Ana Škornjač: Malo je koristi što nas štiti jedan Ustav kada nas „napada“ više ustanova! Pomažu nam jedino vrijedni i susretljivi službenici i službenice koje sustav još nije samljeo

JA … Žena, majka, kćerka, sestra, supruga, radnica, baka, svekrva, punica, prijateljica, feministica,  susjeda, kuma, nudistica, radna kolegica, ljubavnica,  volonterka,  junakinja,  vrtlarica,  planinarka, vozačica,  klizačica, dadilja, slikarica, hraniteljica, rekreativka, sakupljačica, pacijentica,  blagajnica, spremačica, restauratorica, službenica, savjetnica, slastičarka, kolekcionarka, krojačica, optimistica ..

Prošli tjedan sam vidjela poziv na Natječaj za naj radnicu i bez razmišljanja pronašla link s detaljima natječaja, pročitala uvjete i popunila tražene podatke, pa sam u nekoliko rečenica napisala radi čega baš moja imenjakinja, (ima tek 35 godina), vrlo mlada žena, treba ponijeti tu laskavu titulu i postati primjer svima – mladima i starima. Kroz natječaj decidirana su pravila i naputci koje radne i ljudske osobine trebaju krasiti radnicu kako bi među svim ostalim vrijednim prijedlozima bila ocijenjena, izabrana i proglašena naj, naj, naj radnicom u 2018-oj godini. Autori poziva na Natječaj su natuknuli, između ostalog, da treba opisati kako se predložena osoba ponaša prema poslu, prema radnom okruženju, rukovodiocu … Budući da je uz titulu predviđena i novčana nagrada, a znam da ima bezbroj dobrih i odličnih radnica, sigurna sam da će članovi i članice komisije koji budu čitali i ocjenjivali pristigle elaurate imati pre, pre, pretežak posao.

Moram priznati da mi nikada neće biti jasno kako se mogu usporediti i vrednovati poslovi medicinske sestre na Hitnom prijemu ili rađaoni s poslovima šalterske službenice i vozačice autobusa, ili radnice za strojem i trgovkinje u supermarketu, kuharice u ustanovi za djecu s poteškoćama u razvoju i osobne bankarice, carinice i blagajnice na gradskoj blagajni i da ne nabrajam bezbrojna radna mjesta za koja je dovoljna SSS.

Kaže moja simpatija Đ. Balašević u jednoj svojoj pjesmi „ Ne volem …i košpicu u štrudli od višanja ne volem ..“. Tako smo i mi skloni pričati o negativnostima, o neljubaznim službenicama/cima koji nas šalju „od vrata do vrata“ u potrazi za rješenjem neke administrativne zavrzlame, na bolničkom šalteru kada nam gurnu hrpu papira sa kojima se teško snalazimo i mi s dovoljno škole, a kamoli starije osobe koje slabije čuju i vide, neki referenti ne znaju ili nisu zainteresirani objašnjavati nam i pomoći da shvatimo .. i ne želim više nabrajati, jer mi je jedna prijateljica rekla da joj se ne da čitati kada nabrajam.

Suprotnost svemu što sam do sada opisala je ljubazna službenica koja vas ponudi da sjednete, objasni vam sve što vam nije jasno, pomogne riješiti problem i gdje je greška, ako je do nje došlo (tko radi, taj i griješi) pa vas uputi kamo dalje s tim papirima, ili vam bolnička službenica – ako je potrebno i ustane sa svoje stolice i papir po papir ljubazno objasni kamo i kuda dalje, referent/ca  vam se posveti i razgovara sa vama kao sa ljudskim bićem sebi ravnim, što i jesmo ali nismo informirani o njezinom/om dijelu posla – zašto bi smo mi građani i trebali znati tumačenje Članka tog i tog, Zakona tog i tog, pa radi toga smo i došli u tu ustanovu!? Veliki je problem što većina službenika i administratora misli kako smo mi tamo radi njih umjesto obrnuto. Mi njih plaćamo i oni su tu radi nas- građana! Suosjećam sa njima, ali nije moj problem što im je dijete bolesno, nemaju uredan seksualni život, boli ih glava ili su gladni i nervozni ..

