Spisateljski tandem Lutz-Sundać za SBPeriskop: Da nema Tesle ne bi bilo ni našeg romana Novi poredak

“0,001:Novi poredak”, Ivan Lutz i Gordan Sundać

Udruga Marsonikon – Biblioteka Alienus

Naklada: 300 primjeraka

Nakladnik: Studio HS internet d.o.o. Osijek

Urednik: Leon Maglić

Lektor: Ina Ćurković

Prijelom i dizajn: Đuro Jelečević

Naslovnica: Andrej Bartulović

*****

Nakon fascinantnog SF romana DRUM o kojem sam napisao prikaz za SBPeriskop), uslijedio je novi zajednički književni projekt spisateljskog tandema Lutz-Sundać: „0,001 Novi poredak“. Pred promociju nedavno izašle knjige, a koja će se održati u brodskoj Gradskoj knjižnici 8. studenog,  postavio sam im nekoliko pitanja koja su ih potaknula na interesantne odgovore o svemu što se odnosi na roman i kaotični svijet u kojem živimo. Stoga vam iz uvjerenja sugeriram da njihove odgovore pažljivo pročitate.

Za one koji nisu upućeni tko su Ivan Lutz i Gordan Sundać, mogu to saznati iz kratkih biografskih podataka.

Gordan Sundać (1979.)

Pisac horora i znanstvene fantastike iz Slavonskog Broda. Objavio je nekoliko kratkih priča u hrvatskim i srpskim zbirkama fantastičnih priča. Napisao je roman Drum, (2014.). Jedan je od osnivača slavonskobrodske konvencije Marsonikon i jedan od pokretača zbirke SF proze „Marsonic“. Trenutno radi na svom prvom samostalnom horor romanu.

Ivan Lutz (1978.)

Pisac iz Slavonskog Broda. Do sada objavio nekoliko desetaka priča u gotovo svim SF zbirkama na području Hrvatske i Srbije. Objavio tri romana: Zovite ju Zemlja (2013.), Drum (2014.), Samo igraj (2017.). Dobitnik je dvije nagrade „Artefakt“ i jedan je od dvojice autora članka (Leon Maglić je drugi) koji je uvrstio Hrvatsku u Svjetsku enciklopediju znanstvene fantastike Johna Clutea.
Jedan je od osnivača slavonskobrodske konvencije Marsonikon i jedan od pokretača zbirke SF proze „Marsonic“.

****

Je li to bio detaljan plan – upustiti se, nakon što prođe neko vrijeme od objavljivanja Druma, u novu, zajedničku avaturu pisanja novog romana, ili je potreba za suradnjom eruptirala spontano, kao neizbježan rezultat povezanosti prijatelja i istomišljenika koji najbolje rade u kolaboraciji?

Ivan: Kao što piše u predgovoru novog romana, Gordan i ja se jako dugo znamo; skoro 35 godina. Sve to vrijeme smo prijatelji, pa nam i zajedničko pisanje dođe kao nešto prirodno. Iako sam uvjerenja da ne radim najbolje kada pišemo zajedno jer moramo paziti i na stil, ideje, neke stvari koje su nam osobno važne sklanjamo i pokušavamo sve ukomponirati u duet; ali, zajedničko pisanje je dobra zabava, puno razgovora, puno smijeha i dobre kapljice :). Tako da s te strane, uživam u stvaralačkom procesu kada pišemo zajedno.

Gordan: U stvari, bilo je upravo suprotno. Roman Novi poredak napisan je godinu dana prije Druma pa se može reći da je naša uspješna suradnja na ovom romanu stvorila preduvjet za pisanje Druma. S obzirom na odmak od sedam godina od završetka pisanja Novog poretka može se reći da smo imali dovoljno vremena riješiti se dječjih bolesti i prepravkama unaprijediti tekst.

Kako bi sadržajno odredili novi svoj roman? U koji SF podžanr ga svrstavate? Ovo pitam zbog čitatelja koji jko drže do takvih klasifikacija budući da su su formirani minulim čitalačkim radom?  

Gordan: Ja bi ga svrstao u klimatsku fikciju odnosno podžanr koji upozorava i skreće pozornost na ekološke probleme s kojima se svijet u kojem živimo susreće. S obzirom na današnji odnos prema okolini u kojoj živimo ako nastavimo ovim smjerom i postupcima bojim se da bi radnja romana Novi poredak mogla postati vrlo stvarna.

Ivan: Pojma nemam. Klasifikacije žanrova nikada mi kao književniku nisu bile jasne. Kao što mi kao fizičaru još nije jasna točna granica između kemije i fizike.

Možete li ukratko prepričati sadržaj romana? Radi li se o prikazu antiutopijskih ili distopijskih iskrivljenja svijeta koji dovode do fatalnih posljedica po budućnost planeta i čovječanstva? 

