Ana Škornjač: Fizikalna je zakon

Priznat ću vam iskreno, zadnjih pet mjeseci mislim da u bolnici nitko ništa ne radi jer su nam odgodili sve ili većinu pretraga na koje smo čekali i po godinu dana. Na odjele primaju samo krajnje kritično bolesne osobe, posjete nisu dopuštene, stvari koje donosimo hospitaliziranim članovima obitelji ostavljamo na glavnom bolničkom ulazu….

Sve u svemu, griješila sam dušu!

Već neko vrijeme redovito hodočastim u podrum brodske bolnice gdje je, tik uz kuhinju, smješten prostor Službe za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Tamo rade liječnici i terapeuti koji pacijentima daju sve ono što specijalist fizijatar napiše kao terapiju. Ima tu svakakvih „struja“, ultrazvuk, TENS, DEDS, IFS,  galvanizacij i sto čuda… Čak i „vruće“ injekcije sestra daje najnježnijom rukom! Ako me do sada život nije naučio da nam nitko i ništa „izvana“ ne može riješiti probleme – uz ljubazne, pozitivne i profesionalne fizioterapeute, napokon shvatimo tu veliku istinu. Nakon masaže i njihovih čarobnih ruku, dalje vježbati moramo sami!

Meni se, kao mnogima, dogodilo zaborav i  fizičke aktivnosti nisam uskladila s vlastitim kapacitetima & godinama, pa me je tijelo upozorilo da usporimo. Nešto krcne, škljocne ili se čak slomi, pa većina završi na operaciji ruke, noge, kičme, kuka, koljena, ..

Dok nisam ušla u prostor gdje pacijenti svakodnevno primaju propisane terapije,  vježbaju i rehabilitiraju se nakon operacijskih zahvata, isćešenja, uganuća, išijasa, i kojekakvih dijagnoza – mislila sam da terapeut pokazuje neke vježbe pacijentu i to je to!

Međutim, to je samo jedan mali djelić njihovog posla. Gledala sam skroz izbliza kako momčinu oblijeva znoj dok mu terapeut stiskom svojih prstiju nanosi bol pomažući tako da bolesno rame opet stavi u funkciju. Malo dijete počne plakati na ulaznim vratima kada prepozna da ga roditelji nose na vježbe koje jedine mogu pomoći u liječenju poteškoće radi koje mu je prepisana terapija. Malog nogometaša terapeutkinja kroz šalu, ljubazno, ali odlučno bodri da se ne rasplače, jer točno zna i suosjeća, ali mu mora pomoći da ozdravi i nastavi trčati za loptom.

Muškarci i žene, mladi i stari, intelektualci i šljakeri, mršavi i debeli, kulturni i nekulturni, svi redovito dolaze u dogovoreno vrijeme kako bi priključivanjem na različite uređaje i upornim višemjesečnim  vježbanjem i masažom vratili u funkciju oboljeli ili operirani dio tijela

Zanimljivo je da skoro u cijeloj RH baš u podrume smještaju prostorije gdje se odvija fizikalna terapija. Valjda ti stručnjaci misle kako dansko svjetlo i svježi zrak ne trebaju ni pacijentima ni terapeutima. Do prije korone i redukcije broja ljudi koji smiju boraviti istovremeno u prostoru – prosječno je oko tri stotine pacijenata prolazilo podrumskim vježbaonama. Sada upola manje, pa su i čekanja da dođete na red duža. Naravno da nisam znala niti da postoje dok sam bila bez tegoba koje se otklanjaju uz njihovu stručnu i nesebičnu pomoć.

Dok tamo sjedim prikopčana na neku „struju“, meni to izgleda kao „radionica za popravak i izmjenu rezervnih dijelova“ jer smo svi tamo sa nekom „greškom“. Bez zafrkancije, kirurzi i ortopedi vam uz kost ugrade metalnu šipku, šarafe, zamjene kuk, koljeno, operiraju neki kralježak, zakrpaju  tetivu ili mišić, .. ako vas „uhvati“ išijas, uganete zglob, pojavi se nesnosna bol, fizijatar pregleda nalaze i rentgenske snimke pa odredi terapiju.

