Darko Daky Lončar: Gdje je nestao Ivan Stipić

Kad spomenem Tita, svi mi obično jebu mater i meni i Titu, onda mi pošalju par neopisivo romantičnih poruka da mi treba glogovim kolcem prosvirat glavu, zatim da sam ja velika komunjara i ekstremni ljevičar i da pakiram svoje kufere i idem živjet u Sjevernu Koreju ili Kubu.

Ajde dobro, jebi ga, shvatio sam davno da komunjare i ljevičari u Brodu više nisu u modi, od 91. došli na vlast sve nabrijani veliki Hrvati i veliki katolici, moraš ponijeti stolicu i na nju stati, ako želiš s njima ravnopravno razgovarati. Spustili se ljudi s planina i u kolicima i tačkama doveli sa sobom raspela i križeve, pometali po zidovima javnih ustanova i krunice, puna su im usta Boga, crkve i domoljublja, Franje Tuđmana i Ante Starčevića, samo oni vole  Hrvatsku i nitko drugi, samo su oni Hrvati, a svi mi ostali smo Kinezi i Eskimi,  ne smiješ ih krivo ni pogledat, a kamoli nešto reći, jer se u tom trenutku već izlažeš ozbiljnoj opasnosti da ti nekim trofejnim primjerkom automatske puške iz Domovinsko rata prosviraju mozak.

A ne daj bože da im se požališ da teško dišeš, odgovorit će ti odmah da staviš gas-masku. Ne daj bože da ih slučajno zamoliš posao jer imaš djecu i moraš ih hraniti, odmah će te pitati jel’ ti dida bio u partizanima i ustašama, a gdje si ti bio 91. godine.

U pički materinoj!

A tebi je već pun kurac takvih pitanja, voda ti je već davno došla do grla, želiš samo normalan posao, normalan život i ništa drugo.

Ma kakav posao, kakva crna egzistencija, kakva djeca, ne, to se ne smije ni pitat ni tražit, jer to je smrtni grijeh, to je božji grijeh, jer radna mjesta u gradu Slavonskom Brodu su rezervirana samo i isključivo za političke uhljebe i novu političku hrvatsku elitu s pedigreom hrvatskih branitelja i  mentalnim i duhovnim obrascem razmišljanja gore opisanim.

Ali dobro, čekaj malo! Nešto tu onda ne štima.

Pa i Ivan Stipić je hrvatski branitelj. I Ivan Stipić je dragovoljac Domovinskog rata, još i ranjen i prošao golgotu na ratištima širom Hrvatske. Katolik i kršćanin, Hrvat, a u bivšoj JNA, rekli bi, po PEESU (PRAVILU SLUŽBE) uklapa se u sve gore navedene predispozicije nove hrvatske vlasti i nove elite. Čovjek s pedigreom.  Još i sa velikim, moćnim zaleđem iza sebe raznih Udruga iz Domovinskog rata. Pa zašto su onda Stipića smijenili sa mjesta ravnatelja naše gradske knjižnice? Jeli on uopće smijenjen, pojma nemam.

Gdje je nestao Ivan Stipić? Jel’ netko zna?

Nisam novinar istraživač, istraživačko novinarstvo me uopće ne zanima, tako da mi ne pada na pamet da zivkam telefonima i provjeravam. Ja sam samo kao prosječni pisac, običan slikar impresionista našeg društva i ništa više. A za takvo društvo, za takvu državu rekli bi-NEŠTO JE TRULO U DRŽAVI DANSKOJ.

Slučaj Stipić, ako je uopće slučaj, ne znam, mnogo je širi i mnogo ozbiljniji od same činjenice da je jedan ravnatelj u Brodu preko noći nestao sa svoje dužnosti i funkcije. Kao da ga je pojela noć, rekli bi kosovci i udbaši.

