Ana Škornjač: Naučit ću unuke da je važnije od svega saznati odgovor na pitanje “tko sam”. Bezbroj puta ću im ukazivati koliko je važno ispravno postupati, jer će tako najlakše živjeti istinu.

JA … Žena, majka, kćerka, sestra, supruga, radnica, baka, samohrana majka, svekrva, punica, prijateljica, feministica, susjeda, žena s invaliditetom, kuma, nudistica, radna kolegica, političarka, Ljevičarka, izbjeglica, ljubavnica, volonterka, junakinja, vrtlarica, planinarka, vozačica, klizačica, dadilja, slikarica, hraniteljica, rekreativka, sakupljačica, pacijentica, blagajnica, spremačica, restauratorica, službenica, savjetnica, slastičarka, kolekcionarka, krojačica, optimistica ..

Draga moja jedina i prekrasna unučice!

Ovakvog sličnog jutra, prije točno 11 godina si ušla u naš život. Očekivasmo te radosno i radoznalo a ja sam se požurila upoznati te nekoliko sati kasnije. Medicinska sestra je prilazila staklenom zidu noseći u rukama smotuljak pamučnog platna iz kojega viri malo lice koje žmiri. Nisam bila pripremljena na naš susret .. Toliko sam bila ganuta da suze nisu prestale teći ni na povratku kući .. Prvo kupanje, to ti teško mogu opisati .. bojala sam se da će ti oštri trag sićušnih kralježaka probiti kožu na leđima .. kupala sam puno skroz malih beba, dok strah ne napusti njihove mlade roditelje, ali nikada u ruke nisam primila takvu mršavicu. Od toga dana ti stalno rasteš, rasteš, rasteš i mijenjaš se. Ulogu bake mi je darovana tvojim odabirom da se rodiš kao kćerkica baš moga sina i osvijetliš naše živote anđeoskim sjajem. Koji blagoslov?! Koji dar?! Koje bogatstvo?! Jesam li ti rekla koliko sam ti zahvalna što nisi odabrala neku kraljevsku obitelj da budeš njihova princeza? Dobro si postupila došavši baš u naš grad, u našu ulicu, u našu obitelj jer su najvjerojatnije zbog tebe, poslije i braća izabrala da ih rodi ista majka pa da im baš ti budeš starija, najbolja sestra. Ajme, kada bi sada došli neki ljudi sa djevojčicom rođenom istoga dana i kazali da se dogodila greška u rodilištu pa je došlo do zamjene i da je tvoja mama rodila onu drugu djevojčicu a tebe neka druga mama …ne, ne, ne, takve situacije se događaju samo u serijama, ali mi je palo na pamet zbog straha ili možda kao mjerilo ljubavi?!  Nije niti važno tko je koga rodio, nego tko ti je dao neizmjernu ljubav i svoje brižno vrijeme! Naravno da ćeš i ti jednoga dana napustiti roditeljsku kuću radi školovanja, karijere ili svojih planova i to je prirodno i poželjno…prirodna je i moja želja da stojim ponosna pokraj tebe na slici sa promocije ili svadbe bez potrebe za maskiranjem godinama koje mi ne pripadaju. Promjena je jedina nepromjenjiva konstanta a prisutna je u našem životu bez obzira prihvaćamo li taj prirodni proces i jesmo li ga svjesni ili ne.                                                                                                                                           Kada sam ja bila djevojčica, baka nam je poklanjala nove ručnike, posteljine i velike heklane garniture & stolnjake. Tada sam radije priželjkivala novac kao dar da ga potrošim u Trstu ili na izlaske. U trenutku udaje mama je iz regala izvadila zavidnu hrpu bakinih rođendanskih poklona koji su me tada obradovali a i danas imaju veliku dekorativnu i emotivnu vrijednost. Moja odrasla djeca koji su i sami rodilji, poštuju i vole svoje bake posebnom ljubavlju. Ne vide oni u njoj nemoćnu i umornu staricu nego moćnu ženu koju uvažavaju, govore joj svoje planove i pitaju za savjet.

