, umjetničkog stvaralaštva, slobode misli, prijateljstva i ljubavi i istinske demokracije.

Kada je bila afera sa vodom i zagađenjem od strane ČERMAKA OSOBNO SAM STAO NA STRANU GRADONAČELNIKA I PODRŽAVAO NJEGOVU BORBU  ZA GRAD I PITKU VODU. Kada je gradonačelnik na Službenim stranicama grada čestitao partizanima i antifašistima Dan antifašističke borbe bio je izložen brutalnim napadima i vrijeđanju, ponižavanju raznih ultra desničara, i opet sam stao na njegovu stranu.

Pa kako to onda može biti politički napad na gradonačelnika?  Ako su nam djeca koja se tamo sa svojim kućnim ljubimcima igraju u Tvrđavi i reduitu, mladost i građani Broda, izloženi opasnosti od zaostalih mina i bombi – A JA KAO NOVINAR POSJEDUJEM ODREĐENE INFORMACIJE-pa valjda je građanska i moralna dužnost svakog građanina da kontaktira gradonačelnika i o tim saznanjima izvijesti policiju i svoju gradsku vlast.

A to što mi predstavnici Gradske vlasti spuštaju slušalicu, prekida namjerno vezu, i ne želi na tu temu razgovarati, ignoriraju moja saznanja i informacije vezane za minsko-eksplozivna sredstva u našem gradu-to onda nije moj problem, nego njihov i njihova kultura, odnosno nekultura.

MOLIM INSPEKTORE I POLICIJU DA PROVJERE DATUM I GODINU KADA SU PIROTEHNIČARI IZDALI GRADU CERTIFIKAT DA JE TVRĐAVA „USPJEŠNO“ OČIŠĆENA OD SVIH MINA I BOMBI, TE MOLIM DA TAJ DATUM USPOREDE SA DANOM I GODINOM POGIBIJE RADNIKA, OCA ŠESTERO DJECE KOJI JE U TVRĐAVI BROD POGINUO OD MINE A PRIJATELJ MU TEŠKO RANJEN, IZGUBIO NOGU I OSTAO DOŽIVOTNI INVALID.

Nakon što sam pročitao informaciju direktora Vojnog muzeja MORH-a Maria Werhasa o pogibiji jednog radnika od mina u Tvrđavi Brod i jednog teško ranjenog, tu sam informaciju provjerio kod arhitekata koji su bili zaposleni devedesetih godina na spomeničkom uređenju Festunga, oni su mi također to potvrdili, kao i bojnik HV-a Mile Golubić.

No, budući da tu informaciju kao vijest ne mogu naći nigdje u medijima i na internetu, kontaktirao sam više brodskih novinara i nitko nikada nije čuo niti objavio da se tako nešto tragično desilo u Tvrđavi Brod, pa molim policiju i inspektore da provjere pouzdanost i istinitost ove informacije.

Prema saznanjima koje sam ja dobio ovaj čovjek je poginuo od mine u Tvrđavi godine 1999. A prijatelj mu je teško ranjen i ostao bez noge. Tragedija se dogodila u SJEVERNOM KAZAMATU-REDUITU TVRĐAVE BROD kada su čisteći unutrašnjost reduita, među šoderom i šljakom, ciglama i kamenjem, lopatom zahvatili i jednu zaostalu minu iz rata, nisu vidjeli da je među tom šutom i tromblonska mina, lopatom su sve ubacili u tačke i tada je došlo do snažne eksplozije i tragedije ova dva čovjeka.

Ostaje nejasno i nepoznato zbog čega novinari i brodska javnost o ovoj nesreći nisu upoznati i informirani. Ja već više puta i usmeno i pismeno pokušavam skrenuti pažnju Gradu i policiji da se treba riješiti misterija i zagonetka oko postojanja ili ne postojanja zaostale bombe u istočnom reduitu da se ne desi slična ili čak još veća tragedija.

Jesam li ja zbog toga „četnik“ i mrzitelj Hrvatske?

BOMBA TEŠKA 250 KG OTKRIVENA POKRAJ KAPELE SVETE ANE U TVRĐAVI BROD-ZAŠTO ZAPOSLENICI TVRĐAVE I BRODSKA JAVNOST O TOME NE ZNAJU NIŠTA

Ovu informaciju također je nemoguće nigdje naći i provjeriti na internetu. Možemo naći informaciju da je pronađena bomba teška 250 kg u Jagićevoj ulici, ali ne i u Tvrđavi Brod.

ZAŠTO I ZBOG ČEGA SE SVE TO SKRIVA, ZATAŠKAVA I KRIJE OD NOVINARA I BRODSKE JAVNOSTI? Jesu li zaposlenici u Tvrđavi Brod sigurni?

