«

»

pro. 13 2018

Ana Škornjač: Stidim se kada propustim založiti se za sebe, izreći svoj stav u situacijama u kojima posumnjam u vlastite osjećaje i počnem ih analizirati u strahu što će drugi reći

JA … Žena, majka, kćerka, sestra, supruga, radnica, baka, svekrva, punica, prijateljica,  feministica,  susjeda, kuma, nudistica, radna kolegica, stidljivica, ljubavnica, volonterka,  junakinja,  vrtlarica,  planinarka, vozačica,  klizačica,  kuharica, dadilja, slikarica, hraniteljica, rekreativka,  sakupljačica,  pacijentica,  blagajnica,  spremačica,  restauratorica,  službenica,  savjetnica, slastičarka, krojačica,   kolekcionarka,  optimistica ..

Opet imam problem s pronalaskom riječi! Danas se zovem stidljivica jer pokušavam opisati osjećaj srama pa koristim deminutiv riječi „stid“ u ženskom rodu jednine kojom jedva mogu predočiti količinu toga osjećaja a opet, jedina je hrvatska riječ koja ima približno značenje. Stidim se kada propustim založiti se za sebe, tj, izreći svoj stav u situacijama gdje posumnjam u vlastite osjećaje i počnem ih analizirati u strahu „što će drugi reći“. Za posljedicu osjećaj stida & srama redovito imaju urušavanje samopoštovanja (ako smo ga u opće imali, jer da jesmo, ne bi nam se dogodile – ili bi se događale vrlo rijetko-situacije u kojima umanjujemo samospoznaju o vlastitoj vrijednosti). Otac je govorio „Strah je svet kome ga je Bog dao“ a ja sam svoj prihvatila kao neodvojivi dio jer je utkan u moju bit. Upravo mi Strah svaki dan pomaže predstaviti se Svemiru u svom najboljem izdanju. Stidljivica sam jer želim reći koliko se sramim većine događaja o kojima kroz medije svakodnevno slušam pa mi pokrenu sjećanja na još bezbroj razloga za stid i sram od prije.

