«

»

ruj. 13 2018

Ana Škornjač: Majka je majka i ne može biti otac svojoj djeci ma koliko se trudila! Otac je otac i ne može biti majka svojoj djeci ma koliko se trudio.

JA … žena, majka, kćerka, sestra, supruga, samohrana majka, baka, svekrva, punica, prijateljica,  feministica,  susjeda, kuma, nudistica, radna kolegica, ljubavnica,  volonterka,

junakinja,  vrtlarica,  planinarka, vozačica,  klizačica,  kuharica, dadilja,  slikarica, hraniteljica, rekreativka,  sakupljačica,  pacijentica,  blagajnica,  spremačica,  restauratorica,  službenica,  savjetnica,  slastičarka,  kolekcionarka,  krojačica, optimistica ..

Živimo na prostru gdje je uobičajen i poželjan životni model biti udana i roditi djecu u sretnom braku. Događalo se i prije (do duše puno rjeđe nego danas) da se dijete rodi bez oca pa tada u kućici predviđenoj za „ime oca“ pišu majčino ime i prezime. To su samohrane majke koje će svakim budućim danom svoga roditeljstva spoznavati 25 sati na dan sve nijanse teške, odgovorne, i veličanstvene te odabrane ili nametnute životne uloge.

Kada sam prvi puta postala majka, napravila sam “dil sa Bogom” radi straha od budućeg života same sa sobom, u slučaju da se mome djetetu nešto dogodi. Osjećaj ljubav prema tom savršenom malom čovjeku, bespomoćnom biću koje je došlo u naš život da mene nauči lekciju o bezuvjetnoj ljubavi. Ljubav majke prema djetetu nije niti slična ljubavi koju osjećamo prema svojoj majci, ocu, braći, sestrama, bakama, djedovima ili suprugu. Radi se o ljubavi od koje boli utroba i sve ispod pluća. Moraš se jako suzdržavati jer poželiš ugristi ili stisnuti tu svoju mirišljavu bebu i kao preslikač  je utisnuti u svoju kožu.

Nema škole za roditelje i sva pretjerana briga i strah mladih majki i očeva najčešće ne popuštaju do rođenja drugog djeteta ..tek tada valjda počnemo uživati u roditeljstvu bez napada panike radi povišene temperature, kašlja, proljeva, osipa ili konjuktivitisa.

Budući je život skroz nepredvidiv i često veliki šaljivdžija, osvane jutro po kojemu niti u ludilu ne prepoznaješ da ćeš do kraja dana zaigrati u novoj ulozi na životnoj pozornici. U ulozi za koju se nisi pripremala niti ju priželjkivala (osim ako jesi), idući dan si udovice ili bivša supruga, tj samohrana majka. Neke žene bezbroj dana i noći razmišljaju prije konačne odluke o razvodu. Često tu tešku odluku donesu jer, što kaže narodna poslovica „vile dođu do očiju“ i situacija postane opasna po zdravlje pa i po život. Biti hrabra znači bojati se i osjećati strah ali ipak učiniti taj korak i okončati odnos u kojemu dugo ne osjećaš sigurnost, ljubav, poštovanje, podršku i zadovoljstvo. Prestaneš tugovati za iznevjerenim očekivanjima, snovima i planovima. Naučiš donositi odluke bez „traženja drugog mišljenja“ i snosiš posljedice za svaki od tih izbora. Prošlost te ne pušta ali ti nastavljaš dalje.

Znam da su samohrani roditelji najhrabriji ljudi koje poznajem jer vole svoju djecu za dvoje, odgovorni su za njihovo odrastanje, za njihov pogled na život, u kakve će ljude izrasti, hoće li vjerovati u ljubav???  Ipak je svaki pokušaj da zamijenimo roditelja koji nedostaje uzaludan. Majka je majka i ne može biti otac svojoj djeci ma koliko se trudila! Otac je otac i ne može biti majka svojoj djeci ma koliko se trudio. Svatko ima svoju ulugu u životima naših potomaka koja im je potrebna kao i hrana, odjeća i krov nad glavom.