Čovjek ne može onda a da se ne zapita, pa kad jednog moćnog Stipića mogu tako olako smijeniti, potjerati i bahato najuriti, čovjeka iza kojeg stoje moćne udruge iz domovinskog rata, čovjeka fakultetski obrazovanog, koji još ganja i poslijediplomski studij, sutra ćemo možda u gradu imati jednog doktora znanosti, ali ne bilom kakvog, takvog koji je potjeran sa radnog mjesta ko’ da tjeraju ćuku sa lanca ili kravu sa paše, ili ovce sa ledine.

Pa čemu se onda mi ostali smrtnici u gradu možemo uopće nadati?

Čemu se onda uopće može nadati jedan  patnik poput zavičajnog spisatelja i romanopisca Darka Dakya Lončara koga prati glas da je veliki komunjara, ekstremni ljevičar i Titoista?

Ne znam kako Stipić doživljava svoju sudbinu, ali meni je njegov slučaj vrlo jasna poruka i vrlo nedvosmislena, da ljudi poput mene trebaju što hitnije pakirat svoje kufere i seliti iz našeg grada. Jer mi tu više nema mjesta. Pa kad nema mjesta jednom Stipiću, vrlo uglednoj i poznatoj ličnosti u gradu, pa što ja onda uopće tu imam i pitat i tražiti. Ali postoji u svemu tome jedan mali problem. Problemčić.

I Stipić i ja smo Brođani, rođeni Brođani, djeca ovoga grada, djeca ovih ulica. Ne možemo tek tako spustiti glavu i otići, a da se ne zapitamo, a tko to nas šikanira i protjeruje iz našeg vlastitog grada? Došljaci. Da, došljaci. Nije li ovo zapravo, vrlo opasan društveni trenutak u kome se potiho, ali vrlo sistematski, planski i smišljeno, nas Brođane izopćuje i protjeruje iz našega vlastitog rodnoga grada? Pa bili mi ljevičari ili desničari, svejedno. Ovo djeluje možda malo jezivo, netko će možda reći, čak i vrlo opasno tako nešto javno  ustvrditi, ali meni se sve čini ta tako stvari funkcioniraju. Kada bih zbog toga javno prozivao došljake onda bi prst prvo trebao uprijeti i u svoju rođenu majku Ivu-Senku koja je također došla u Brod prije 60 godina iz Dalmacije, zaljubila se u tatu Dragutina i tu i ostala živjeti. I ona je također došljak.

Ali, Iva-Senka nikome nije nikada oduzela njegovo radno mjesto, nikad zbog nje nitko nije suzu pustio, nije nikad u nekoj firmi bahato zajašila na neku rukovodeću funkciju i počela iz te firme protjerivati Brođane, već se prilagodila, prihvatila slavonsku kulturu i naše brodske običaje i skromno, ali ponosno ističe da je hrvatski reprezentativac Ivan Perišić naš prvi rod, ponos i dika našeg hrvatskog roda. Dakle, ona kao došljak nikome i nikada nije nanijela nikakvo zlo. Postala je naša Brođanka i sve što je u gradu radila sa svojim mužem, radila je vrlo humano i plemenito. Što se baš i ne bi moglo reći za mnoge naše sadašnje došljake. Čast izuzecima.

Stribor Uzelac Schwendenmann u svojoj knjizi kaže:

„Došli su da nam ukradu posao, zemlju, i na kraju ukrali su čitav grad.“

Istina. Zasjeli su na sve rukovodeće funkcije u gradu i javna poduzeća, privatne firme i političke funkcije te najodgovornija mjesta u službenoj politici Županije i Grada i sada nas Brođane polako, ali temeljito istiskuju, izopćuju i protjeruju iz našega rodnog grada.

Ili, možda sam ja u krivu. Možda sam ja na potpuno pogrešnom tragu.  Možda je Stipić doista nešto bogu zgriješio, možda je imao kakav profesionalni propust u poslu, možda neki seksualni skandal, možda je u popodnevnim satima u svojoj kancelariji naguzio neku lijepu i zgodnu knjižničarku pa se sada skandal zataškava, a njega su samo potiho i kulturno smIjenili. Ne znam, nemam pojma.

