Ana Škornjač: Od svih privida koje živimo jedan od važnijih je zabluda kako nešto „izvan nas“ može iscijeliti vlastite emotivne povrede, ljutnju, bijes i strahove

JA …, ljevičarka, sestra, majka, kćerka, supruga, baka,  svekrva, punica, prijateljica, feministica, susjeda, kuma, žena s invaliditetom, nudistica, radna kolegica, ljubavnica, volonterka, junakinja, vrtlarica, planinarka, vozačica,  klizačica, kuharica, dadilja, slikarica, hraniteljica, rekreativka, samohrana majka, sakupljačica, pacijentica, blagajnica,  spremačica,  restauratorica, službenica, savjetnica, slastičarka, kolekcionarka, krojačica, optimistica ..

Danas sam se odlučila obuti bolničke papuče jer se primiče redovita polugodišnja kontrola moje kronične tegobe pa se pokušavam prisjetiti šoka i straha pri prvom susretu s bolešću. Staro je medicinsko načelo da ne postoje bolesti već samo bolesnici, ali mi ta maksima nije pala na pamet kada me je Hitna pomoć dovezla u bolnicu & operacionu salu a dežurni liječnik rekao:“ Sada ćemo se igrati spašavanja života!“ Ako ste ranije (pro)čitali moje tekstove, onda znate da imam “dil sa Bogom“ kojega zovem Tvorac pa sam za vrijeme neopisivog bola cijelo vrijeme „razgovarala“ s Njim i disciplinirano surađivala s liječnikom bez panike i straha. Sklopile su se okolnosti na moju sreću pa je najbolji doktor – šef odjela, dežurao mijenjajući mladog kolegu i bio u prilici „isprobati“ nova operaciona sala sa tek postavljenom pripadajućom opremom kao iz naučno-fantastičnih filmova. Odmah sam shvatila „poruku & pouku“ i bila svjesna da u nečemu griješim pa moje izabrane staze ne slijede Put po dogovoru s Tvorcem. Razmišljanja o uzrocima bolesti su neminovne i u meni su pobudila osjećaj krivnje, srama pa čak i kazne! Naime, sklona sam vjerovati da bolest ne postoji odvojeno od ostalih čovjekovih socijalnih i psiholoških obilježja pa se pojavi kada propustimo brinuti o svom Tijelu i Duši koja ga nastanjuje.

Pri prvom susretu s liječnikom obavlja se „dijagnostički intervju“, koji po riječima struke ima dva aspekta: Intelektualni–kroz koji se ocjenjuje bolesnikovo stanje, i emocionalni, kojim liječnik treba umanjiti bolesnikovu zabrinutost radi same bolesti. Nakon što liječnik ocijeni stanje, odredi dijagnozu, započinje liječenje lijekovima i time kod pacijenata oživljava  vjeru u pozitivan ishod liječenja. Znači doktor i pacijent uz pomoć lijekova liječe bolest. Nitko ne obraća pozornost na sami uzrok t.j. okolnosti nastanka unutarnje neuravnoteženosti i poremećaja koje za posljedicu imaju bol & bolest. Odgovorni smo ljudi i živimo stresno, u strahu, zbog egzistencije na poslu otrpimo poniženja i nepravdu. Česta je pojava da pod jednim krovom žive i po tri generacije gdje nam vlastiti roditelji ruše autoritet pred našom djecom pa i to prešutimo „radi mira u kući“, nismo ostvarili zajedničke planove i snove a bespovratno je prošla veća polovica života! Razvod braka, smrti i odlasci voljenih osoba, preseljenje, gubitak posla, strah i zabrinutost, loše tv vijesti – sve nam to uzrokuju velike zdravstvene tegobe koje nam doktori liječe tabletama. Prije su za svaku bolest propisivali  jedan, eventualno dva lijeka koji pomažu liječiti baš tu bolest. Sada za svaku bolest na tržištu postoji desetak i više lijekova ali uzalud! Velika je zabluda da ćemo postati i ostati zdravi nakon što smo popili propisanu dozu lijekova koju nam je liječnik propisao! Na primjer, izliječit ćemo čir na želudcu jednom sedmodnevnom turom lijekova  ali će se bol i bolest opet vratiti ako nismo promijenili misaonu shemu po kojoj jednako reagiramo kao prije. U ponovnom pokušaju liječenja bolesti, liječnik će nam dati još neke nove lijekove za želudac i za smirenje t.j. za „živce“ ili će nas poslati psihologu ili psihijatru koji će nam propisati još šarenih veselih tableta od kojih će nam „biti bolje“.