Vrijeme projuri a naša djeca odrastu u vrijedne, kulturne, hrabre i poštene ljude. Na tom putu shvatimo koliko smo se i same promijenile. Suočavanjem sa financijskim problemima, predrasudama osoba iz okoline kojima papir na kojem piše da su u braku amnestira ljudsku suosjećajnost i podršku za naš “život pod lupom“ izgradile smo samopouzdanje i podigle kriterije koje teško može zadovoljiti neki novi partner. Samohrane majke svoje srce ispune ljubavlju, snagom, mirom i povjerenjem u život jer nikada ne odustaju od onoga „dila sa Tvorcem“ u kojem one za svoju djecu čine sve što je u njihovoj moći a od Njega mole i očekuju zaštitu i svu sreću ovog svijeta za svoje kćerke i sinove –  jer to u konačnici zaslužujemo!

Sinoć smo u našem gradu svjedočili promociji autobiografskog dokumentarnog filma naslova „Smije li ratnik plakati“ našeg Brođana  Krešimira Šimića  koji opisuje nadnaravne napore ultra maratonaca koji su istrčali 350 km od Zagreba do Ovčare u blizini Vukovara. Koliko tek njegovu majku bole rane prve etape utrke posvećene njenom odricanju samohranog roditeljstva?! Svaka jedno roditeljske obitelji svoj životni ultra maraton na putu “Duhovnih ratnika” trči, hoda i puže etapu po etapu puta na kojem je dopušteno plakati ali ne i odustati.

Ne plačemo samo kada smo tužne, izdane ili umorne nego nas ganu emocija gledajući ponosno koliko divne, vrijedne, kulturne i poštene sinove i kćeri smo rodile pa im dale smjernice kako bi ih uz pomoć prijatelja i sporta odgojile ulice našega grada.

Hoće li naša kćerke vjerovati u ljubav ili će nečiji nevini sin platiti ceh?

Hoće li naši sinovi nositi krivnju „grijeha otaca“ ?

Na ta pitanja će oni sami morati pronaći odgovore vodeći svoje bitke u kojima su suze naravno dopuštene!

Moja je istina da smo podjednako odgovorni ako iza vrata na kojima piše zajedničko prezime, dopustimo smrt naše velike ljubavi. Krivi smo jer smo ubili ljubav koja je jedina mogla osigurati našim potomcima radosno djetinjstvo i odrastanje u sretne ljude koji će „svoja gnijezda“ saviti po uzoru na ona iz kakvih su izašli. Zato dugujemo ispriku svojoj djeci a pogotovo očevi koji su nezamjenjivi i čiji je izostanak u životima naših kćeri i sinova  ostavio duboku ranu za koju nema melema. Patnja od koje se svi teško oporavljamo  (neki i cijeli život), mogla se izbjeći da je bilo ljubavi i suosjećanja koliko je bilo ega,  nerazumijevanja izgovora, površnosti i bahatosti.

 

 

 

31 comments

Skip to comment form

  1. ford

    Patnja od koje se svi teško oporavljamo (neki i cijeli život), mogla se izbjeći da je bilo ljubavi i suosjećanja koliko je bilo ega, nerazumijevanja izgovora, površnosti i bahatosti.

    Eh, kad bi ljubav išla po narudžbi, na silu. Suosjećanje bez ljubavi prelazi u sažaljenje. Nije ni to onda nikakav život. Iskrenije je biti sam.

    1. Lara

      Ne postaje se samohrana majka samo zbog razvoda? Ponekad žene ni ne obavijeste oca da je otac. Poneka postane udovica. Ponekad se radi o umjetnoj oplodnji odnosno svjesnom samohranom životu.

      1. ford

        A ponekad TATA odluči da više neće biti tata nego se sad osjeća kao TETA 🙂

        To će pomoći djeci, zasigurno.