Princezo moja, svi te volimo a tvoja uzvraćena ljubav čini beskonačni krug uzajamnosti koja nas hrani i od koje uvijek rastemo. U tebi je hrabrost i snaga svih divnih, poniznih, hrabrih, vrijednih, kreativnih, pametnih i prkosnih žena obiteljskog stabla čija krv teče žilama djevojčice rođene u 21. stoljeću.

Čega ćeš se ti sjećati ljepotice moja? Po čemu ćeš me pamtiti kada me ne bude?! Jedno sigurno znam, znam da nikada neću biti baka kojoj je krunica utisnula rupice u prste. Kada god uđeš u moju kuću, sjetit ćeš se doručaka u krevetu, penjanja po stablima, kotrljanja po travi, večernjih šetnji sa psima, zajedničke meditacije, vidjet ćeš poligon za akrobacije, sjetit ćeš se bezbroj igara sa svojim prijateljicama, vježbanja okreta na rolama po terasi i po sobi, slikanja, crtanja i izložbi radova, ..  Nema puno djevojčica koje imaju čak i svoju sobu kod bake u koju mogu dovesti prijateljicu na spavanje, pa tajne koje si mi bez straha povjerila, ili onaj dan kada sam te odvela na prvi trening gimnastike, izleta u Bizovačke, ili biranje patika prije početka školske godine, .. hm, ima toga dosta što smo do sada zajedno podijelile u ovom životu. Baka sam ja i tvojoj braći ali znaš onu našu:“ Dječaci su dobri kao rakete koje daleko, daleko lete!“ i njih smo naučile penjati se na drveće i kotrljati po nizbrdici, sve naše igre su i njihove. Znaju oni crtati a mi znamo šutati loptu! Učimo ih da ne budu grubi – eto zašto sam ja baka – feministica, zato da ih zajedno naučimo koliko je važno biti pristojan, nježan, ljubazan i da je najvažnije naučiti poštovati sebe pa mamu, tatu, bake, prijateljice ..

Još ovo ljeto si svaku ušteđenu kunu trošila na kupnju „Litlpeca“ a i za manje od dva mjeseca želiš da ti rođendansku tortu ukrasim znakom Guucii?! Što se to dogodilo, gdje smo „omanuli“?! Zar je prelazak u peti razred toliko velika stepenica da se na proslavu rođendana pozovu samo djevojčice a dječaci, kojih je još ovo ljeto bilo puno dvorište više nisu prijatelji?! Princezo moja, ne brini, ništa strašno se nije dogodilo i nemoj pomisliti da te kritiziram. To je samo pubertet ušao na velika vrata vaše kuće ALI zato postoje bake i djedovi! Naš je posao da tebi i tvojoj braći savjetima i načinom života svakodnevno ponavljamo koje su prave ljudske vrijednosti. Tu smo da vam  pomognemo usmjeriti pogled na ono što je bitno jer ste danonoćno bombardirani porukama koje nam govore kako nismo dovoljno dobri ako ne kupimo to što reklamiraju, boravak pred ekranom PC i ne ispuštanje mobitela iz ruku, igrice i većina vijesti siju strah i stvaraju privid odvojenost jednih od drugih i od našeg Tvorca. Naučit ću vas da je važnije od svega saznati odgovor na pitanje TKO SAM?! Bezbroj puta ću vam ukazivati koliko je važno ISPRAVNO POSTUPATI jer ćete tako najlakše živjeti ISTINU. Ljudi koji ispravno postupaju i slijede svoju istinu zrače MIR koji nas ispunjava LUBAVLJU a ljubav je temeljna energija života u NENASILJU.                                                                                                                  

Zadaća nas baki i djedova je strpljivo i s puno ljubavi voditi vas od spoznaje do spoznaje u ŠKOLI LJUDSKIH VRIJEDNOSTI jer su vaši roditelji trenutno isto žrtve privida nedovoljnosti i odvojenosti .Naši sinovi i kćeri su odgovorni ljudi i radi toga preplavljeni brigom za egzistenciju, vrlo zbunjeni i uplašeni raznim „teorijama zavjere“, aferama, financijskim teškoćama, nesigurnim političkim okruženjem ..