Od svih privida koje živimo jedan od važnijih je zabluda kako nešto „izvan nas“ može iscijeliti vlastite emotivne povrede, ljutnju, bijes i strahove. Nema tablete, uređaja, longete niti operacijskog zahvata kojim netko drugi  može iscijeliti naše energetsko i duhovno biće! Nitko i ništa izvan nas samih nam ne može donijeti ozdravljenje za naše bolesti! Želimo li stvarno prestati bolovati, prvo trebamo preuzeti odgovornost za trenutno stanje u koje smo doveli svoje tijelo i prestati kriviti šefa, djecu, roditelje, državu – prigrliti svoju bolest i donijeti odluku da želimo biti zdravi! Liječnici – specijalisti nam mogu pomoći liječiti posljedicu i skalpelom odstraniti dio tijela, izliječiti dijagnosticiranu bolest i riješiti nas tegoba koje nam kvare kvalitetu života, ali ne iscijelimo li uzrok – bolest će se vratiti.

Kaže jedna židovska poslovica :“Da’Bog da se sam sa sobom pozabavio“ i nije lako prolaziti taj proces. Ima raznih tehnika i uređaja koji nam mogu pomoći na putu vraćanja svoga tijela u balans. Trebamo se prisjetiti da  bolest nije nastala za nekoliko dana i da ne postoji čarobni štapić niti kemijski preparat kojim bi se na brzinu pobijedila i uklonila. Sve je to proces koji zahtijeva vrijeme, vjeru i našu posvećenost ako želimo vratiti psihičku ravnotežu, samopoštovanje, dobro zdravlje i kvalitetan život. Mi zaslužujemo živjeti u dobrom zdravlju, blagostanju i dobrim odnosima sa sobom i ljudima koji nas okružuju! Poznajem puno osoba koji su uspjeli pobijediti i teške i neizlječive bolesti! Poznajem ljude kojima pomaže energetska i kvantna medicina, Rei-ki, kiropraktika, refleksologija, meditacija, masaže, kupke, razgovor, promijene prehrambenih i životnih navika, yoga, udomljavanje kućnog ljubimca ..i što god ali su smanjili ili čak potpuno prestali koristiti lijekove koje propisuju obiteljski liječnici i specijalisti a proizvodi farmaceutska industrija. Veliki napredak znanosti u medicini kao i dijagnostički i terapijski bolnički uređaji su od neprocjenjive važnosti kod liječenja i spašavanja ljudskih života. Današnja medicina je ravna naučnoj fantastici i fascinira me njezina moć da spasi ljudski život i učini ga kvalitetnijim. Ipak, čini mi se da su bolesnici sve češće vezani za aparate (koji nam služe za dijagnostiku kao i za terapiju) a puno manje za liječnike. Pokušavam reći kako klasična medicina ima necjelovit pristup medicinske prakse koja se skroz oslanja na farmaciju i tako propušta sagledati veliki broj bolesti koje nisu vezane za disfunkciju samo jednog organa nego cjelokupnog organizma. Moje iskustvo života s kroničnom, po život opasnom bolešću, bez farmaceutskih lijekova ali uz podršku kvantne i energetske medicine daje dobre rezultate. Redovite liječničke kontrole to potvrđuju a moj specijalista svaki puta kaže: „Nastavite s terapijom kao i do sada!“ i ja ga naravno poslušam i ne pijem nikakve tablete.

Poruke nam stižu kroz raznovrsne glasnike i baš sam jutros na fb čula tako „Kojoti“ u pjesmi Evolucija ide u pogrešnom smjeru pjevaju o ovome na što sam vas danas podsjetila.