  2. Bivsa

    ponekad sam znala reći svojim roditeljima da su meni i braći “otežali” traženje bračnog druga jer su visoko podigli ljestvicu pa se mi ne možemo niti hoćemo zadovoljiti nečim manjim u životu. Divno je odrastati uz oba roditelja jer kako kaže Ana svaki ima svoju ulogu u našim životima. Ipak mislim da je ogromna razlika preuzeti ulogu drugog roditelja kada se brak raspadne(nebitno čijom krivicom) ili ako jedan od roditelja umre. Nažalost, društvo se ne ponaša jednako prema samohranom roditelju iz prve ili druge situacije. A i djeca ne dobiju jednaku pomoć i/ili suosjećanje društva ovisno o nastaloj situaciji.
    U svakom slučaju Ana je ovom kolumnom otvorila opet jedno zanimljivo pitanje i lijepo je imati ovakvu vrstu “okruglog stola”…možda u komentarima i raspravama na ovaj članak pomognemo nekome tko se upravo nalazi pred velikom odlukom.
    bravo Ana

    1. ford

      Divno je odrastati uz oba roditelja – misliš roditelja 1 i roditelja 2?

      Ultraliberali napadom na obitelj kao jezgru društva žele razoriti društvo i čovjeka. Drugi pak prelaze u fanatične čuvare braka.

      Životnih soituacija je bezbroj i teško je davati nekom recepte. Od onoga što meni paše drugi se groze.

  3. Vanja Krnić

    Kao rastavljeni otac dvije kćeri. Mama je mama i svako dijete pati za tim da bude s oba roditelja.
    “Majka je majka i ne može biti otac svojoj djeci ma koliko se trudila! Otac je otac i ne može biti majka svojoj djeci ma koliko se trudio. Svatko ima svoju ulugu u životima naših potomaka koja im je potrebna kao…!
    Sažem se s svime i opet odlična kolumna. Nažalost ima svakakvih mama, kao i svakakvih tata. Srećom postoje i kompromisi…

  4. Vanja Krnić

    !Samohrane majke svoje srce ispune ljubavlju, snagom, mirom i povjerenjem u život jer nikada ne odustaju od onoga „dila sa Tvorcem“ u kojem one za svoju djecu čine sve što je u njihovoj moći a od Njega mole i očekuju zaštitu i svu sreću ovog svijeta za svoje kćerke i sinove – jer to u konačnici zaslužujemo”
    ….
    zašto to ne napisati i za tate?

    1. ford

      Jebote, sad svi nešto “dilaju s Tvorcem”, a ja mislio ovo ateistički portal. Gđe se ja i Daky umuvašmo među tolike vjernike 🙂

      1. Mrsunja

        Još jedna predrasuda koja rezultira podsmijehom i krivim tumačenjem. Atestički portal? Možda antiklerikalni?

        1. Tunja

          Upatiko si nešto u glavu, pa mu to ni čvoge ne mogu istjerati.

          1. ford

            Sori, odsad ću upise morati započinjati s “Hvaljen Isus i Marija!”

            Oprostite, ja se zbunio, opustio. Pogriješio sam, a kako ste svi kršćani, oprostit ćete mi 🙂

            1. Detroit

              Nisi pojasnio svoju tvrdnju da je sbperiskop ateistički portal? Ti boga, osim žandara uredništvu će na vrata zakucati i moralna policija.

              1. ford

                “Hvaljen Isus i Marija!”

  5. Nana

    Da, da, opet ova žena ima pravo – teška je ovo tema i nitko se “službeno” ne bavi analizom niti statistikama jer sve to košta a samohrane majke i očevi nisu ciljana skupina društvu niti crkve. Povremeno se neki novinar ili novinarka usude istraživati pa javnost čuje da ima 20% samihranih očeva, jednom sam pročitala da je svako peto dijete koje susretnemo na ulici iz jednoroditeljske obitelji… NIGDJE nema analiza koliko je samohranih majki i očeva na socijali, koliko je samohranih roditelja djece sa invaliditetom, ima li “pozitivne diskriminacije” kod zapošljavanja, mogu li se djeca iz takvih obitelji baviti sportom, ljetovati, zimovati, studirati??? Očito da svoje bitke moraju voditi same!!! Hvala autorici što nas je podsjetila i na ovu marginaliziranu skupinu naših sugrađana koja nije mala.

  6. sjajutami

    Bivša: Mislim da je bitno čijom se krivicom brak raspadne. Djeca nakon rastave roditelja u ogromnom broju slučajeva pripadaju majci bez obzira bila ona kriva ili ne. Moje gledanje na takvu situaciju je da kada sud odluči tko je uistinu kriv za rastavu braka djete pripada onom drugom. Mišljenja sam kad već dođe do te situacije da je djetetu ili djeci jednako dobro i kod majke i kod oca. Mislim da su u rastavama braka majke u povlaštenijem položaju od očeva. Nisu samo majke Bogom dane mislim da su i očevi kraljevi na svoj način.

