Ana Škornjač: Biti hrabar znači bojati se, ali ipak učiniti korak naprijed pa makar stajali na rubu provalije

JA …, ljevičarka, sestra, majka, kćerka, supruga, baka,  svekrva, punica, prijateljica,  feministica, susjeda, kuma, žena s invaliditetom , nudistica, radna kolegica, ljubavnica, volonterka, junakinja, vrtlarica, udomiteljica, planinarka, vozačica, klizačica, kuharica, dadilja,  slikarica, hraniteljica, rekreativka, samohrana majka, sakupljačica,  pacijentica, suosjećajna, blagajnica,  spremačica,  restauratorica, službenica, savjetnica, slastičarka, kolekcionarka, krojačica, optimistica …

Suosjećanjem prepoznajem sebe u drugima.

„Suosjećanjem lako prepoznajemo, shvaćamo i prihvaćamo druge iz dubine nas samih.

 Povezuju nas tada fine niti svijetla, istine, razumijevanja i ljubavi.

 One nas zbližavaju, mijenjaju, stapaju i ozdravljuju.“

Ovih dana događa se još jedna u nizu humanitarnih građanskih inicijativa koja za cilj ima prikupljanje novčanih sredstava kako bi se pomoglo žrtvama obiteljskog nasilja. Pozivom na broj 060 9003 donirate malo više od 6 kn! Najinteresantnije je čitati komentare ispod objave svjedočanstava žena koje su sakupile dovoljno hrabrosti da javno pokažu svoje vidne rane i podijele vlastito iskustvo. Posljedice omalovažavanja nosimo cijeli živo, a melemi kojima  nastojimo zacijeliti ožiljke nisu učinkoviti niti dugotrajni.

„Suosjećanjem prepoznajem sebe u drugima“ – piše na naslovu Anđeoske kartice pa se pitam kako prvo svojim komentarima i savjetima navale oni/e koji u životu nikada nisu dobili/e šamar, nisu nikada bili poniženi, premlaćeni .. Nisu nikada osjetili goli ljudski strah, onaj koji paralizira cijelo tijelo. Zubi cvokoću i ako pokušaš govoriti usta ti se pune krvlju, jer su zagrizli unutarnju stranu obraza ili jezik. Noge i ruke se tresu nekontrolirano i ne dopuštaju ti pomaknuti se. Nema adrenalina – niti vlastita nadbubrežna žlijezda nije u funkciji. Od šamara ti zvoni cijela glava, a udarac šakom u bradu eksplodira u zvjezdano nebo – doslovno! Svaka stanica u tijelu se sjeća bola, mučnine i gubitka svijesti pa se paralizira na sami zvuk zaustavljanja automobila dragog zlostavljača. Jesu li vas kada probudili udarci ili vas sedmogodišnji sin pokušava obraniti vješajući se na očeva leđa koji svom snagom steže maramu koju imate oko vrata?

Slušaš hrabru i osnaženu žena dok govori svoje strašno iskustvo života u nasilju, priča u javnom prostoru i to slušaju tisuće ljudi putem slike i tona, ipak, postojimo samo ona koja govori i ja koja slušam! Nema građana, nema grupe – to je iluzija. Istog trena se duše prepoznaju i ja suosjećam sa njezinom patnjom, nazivam broj  060 9003 … i glas mi reče kako će  ..“nakon zvučnog signala moja donacija biti priključena ostalima …“

Živimo u zemlji koja ima zakone i Protokole ali ih odgovorni propuštaju primijeniti. Razlozi su razni a posljedice kršenja samog Protokola dovode do neupućivanja žrtava u njihova prava – čak odvraćanje žrtve od prava na besplatnu pravnu pomoć, pa izjednačavanje nasilnika i žrtve u roditeljskim pravima kao i stavljanje roditeljskog prava nasilnika ispred prava žrtve. Članovi/ce inicijative „spasime“ su održali inicijativni sastanak s Ministricom na kojem su je upoznali sa svakodnevnim problemima žrtava obiteljskog nasilja u CZSC. Primarno se radi o nepoštivanju Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji od stane nekih djelatnika/ca Centara koji žrtvama ne pruže podršku i pomoć (jbt, možda i tamo caruje priziv savjesti. Opet se nastavlja igra pokvarenih telefona, jer nam ne treba novi Protokol ako bi provoditi postojeći. Ravnatelji škola, institucija, bolnica, liječnici, učitelji, tete u vrtićima, .. postojeći Protokol o postupanju u slučaju obiteljskog nasilja samo trebaju izvaditi iz ladica i postupati po njemu. Prije više od 10 godina je publiciran, podijeljen, medijski popraćen, .. Educirani djelatnici policije i socijalni radnici, imenovani stručni timovi, predviđena sredstva u gradskim i županijskim proračunima…  Stalno idemo dva koraka naprijed, tri nazad i svako malo opet iz nova sastančimo i osiguravamo neke nove komunikacijske kanale kako bi informacije brže kolale ali „u ništa“, što bi rekli alkari. Imamo Zakone koje imamo, potpisane Konvencije, usvojene Protokole, deficit novca kojim bi se financirale kampanje prevencije od nasilja, Skloništa za žrtve u svakoj županiji,.. Udruge žena koje kroz projekte odrađuju posao umjesto institucije, sva obećanja …opet ništa!

