«

»

pro. 06 2018

Ana Škornjač: Otac je uvijek govorio „kruh je svet“, i zato nikada nije završio u smeću. Mama bi pak govorila “štedi se dok je vreća puna, a ne kada je pri dnu“

JA …, ljevičarka, sestra, majka, kćerka, supruga, baka,  svekrva, punica, prijateljica, feministica, susjeda, kuma, žena s invaliditetom, nudistica, radna kolegica, ljubavnica, volonterka, junakinja, vrtlarica, planinarka, vozačica, štedljivica, klizačica, kuharica, dadilja, slikarica, hraniteljica, rekreativka, samohrana majka, sakupljačica, pacijentica, blagajnica,  spremačica,  restauratorica, službenica, savjetnica, slastičarka, kolekcionarka, krojačica, optimistica ..

Kako i kada sam počela štedjeti!? Ma ne – krivo, štediš ako nečega imaš viška a ako nemaš dovoljno – tada nema govora o štednji nego o odricanju. Znači, cipele imena „štedljivica“ se obuvaju na čarape zvane  odricanje od stvari & navika – odustajući od nečega što nam je do   tada bila svakodnevna potreba. Štedjeti se mogu i riječi ali naš bogati materinji jezik nema riječ „kupac“ u ženskom rodu kojim bismo najlakše opisali pojma „potrošačica“ ali ipak razumijemo značenje .. „odričući se, odustajemo od nečega i prestajemo biti  potrošač/ca“ kao prije. Ipak, razumjet će oni koji su prošli slična iskustva unatoč nedostatku riječi za pojam kojim bih imenovala štedljive osobe – članove/ce bivše radničke obitelji, „srednji sloj“ nakon dolaska liberalnog kapitalizma na „naš način“ i jake socijalne države RH (kako za koga) – i opet na „naš način!“

Ostavši bez posla u prvoj godini samohranog roditeljstva, prvo smo prestali kupovati štampu, voće, odlaziti povremeno frizeru, u restorane i kafiće, novu obuću & odjeću, novo rublje, novi namještaj, .. Da nije bilo pomoći roditelja na svim životnim poljima, moja mala obitelj bi osjetila puno veću materijalnu nestašicu pa bih možda tada odlučila, u ime svih nas, otići preko granice u smjeru zapada?! „Što bi bilo da je bilo“ nećemo nikada znati, ali smo saznali sve o „vještinama preživljavanja“  jer nismo izostali niti jedan dan iz nedavnog rata & privatizacije i sveopće pljačke jedine nam domovine Hrvatske. Eto smo „’fala Bogu“ savladali cijelu lepezu iskustva      i vrlo „oštećeni“, svatko na svoj način doplovili do današnjih dana. Posljednjih 28 godina plovimo olujnim, uzburkanim i valovitim morima a živimo i plutamo samo zahvaljujući štedljivosti. Naravno da znam kako gaće koje platim 100 kn i grudnjak od 300 kn traju godinama a one deset puta jeftinije, svoju formu i svrhu izgube deset puta ranije! Znam ja i da nam skupi deterdženti čuvaju boju i oblik kvalitetne odjeće i tako joj produžavaju vijek. Svega se ja sjećam, znam i kako je dobro imati nekoliko pari cipela pa se niti jedne ne unište za par mjeseci nego ih nosimo godinama i stalno izgledaju kao nove. Ne moram biti  prepametna pa u trgovini posegnem rukom da opipam komad odjeće ili obuće sa vrtoglavom cijenom koju si ne mogu priuštiti ali mi je draga spoznaja da još uvijek  „znam što valja“ i što je kvaliteta! Značajno je spomenuti da je u toj životnoj školi bilo semestara depresije, kolokvija beznađa i gubitka vjere ali nismo završili u „reštu“ niti ponavljali godinu radi nekog popravnog ispita ili utvrđivanja gradiva! Ne mogu vjerovati da pišem o štedljivosti a još nisam spomenula maksime mojih roditelja. Otac je uvijek govorio „Kruh je svet“ i zato nikada nije završio u smeću. Pohali smo ga drugi dan, sušili u pećnici pa samljeli za prezle ili osušen sakupljali i davali na selo za hranu domaćim životinjama. Mama bi pak govorila:“ Štedi se dok je vreća puna a ne kada je pri dnu“, .. i tako, puno navika si usadimo u roditeljskom domu i one nas oblikuju osobama kakve smo danas. Ako vam većina hrane u hladnjaku imaju oznaku „akcija“ to ne znači da ste štedljivi više ili manje od ljudi čiji hladnjak „puca“ od hrane na kojoj to ne piše. Služim se kišobranom starim 18 godina. On mi je zahvalan što ga nisam izgubila ili dopustila da se potrga ili strune pa je zato sav važan i dalje me štiti od kiše, vozi se svuda sa mnom i samo ja znam koliko je star. Kantu za otpatke, stolice, posuđe, jastuke, deke i sve što koristimo svaki dan ne moramo zamijeniti desetljećima ako smo brižni i pažljivi prema tim stvarima. Bacanjem predmeta stvaramo neopisive količine smeća a kupovanjem novih podržavamo privid ispunjenosti koji splasne prije nego li otplatimo sve rate. Isto je sa kupovanjem nekvalitetnih odjevnih predmeta kojima je rok kratak kao i cijena pa opet proizvodimo hrpe smeća. Igračke kupljene djeci u zamjenu za naše vrijeme, koje im nemamo kada posvetiti, čine najveće hrpe odbačene plastike i tekstila kojima zagađujemo zrak, zemlju i vodu (u procesu proizvodnje a još više kada ih odbacimo). Trošimo svoju energiju radeći pa zarađenim novcem kupujemo stvari koje ćemo vrlo brzo baciti trujući svoj planet. Sva tu silnu prazninu osjećamo radi privida odvojenosti od samih sebe i od drugih ljudi a pokušavamo je popuniti materijalnim stvarima. Jesmo li dosegnuli razinu svjesnosti i shvatili kako trčimo u začaranom krugu kao hrčci po svome kotaču pričvršćenom uz unutarnju stjenku kaveza? Jednako je apsurdan „krug“ u kojem rušimo bezbrojna stabla od kojih proizvedemo papir na kojem otisnemo knjige, novine, letke i plakate sadržaja: „Ne rušite drveće, čuvajmo svoje šume, one su pluća našeg planeta“! Svake dvije godine mijenjamo televizore na kojima 25h/dan emitiraju reklame s porukama što sve neizostavno moramo kupiti kako bi nam život bio ugodniji. Na istim ekranima gledamo kako se sve više i više uništava Zemlja na kojoj živimo. Vidite li apsurdnost našeg potrošačkog mentaliteta? Radimo da bi smo svome fizičkom tijelu priuštili hranu, odjeću, higijenu, prijevoz, kozmetiku, ugodno stanovanje, bezbrojne uređaje koji nam život čine lakšim i ugodnijim. Mi u stvari robujemo svojoj udobnosti i uz put bespovratno uništavamo jedinu majku – planetu Zemlju