    1. ford

      U onoj državi rođaka skoro odraste, a da nikada nije dobila ni dinara od oca koji ju je napustio iako je imala valjano sudsko rješenje. Srećom, dolaskom lijepe naše morao je početi plaćati pa je jadan otišao u ovrhu. Sad ga spašavaju iz ŽZ, jer nije čovjek kriv što ne želi plaćati za svoje dijete.

    2. ford

      Ma mafija ti je to. Samo nevine ljude tjeraju u ovrhu.

  7. Pribudovac

    Sin oca udovca potpisujem sve napisano….. Svevišnji je sve lipo predvidio ma što ovi današnji klatimudani o tome mislili….

  8. Generalno dobar tekst, no jedno je u najmanju ruku upitno, zapravo kontoverzno: činjenica da je tekst o “dilu s Tvorcem“ u vezi samohranog majčinstva pisala ista osoba koja je autorica teksta o “ratu sTvorcem“ u vezi prava na pobačaj začetog djeteta koje nije imalo priliku postati dijete samohranog roditelja. Contradictio in adjecto.

    I nije istina da dijete bez jednog od roditelja ne može izrasti u zdravu i emocionalno stabilnu osobu. Znam ljude koje su odgojili djed i baka (roditelji poginuli) u normalne i uspješne obiteljske ljude, a prečesto kronično loš brak (pogotovo zlostavljača) više šteti nego koristi odgoju i sazrijevanju djece. Usput, nije li roditelj osoba koja je rodila? Dakle, samo majka. Majka itekao može, kao žena s “mudima“, zamijeniti ulogu oca, ali otac nikada neće postati roditelj koji rađa život, iako je njegov sukreator.

    Na kraju krajeva, Bogočovjek (Bog i Čovjek) pita: “Tko je majka moja, tko li braća moja?… Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.“ (Mt 12,48.50) Oca ne spominje, jer: “Ja i Otac jedno smo.“ (Iv 10,30)

  9. blagajenoć

    Lijep tekst, pacifistički. Odgojiti plemenitog čovjeka je ogroman doprinos zajednici svakog roditelja i odgojitelja, čovjeka koji nije zao i kvaran. Ali nasilnici i predatori ga unište, u ratu ili miru, u društvima u kojima vladaju nasilnici, kriminalci, falsifikatori, predatori, paraziti, ništkoristi, manipulatori.

  10. klopec

    “Majka je majka i ne može biti otac svojoj djeci ma koliko se trudila! Otac je otac i ne može biti majka svojoj djeci ma koliko se trudio.”

    Ne razumijem. Misli li autorica na spolne značajke? Po svemu ostalm, osim po penisu i vagini, i muškarci i žene mogu biti podjednako dobri roditelji, majke i očevi, ima očeva koji su bolje majke svojoj djeci od majki.

    1. ford

      To rođo!

      1. Bruno

        Jel to povezano s onom psovkom oca ti jebem!

        1. ford

          “Hvaljen Isus i Marija!”