Eh sad, koliko stručnjaka bi trebalo da izliječe ovu našu grbavu izvitoperenu i distrofičnu državu?

U stvari, pravo je pitanje kako se zove doktor dijagnostičar!? 

Koliko stručnjaka trebamo koji poput ortopeda, kirurga i fizijatara mogu popraviti i zamijeniti njene pokvarene i bolesne dijelove!?

Koji državni aparat  bi kao fizikalni terapeuti, na točno određenim mjestima, stiskali ili odstranili bolno tkivo u svrhu ozdravljenja nacije – pa makar i vrišteći prelazili granicu boli dok se znojimo kao svinje. 

Znam da ne bih mogla raditi posao terapeuta sa skroz malom djecom koja ne prestaju plakati i vrištati dokle god im je blizu osoba koja ih za njegovo dobro, vježbom tjera do granice bola. Ipak, sigurna sam da bih mogla gledati ratne profitere, kriminalce, zelenaše, kukavice i lopove kako cvile i plaću dok im poštena vlast oduzima imovinu i trpa ih u zatvor na dulje vrijeme… Može i doživotno što se mene tiče!

10 comments

10 pings

Skip to comment form

  1. Križanje fizikalne medicine i države koja je iščašena, rezultiralo je zanimljivom kolumnom. Trebala se Ana Škornjač možda upustiti u detaljiziranje s puno više komparacija.

    • Lara on 17.09.2020 at 07:22

    Razlikuju se masaže rehabilitacije od ugodnih masaža regeneracije mišićnog tkiva od zamora. Ove druge su užitak.

    Ana, nađite privatnog masera.

    • Jep on 17.09.2020 at 07:26

    Kolumnistica je postala obožavateljica bolnice. Predlažem joj samopovrijeđivanje kako bi stalno bila u rukama doktora.

  2. Prepoznao bih Škornjakicine tekstove između mnogih. Zna biti i zahvalna i kritična. Pozdrav!

  3. Ljubavni klinč je najbolja masaža. Ili se radi o lomljavi? Nešto sam pobrkao.

    • dika on 17.09.2020 at 12:20

    – Priznat ću vam iskreno, zadnjih pet mjeseci mislim da u bolnici nitko ništa ne radi jer su nam odgodili sve ili većinu pretraga na koje smo čekali i po godinu dana. Na odjele primaju samo krajnje kritično bolesne osobe, posjete nisu dopuštene, stvari koje donosimo hospitaliziranim članovima obitelji ostavljamo na glavnom bolničkom ulazu…

    Imala si pravo zapravo. Odjeli koji ne pružaju izravnu pomoć koronašima rade upola manje. Zašto su oni samnjli broj pacijenata? Podbacila si, sestro!

  4. Rehabilitacija je u podrumima, jer su se jedino tu mogli graditi bazeni. Neće valjda biti na trećem katu. Onda je to kada, draga Anuška.

    • Nana on 17.09.2020 at 14:49

    Fizikalna terapija je bila u podrumu i kada su imali prostor na Trgu pobjede. Baš bi bilo lijepo da su dobili neki novi prostor nakon preseljenja …ali nisu. Poznajem nekoliko osoba koji rade kao fizioterapeuti i svi od reda su dobri u tom poslu. Puno se šale i tako im valjda bude lakše, a i nama pacijentima prođe strah od nepoznatog….

    • koks on 17.09.2020 at 15:07

    Ana državu ne mogu izliječiti fizikalni terapeuti, nego kirurzi.

  5. Neka pohvala bolnice ostane na Službi za rehabilitaciju!

    Suosjećam s onima koji hvale onkologiju.

    Odgovori