Prema informacijama koje sam dobio ova velika avio bomba pronađena je detektorima metala i bila je vrlo blizu površine zemlje,  dakle jako opasna po život svih onih koji su smješteni ili rade u Tvrđavi Brod, BUDUĆI DA SVAKA BOMBA ZBOG VLAGE, STAROSTI I KOROZIJE DETONATORA I INICIJALNE KAPSLE može uslijed složenih kemijskih reakcija, eksplodirati, tj, može doći do SAMODETONACIJE BOMBE.

U ovom slučaju zanimljiva je usporedba sa indicijama i određenim službenim informacijama da ista takva bomba postoji i u istočnom reduitu TVRĐAVE BROD, samo je ova još puno veća, teška po riječima dipl. ing. arhitekture Stjepana Lončarića 1000 pound, oko 450 kg i u zemlji je duboko oko 3 do 4 metra.

To upućuje na razmišljanje i promišljanje da ovakve teške avio bombe od 250 do 1000 kg nakon pada na zemlju istu probiju i naprave krater do 3 ili 4 metra, a nakon toga  ista zemlja na neki čudan način prekrije bombu, tako da uopće nitko i ne zna da je na tom mjestu bomba pala.

Analogija slučaja bombe kod Kapele Sv. Ane u Tvrđavi upućuje na zaključak da je tako nešto onda moguće i sa bombom u istočnom reduitu o kojima se vode polemike da li ona postoji ili ne.

Slučaj teške avio bombe kod Kapele Sv. Ane je dokaz da se detektorima metala mogu otkriti bombe, i da je netočna informacija koju sam službeno dobio u policiji da detektorima metala nije moguće otkriti bombu. Očito da je moguće.

SFOR I AMERIČKI ČASNICI SMJEŠTENI U TVRĐAVI KOD STARE BARUTANE OTKRIVAJU PODRIJETLO BOMBE-VEZA SA PENTAGONOM I STOŽEROM NATO PAKTA

Prema informacijama koje sam dobio godine 1994. i 1995. U Tvrđavi Brod su boravili SFOR i njihovi američki časnici, bili su smješteni u metalnim kontejnerima na parkiralištu pokraj STARE BARUTANE U TVRĐAVI BROD, te su oni potvrdili postojanje i podrijetlo ovih bombi.

Imali su visokosofisticiranu tehniku i opremu pogotovo detektore metala s kojima su otkrivali bombe. Naime, kako saznajem, oni su imali SATELITSKU VEZU Sa PENTAGONOM I STOŽEROM NATO PAKTA, te su odmah dobili informacije da se radi o njihovoj bombi-SAVEZNIČKOJ BOMBI iz DRUGOG SVJETSKOG RATA, a po pisanju i izvješću STJEPANA LONČARIĆA, arhitekte koji je tada radio kao voditelj uređenje spomeničke baštine Brod, što se tiče ove bombe u reduitu, teška je prema američkim izvorima 1000 pound, oko 450 kg, i nalazi se na 3 do 4 metra dubine u ISTOČNOM REDUITU TVRĐAVE BROD.

JOŠ I DAN DANAS.

Molim Grad i Policiju da provjere ove podatke direktno u kontaktu sa američkom vojskom, NATO PAKTOM I PENTAGONOM, jer ukoliko je to istina onda znači da ta bomba i dan danas još uvijek u reduitu postoji i kao takva je prijetnja građanima i djeci našega grada.

Ja osobno to niti tvrdim niti sam ikada tvrdio da ta bomba postoji. Samo prenosim informacije koje sam dobio, a nadležna tijela i odgovorne institucije Grada trebaju tu informaciju provjeriti kod NATO PAKTA I AMERIČKE VOJSKE TE PIROTEHNIČARA „MUNGOSA“.

I ukoliko se pokaže istinita, molim da se poduzmu sve mjere na uklanjanju i deaktiviranju tj. uništenju ove bombe. Prema informacijama koje sam dobio od arhitekata, ne samo da su nam američki časnici dostavili podatke o bombi, nego čak i koja je to eskadrila bila američkih aviona u Drugom svjetskom ratu, koji tip i vrsta aviona, koji tip bombe, koliko ih je palo na grad i sve ostalo. Molim da se to sve provjeri! I konačno već jednom zauvijek riješi enigma i misterija o postojanju ili ne postojanju te bombe u istočnom reduitu Tvrđave Brod. RADI SIGURNOSTI NAŠIH GRAĐANA.

PIROTEHNIČARI SU NESTRUČNO I NEPROFESIONALNO OBAVILI RAZMINIRANJE TVRĐAVE A DOKAZ ZA TO SU ŠESTERO UPLAKANE DJECE KOJI SU OSTALI BEZ OCA KOJI JE POGINUO OD MINE U TVRĐAVI BROD A JEDAN ČOVJEK OSTAO BEZ NOGE I DOŽIVOTNI TEŠKI INVALID

Kada su pirotehničari izdali Gradu i Gradskoj upravi CERTIFIKAT da je Tvrđava Brod „uspješno“ razminirana i da je sada „sigurna“?