  11. Slabo žene Brođanke, mnogo ste podbacile, nema vas za čuti…“profulale vasceli fudbal“?

  12. brođanka

    Autorica apelira na zaljubljive muškarce i žene da ne ostavljaju svoje bračne partnere i djecu zbog “leptirića u želucu.” Znam puno slučajeva razvoda zbog kemijske reakcije s trećom osobom. Također brak u kojem nasilnik tuče i maltretira svog partnera svakako treba što prije raskinuti, nema strašnije traume za dijete od gledati kako mu psihopat vrijeđa, ponižava i tuče majku, četiri zida znaju kriti strahote i dugogodišnje patnje djece s doživotnim traumama i preuzimanjem modela agresije prema budućem partneru. To su privatni paklovi, u kojima nasilnik dominira i maltretira obitelj, financijski ih ucjenjujući, jer u ovoj sirotinjskoj državi ljudi i žene i djeca bez novaca su manje zbrinuti od stoke. Dobiju max 800 kuna socijalne pomoći, sramotni iznos, pa sijeno za mjesec dana za kravu je skuplje. Ogromni, ogromni socijalni problemi koje mafija povećava povećavajući sebi privilegije reketom i haračem i osiromašivanjem stanovništva.
    Spominju se i muške suze. Dapače. Treba plakati. Iako, čovjeku od strahota koje radi mafija ljudima suze presuše, mafija nas je naviknula na najveća zla i nepravde kao na normalu, a nije normalno, da su djeca gladna, da žive u siromaštvu, da ih ganjaju popovi, da očevi tuku majke, da majke napuštaju obitelj zbog fejsbukova, da pošteni ljudi šutke nestaju i odlaze, a krimosi i parazitosi se akumuliraju.

    1. ford

      Govoriti o visini iznosa socijalne pomoći u zemlji u kojoj je kronična nestašica radne snage???

      Moja pothranjena susjeda sa 4 završena razreda osnovne škole s preko 50 godina otišla je dolje na more (baš iz jednog pakla o kakvom pišeš) i započela nov, uspješan život. Ako je ona mogla, onda se većina tih koji uzimaju tu socijalnu trebaju sramiti.

      1. Jagma

        Pričaš priče koje se pričaju oko vatre. Ja imam susjedu od 35, ali imala tešku operaciju. Bez socijalne pomoći i povremenog čišćena tuđih kuća, umrla bi od gladi. Sklon si generalizirati sve živo na temelju jednog iskustva. Ti bi preispitivao socijalne pomoći, a Merćep te ne izaziva da se zapitaššš…. joj i ja gubim vrijeme.

      2. brođanka

        Naravno da treba raditi, što više radiš, manja plaća i penzija. Pa pogledaj koje mi imamo uzore, tko jedini dobro živi u ovoj državi, uhljebnička birokracija i paraziti koji ništ ne rade. Mafijin poučak – “Hrvatska plaća i penzija su obrnuto proporcionalne s korisnim radom.”

        Mafija je uništila penzionere sa radnim stažem, i ljudi rade za simulante bez staža. Što je rekao onaj cinik koji si je bez dana staža “isposlovao” penziju 6000 kuna poznaniku koji je žurio na posao: “Žuri, žuri, mora mi netko zaraditi penziju.” U biti, svi koji korisno rade rade za bijedne plaće i za ogromne poreze i doprinose za mafiju, pri tome mislim da i od te bijede 3000 – 4000 bijednih kuna moraju mafiji dati samo za pdv 1000 kuna, a gdje su ostali mafijaški nameti i harači u svakodnevnom životu, pa se slobodno može reći da se za mafiju ne isplati raditi. Što god zaradiš, mafija opljačka bez da mrdne prstom, samo sisa proračun i vodi kaznenu evidenciju protiv građana. Najbolje je biti parazit, uhljeb, pop, i mafija. Raditi za njih se ne isplati.

  13. Nana

    Meni je jutros promakla jedna velika istina ovdje izrečena da nam u stvari djecu odgaja ulica uz pomoć sporta i njihovih prijatelja?! TA SPOZNAJA JE NEPRIHVATLJIVA ZA NAŠ EGO! Svi volimo vjerovati kako smo Mi sami odgojili svoju djecu a u stvari je istina da od nas u kući dobiju samo smjernice a na ulici žele biti prihvaćeni od svojih prijatelja pa ih samo bavljenje nekim sportom sačuva od zla koje se krije u ljenosti i površnosti. Priznali to ili ne, zbilja ulica odgaja našu djecu jer tek tamo se suoče sa drugačijima, s nasiljem, uspoređuju garderobu, hobije, zaljubljuju se, razočaraju….

  14. PBasic

    Ne treba niti dramatizirati. U svijetu je odavno trend da se djeca rađaju izvan braka.
    U Čileu, Islandu, Kostarici, Danskoj… oko 70% djece se rodi izvan braka! U Danskoj primjerice, čak 47% sve djece živi u samohranim obiteljima!
    Ne primjećujem da su DAnci nešto zakinuta nacija? Dapače, u odnosu na Hrvatsku…

Odgovori