Nastavnici su primorani fizički se obračunavati radi neotesanih postupaka nasilnih učenika-adolescenata. Bolesnicima jedina domovina uskraćuje liječenje & lijekove. Istovremeno nitko ne snosi odgovornost za liječničke pogreške bez obzira na težinu posljedica. Umirovljenike koji su za vrijeme svoga radnog vijeka stvorili sve što vidimo oko sebe – sada od svoje pošteno zarađene mirovine sebi rijetko mogu priuštiti voće, odlazak u toplice, putovanje, izmjenu stolarije, kupatila ili dotrajalog krova na svojim nekretninama koje nakon 50 godina vape za renoviranjem. Mirovinski fond je opljačkan početkom devedesetih. Bio je rat i kako bilo da bilo, uz ondašnji sveprisutni strah, stidim se i danas tih vremena! Kolone izbjeglica su autoputom „Bratstva-jedinstva“ išli na istok a oni veliki Hrvati koji su ih gađali i vrijeđali sa nadvožnjaka, nemaju empatije za izbjegličku patnju niti danas. Stidim se i postupaka naših Vukovaraca koji nakon svojih prognaničkih dana nisu za sobom ostavili niti utičnice u hotelima u kojima su bili smješteni pa hotelski radnici više nisu imali gdje raditi. Sramotno je i što su svećenici svetom vodo blagoslivljali topove koji ruše kuće i ubijaju ljude. Bombardirali su naš grad iz zraka, sa Motaice i sa Vučjaka pa smo se pravili gluhi i kada su naši sa betonskog platoa ispred škole, (100m od moje kuće) ranim jutrom, oko 5.30h često ispaljivali raketa u smjeru Bosanskog Broda. Prozorska stakla su nam se tresla od detonacija ispaljenja a na lokalnoj radio postaji bi išla obavijest sadržaja: “Detonacije koje čujete ne potječu s našeg područja!“??? U slijedećih 15 minuta stiže odgovor s bosanske strane, padaju granata a spiker lokalnog radija kaže: „Otpočeo je –ničim izazvan- podmukli četnički napad!“ Oglasile bi se sirene za uzbunjivanje a te prve granate su najčešće nekoga ubile ili ranile jer je bilo vrijeme odlaska na posao. Stidim se što kao i vi poznajem barem tri lažna branitelja i šutim. Stidim se i što kao osviještena Hrvatica nisam reagirala dok su susjedi u poštanski sandučić naših susjeda pravoslavaca ostavljali plave koverte s ponudom & prijedlogom da će im učiniti uslugu i kupiti njihovu prekrasnu kuću za 10. 000,00 DM i često ih noću uznemiravali telefonskim pozivima. Roditelje koji su preko Mađarske išli posjetiti svoju djecu i unuke u Srbiju su po povratku redovito saslušavani u policijskoj postaji u Mažuranićevoj. Tamo su na hodniku čekali satima, bili ispitivani i ponižavani bez obzira jesu li snaše u šokačkoj narodnoj nošnji, profesori, liječnici ili daktilografkinje. Nisam podigla glas ni kada su mojoj kćerki kao redovnoj studentici na teret ministarstva pri upisu na završnu godinu studija uvjetovali uplatu od 5.000.00 kn radi sanacije krova na zgradi fakulteta. Da sam tada reagirala kao nezaposlena samohrana majka, zamjerili bi se dekanu a prodekan joj nikada ne bi dopustio da prođe njegov ispit. Alternativa je bila  dotadašnje visoko obrazovanje zaokružiti na više-trogodišnje. Stidim se što u katoličkoj obitelji moga bivšeg šogora (sa sedmero dice za sada), srednjoškolci/ke crtaju ustaško znakovlje po zidovima svoje sobe. Sramim se našeg pravosuđa i lakrdije od suđenja ratnim profiterima, generalima, narkodilerima, svećenicima pedofilima, korumpiranim političarima i tajkunima koji su se domogli enormnog bogatstva pa oni i njihova djeca autima i plovilima – nekažnjeni – gaze, ubijaju i sakate sve što im se nađe na putu. Stidite li se i vi dok čitate moju ispovijed ili vam naviru slični razlozi za stid? Ljutite li se ili ste ravnodušni slušajući i gledajući koliko mladih obitelji napuštaju rodni grad? Možda pripadate onima koji ih osuđuju što odlaze tražiti posao koji će njima i njihovoj djeci omogućiti pristojan život u nekim tuđim, uređenim društvima!? Bojimo se izbjeglica koji nastoje doći u iste te zemlje kamo su se uputila i naša, hrvatska djeca. Bojimo se ostaviti stečena prava ženama da same odlučuju o svome tijelu. Bojimo se dati prava gey parovima kako bi bili ravnopravni članovi/ce hrvatskog društva. Bojimo se šačice preostalih Srba kada njeguju svoje folklorno & kulturno blago. Bojimo se antifašista, Tita, NOB-a, Jugoslavije. Bojimo se gripe, prosvjeda, štrajkova, kredita, ..

„Ljudi se u stvari boje, zato su surovi. Napad je obrana koju naređuje opreznost, i tako nema lijeka surovosti, jer nema lijeka ljudskoj nesigurnosti.“ Kaže Meša Selimović! Jesmo li toliko agresivni radi straha? Jesu li naši mladi sve češće nasilni oponašajući svoje roditelje? Da nisu možda laž, izdaja, manipulacija, pljačka i euforija utkane u temelj naše voljene i napaćene Hrvatske uzroci tolikom strahu koji nas tjera da se stalno branimo pa u nedostatku vanjskog neprijatelja mrzimo jedni druge? Puno sam teških tvrdnji nabrojala ispovijedajući svoj stid i sram a strah od „višeg suda“ teško mogu ublažiti odlasci na zornice, bezbrojne mise i ispovijedi. Univerzalna je istina da smo svi jedno i kao što niti jedan list ne može pasti sa stabla bez Njegovog znanja, tako ne možemo sakriti svoju sramotu! Ne pomažu PTSP, dijagnoze, šarene tablete, ljuta rakija niti droga jer u svima nama čuči ljudska savjest koja nam ne dopušta da slike sramote izblijede. Meni osobno, za sada je najveća kazna što naši potomci ne žele živjeti u zemlji kakvu smo im stvorili.

