«

»

tra. 07 2019

Tomislav Tomašević: “Borba je teška i nesrazmjerna, ali mi ćemo je dobiti”

Politička platforma „Možemo!“ osnovala je zajedničku kandidacijsku listu s Orahom i Novom ljevicom za izbore za Europski parlament. No, prije svega, znači li takav iskorak platforme „Možemo!“ i to da se gradska platforma „Zagreb je naš!“, kao njezino ishodište, ipak donekle brojčano povećala na širem, državnom planu? O tome razgovaramo s Tomislavom Tomaševićem, nositeljem kandidacijske liste ove platforme te zastupnikom u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.

Danas ste Državnom izbornom povjerenstvu predali svoju listu za europske izbore. Znači li ovaj iskorak platforme „Možemo!“ da se i „Zagreb je naš!“ sada proširio na cijelu državu. Imate li, dakle, osjetno više članova i podržavatelja koji su aktivni na terenu, volontera i drugih? 

– Platforme “Zagreb je NAŠ!” i “Možemo!” su povezane, što se vidi i kroz određeno preklapanje u članstvu i vodstvu, no odvojeni su entiteti. Politička platforma „Možemo!“ od početka okuplja ljude koje zanima politički angažman na nacionalnoj razini, a koji dolaze i iz Zagreba i iz drugih krajeva Hrvatske. S druge strane, dio ljudi koji su u „Zagreb je NAŠ!“ nije se aktivirao u „Možemo!“ jer ih zanima isključivo politički angažman na lokalnoj razini. Slična situacija je i u Dubrovniku, gdje postoji lokalna politička lista “Srđ je Grad”, a neki od njenih članova su aktivni i u platformi „Možemo!“. Otkad je „Možemo!“ krenuo, početkom veljače, uključio se veći broj pojedinaca iz sličnih lokalnih inicijativa iz cijele Hrvatske, ali i neorganiziranih pojedinaca koji se prvi put uključuju u neku političku organizaciju. Sljedeća je faza osnivanje lokalnih grupa platforme „Možemo!“ koje služe kao točke okupljanja za mobilizaciju, deliberaciju i sudjelovanje u donošenju odluka na razini cijele platforme.

Ako se ravnamo po ranije predstavljenom predizbornom programu vaše matične grupacije u ovoj koaliciji, najveći udio platforme „Možemo!“ u zajedničkom programu tiče se ekonomske i socijalne problematike. Dojam je da su ostale dvije sastavnice više pridonijele u temama, na primjer, ljudskih prava i ekologije. Ali slažete se međusobno oko svih aspekata koalicijskog programa? 

– Zajednički programski okvir koalicije zelene ljevice je nastao preklapanjem programa i vrijednosti „Možemo!“, Nove ljevice i ORaH-a. Stoga je lako bilo konsenzusom doći do zajedničkog programa iza kojeg sve tri stranke stoje. Predstoji nam predstavljanje konkretnih mjera koje će naši kandidati i kandidatkinje isticati u prvi plan kampanje za europske izbore, kao što je primjerice odgađanje ulaska Hrvatske u Eurozonu, borba protiv liberalizacije i privatizacije javnih usluga, mjere za poticanje lokalne poljoprivrede i slično.

Tomislav Tomašević
“Dosadašnje djelovanje na ljevici nije uspijevalo izaći iz uskih krugova podržavatelja, dijelom i jer se inzistiralo na teorijskoj čistoći” – Tomislav Tomašević (FOTO: HINA/Lana Slivar Dominić)

Vaša koalicija uskakuje u prilično vakumirani opozicijski prostor – ne samo u Hrvatskoj – tj. ondje gdje su valjda socijaldemokrati trebali potresati scenu. Pretpostavljam da će se vaša realna politička vrijednost mjeriti upravo distancom od njihove srednjoputaške prakse posljednjih desetljeća? 

– Urušavanje socijaldemokracije trećeg puta jest zajednički nazivnik djelovanja lijevih opcija diljem Europe danas, pa tako i našeg djelovanja. U Hrvatskoj je situacija još “povoljnija” jer, uz potpuni izostanak političkih ideja i smjera političkog djelovanja, SDP pokazuje sve moguće simptome zarobljenosti organizacije od strane partikularnih interesa i kratkovidnog čuvanja pozicija. Upravo je nevjerojatan broj prebjega iz SDP-a u HDZ-ovu saborsku većinu i klubove poput Bandićevog, što pokazuje da dobar dio istaknutih SDP-ovaca nije imao nikakvu političku ideologiju. Naprotiv, pokazali su da su u politiku ušli zbog svojih partikularnih interesa. Naša je zadaća, stoga, istovremeno razbijati tu ljušturu cinizma među razočaranim biračima ljevice i ukazivati da je za lijevu stranku neprihvatljivo pristati na ekonomski liberalizam kao neupitni imperativ koji određuje domete svih ostalih politika.