Izdali su ga SREDINOM DEVEDESETIH GODINA prošlog stoljeća. A kada je poginuo jedan radnik od mine u Tvrđavi, a jedan teško ranjen-1999. godine. Što to znači?

To znači da su pirotehničari nestručno i neprofesionalno obavili svoj posao i da prijetnja minama i bombama u Tvrđavi Brod postoji i dan danas.

Gdje se desila tragedija i pogibija jednog radnika i teško ranjavanje drugog radnika koji su radili i bili zaposleni na održavanju i čišćenju Tvrđave? U SJEVERNOM KAZAMATU-REDUITU TVRĐAVE.

A tko u taj reduit često i najčešće zalazi?

Mladi najviše nakon nekog koncerta u Tvrđavi. ZALJUBLJENI PAROVI TAMO ODLAZE, LJUBAKAJU SE PO NOĆI, A PO DANU DJECA ODLAZE I ZNATIŽELJNO ISTRAŽUJU i igraju se po reduitu. Koliko još naših Brođana treba poginuti ili biti teško ranjeno i ostati doživotni invalidi da naša GRADSKA VLAST konačno shvati da treba pozvati pirotehničare i ponovo i iznova pregledati i istražiti detektorima metala i georadarima cijelu Tvrđavu, svaki pa i najmanji komadić zemljišta Tvrđave i samu građevinu.

TROMBLONSKE MINE PUNO SU OPASNIJE OD ZAOSTALE BOMBE U ZEMLJI.

Zašto, zato što su male, djeci su interesantne i intrigantne i više liče kao na neku igračku a ne bombu i neko dijete moglo bi stradati ili djeca ako dođu u posjed takve tromblonske mine. Djeca se tu stalno igraju i oni ne znaju što je to tromblon i tromblonska mina i nemaju osjećaj za opasnost.

KASARNA BIVŠE JNA  JE BILA DOSLOVNO ZASUTA OD STRANE HRVATSKE VOJSKE KIŠOM TROMBLONSKIH MINA PRILIKOM NAPADA I OSVAJANJA VOJARNE I NITKO NE ZNA GDJE SE DANAS SVE TE TROMBLONSKE MINE UOPĆE NALAZE.

Neke na reduitu, neke su uletjele u samu staru Tvrđavu i sjeverni reduit, neke su u vodi i lokvama, a neke jednostavno u travi blizu Tvrđave. To su mine od naše hrvatske vojske koja je s njima gađala kasarnu, a ne iz Drugog svjetskog rata.

Ova bomba u reduitu iz Drugog svjetskog rata- ONA NA TOJ DUBINI MOŽE OSTATI I NIKAD NEEKSPLODIRATI.

Ali dijete koje dođe u posjed tromblonske mine, njemu je to igračka i ta mina je puno opasnija i veća prijetnja za život naših građana od same bombe u reduitu. Jesu li ova dva radnika stradala od zaostale bombe ili tromblonske mine?

Uvažavajući sve gore navedeno predlažem slijedeće:

ZABRANU DO DALJNJEG SVIH DRUŠTVENIH I KULTURNIH DOGAĐANJA U TVRĐAVI BROD ZBOG OPASNOSTI OD MINA I BOMBI TE NESTRUČNOG I NEPROFESIONALNOG RAZMINIRANJA FESTUNGA OD STRANE PIROTEHNIČARA, A  KOJE JE IMALO ZA POSLJEDICU TEŠKO STRADAVANJE OVE DVOJICE RADNIKA. PREDLAŽEM DA GRAD I POLICIJA ORGANIZIRAJU NOVO I STRUČNO RAZMINIRANJE SVAKOG KOMADIĆA ZEMLJIŠTA TVRĐAVE BROD I SAME GRAĐEVINE, SA STRUČNIM I PROFESIONALNIM PIROTEHNIČARIMA KOJI POSEDUJU MODERNU TEHNIKU, GEORADARE TE SUVREMENE I PRECIZNE DETEKTORTE METALA.

24 comments

Skip to comment form

  1. Je li to neka počasna medalja gradonačelniku oko vrata, ili je to medalja koja se dobije kad budeš cijepljen?

  2. Krtica rije, rije dok po glavi ne dobije. Daky čuvaj se! Za istinu nagrada je bubotak u okrugli dodatak na vratu.

  3. “A što se tiče moje nacionalnosti, Darko je Hrvat i po ocu Dragutinu, koji je sa 16 godina proživio Blajburg, i po majci Ivi Senki, također Hrvatici, a ja, ujak Ivana Perišića, koji je ponos i dika hrvatskog roda i cijele naše nogometne reprezentacije. Godine 91. optužen sam za rušenje USTAVNOG PORETKA SFRJ i po kratkom postupku smijenjen sa dužnosti poručnika JNA gdje sam radio u Nastavnom školskom centru i predavao u Sinju, s prijedlogom tadašnjeg komandanta bataljona da me se kao hrvatskog nacionalistu pošalje na Vojni sud u Kumbor u Crnu Goru. A od HRVATSKE VOJSKE dobio sam trosoban stan u centru grada. Na lijepe oči nitko ne dobiva stan od hrvatske vojske.”