 „Puno je teže suditi sebi samome nego drugima.

Ako uspiješ sebe dobro suditi, znači da si pravi mudrac.“

Saint-Exupéry – Mali Princ

 

36 comments

Skip to comment form

  1. Lara

    U drugom, dugom pasusu Ana nas je podsjetile na dane užasa, pardon, dane ponosa i slave.

    1. Stalker

      Bravo Ana! za hrabrost, za neprešućivanje, za demistifikaciju gadova koji su se nametnuli kao nova elita, a nije to, nego niz ljudi koji domovinu voli golu bez krpica domoljubnog zanosa i laži

  2. ford

    Možda stidnica?

    1. Zambata

      Prije bestidnica.
      Sve je okrenula naopako.
      Nije se stidjela kad su Vukovarcima razbili grad i protjerali ih, nego kad su u jadu i bijesu od nevolje i poniženja, devastirali hotel.
      Nije se stidjela kad su Srbi iz Bosne tukli i ubijali po Slavoniji, “jer oni su bili izazvani”.
      Nije se stidjela kad su neprijateljskom vojnom i paravojnom silom iseljeni Ilok, Vukovar, Drniš, Petrinja, pobijeno stanovništvo u Voćinu, Lovincu, Škabrnji, te još puno naselja. Ne, ona se stidi što nije reagirala, kad su “često ih noću uznemiravali telefonskim pozivima”.

      “Stidite li se i vi dok čitate moju ispovijed ili vam naviru slični razlozi za stid?”
      Da, stidim se, ali razlozi nisu slični.
      Stidim se što uopće postoje takve spodobe, te još sole pamet, po portalima.

      1. Jagma

        Neka se za ovo stide Srpkinje il, kako bi ih ti, seronjo, nazvao, četnikuše:

        “Nije se stidjela kad su Vukovarcima razbili grad i protjerali ih, nego kad su u jadu i bijesu od nevolje i poniženja, devastirali hotel.
        Nije se stidjela kad su Srbi iz Bosne tukli i ubijali po Slavoniji, “jer oni su bili izazvani”.
        Nije se stidjela kad su neprijateljskom vojnom i paravojnom silom iseljeni Ilok, Vukovar, Drniš, Petrinja, pobijeno stanovništvo u Voćinu, Lovincu, Škabrnji, te još puno naselja. Ne, ona se stidi što nije reagirala, kad su “često ih noću uznemiravali telefonskim pozivima”.

        Ona se stidi za naše zločine. Ne kužiš ti ništa, jebo te slon!

        1. Zambata

          Lažeš, fukaro.
          Nikad nikoga nisam nazvao četnikušom.
          Ti misliš da bih ja to rekao, ali si se zajebao.

      2. plavi_sb

        Intelektualci, treba se ‘stidjeti’ da ljudi poput vas imaju pristup internetu 🙂

        Za gore navedene stvari (Nije se stidjela kad su Vukovarcima razbili grad i protjerali ih, nego kad su u jadu i bijesu od nevolje i poniženja, devastirali hotel.
        Nije se stidjela kad su Srbi iz Bosne tukli i ubijali po Slavoniji, “jer oni su bili izazvani”.Nije se stidjela kad su neprijateljskom vojnom i paravojnom silom iseljeni Ilok, Vukovar, Drniš, Petrinja, pobijeno stanovništvo u Voćinu, Lovincu, Škabrnji, te još puno naselja), osjećaj bi bio ljutnja/bijes itd svakako ne stid.

        Stidiš se kad ne napraviš ono što je ispravno, to je poanta teksta a ne ustaše/partizani/četnici kako vi to vidite.

        Kako ste očito malo ‘sporiji’ evo Vam još jedan primjer:

        Kada vam netko pogazi autom recimo susjeda, vi ste ljuti/tužni/bijesni itd nije vas stid … ali ako vidite tko ga je pogazio a ne kažete ništa (jer se bojite), e onda vas je stid.