Pojedini kandidati na zajedničkoj predizbornoj listi, međutim, izjašnjavali su se o ekonomskoj i socijalnoj politici ponešto drukčije od načelno progresivnih naglasaka s kojima je „Možemo!“ ušlo u ovaj predizborni angažman. Na koji način onda postižete konsenzus oko takvih pitanja, i do koje uopće mjere? 

– Izgradnja političke organizacije je dinamičan proces u kojem se istovremeno bistre političke vrijednosti, poslaguju metode donošenja odluka te taktički određuju ključne poruke. Kao što ste i sami spomenuli, SDP je davno odabrao srednjoputašku politiku, a na hrvatskoj političkoj sceni dugo nismo imali političke aktere ljevije od SDP-a koji su imali neki izborni uspjeh kroz više izbornih ciklusa. Kada smo pokretali platformu „Možemo!“ odlučili smo se da pokrijemo taj lijevi spektar od birača krajnje ljevice preko zelenih birača do socijaldemokratskih birača. Inicijativni odbor od tridesetak ljudi je prije izlaska u javnost nakon nekoliko tjedana političke rasprave konsenzusom usvojio programski okvir koji je predstavljen prilikom prvog izlaska platforme u javnost. Nakon toga je u procesu višekratne rasprave Inicijativni odbor ponovno konsenzusom usvojio programske ciljeve za različite sektore nacionalne politike. Naposljetku je izrađen i programski okvir za europske izbore koji je usvojen pak konsenzusom cijelog članstva na nedavno održanoj Skupštini stranke „Možemo!“. Razlike u političkim stavovima postoje u svakoj političkoj organizaciji, a posebice razlike u taktici oko komunikacije političkih stavova, no vjerujemo u proces demokratske rasprave i usklađivanja stavova jednom kad se zajednički odrede temeljne političke vrijednosti i ciljevi.

Kako ste birali partnere za europarlamentarne izbore, odnosno zašto među njima nema samo jednog ranijeg partnera platforme „Zagreb je naš““? Predsjednička kandidatkinja „Radničke fronte“ Katarina Peović nedavno je u razgovoru za Bilten decidirano izjavila da su se obratili platformi „Možemo!“ za razgovor o eventualnoj suradnji, ali nisu dočekali odgovor. Kako se to dogodilo, i zašto? 

– Objasnio sam već da iako su „Možemo!“ i „Zagreb je NAŠ!“ povezane platforme da ih treba gledati odvojeno prije svega jer imaju odvojene procese donošenja odluka te odvojeno članstvo. Ukoliko pogledamo partnere s kojima „Zagreb je naš“ surađuje na lokalnoj razini nije točno da je Radnička fronta jedina stranka koja nije u ovoj koaliciji, jer se isto može reći i za stranku Za Grad. Ta stranka je unatoč imenu aktivna i na nacionalnoj razini pa je tako primjerice izašla na prošle izbore za Hrvatski sabor u koaliciji s Pametno. „Možemo!“ je s Novom ljevicom i ORaH-om lako našao zajednički jezik za formiranje zeleno-lijeve koalicije za ove europske izbore. Trenutno smo na drugačijem putu u odnosu na Radničku frontu koja je krajem prošle godine Katarinu Peović jednostrano kandidirala za predsjedničke izbore. U komunikaciji s Radničkom frontom, o čemu se govorilo u spomenutom intervjuu na Biltenu, dogodio se previd s naše strane, no i da nije, rezultat bi bio isti. Međutim, to što politička platforma „Možemo!“, Nova ljevica i ORaH idu odvojeno od Radničke fronte i Za Grad na europske izbore, po nama ne bi smjelo utjecati na koaliciju lijevog bloka u Zagrebu, a što će biti za sljedeći ciklus nacionalnih izbora vrijeme će pokazati.

Možemo! Predstavnici platforme “Možemo!” na Markovom trgu (FOTO: Možemo!)