Kao što rekoh nisam novinar istraživač, već samo običan pisac impresionista i ne pada mi na pamet da zivkam i raspitujem se. Ali, ja samo vidim jednu stvar, ja samo vidim da mi Brođani polako i sustavno nestajemo sa lica zemlje, iz našega vlastitog grada, baš kao što su nekad nestali i židovi. Njih su fizički likvidirali i uništili, a nas psihički likvidiraju i uništavaju.  Kada ti oduzmu posao oduzeli su ti i ljudsko dostojanstvo, a kad ti oduzmu ljudsko dostojanstvo, što ti onda uopće i preostaje od života? Stipić ima četvero djece. Zanima li uopće nekoga kako je tom čovjeku sada i njegovoj djeci, što je taj čovjek uopće bogu zgriješio. Sjećam se, jednom sam došao u njegovu kancelariju, bilo je oko sedam sati predvečer,  pričali smo nešto o mojoj novoj knjizi o Peri Mojsiji, njegova smjena već je davno završila oko tri sata, ali kaže mi da on svaki dan ostaje po tri četiri sata i izvan radnog vremena i savjesno nastavlja nezavršene poslove raditi i dalje  za ljubav knjige. A ne mora, nitko mu to uopće ne plaća, mogao je slobodno otići kući. Radno vrijeme mu je davno završilo. Što to meni govori, to meni govori da je taj čovjek bezrezervno predan ljubavi prema knjizi i Gradskoj knjižnici.

I sada ga smijeniše. Zašto? Zbog čega?

Postoji jedna ljekovita biljka koja se zove lincura, toliko je njezin korijen gorak da za nju travari kažu da se sva gorčina ovoga svijeta nalazi u njezinom korijenu. Od te njezine gorčine još jedino više gorčine vidim u knjizi Stribora Uzelca Schwendemanna pod nazivom Tragovi posred puta. Čitam ju svaku večer i pitam se, što se to u Brodu dogodilo da je jedan rođeni Brođanin postao toliko ogorčen i na brodsku politiku i na ovaj grad u cjelini. Onda dalje, recimo, pitam se, zašto Županija i Grad na prigodne domjenke uvijek pozivaju sve brodske portale i njihove urednike, samo ne Veljka Lukića, urednika SBPeriskopa? Zašto je smijenjen Ivan Stipić, ravnatelj Gradske knjižnice?

Zašto je Darko Daky Lončar 14 dana štrajkao glađu ispred Županije?

Odgovor je samo jedan. Zato što smo svi Brođani, djeca ovoga grada, rođeni Brođani koji polako, ali sistematski i planski nestaju sa lica zemlje, iz svog rodnog grada; ubijaju nas potiho, ali temeljito, kao što su nekada u našem gradu za vrijeme NDH države, ubijali i židove. U našem gradu više ih nema.

Ako budemo i dalje šutjeli, tako isto, na isti način jednoga dana više neće ni nas biti, nas, drevnih starosjedilaca, rođenih Brođana, djece ovoga grada, koliko god to nekome zvučalo jezivo i nestvarno, ali to nam se upravo događa i to pred našim vlastitim očima.

A mi, šutimo o tome problemu! Nitko ga javno ne imenuje pravim imenom. A što više šutimo, prije će nas istrijebiti. Nije Stari bio lud. Rekao je Tito još davno:  KAD BI NAROD ŠUTIO, NEBI BILO DOBRO.

A mi Brođani radimo upravo to- šutimo. Pa, šutimo i dalje!

 

 

 

 

17 comments

Skip to comment form

  1. Gomilanje psovki, sumnjive teze o Brođanima, Stipić kao povod za priču o “ja”…. Je li to zaslužilo mjesto koje ima na portalu?

    Interesantno je da autor ne spominje glavne krivce za to što je Stipić dobio pedalu u Gradskoj knjižnici: Stipića samog i gradonačelnika Dusparu. Ocjena: 2+

    1. Sumnjive teze o Brođanima??? 14 DANA SAM ŠTRAJKAO GLAĐU ISPRED ŽUPANIJE JER SU MI SMJESTILI IGRU U DOMU ZA STARIJE I NEMOĆNE. Kada sam pažljivo proanalizirao sve glavne aktere svog slučaja, imaju svi nešto zajedničko-JEDNI DOŠLI IZ HERECEGOVINE, DRUGI IZ CENTRALNE BOSNE, TREĆI IZ BOSANSKE POSAVINE, ČETVRTI IZ SLAVONSKIH SELA….NIGDJE NI JEDNOG JEDINOG BROĐANINA….KLADIM SE DA ISTA PRIČA VAŽI I ZA STIPIĆA….