Poznajem puno osoba koje vodom kojom su se umili, oprali ruke ili zube, zaliju vc jer su u umivaonik stavili manju plastičnu posudu pa su vodu tako iskoristili dva puta. Tako sam se ponašala i dok sam živjela u stambenoj zgradi gdje voda na većini kotlića otječe a slavine stanari odvrću do maksimuma jer će se potrošnja i onako dijeli po članu obitelji pa „će to već netko platiti jer sigurno i drugi tako rade“!? Bezbroj je načina da svatko od nas štedeći i reciklirajući smanjimo svoje životne troškove i doprinesemo globalnom smanjenju otpada i zagađenja vode, tla i zraka na jedinoj planeti koja nam je dom a odaziva se na ime majka Zemlja.

 

 

 

 

19 comments

Skip to comment form

  1. cveba

    Mutno. Autorica ne povlači jasnu granicu između štednje iz nužde i štednje iz svijesti o potrebi da se ne nabavlja novo, dok staro još uvijek služi. U tom smislu kolumna je prepuna nepripadajućih definicija i apela.

  2. Frodo

    Definitivno je razvido da Ana Škornjač ima jasne stvaove o svemu što je okružuje i što ju je formiralo kao zrelu osobu. Ona ne govori o štednji kao uvjetu za zgrtanje, nego o štednji kao poštovanju umjeeenosti i skromnosti.

  3. Maki

    Osim u frazi “fala Bogu”, Škornjačka ne spominje Tvoraca. Bilo bi zanimljivo pročitati o njegovoj ulozi u štednji i rasipanju.

  4. Blok B

    Na sjemenu se ne smije štedjeti, ako hoćeš da nešto nikne.

  5. Stalker

    Štednja je škrtost u odjeći Opravdanja.

  6. Nana

    Pa da, dobra tema za razmišljanje! Baš sam sinoć pričala sa prijateljicom na tu temu. U stvari smo se žalile jedna drugoj kako nemamo vremena jedni za druge i zbog toga nas grize savjest. Vrijeme se isto može štedjeti! U stvari, vrijeme se MORA štedjeti jer je dragocjeno i ne može se nadoknaditi. Osjećaje isto često štedimo–u stvari ih tajimo i ne pokazujemo ali u vrijeme blagdana koji nam stižu bi trebali prestati štedjeti lijepe riječi i dobre želje. Svoje vrijeme isto bez rezerve trebamo pokloniti onima koje volimo – bez štednje!

    1. dapsar

      Osjećaje treba skrivati tj. štedjeti, jer kad ih se (na)gomila postajemo njihovi taoci.

  7. ford

    Inače nisam ljubitelj kolumni ove autorice, ali ovaj put je tema jako dobra i dobro pogođena.