        Dajte si koji dan možda shvatite. 🙂

        1. Stalker

          Citiram jagmu koji takvima kao ti piše sasvim logički:

          Neka se za ovo stide Srpkinje il, kako bi ih ti, seronjo, nazvao, četnikuše:

          “Nije se stidjela kad su Vukovarcima razbili grad i protjerali ih, nego kad su u jadu i bijesu od nevolje i poniženja, devastirali hotel.
          Nije se stidjela kad su Srbi iz Bosne tukli i ubijali po Slavoniji, “jer oni su bili izazvani”.
          Nije se stidjela kad su neprijateljskom vojnom i paravojnom silom iseljeni Ilok, Vukovar, Drniš, Petrinja, pobijeno stanovništvo u Voćinu, Lovincu, Škabrnji, te još puno naselja. Ne, ona se stidi što nije reagirala, kad su “često ih noću uznemiravali telefonskim pozivima”.

          Ona se stidi za naše zločine. Ne kužiš ti ništa, jebo te slon!”

          Kad je Vukovar razaran Škornjačica je plakala! reče Jagma, neka se srpskih zločina stide Srbi.

          1. Zambata

            “Kad je Vukovar razaran Škornjačica je plakala! reče Jagma, neka se srpskih zločina stide Srbi”

            U članku nisam primijetio bilo kakvu empatiju za stradalnike Hrvate.
            Koji Srbi se trebaju stidjeti srpskih zločina?
            Deda Bogdan i njegov nećak su umrli, Srđa Popović također i nema se više tko stidjeti.
            Srbi u Hrvatskoj, domaći, nisu dospjeli na tu razinu.
            Ili se bave etnobiznisom kao Pupi, ili se anonimno, protive svemu hrvatskom, kao i ovdje na portalu.

        2. ford

          ” a ne kažete ništa (jer se bojite), e onda vas je stid.”

          u pravu si tu. Bilo ih je puno koji su vidjeli, a šutjeli. Dapače, neki su mi govorili kako mi se avioni, krmače, rakete, lune i ostalo priviđa. Sjećam se nekih koji su u (hrvatskim) skloništima govorili kako su to sve ustaše. Nigdje nisu otišli, tu su i žive bolje nego ja i ti.

          Stiditi se treba, puno povoda imamo za to, a jedan od njih su i jednostrani nepromišljeni tekstovi. Odnosno, nadam se da su takvi. Bilo bi puno gore da su promišljeni.

          Sada očekujem novu plačljivu priču o tome kako je netko neshvaćen, nepodržan, maltene izdan, a nemilice nastavlja sa svojom rabotom.

          Ja sam desničar i podržavatelj selotejpiste jer mi se takva govnarska spijka ne sviđa i još to javno komentiram.

          Trebao bi biti kuš.

          Majke mi, pokušavam šutjeti, ne reagirati, ali onda se provokacija pojača do maksimuma pa ti nemoj reagirati.

  3. Tunja

    Kada je Đoni otišao u Nizozemsku rekao je da odlazi jer ovdje ljudi nemaju ni stida ni srama. Teško je onda živjeti među takvima.

  4. Jagma

    Čini mi se da se o ovome prvi put javno progovara>>>>>>:

    — Bombardirali su naš grad iz zraka, sa Motaice i sa Vučjaka pa smo se pravili gluhi i kada su naši sa betonskog platoa ispred škole, (100m od moje kuće) ranim jutrom, oko 5.30h često ispaljivali raketa u smjeru Bosanskog Broda. Prozorska stakla su nam se tresla od detonacija ispaljenja a na lokalnoj radio postaji bi išla obavijest sadržaja: “Detonacije koje čujete ne potječu s našeg područja!“??? U slijedećih 15 minuta stiže odgovor s bosanske strane, padaju granata a spiker lokalnog radija kaže: „Otpočeo je –ničim izazvan- podmukli četnički napad!“ Oglasile bi se sirene za uzbunjivanje a te prve granate su najčešće nekoga ubile ili ranile jer je bilo vrijeme odlaska na posao.–

    1. ford

      Što se ti čudiš, pa ovo je provereno podmukao genocidan narod, ovi Hrvati!