  2. Mutna posla s tim Stipićem. Čuo sam za velike primjedbe na njegov rad. Ipak, trebao je babo, zvan Duspara gradonačelnik, njegovu smjenu s mjesta ravnatelja obrazložiti. Ali, pao bi tom šerifu šešir s glave.

    Kad će se raspisati novi natječaj? Sve mi se čini da neće dugo, jer Stipić ima najjače formalne uvjete. Izgleda da će biti tu još svega. Babo je do sad prolazio liš s kadrovima, a Stipić bi ga mogao stajati glave. Čujem da im baš i ne nedostaje u kolektivu knjižnice. Rekoh, mutno.

    Lončar je o svemu napravio papzjaniju koje je kao i svaki napoj jestiva za svinje..

  3. A koliko sovki i pokušaja centriranja samog sebe u bit.. Darko sjedi nedovoljan .

    1. Pa eto, kada tebi daju otkaz, onda ti kaži nekom da sjedne i da ima ocjenu nedovoljan, a ostaneš bez egzistencije, četvero djece imaš, i nikoga nije briga…

      1. Oladi s psovkama. Usput imam petero djece i ti samo psuješ kao kočijaš po toj tipkovnici po kojoj udaraš, a o čemu je ova kolumna?Nejasno
        Mislim da je gospodin Stipić jedno tri klase ispred ” poznatog pisca” Lončara.
        Imam jednu preporuku za tebe, a odnosi se na alatku s kojom da se lupaš u čelo
        https://www.youtube.com/watch?v=jQ89j8H_OWQ

      2. Darko, ova znatiželja se opasno okomila na tebe. Kako kaže, oladi s psovkama, uhvati se alata, centriraj se i nemoj nju zaobići. Možda ti onda dade veću ocjenu od nedovoljan.

  4. Stipiću, javi seeeeeee! Kliči zašto je Duspara otkazao! Od Lončara ne saznadosmo ništa.

  5. Prelokalno, ali zabavno.

  6. ŠUTNJA JE OBLIK AGRESIJE-dr. Arick From Još je davno poznati psihijatar From rekao da je šutnja oblik agresije. Svi šute. POLITIKA ŠUTI. NAROD ŠUTI. NOVINARI ŠUTE…SVI ŠUTE…A BROĐANI POLAKO NESTAJU SA LICA ZEMLJE…PA…ŠUTIMO I DALJE! SVE DOK SE TO NAMA NE DESI, ONDA VIŠE NEĆEMO ŠUTJETI!

    1. Bolje i šutnja, nego prdac kao doprinos dijalogu.

  7. Sjećam se, sa velikim transparentom sam svaki dan stajao ispred Županije svaki dan po osam sati. Župan Danijel Marušić svako jutro je prolazio pokraj mene ko pokraj turskog groblja. A onda…iz Županije su izlazile novinarske ekipe sa neke županijske sjednice koji su o tome izvještavali: jedna novinarka jutarnjeg, brodska televizija, glavni urednik, kamerman i novinar i novinar Radio Slavonije. samo su me pogledali krajičkom oka i prošli pokraj mene kao da ne postojim. I TO SU NAŠI BRODSKI NOVINARI…MA DA JE BAR NETKO OD NJIH PRIUPITAO, PA DOBRO, ČEKAJ, STANIMO MALO, OVDJE JEDAN ČOVJEK ŠTRAJKA GLAĐU SA VELIKIM TRANSPARENTOM, DAJ DA NAPRAVIMO S NJIM RAZGOVOR, DA OBJAVIMO NJEGOVU PRIČU….ČUJEMO I DRUGU STRANU…MA NITKO ŽIV A NOVINARA I FOTOREPORTERA KO KINEZA…PROŠLI POKRAJ MENE KO POKRAJ TURSKOG GROBLJA…ETO KAKVI SU NAM BRODSKI NOVINARI…IMAMO SAD SLUČAJ STIPIĆ…MA NITKO ŽIV DA JEDNU RIJEČ NAPIŠE…DA BROĐANI BUDU UPOZNATI ZAŠTO SE TO DESILO…DA BUDU INFORMIRANI…ČOVJEK IMA ČETVERO DJECE I ZAVRŠIO NA ZAVODU ZA ZAPOŠLJAVANJE…NIKOGA NIJE BRIGA…STVARNO IMAMO KRASNU I DIVNU DEMOKRACIJU U NAŠEM GRADU???