    Pa je li dotle došlo Lončaru da moraš domovnicu vaditi i deklarirati se da si naš čovjek. Nije li moglo bez toga u tekstu? Ti najbolje znaš, ako te pritišće gamad.

    1. Popustio je Daky napadima sitnih naci duša na društvenim mrežama. A i pohvalio se malo kako je Hrvatina. Što bi s tim stanom trosobnim u Dalmaciji?

      Bilo kako bilo- guraj rode to s bombom, ne daj im mira!

    2. Ovo prebrajanje krvnih zrnaca je katastrofa. Pa zar i 2019. g. moramo dokazivati svoje porijeklo na svaku optužbu svakoga kome se nadigne da nekoga proziva kao izdajnika … ma fuj!! Kada će netko početi odgovarati za blaćenje i pljuvanje po ljudima po nacionalnoj osnovi? Do kada će krkani imati mjesta u javnom prostoru ovoga grada i države? Fuj, fuj, fuj!!!
      Nije ni čudo što naša djeca ne žele živjeti i svoju djecu odgajati u ovako debilnom i majmunskom okruženju.

  4. Ovo s bombom poprima razmjere skandala.

    Kako policiji nije jasn da javnost hoće nedvosmislen odgovor, ne ima li bombe ili nema, nego da će se to provjeriti.

  5. – Kada su pirotehničari izdali Gradu i Gradskoj upravi CERTIFIKAT da je Tvrđava Brod „uspješno“ razminirana i da je sada „sigurna“?

    Duspara, nijemi gradonačelniče, gukni, odgovori na ovo pitanje!

  6. Čutolog i dalje čuti….
    Možda sad i gukne, obzirom da je Gradsku upravu pohodio gospon pijar Macan.

    1. Možda će babi dati uputstva u vezi Lončara i bombe i tunela, a možda dogovaraju kako da gradonačelnik nastavi kampanju reklamiranja električnih automobila

      1. Čim se ovaj gospodin pojavi situacija je ozbiljna.
        E sad, jel bomba, jel tunel, jel otpuštanje službenika, jel Lidl……
        Sačekajmo da nam se nase visocanstvo gradonačelnik obrati.

  7. Reći ću kao i nogi prije mene: ovo je nezamislivo u drugim gradovima. Gradonačelnik i policija šute na tvrdnje novinara Lončara, pronalazača Jakobovića i izjave Stjepana Lončarića zaduženog za revitalizaciju tvrđave.

  8. Lončar moli da se zapitaju Amerikanci i NATO znaju li što o bombi. Daky, obrati se onda Kolindi, ona je dolazi iz tih firmi, ona je njihova.

  9. Prava nadimača od teksta. Kobasičetina. No, tko ima strpljenja naužit će se bitnih sastojaka afere mesara Duspare.

  10. Duspara misli da ako šuti da je to zlato i da tako skuplja poene kod svojih zavičajnika.

  11. Ovako se to radi u Slavonskom Brodu.
    Što reći nego – MA BRAVO……

    1. To je laz. Nasi plavci su jedni fini ljudi.

  12. Ako je to istina da je certifikat izdan prije pogibije i teškog ranjavaja radnika onda to doista znači da je razminiranje Tvrdjave nestručno obavljeno i da tamo postoji onda još mina i bombi. Što šute ostali novinari.. Pa to treba biti opća opasnost za cijeli grad..

  13. Zašto šute predsjednici ostalih politickih stranaka u Brodu

    1. Kojih stranaka? Hdz je u dilu s babom, a sdp mu viri iz guzice.

  14. U svim drugim civiliziranim gradovima svijeta ovo bi bila uzbuna prvog stupnja. A kod nas svi šute.

  15. Gradonačelnik šuti o bombi, o tobože zatrovanoj vodi (akcidentu kako ga je onaj sivi ćelavi zatvorski derpe nazvao), šuti o našem novcu kojim ćemo platiti Lidl, o pranju novca na gradskim blagajnama…
    Kada je kuhao onda je bio na svim portalima a sada kada je poneo drek onda ga nema…

    1. Je li ikada itkonapisaonesto pozitivno o brodskoj seoj sili?

  16. Koja brodska sedma sila. Zar takvi postoje. Sve igrači politike i novinari koje kontrolira politika. Neovisnih novinara uopće nema.

Odgovori