      Ne bi nas časni čečeni nikada prvi napali.Jednostavno, provocirali smo ko djevojka u minici što provocira silovatelja. Ustaše su raspolagali ogromnim količinama granata i raketa. Nekada čak i po dvije tri dnevno. I to ne bilo kakve, vrhunske. Nekada su bile toliko kvalitetne da nisu ni prešle Savu. I sve to zašto? Bez veze, a mogli su prihvatiti samo jedan mali modni detalj i sve bi bilo u redu – šajkaču.

      1. Zambata

        Plus “opančići na kljunčiće” i “nabrič pantalone”.

        1. Jagma

          Konjovi, zaštiotnici zločina, smradovi, wannabe ustaše!

          1. ford

            A ti si smradu borac za slobodu?

            Kome si ti i čime pomogao?

            Koju si to nepravdu ispravio?

            Ti nisi wannabe ti si nepatvoreni četnik.

            1. midra

              Zanimalo bi me što je za tebe “nepatvoreni četnik”.

              1. ford

                Rado ću ti objasniti.

                wannabe znači da netko želi nešto biti, ali to nije, daleko je od toga.

                nepatvoreni znači da je netko upravo ono što se za njega kaže.

                1. midra

                  A što ako je patvoren onaj koji nešto za nekoga kaže iliti tvrdi? Pošto je četništvo kažnjivo, što je javno izrečena kvalifikacija “četnik”? Sociološki pojam? Diskvalifikacija? Optužba na paralenom povijesno-društvenom sudu? Čini mis e da je riječ ponajprije o izrazu kojim se teško diskvalificira neka osoba. Portali ne bi trebali biti poligoni za takve rabote.

                  1. ford

                    Nešto je sjebano u tom tvom svijetu, jer ispada da je riječ ustaša kompliment??? Gdje je to četnštvo kažnjivo?

  5. beretka

    Impresivno!!!

    Puno sam teških tvrdnji nabrojala ispovijedajući svoj stid i sram a strah od „višeg suda“ teško mogu ublažiti odlasci na zornice, bezbrojne mise i ispovijedi. Univerzalna je istina da smo svi jedno i kao što niti jedan list ne može pasti sa stabla bez Njegovog znanja, tako ne možemo sakriti svoju sramotu! Ne pomažu PTSP, dijagnoze, šarene tablete, ljuta rakija niti droga jer u svima nama čuči ljudska savjest koja nam ne dopušta da slike sramote izblijede. Meni osobno, za sada je najveća kazna što naši potomci ne žele živjeti u zemlji kakvu smo im stvorili.

  6. ford

    Mirovinski fond je opljačkan početkom devedesetih.

    Je bio je pun love, još se sjećam kako su prije toga umirovljenici dobivali i po dvjesto, a neki budžovani i po tristo maraka penzije.

    Uz hiperinflaciju znala im je potrajati i do 13:20 istog dana kad su je primili.

    Dobro je čovjek rekao: bestidnica.

    Stidnica je nešto lijepo, prirodno, poćeljno.

    “Kolone izbjeglica su autoputom „Bratstva-jedinstva“ išli na istok a oni veliki Hrvati koji su ih gađali i vrijeđali sa nadvožnjaka, nemaju empatije za izbjegličku patnju niti danas. ” – kolone izbjeglica nisam vidio, ali sam vidio kolone naših tenkova i naoružanja koje smo masno plaćali i koji su sudjelovali u potpirivanu hiperinflacije zbog koje su ljudi imali mizerne mirovine i prije devedesetih.

    “Bombardirali su naš grad iz zraka, sa Motaice i sa Vučjaka ..:” – srećom isključivo neblagosiljanim oružjem i municijom.

    “bili ispitivani i ponižavani bez obzira jesu li snaše u šokačkoj narodnoj nošnji, profesori, liječnici ili daktilografkinje.” – dakle nije bilo diskriminacije!