    Problem s ovom temom je taj da smo mi tek zakoračili u konzumerizam, nakom desetljeća kada smo imali samo jedan tip jogurta. Dobro je, imali smo više tipova jogurta, ali po farmerke, ploče, finije cigarete, parfeme o sve ostalo se išlo u Trst ili Graz. Jasno je što je KGK mislila, ali se loše izrazila što je komuna jedva dočekala.

    Dakle, od friških konzumerista teško je očekivati brigu za okoliš kroz smanjenje kupovanja nepotrebnih stvari. Mi smo u fazi da se mora pokazati da se ima. Kod nas su statusni simboli još uvijek ti priprosti materijalni.

    Daleko smo od šveđana koji populariziraju trgovine rabljene robe, koji subvencioniraju popravak bicikala, električnih uređaja i ostalog umjesto da se kupuju novi.

    Još samo dodatak o skupoj robi. Nekada je vrijedilo da tko ne zna što valja, zna što je skupo, ali danas ni skupi proizvodi nemaju vie onu dugogodišnje očuvanje kvalitete. Često se od jeftinih razlikuju samo po logu odnosno razvikanom brandu.

    1. Jelić

      “Jasno je što je KGK mislila, ali se loše izrazila što je komuna jedva dočekala.”

      Misiti je drek znati. I ti pun o misliš da misliš što je drek znati. Drek velik kao mravinjak.

      1. zerica

        Znaš li Jeliću tko je to “kumuna”? Jesi li ti ljudi oni koje stigmatizira neoustašija? Ili se tu radi o psihosocijalnim poremetnjama?

        1. Zambata

          Ako imaš 3 pozitivna odgovora, ti si “komuna”sa dna bureta:
          – ako se osjećaš neugodno kad čuješ državnu himnu
          – ako jaučeš za precrklom državom
          – ako ti srce zaigra na svaku pojavu nekog avanturista, anarhista i drugog
          političkog luđaka (kod nas i u svijetu) u nadi da će doći do revolucije
          (vidi Cipras, Kapović, Markovina i drugi veseljaci)
          – ako se nadaš da ćeš stati na vrat kapitalizmu i nevoljama koje donosi
          – ako zaviruješ u tuđi novčanik i smatraš da onaj drugi nije zaslužio imati
          više od tebe
          – ako ti je bolje rusko govno, nego američka torta
          – ako svakog onog koji misli drugačije od tebe, nazivaš desnicom, fašistom ili
          ustašom
          – ako na ovom portalu širiš priče da se nekad bolje živjelo, jer su radnici
          samoupravljali, a država dijelila stanove
          – ako kritiziraš ovu državnu i gradsku vlast, samo zato što su te odmakli od
          državnog i gradskog valova
          – ako za sve događaje u našem gradu, uključujući prijetnju od poplave,
          ukidanje malih trgovina, nestanak nekih obrta i zanata (specially lončari,
          užari, kitničarke, šeširdžije, golubari, čipkarice, „pijačari“) okrivljuješ Mirka
          Dusparu, Bosance i druge doseljenike
          – ako na ovom portalu širiš beznađe, lažući o očaju i bijedi (gladni ljudi,
          hrana iz kontejnera, slabo obučeni ljudi i djeca i druge bljuvotine)
          – ako na ovom portalu javno prdiš da je nekad Dan republike bio važniji od
          Nove godine, te da se “išlo na svečane ručkove”
          – općenito ako kuriš svircu, lažne i tužne pjesme

          1. tomska bomba

            Pa to su najbolji ljudi. Molim te, ali, stvarno te molim, zovi me komuna. Mi volimo više Hrvatsku, nego vi govna lažno domoljubna. Volim svoju zemlju, stoko netolerantna i prebrojavalačka. Komuna sam, manijaci crnokošuljaški.

            1. Zambata

              Ako su to najbolji ljudi, vi ste ponos svojih roditelja, a opća sprdnja ljudska.
              Kucaš na otvorena vrata. Zbog takve marve sam i smislio taj naziv.
              Eto, kako se legitimiraš, majmune tupavi.
              Po čemu si, konju, zaključio da sam crnokošuljaš, pišam ti se u otvorena usta?

              1. Jagma

                De, smiri se. Čovjek te previš zatamnio. Ti pripadaš smeđim košuljama.

                1. Zambata

                  Samo ti puši, jahrane.
                  I pazi na krajnike.

  8. ford

    Prvo htjedoh reći da si ga uramite, ali bolje bi bilo potražiti prvog tattoo majstora da vam to tetovira na čelo.

    Možda bih dodao samo ovo:

    – ako misliš da će učiteljica da vam reši sve probleme.

  9. Živi muški

    Kad god uđem u supermarket sa svih strana čujem: TKO ŠTEDI TAJ NE VRIJEDI

  10. Popac

    Treba štedjeti u buba Špari.

  11. Detroit

    Treba rasipati tjelesne izlučevine. Ne škrtari, budi dragovoljni davatelj krvi, pa naplati krv. Igra je to s početka devedesetih

Odgovori