Samo nam nedostaje Suosjećanje! Ne postoje grupe građana, to je iluzija – proizvod uma! Postoji samo pojedinac koji nalazi utočište u zaklonu neke grupe, a ne želi razumjeti da je sam u grupi, u obitelji u gradu, na planeti. Proces srastanja s drugom osobom, ulaženje jedne u drugu osobu, do rane – raskol – kao kada kalemiš voćku. To znači suosjećati i možemo utjecati samo na pojedinca/ku.

Sve se svodi na žensku solidarnost, apliciranje projekata i dobivanje novca kako bi se organizirale povremene i sporadične edukacije školske djece i adolescenata, policije, novinara i članova/ca udruga. Evidentno je pomanjkanje političke volje, nedostatak novca, ne postojanje sustavne edukacije svih dobnih skupina, preniski normativi struke, i u ovom životnom segmentu hrvatske institucije ne rade kako i koliko bi trebale!

Napredak medija dolazi uz napredak društva pa je za očekivati mračne statistike i u budućnosti. Trenutno ženske udruge i inicijative stvaraju pritisak na institucije kako bi školovana struka radila svoj posao. Trebaju prepoznati i ohrabriti žrtve da se bore za sebe. Moraju žrtvu osnažiti i uvjeriti da će dobiti pomoć i zaštitu samo ako smogne hrabrosti i učini prvi korak ka slobodi – ma koliko usko ili široko netko shvaćao taj pojam.

Biti hrabar/a znači bojati se, ali ipak učiniti korak naprijed pa makar stajali na rubu provalije. Nekada iznenadnim bijegom jedino možeš zaštiti vlastiti život ili život nekoga voljenog. Nekada izlazak iz začaranog kruga obiteljskog nasilja pokrene ravnodušnost slična tuposti i tek tada prestaje strah. To je stanje kada ti je svejedno da li će doći policija i reći da ti je muž – otac tvoje djece poginuo u prometnoj nesreći ili će on radostan uči na vrata sa koferom punim novca osvojenog na lutriji – a tebi skroz svejedno!

I na kraju znajte, djelovanje je jače od bilo koje riječi! Suosjećajte sa  članovima svoje obitelji, osobama na radnom mjestu, u susjedstvu, osobama s invaliditetom, samohranim roditeljima, emigrantima .. pokušajte se zamisliti u  njihovim cipelama barem na nekoliko sati i sigurna sam da će prošireni vidici pomoći da prestanete suditi o ljudima i njihovim postupcima. Razumijevanjem i suosjećajnošću postajemo bolja osoba pa se i sami počnemo osjećati ispunjeno i cjelovito.

13 comments

Skip to comment form

  1. Od države se ne može očekivati suosjećanje. Suosjećanje i država su na suprotnim stranama.

  2. “I na kraju znajte, djelovanje je jače od bilo koje riječi!”

    Ne bih se složio., jer riječi su često jače od bilo kakvog djelovanja.

    1. Druže Senso, ne možemo ovako da vodimo glavnu raspravu. Ja se, Druže Senso ne slažem sa vašim ne slaganjem, jer nama drugovima niste ponudili objašnjenje za vašu konstataciju kako su riječi jače od djela. Druže Senso, zamolio bih Vas, da u svrhu razumne rasprave na našoj sjednici centralnog komiteta, ponudite dodatno objašnjenje za Vašu konstataciju : “riječi su jače od djela”, jer Drugovi iz moje partije nisu čuli za nijedan takav slučaj. Hvala unaprijed na pojašnjenu Druže Senso, izvolite, mikrofon je Vaš.

      1. Vitz. Pokenja se Imoćanin u grmlju i pohvali se velikim DJELOM svojoj dragoj. “Viđe, ono sam ga ja!”. A ona mu odgovori stihovima: “Tvoje Djelo, nek ti bude jelo. A riječi moje ti zaniječi!”

        Neka ih zaniječe s punim ustima, moj Trol! To ti je i odgovor.