    Ovo je prestrašno. Nešto poput mentalnog proljeva, gdje čovjek ne stigne razmisliti bar malo o onome što govori, već sve samo lipti iz nejga. I to je blaže tumačenje, bojim se da je pravo daleko gore od mentalnog proljeva.

    1. Nana

      Nisi ti baš informiran gospodine Ford. Moj je otac kao inženjer otišao u mirovinu 1990.g i imao je 800 DM a umro je 1996. g i tada je mirovina bila 800 KN što je tada bilo oko 200 DM. Kada su umirovljenicima vračali “dug” obračunavali su im 24 mirovine da su im “ukrali”, što je laž- tim veća jer su samo nekima vratili a većini NE jer su odredili neki datum koji su postavili kao granicu. Npr, moji roditelji – niti jedno nisu ostvarili pravo na taj povrat a odgulili su cijeli radni staž….čak ni godišnji odmor nisu nikada cijeli iskoristili. Ja osobno isto nisam nikuda pobjegla za vrijeme rata i ovo što autorica piše o jutarnjim paljbama je istina. Čak su kamionom sa raketama došli u Oriovac pa ispalili nekoliko, pa u Slatnik, pa u Sibinj itd ..pa kada oni preko Save počnu vračati, šalju granate na Oriovac, Slatnik, Sibinj itd ..Jedne prilike su seljani iz Živika “potjerali”, u stvari, nisu dopustili gardi da pucaju iz njihovog sela jer ovi vrate tamo od kuda se pucalo.

      1. ford

        Moji baba i dida su otišli krajem sedamdesetih u mirovinu i s punim stažom su jedva imali za režije i osnovne namirnice. Propiztaj malo unatrag kakve su bile mirovine radnika od 50 do 90. Siguran sam da podaci postoje. Iznenadit ćeš se.

  7. ford

    Slažem se s Anom, pogriješili smo.

    Trebali smo Vukovarce pustiti da odu u Srbiju, oni bi im tamo sve rasturili, jer ako su rasturili hrvatske hotele, šta bi tek radili sa srpskim logorima, a gledati na svaki način da nama ostanu baje mali knindže. Srbi iz Srbije kažu kako je to mlogo fin svet, prosto ih obožavaju. Bukvalno se žale što ih nije bilo više. Nama bi porasto kulturni prosek pa ne bi ni ružica ni stipić ravnali gradskom knjižnicom, nego nekakav profinjeni gospodin iz srpskog Бенковцa.

    1. trnje

      Sve mi je jasnije kada pod utjecajem laži komentatori nazivaju takve pogrdnim imenima. To su neljudi koji nemaju obraza niti znaju što je stid o kome piše ova žena. To su prijatelji sa zločincima, a Glavaš im je uzor.

      Čovjek si da truda, nazovi intelektualac, pisati Benkovac ćirililcom, jer je podlegao destruktorima normalnog života, nečovjek koji vrijeđa druge, a zaštićuje ubojice i najgore što je hrvatski narod izrodio.

      Da, i ja se stidim, ali takvih ljudi.

      1. ford

        Znači problem je u korištenju ćirilice, a ne u sadržaju komentara.

        Da sam znao da te toliko iritira, ne bih.

        Jednostavno je, ne moraš se truditi: u google translate upišeš nešto na hrvatskom i daš da ti prevede na srpski.

  8. Stalker

    Pazi ti marve, neće ni riječ reći o onome što je napisano. JEL TO ISTINA ILI NIJE?

    1. ford

      Istina je sve pa ti nikada ne bi lagao, zar ne?

  9. Nana

    Ljudi, strašno je to što se dogodilo Vukovarcima i svima nama uz granicu. Slavonski Brod nikada nije proglašen „područjem od posebne državne skrbi“ a imali smo najviše ubijene djece i bacali su na nas „krmače“ i bezbroj granata. Nikada nas vlast u Zagrebu nije „zarezivala“ za ništa. Znači da brodski HDZ ovci, koji su bili tamo a predstavljali su nas – nisu bili cijenjeni od vrha jer smo ostali najgori-kao grad i kao županija. Istina je na žalost – da su zaposlenica hotela trčali za njima na brod i otimali im iz ruku suđe, deke i sve što su ovi uzeli sa sobom jer su poslije njih svi ostali bez posla. Država više nije ulagala u te turističke objekte i svi su išli na burzu rada. U domu i političkoj školu u Kumrovcu su čak i radijatore poskidali na odlasku. Valjda im je i drug Tito bio kriv?