„.. Evolucija ide u pogrešnom smjeru.

Evolucija je krenula u nazad.

Evolucija je zaspala za vrijeme radnog vremena.

Usamljeni ljudi.

Nitko se ne smije.

Nitko se ne budi.

Tablete da zaspim.

Tablete da se budim.

Znam da sam naivan al’ i dalje se trudim.

Ljubavi nam treba.

Izgubili smo vjeru.

Evolucija ide u pogrešnom smjeru ..“

 

 

 

 

12 comments

Skip to comment form

  1. Pretpostavljam da je autorica samo zaboravila napisati nešto o nevoljama pacijenata koje nastaju zbog krivog liječenja i pogrešaka liječnika. Ili to govori o njenim dobrim iskustvima. Ipak ovo je tekst u kome se govori ja, ja, ja, a ne mi, mi, mi….

    1. Više vjerujem jednom njenom ja, nego stotinama tvojih mi.

      Svatko govori u svoje ime. SVačiji doživljaj svijeta, prirode i društva je drugačiji.

      Doduše, orwelovcima i komitetlijama to nikako ne ide u glavu. Oni bi nas sve uniformirali i strpali u svoje mi (ili oni) fijoke.

  2. Ispada po Škornjački, da je bolest uvjet samospoznaje.

  3. Uvijek su pacijenti krivi.I što udišu onečićeni zrak od kojeg najebu pluća. A onda je najvažnije slušati čika doka.

  4. Ohrabrujući savjeti. Prime se kod izuzetno prisebnih i otpornih, ali većina bolesnih je uništena i prepuštena na skrb doktorima. Njima prvenstveno treba stručnost, a ne psihologija očvršćivanja,

  5. Slažem se sa ovim riječima:

    Od svih privida koje živimo jedan od važnijih je zabluda kako nešto „izvan nas“ može iscijeliti vlastite emotivne povrede, ljutnju, bijes i strahove. Nema tablete, uređaja, longete niti operacijskog zahvata kojim netko drugi može iscijeliti naše energetsko i duhovno biće!

    Trebalo bi ih još samo nadopuniti da nam niti jedan političar ne može, ako mu to ne dopustimo, niti urediti niti unerediti život.

    Svako je Mate Mišo svoje sreće.

    Zdravlje je dragocjenost o kojoj najčešće ne vodimo dovoljno brige, ali i svojevrsna lutrija genetskih kuglica.

  6. Ta genetika je baš zanimljiva, i ja sam od djeda i bake naslijedila genetsku bolest a bila bih puno sretnija da su mi ostavili neke nekretnine. Ha, ha! Inače, mislim da nas medicina sve smatra bolesnima i nude nam lijekove za preveciju, vitamine, dodatke prehrani, pripravke za podizanje imuniteta itd… Ispada da “smo svi bolesni dok ne dokažemo da smo zdravi! “.

  7. Ana je i kao pacijentica antifašistkinja i optimistica.

  8. Uvrštavanje Kojotovih mudroserija znači zlatom pisati, a gvonom zapečatiti. Nepotreban umetak koji narušava koherenciju teksta.

  9. Bolesti osim fizičke boli donose poniženje, a poniženje donosi psihičku bol, a psihička bol donosi fizičku bol, Bolest je krug patnje.

  10. Autorica tvrdi da treba razlikovati bolest i bolesnike. Ista bolest, različiti bolesnici.

  11. Odlična kolumna:”JA …, ljevičarka, sestra, majka, kćerka, supruga, baka, svekrva, punica, prijateljica, feministica, susjeda, kuma, žena s invaliditetom, nudistica, radna kolegica, ljubavnica, volonterka, junakinja, vrtlarica, planinarka, vozačica, klizačica, kuharica, dadilja, slikarica, hraniteljica, rekreativka, samohrana majka, sakupljačica, pacijentica, blagajnica, spremačica, restauratorica, službenica, savjetnica, slastičarka, kolekcionarka, krojačica, optimistica .”
    Ana tko god bila legenda si!

Odgovori