Je li točno, ili koliko jest, a kao što se već moglo čuti u javnom prostoru, da problem između vaših političkih matica nastaje već pri spomenu i tretmanu pojma socijalizma? Samim tim i kapitalizma, naravno. I može li se postići ozbiljan pomak nabolje bez propitivanja osnova vladajućeg društveno-ekonomskog uređenja? Koji su vrijeme i način tog propitivanja? 

– Slažem se da nije moguće postići ozbiljan pomak nabolje bez propitivanja osnova vladajućeg društveno-ekonomskog uređenja. Na tom tragu smo i govorili na predstavljanju našeg koalicijskog programa i liste prošli vikend – o potrebi za transformativnom politikom koja će proširiti horizonte naših očekivanja i staviti nove teme na dnevni red. Naša je zadaća uspješno mobilizirati ljude, okupljati ih i povezivati oko tema koje prepoznaju kao važne za svoj svakodnevni život. U tom smislu odbacujemo prigovore da se kao ljevica odričemo svojih političkih stavova jer strateški i taktički razmišljamo o tome kroz koje teme mobilizirati ljude i privući ih da se politički aktiviraju. Smatramo da je naš zadatak uroniti u common sense društva u kojem djelujemo i iz toga iznjedriti lijeve politike koje imaju mobilizacijski potencijal. Nažalost, dosadašnje djelovanje na ljevici nije uspijevalo izaći iz uskih krugova podržavatelja, dijelom i jer se inzistiralo na teorijskoj čistoći. Ne mislimo da je danas posebno hrabro biti kritičan prema kapitalizmu, nego je problem u tome da to nije niti izbliza dovoljno za političku mobilizaciju – a bez mobilizacije nema ništa od ciljeva do kojih nam je stalo. Mi na razumijevanju te činjenice oblikujemo političku komunikaciju platforme „Možemo!“, jer želimo ojačati ljevicu u Hrvatskoj.

Jasno je da se potreba političke borbe u Europskoj uniji, ali i globaliziranom svijetu općenito, sve više odnosi na međunarodni kontekst. Tako ste i konstatirali u programu uoči europarlamentarnih izbora. No, kako se može povećati značaj te institucije koja je i dalje grubo podređena Europskoj komisiji kojom ravnaju neke druge, posve nedemokratske političke sile? 

– U svom programu spominjemo osnivanje Europske skupštine, što je varijanta Pikettyijevog prijedloga osnaživanja predstavničkog mehanizma na EU razini. U toj bi Europskoj skupštini većina zastupnika bila iz nacionalnih parlamenata, a najvažnije je što bi imala direktne ovlasti oko proračuna za demokratski razvoj. Taj bi se proračun punio kroz četiri vrste poreza – porez na profit, progresivni porez na dohodak, progresivni porez na bogatstvo i porez na emisiju ugljika. Ciljano bi iznosio oko četiri posto BDP-a, što je četiri puta više od postojećeg EU proračuna, a ulagao bi se u transformaciju razvojnog modela Europe ka održivosti, u prihvat i integraciju migranata te u rast zaposlenosti i poboljšavanje uvjeta rada. Ono gdje iz naše pozicije europske periferije Pikettyijev prijedlog ne ide dovoljno daleko jest činjenica da njegov prijedlog ne predviđa značajnu mogućnost redistribucije prihoda tog proračuna između zemalja članica, za što ćemo se mi svakako zalagati.

Prethodno pitanje tiče se ujedno krize parlamentarne te liberalne demokracije generalno. Vi ste osobno stekli određeno iskustvo u parlamentarnoj borbi kao zagrebački gradski vijećnik naspram izuzetno problematične lokalne vlasti. Što vam to iskustvo daje misliti o perspektivi ovakve demokracije? 

– Stvar je u tome da je demokracija igra s univerzalnim, apstraktnim pravilima koja su jednaka za sve, ali često gubimo iz vida da je igraju igrači s vrlo različitim resursima. Bandićeva vladavina u Zagrebu vjerojatno je najplastičniji primjer te simbioze ekonomske i političke moći, pred kojom pravila parlamentarizma doista izgledaju kao igrokaz. Ipak, iako on nama zastupnicima “tepa” da smo „ubod komarca“, upravo je izborni proces ono što se nikad do kraja ne da kontrolirati, čak ni u puno zatvorenijim autokratskim sustavima. Ograničenja predstavničke demokracije treba nadvladati instrumentima direktne demokracije i nije slučajno da u Zagrebu lokalnog referenduma nije bilo tri desetljeća. Prema tome, da, borba je teška, nesrazmjerna, ali mi ćemo je dobiti.

lupiga

Odgovori