Eto, sam završila sa uvodom pa mogu napokon reći zašto sam bez razmišljanja svoju radnu kolegicu sa kojom dijelim kancelariju posljednje tri godine predložila za naj radnicu! Kada je na godišnjem odmoru, zavlada nekakva „službena“ tišina i profesionalna ljubaznost. Naravno da su svi inženjeri i kolegice sa srednjom stručnom spremom vrijedni, kulturni i ljubazni, ALI, ona ima nevjerojatnu energiju koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Sve te titule se nekako „istope“ radi njezine neposrednosti, stručnost i  odanosti poslu. Najviše me oduševljava način na koji suradnicima i suradnicama ukazuje na eventualnu grešku koja se potkrade naročito kada se mijenjaju programi unutar kojih radimo. Naravno da nitko u svom poslu ne griješi namjerno ali način na koji reagiramo kada grešku uočimo više govori o nama, kakvi smo mi ljudi i stručnjaci, nego o veličini pogreške koja se naravno može ispraviti. Svaki dan imam sreću boraviti u njezinoj blizini gledajući s kolikim žarom drži svoju veliku mušku obitelj (tri sina i bolesni muž) organiziranom i uspješnom. Ona čak i za svoju svekrvu kaže da je najbolja! Budući sam sklona vjerovati da se ništa ne događa slučajno tj, da se sve događa s nekim razlogom, nekom „čarolijom“ baš ona podigne slušalicu i primi poziv nekoga tko mjesecima pa i godinama bezuspješno traga za odgovorom na svoj upit ili rješenje nekog problem. Znate i sami koliko je velika mreža administracije i lako se dogodi „da se neki papiri jednostavno zagube“, a službenici nemaju vremena, često niti dobre volje pomoći. Dakle, ne mogu vam opisati s koliko strasti i volje moja radna kolegica uz svoj posao istražuje i moli ljude sa čijeg područja je problematični-neriješen predmet, da ga pronađu i očituju se. Ako ste ikada bili u sličnim situacijama, možete pretpostaviti kolika je radost osobe (koju niti ne poznajete) kada ju/ga nazove i kaže kamo trebaju otići ili da će za nekoliko dana na kućnu adresu doći dugo očekivani odgovor.

Ne znam ocjenjuju li članovi/ce komisije koja će odabrati „Naj radnicu 201-e godine.“ osobine koje krase moju radnu kolegicu, samo znam da meni i svima u zgradi koristi njezina pozitivna energija, prirodnost i neposrednost kojima eliminira stres i paniku – često prisutnu radi količine posla, hitnosti i rokova koji „stišću“.

Ljudi moji, malo je koristi što nas štiti jedan Ustav kada nas „napada“ više ustanova! Pomažu nam jedino vrijedni i susretljivi službenici i službenice koje sustav još nije samljeo i mislim da ih trebamo stimulirati pohvalama sada, dok su mlađi, jer su oni izvor energije na kojoj se svi napajamo.

 

 

 

17 comments

Skip to comment form

  1. Ovo nije “ja radna kolegica”, nego “ona radna kolegica”.

    1. Griješiš, to jeste “Ja radna kolegica” koja je pametna, nesebična, najbolja zapravo, jer zna koja je kolegica za istaknuti. Ja ističem, dakle, ja sam ta…

  2. Tekst je predivna i nesebična pohvala.

  3. ” … bez razmišljanja pronašla link …”

    ” … zašto sam bez razmišljanja svoju radnu kolegicu … ”

    Nije čudo kad su onda ovakve osobe za abortus.

    A da nekada bar malo razmisliš prije ……

    1. Riječ je o frazi koja znači da je o nečemu imala stav unaprijed.

      A ti odmah iskoristiš takvo nešto za svoju propagandu. Abortus dogovaraju ŽENA I LIJEČNIK. Crkva tu nema što tražiti. Mantijaši su protiv abortusa jer tako gube ovce za šišanje.

      1. Ne vidim gdje sam spominjao crkvu?

        Ja ništa ne propagiram, samo konstatiram.

        Našalio sam se s osobom koja očito često postupa “bez razmišljanja” 🙂

        1. Tvrdiš da kolegice i ne trebaju razmišljati kad šef ima neku želju?

  4. Bilo kako bilo, Ana Škornjač čitatelje ne ostvalja ravnodušnima. Ova priča o idealnoj kolegici govori i o usranom društvu u cjelini., a posebno o odvratnom činovništvu.

  5. Eh da mi je…biti s Anom radna kolegica. Iako je tekst napisan za neku drugu ,njenu radnu kolegicu, neku drugu dragu i srdačnu službenicu, mene je oduševila Ana. S koliko ljubavi i topline piše o drugoj osobi, koja joj je možda čak i “konkurencija” na radno mjesto, i koja sigurno isto ima loših dana ali naša Ana vidi samo ono dobro i pozitivno. I to je vrlina dobrog i zdravog radnog okruženja. Imam “sreću” raditi sama u vlastitom uredu ali puno se krećem među ljudima i najčešće su razgovori o radnim kolegama ( i svekrvama) negativni. Zato me ovaj tekst oduševio. I možda je samo do te mlade Anine imenjakinje pa je tako lijepo radno okruženje iako sam sigurna da je i do same Ane koja očito ( a vidi se kroz kolumne) u ljudima traži i izvlači ono najbolje i najpozitivnije.
    Divno je zato biti Anina kolegica, prijateljica…zamišljam bogatstvo razgovora na kavici uz tako svestranu i toplu osobu.
    Puno sreće za naj radnicu…a ti nam Ana ostani tako “bez razmišljanja…”