Drage naše unuke i unuci, pokušavam se ispričati što smo mi kao generacija iz inih okolnosti i razloga propustili ispravno postupiti jer nismo došli do spoznaje tko smo pa smo prihvatili rat u kojem je istina pala kao prva žrtva a u nedostatku bratske ljubavi, dopustili smo krvoproliće i nasilje neviđenih razmjera.  Propali smo u školi ljudskih vrijednosti stvorivši  životno okruženje svojoj djeci izgrađeno na laži, prijevari i euforiji. Dopustite nam ponavljanje razreda ili barem „popravni ispit“ na vama jer smo trajno i bespovratno upropastili vaše mame i tate pa nam više i ne vjeruju. Skroz opravdano! Krivi smo svi zajedno što danas živite okruženi nasiljem kao životnim modelom a sada znam i vjerujem da ne mora biti tako.

Alternativa postoji ali ne možete sami. Dužni smo vam ali prije toga i sami moramo promijeniti kriterije poimanja istinskih vrijednosti i usmjeriti pogled i svu preostalu životnu energiju u vas! Hvala ti što postojiš i sigurna sam da i duše naših predaka podržavaju povratak na vrijednosti o kojima ti govorim.

Sretan ti rođendan princezo naša!

Volim te puno!

„Meditacija nije ništa drugo nego alat pomoću kojeg možeš postati svjestan svojeg pravog Ja – a to nije nešto što ti stvaraš niti moraš tek stvoriti; to je upravo ono što ti već jesi.

Rođen si s time. Ti jesi to! I to je potrebno razotkriti.

To je nešto što nijedno društvo ne dozvoljava da se dogodi jer pravo Jastvo je opasno.

Opasno za crkvu, opasno za državu, opasno za mase, opasno za tradiciju… jer kad čovjek spozna svoje pravo Ja, on postaje individua.

On više ne pripada psihologiji mase, neće biti praznovjeran, ne može ga se iskoristiti, ne može ga se voditi poput stoke, ne može mu se nalagati ili naređivati.

Takav će čovjek živjeti svoje svjetlo, živjet će iz svoje suštine.

Njegov će život imati nevjerojatnu ljepotu, a to je ono čega se društvo boji.“

Osho

 

.

14 comments

Skip to comment form

  1. Dirljivo.

  2. Bakica se raspametila.

    “Jedno sigurno znam, znam da nikada neću biti baka kojoj je krunica utisnula rupice u prste.” Jesu li to loše bake? Ili Škornjak želi naglasiti da će unuku drugčije svjetovati?

  3. Dnevnik jedne bakine ljubavi.

  4. Imala je baka stotinu momaka.
    Sad je gleda jedan stari deda…

    Kad bi naše bake opet mlade bile
    ne bi više nikad svoje noge krile!
    Stari deda ni sâm ne zna šta će –
    voleo bi suknjice još kraće!

    Šta je babi milo to joj se i snilo
    Gradom šeta, unučiće vodi,
    oblači se po poslednjoj modi.

    Nisu tako bake uvek naopake
    Kad su mlade ne znaju šta rade,
    sad se stide poljubac kad vide.

    Imala je baka stotinu momaka.
    Sad je gleda jedan stari deda.

    Op-cup na kalup, čet’ri babe jedan zub!

  5. Iako je na trenutke egzaltirano i s dosta pretjerivanja, u cjelini kolumna je nastavak Aninih preokupacija. Snažno žensko pismo o iskrenosti i bezuvjetnoj ljubavi. U nekom smislu autorica idealizira žene među kojima, kao i muškarcima, postoje gadovi koji, upravo suprotno, uništavaju unučad.

  6. Divno!!! Negdje sam pročitala da ne postoje škole za roditelje ali bih voljela da ova baka drži edukacije i ja bih sigurno bila redovita prolaznica! Škola za bake!!! Super ideja! Ovo se zove ljubav, veeelliika ljubav, prevelika i znam da postoji! Mislila sam da samo ja ovako volim kad ono, ima takvih baki još!!! Baš sam sretna što mogu pročitati ovakve tople, ljudske priće u zagađenom medijskom prostoru hrvatskih glasila koja zaboravljaju za potrebe čitatelja kojima se gadi čitati o politici, prirodnim katastrofama i nesrećema. Hvala, hvala, hvala za lijepi početak dana. Ima nade za ovu naciju dok je ovakvih baki i djedova!