        1. uvijek riječ iz punih usta, ima okus djela iz grmlja

  3. Kad se suosjećanje institucionalizira to je socijalna država. Hrvatska to nije.

  4. Mudra i susjećajna je Ana od Broda. Brani boje našeg brodskog srca i pameti.

  5. Fascinantni opis (osobno doživljen?) nasilja muža nad ženom. Strašno.

  6. Nasilje najviše prizvode patrijarhat i država koja podržava takvu praksu. Sve su ovo posljedice o čemu ovako vjerno piše autorica. Feministice se bore ublažiti posljedice ali bi svi skupa – prvenstveno mediji – trebali raditi na preventivi.
    Jako je teško suosijećati sa bilo čijom patnjom jer nam u životu Ego vodi glavnu riječ. Opet je veliki problem u današnjem društvu Ana Škornjač provukla pozivajući nas na važnu kršćansku vrijednost-prigodan tekst uz današnji blagdan.

  7. To prikupljanje novaca putem telefona, koja je to “laka” lova, odmah se prisjetim škandala povezanih sa tim akcijama i sudskih parničenja oko love, prljavoća vezanih uz “suosjećanje” ljudi , i kako se neki ljudi oganiziraju i parazitiraju upravo na “suosjećanju” javnosti. Ne znam da li i u civiliziranim pravnim državama stvari tako funkcioniraju, da li u npr. Švedskoj ljudi preko telefona ostavljaju milostinju za potrebite ili se razvijeno i socijalno osjetljivo društvo svojim nominiranim institucijama brine za potrebite. Ako plaćam 25% pdv-a na sve što kupim, ako plaćam brodski prirez 12%, ako plaćam sve moguće harače i namete upravljačima da servisiraju društvo i potrebite, a ne sebe, trebam li još padati na kojekakve nevidljive sakupljače love koji manipuliraju suosjećanjem javnosti, ili treba vršiti pritiska na institucije i upravljače da rade svoj posao? Suludo i apsurdno. Oko nas ima toliko bijede i sirotinje za suosjećati s njima, naši gladni i nesretni i bolesni penzioneri i penzionerke npr. koji umiru u bijedi i zaboravljeni i koji nemaju novaca za lijekove i hranu, a cijeli život su radili u tvornicama i na poljima, da treba pružiti ruku za čovjekom, a ne za 060 telefonom. Kod nas je sve naopako, pobrkano, uzrok i posljedica, logika, pristup problemima, manipulacija i suosjećanje, mozak ispiranjem odvojen od razuma. Medijska hobotnica kojom upravlja hladna halapljiva neman – privilegirana parazitokracija, apelira na moje suosjećanje, moš mislit.

    1. U pravu si i samo bih dodala da se puno žena zaposlilo i napravilo karijeru kroz te udruge i skloništa. Upravo je i dalje teret baš na NVO da nastave pritiskati vladajuće da institucije moraju preuzeti na sebe skloništa i Sigurne kuće kao i besplatno savjetovanje i besplatno zastupanje žrtava na sudu. Edukacija, edukacija, edukacija!!!

  8. pritisak

  9. Bravo Ana! Nevidljivo nasilje u četiri zida nad ženama i djecom je strašan problem, tim više što ga u našem društvu utjecajan kler ignorira jer se i sam služi perfidnim metodama nasilja nad ženama. Pretpostavljam da bi inkvizicija radije palila žene koje se suprotstavljaju nasilju muškaraca, nego ih podržavala. Obiteljski nasilnici trajno oštećuju psihu žrtava, djece i žena, zamislite da vas nasilnik pretuče samo jednom u životu, a onda zamislite da ste njegova svakodnevna žrtva. “Nasilna djela imaju pogubnije posljedice na žrtve od posljedica prirodnih katastrofa, jer žrtve nasilja ili nasilnih događaja imaju osjećaj da su namjerno odabrane kao cilj zlostavljanja. Za žrtve zlostavljanja društveni svijet postaje opasnim mjestom u kojem ljudi iz okoline predstavljaju prijetnju sigurnosti. U pamćenje žrtve urezuje se obrazac ljudske okrutnosti zbog koje napadnuta osoba sa strahom gleda sve što imalo nalikuje samom napadu koji je izazvao traumu. ”
    Treba dobro razmotriti s kim se ulazi u brak i vezu, i na prvi znak nasilja uzvratiti nasiljem, ili se rastati. Zbog jadne i nemoćne djece, da ne postanu psihički invalidi. Tko bi se usudio u Švedskoj udariti ženu? To čine samo primitivne životinje, tako naučilo s koljena na koljeno. Moli se i tuče ženu i djecu. Jedan takav mi je susjed.

Odgovori