  6. Sviđa mi se ta praksa kada pohvalimo one postupke koji vrijede a kritiziramo one druge-negativne pojave i postupke. U stvari, ljudi rade za svoju plaću i svi bi morali raditi sretni što imaju posao. Trebalo bi kazniti neljubazne i bezobrazne službenike smanjivanjem plaće ali tko će ih kazniti i kome da mi prijavimo takve kada ih moramo moljakati da rade onaj posao za kojega primaju plaću?! Svaka čast ovoj mladoj službenici – baš bih voljela da dobije nagradu.

  7. Tema radne atmosfere, odnosa prema radu i radnim kolegama, odnosa nadređeni-podređeni i obrnuto se jako slabo i rijetko eksploatira u nas te zaslužuje puno više pažnje.

    Rijetkost su naše firme za koje sam čuo da privlače ljude svojom ugodnom atmosferom i korektnim međuljudskim odnosima. Većinom je upravo suprotno, što pripisujem našoj neotesanoj marvi. Tu nikakva politika ni reforme ne pomažu, samo kućni odgoj i u jako maloj mjeri obrazovanje.

    Moja poznanica je prešla sa relativno loše plaćenog posla na još slabije plaćeni zbog toga što su međuljudski odnosi na prvom poslu bili katastrofalni. Kolegice su joj spočitavale što se partnerima i kucima obraća nasmijana, uslužna i vedra. Pitali su ju je li maloumna i nalagali joj kako treba zauzeti mrk i odbojan stav, kako se stoka od kupaca ne bi “osokolila”.

    Promijenila je firmu, ali su joj radne kolege i dalje ostala naša marva. Promjena gotovo nikakava, osim manje plaće 🙁

    Kod nas je privilegiran onaj tko kolega nema ili ne mora s njima previše divaniti.

    1. Ajde da se složim napokon s tobom. Ljudi, a u koje spadaju i prijatelji i radne kolege, neotesana su marva. Onaj tko na kraju života može konstatirati da ima jednog prijatelja, taj je rijetkost. Radni kolege su vukovi, a jedne na druge napucikava ih gazda.

      Kod nas na balkanu sve je trulo i degenerativno. Da nije muzike, filmova i knjiga- u ovoj depresiji moglo bi se samom sebi sprašiti metak u čelo.

  8. U tako toksičnoj atmosferi trača, podmetanja, ogovaranja, laktanja, izmotavanja, neodgovornosti, samovolje …. nema i ne može biti napretka.

    Nekima je ostalo, a nekoma valjda prirođeno “samoupravljanje” gdje misle da su oni centar svijeta i da svi: od kolega pa do šefa ili gazde trebaju nešto pitati njih.

    Uzrok svega lošeg je narod, iz naroda sve kreće i sve proizlazi. Nisu kod nas neki strani namjesnici dovedeni tko zna odakle. Iz naroda su oni svi 🙁

    1. Pa zar od samoupravljanja baš ništa ne valja? Zar je samo nabijanje profitno-kapitalističkog jarma rješenje za glib u kojem je ova država?

      1. Samoupravljanje je kod mene u navodnicma jer je ta riječ u to vrijeme značila sve, samo ne to da doista radnici upravljaju. Samo neki su radnici upravljali manjim dijelom odluka.

        Samoupravljanje u modernom i iskrenom smislu je u stvari timski rad. No, u poslu, kao i u gradnji kuće ne može biti “demokracije”.

        Komunisti su napravili da krovopokrivač odlučuje o gradnji temelja, a moler o uvođenju električnih instalacija, jer svi su oni bili dio kolektiva za “gradnju kuće”. Pri tome su samo neki moleri i neki krovopokrivači imali pravo govoriti: naravno podobni s knjižicom.

        Dakle, poanta mojeg komentara je bila da si potpuno nekompetentni ljudi daju pravo utjecati na ono što ne razumiju.

  9. Ono što nas također koči kao narod (mnoga su istraživanja to pokazala) je nesposobnost rada u timu. Timski rad je kod nas užasno teška disciplina. Pojedinac može jako malo, a timove ne podnosimo pa onda nam i je tako kako nam je. Često u tvrtkama ne postoje najosnovniji vidvi suradnje među zaposlenima.

    Kolektivi i firme koje uspiju ova goveda upregnuti da rade zajedno, bez obzira na uvjete, politiku, mafiju, lopove i ostalo, postižu odlične rezultate pa i kod nas mogu ugodno i uspješno živjeti i raditi.

  10. Kad je glasanje? Hoćemo li saznati je li Škornjačeva uspjela sa svojom agitacijom?

Odgovori