    1. Brodski novinari su poput njihovg grada, na dnu. Umjesto da se kritikom zalažu za promjene, oni šutnjom i nepisanjem podržavaju pogrešan smjer kojim ide, upravljan od bahatih vlasti. Osim toga, Lončaru, ne samo da nisu smjeli pisati o tebi, ti ih nisi interesirao kao čovjek.

  8. Čuo sam da je smijenjen Stipić, ravnatelj brodske knjižnice, ali nitko ne zna zbog kojeg razloga. Očito, jedino Lončar ima tri čiste javno postaviti to pitanje! Netko nam je dužan odgovoriti na to pitanje.
    Još jedan sličan slučaj se dogodio u gradu, smijenjen je Hrvoje Špicer, ravnatelj KKD Ivana Brlić Mažuranić, također rođeni Brođanin, dijete naših ulica i na njegovo mjesto je postavljena Sanja Nuhanović, o kojoj nitko ništa ne zna, odakle je došla, točnije, iz koje arije je isplivala.
    Pitam se, možda se nekome nije svidjela njihova frizura ili stil oblačenja?

  9. Vratit će se rode. Daky, Stipićev pajdaš i istomišljenik, bit će svjedokom Stipićevog povratničkog trijumfa u knjižnicu gdje ga djelatnici jedva čekaju. I uzet će novce gradu za neobrazloženo šutanje. Vratit će se rode da sa zabrinutim Darcem popiju kavu s mlijekom..

    1. Pa nemoj tako Jagma. Darac se ne smije sekirati za neovisnog Stipića, a ti si se smio sekirati za vašeg Špicera. Mnogo ste isključivi vi hadezeovci. A možda je to još nevjerojatnji zaokret pa počinješ gotiviti novu dusparinu ravnateljicu knjižnice? Daj se više odlučite: jeste li za hdz ili dusparu, za ili protiv duspare?

      Jedino što je kod vas očito je da postoji kult ličnosti Jedine. Ona je bezgrešna kao Gospa, kao Jovanka. Ona će nam donijeti spas i prosvijetljenje.

      Eja, eja Slavice. Hajdemo svi skupa, našu navijačku 🙂

      Skretničar na tom vvirtualnom kolofdvoru je davno otišao na godišnji i ostavio skretnicu zaglavljenu. Laku noć!

      1. Ako je Stipić neovisan (je materijalno kao branitelj i, nažalost, invalid), Duspara je član SKOJ-a, a ti Syrize. Ili, obratno, tko će znati vas crne i crvljive, pardon, crvene igrače. Stipić je polegnut udesno, umalo kao ti.

        Nikad se nisam sekirao za Špicera, glazbenika koji notno crtovlje započinje s HDZ-ivim ključem. Uostalom, tko u Brodu zavrijeđuje brigu nezavisnih mislećih ljudi?!.

        Nema kulta, nema obožavanja nikoga i ničega osim Slobode, Jesdnakosti i Bratstva. .

        Slavica Lemaić je za tebe otjelovljenje aktivizma, rijetki suvisli kritičar dusparizma i nositelja medijskih kibli koje u njegovo ime po njoj proljeva clickbait portal.

        Nema kolodvora, nema skretnice. Rečeno ti je- ovo je akcelerator. SBPeriskop je CERN

Odgovori