    1. A onda se pojavi lovac Luka, vuk (baka s velikim očima). Lijepo je dok baka laprda bajke, a onda dođe doba da baki riječ oduzme nečiji unuk.

  7. “Opasno za crkvu, opasno za državu, opasno za mase, opasno za tradiciju… jer kad čovjek spozna svoje pravo Ja, on postaje individua.

    On više ne pripada psihologiji mase, neće biti praznovjeran, ne može ga se iskoristiti, ne može ga se voditi poput stoke, ne može mu se nalagati ili naređivati.”

    U blago promijenjenom obliku, jako dugo, govorrim ovo isto u svojim komentarima, ali bivam popljuvan, jer individualizam je fašizam, a antifašizam nalaže nekakav kolektivizam.

    Nevjerojatno koliko prevrtljivaca ovdje možeš sresti.

    1. A da objaviš sabrane komentare kao molitvenik dosljednosti?

      1. Mogao bi, već sam dobio takvu ponudu. Budući će velikani garant navesti to remek djelo kao jednu od svojih pet najdražih knjiga. Oš mi bit urednik?

        1. Sori, ipak neću. Kažu da je neki čiča već objavio skoro istu knjigu o super pametnom tipu koji silazi s planine. Navodno se zove “Tako je govorio Zaratustra”. Nakon te knjige, nema smisla više pisati opet takvu istu, odnosno točni9je, nema više nikakvog smisla pisati ikakve knjige. Sve što pametan čovjek treba pročitati piše u toj knjizi, mom molitveniku. Sve su ostale postale suvišne 🙂

          1. jel imaš kipić zaratustre na natkasliću kraj kreveta ? 😀

            1. To je prava knjiga svih knjiga.

              SVe ostalo služi za zabavu i razbibrigu te može biti malo više ili malo niže razine od mikijevog zabavnika. No, ako nisi pročitao ovu knjigu, kao da nisi pročitao ništa.

              Volio sma Dostojevskog, Huxleya i ostale klatimudane, ali blijedi su i nebitni u odnosu na brkino remekdjelo. Ma sva ostala njegova djela su blijeda u odnosu na ovo koncentrirano, prebogato uputstvo za život (vječni) 🙂

              Zašto (ozbiljni) ljudi više ne ggrade piramide nakon egipćana?

              Nema potrebe, egipćani su napravili po svemu savršene piramide i svatko pametan i razuman je shvatio da to više ne treba raditi.

              Rade sad ljudi piramide od šibica (sic), grade velebne nebodere ili obblakodere, ali to više nije to. Egipćani su napravili “stairway to heaven”, a ovo su sve ostalo ego nadrkavanja.

              Toliko o umijeću baratanja s riječima, čitanju i cijelom famom koju dižete oko toga 🙂

  8. Krasne poruke i vrlo angažiran i lijep tekst. Nije lako tako revnoj i brižnoj baki, ali bome ni unuki. Jer djeca poput odraslih imaju pravo na slobodu i slobodan razvoj ličnosti, na osobne greške i iskustva i prodavati unuci svoja iskustva kao instant gotovu i sigurnu i najbolju hranu je pogrešno, jer nikada neće sama naučiti kuhati, iskušati se i pomučiti na vrućem štednjaku, u kuhinji života. Pa što ako želi Gucci? Djevojčice prate modu, trendove, slušaju svoju glazbu, razvijaju vlastiti stil oblačenja, žele biti moderne i drukčije, to je isto izraz kreativnosti i osobnosti, razviti osobni stil odijevanja, šminkanja, fruzure, izbor glazbe, knjige, predmeta kojo joj se sviđaju. Možda bude modna kreatorica. Uništavamo posebnosti i kreativnost naše djece a da toga nismo ni svjesni. Zato se i kaže da je put do pakla popločen dobrim namjerama. Jedno je željeti marku Gucci, a sasvim je drugo mučiti mačku. Samo ovo drugo je opasno.

Odgovori