    1. Nana

      Zaboravila sam i da su četnici došli u rekraciski centar Migalovci i pokrali svu opremu, čak su i one velike motore i pumpe odneli. …robne kuće Vesna, Tena..su isto ispraznili četnici dok smo mi sjedili u podrumima …

      1. ford

        Dobro, naši su opljačkali Migalovce. Gdjee treba potpisati za opću aboliciju četnika. S obzirom da su eto naši ljudi isto kvarni, onda smo mi isti, jel da?

        Jel to konačna poanta svega? Naravoučenije?

        Živ živ, živ niko nije kriv. Svi smo isti, sitna raja se stidi, nemoralni nastavljaju nemoralno, bog ne postoji, trebamo svi biti za jugoslaviju i komunizam.

        Sve što nam se događa nikako ne smijemo povezivat s ratom ii jugom, jer to je bilo doba nevinosti, sitnih šeprtljavosti.

        Nemamo ideja, nemamo znanja, ugnjetavaju i jebu nas – idemo na barikade. Već će se iznjedriti nekakva ideja i nekakav vođa. Juga i komuna su uvijek tu u pričuvi, ako se ništa bolje ne smisli. Čemu bi inače služila priča o tatinoj mirovini od 800 maraka – a to je danas 400 eura, odnosno ispod 3000kn.

        Strašna lova z inženjera. On sad ne dobije ni 3500kn u ovoj smrdljivoj zemlji.

    2. ford

      “Da sam tada reagirala kao nezaposlena samohrana majka, zamjerili bi se dekanu a prodekan joj nikada ne bi dopustio da prođe njegov ispit.”

      Ja znam ženu koja je do diplome došla pušenjem. Ona to sama tvrdi. I što ćemo sad s tom istinom? Što je istina? Profesor je svakako krmak, ali pitanje je je li ona znala pa ju je svejedno tjerao na to ili nije znala pa joj je to ponudio kao alternativu. O tome ni samam nikad anije pričala.

      Što je tu pravda, što je istina, što raditi sa tim svime skupa? Kad je riječ o reformi školstva onda su takvi u rvim redovima. Ljudi im aplaudiraju. Njima i njihovim titulama. Zašto? Jer ne znaju bolje.

    3. Zambata

      – Nama se nije dogodilo ono što se dogodilo Vukovarcima.
      – Zašto bi Brod bio “od posebne državne skrbi”? Onda bi to trebalo biti sve
      osim Zagreba.
      – Nisu nas predstavljali samo HDZ-ovci, kao što nisu imali vlast sve ove
      godine u državi. Bilo je u vrhu države istaknutih SDP-ovaca porijeklom
      Brođana (Račan, Tomac), kao i u Saboru (Brod su predstavljali Mato
      Gavran, Dubravka Horvat itd.). Jesu li nas oni “zarezivali” i što su poduzeli
      da nebudemo najgori grad i županija?
      – Država nije ni trebala ulagati u turističke objekte. Država ne ulaže u
      gospodarstvo.
      – Veliš u Kumrovcu poskidalo radijatore. Da nisu bili Titini?

      Nijedna ti drugar’ce nije na mjestu, udaraš zbrda-zdola, melješ bez smisla, a sve u cilju, koji sam već naveo.
      Biti protivan.

  10. ford

    Drugovi, kad vam netko kaže kako vam rabota ne valja onda plaćete. Ovi vam ljudi još uvijek govore to u dobroj namjeri. Znat ćete kada navabite “prave”.

    Ne perpetuirajte. Što bi trko vaš prijatelj Zoka – šarajte malo 🙂

    1. stara kuća

      Pravi? Ti to prijetiš?

      U dobroj namjerI? Ti misliš da imaš posla s kišnim glistama? Kukavicama?

      Laka tebi noć! Snovi će te osloboditi.

Odgovori