Gordan: U kratkim crtama, da nikome ne kvarim čitanje, radnja se vrti oko četiri glavna lika čije će se sudbine ispreplesti  s ciljem da nađu rješenja za spas ljudske vrste nakon što planet pohara globalni svjetski rat. Uz to naravno dolazi korupcija, iskvarenost moćnika, korumpiranost političara te želja za zaradom pa sve navedeno čitatelj može pronaći u ovom romanu. Dakle, za svakoga po nešto…

Ivan: Moja početna ideja je bila stvoriti roman bez jasno određenih glavnih likova i napisati roman u romanu, to smo i uspjeli, barem mi mislimo da jesmo. Uz ovo što je Gordan napisao, mislim da smo sve rekli.

Što vas je izravno potaknulo na kritiku postojećih tendencija? Naime, romani o katastrofama nastaju iz zabrinutosti za budućnost koja proizlazi nezadovoljstvom sadašnjošću i mogućnosti da stvari izmaknu kontroli. Što vas najviše brine u svijetu u kojem živimo?

Gordan: Osvrnuo bi se odgovorom na prethodno pitanje pa rekao da me najviše zabrinjava sve ranije navedeno, ali najviše utrka za novcem bez obziranja na to sve što ona povlači sa sobom. S obzirom na to sam se kritički osvrnuo na sve stvari koje me smetaju u stvarnom svijetu u kojem živimo.

Ivan: Pa potaknulo me znanje, rezultati mjerenja zadnjih 20 godina, tumačenje takvih tendencija i globalni rat o „vjerovanju“ u globalno zatopljenje. Stvarno smo puno prije svih ovih danas što iskaču iz pašteta upozoravali na to, ali mi nemamo novca djecu odvesti pred Trumpa pa su naši glasovi utišani standardom male države na jugoistoku Europe. Držao sam više predavanja i radionica u Zatopljenju i klimatskim promjenama , pa je sve došlo spontano. Ljudi izumiru, samo toga nisu svjesni, i zbog toga nema ljepšega nego o tome napisati knjigu.

Tesla i njegov genij su zapanjujući. Koliko je involviran u romanu? U kom smislu?

Gordan: Da nije bilo Tesle ne bi bilo niti Novog poretka. Ivan i ja smo sjedili na kavi i pričali o Tesli te njegovom nikada realiziranom projektu dobivanja energije iz ionosfere te kako bi mogli napisati roman o tome. Tako je i počela naša zajednička suradnja koja traje i danas a kako su dobivanje energije naši likovi zamislili i kako to izgleda može se pročitati u romanu.

Ivan: Ideja za cjelokupnu trilogiju dogodila se još u devedesetim godinama prošlog stoljeća. Zapravo je čudna koincidencija svega i svačega to da je Sundać Teslin pranećak i da je sudjelovao u pisanju romana koja se mahom bavi Teslinim genijalnim idejama. Involviranost Tesle u romanu je na svakom koraku, ali se samo na jednom mjestu i samo se jedanput spominje njegovo ime. Veći fokus sam stavio na ono što osobno razumijem i kako mislim da bismo mogli koristiti Tesline ideje. Teško je matematiku sabiti u književnu empatiju, ali evo, pokušaj broj jedan je objavljen.

Poznato je da je vaša literatura (roman i priče) odjevena bogatstvom jezika i pronicavim intelektom, maštovitošću i talentom. Kako slažete priču? Je li ona u funkciji poruke ili je poruka sastavni dio priče? 

Gordan: Rekao bi da je poruka sastavni dio priče u kojoj se čitatelj može prepoznati. Iskreno, ne bi znao da li u stvarateljskom procesu prvo osmislim poruku ili do nje dođe spontano, ali svakako vjerujem da ju treba sadržavati svako literarno djelo…

Ivan: Hvala na svemu što ste izrekli. Iskreno ne znam, jer svaki roman je i osobna borba sa tisuću demona i stotinu dana. Svakim danom se dogodi nešto novo, pa se tako i tekst razvija. Postoje stvari koje pokušavam reći, a postoje i one koje pokušavam pokazati, no što one zapravo jesu, ostaje na čitatelju. Ako se iz teksta izrodi dva, tri, četiri mišljenja koja su različita, onda smo napravili dobar posao.

Kako udahnjujete životnost likovima? Zola je imao kartoteku kao da je riječ o stvarnim ljudima. U kartoteku upisivao je osobine i navike likova romana. Koji je vaš način karakteriziranja nositelja radnje?

Gordan: Nemam kartoteku i daleko sam od Zole, ali vodim računa o tome da svaki lik ima neku zanimljivu karakteristiku koja zaintrigira čitatelja te se on može onda poistovjetiti s njim. Kako to i inače biva u stvarnom životu nitko nije potpuno crn ili potpuno bijel, pa tako niti moji likovi nisu izraziti pozitivci ili negativci, a svi su napisani sa svrhom da se ispriča priča.

Ivan: Likovi u mojim pričama su uvijek likovi koje poznam. Ne mogu pisati o nekom karakteru ako ga nisam upoznao. Ponekad, uzmem 2-3 crtice nekoga i sastavim ga s crticom drugoga, i stvorim lik kombinirajući ljude iz mog života. I tako redom. Igram se. Uživam.

Što je totalno novo u romanu? Nigdje napisano? U tom smislu upitao bih za uzore. Na koji roman „vuče“ Novi poredak? Na koji film?

Gordan: Izdvojio bi tehnički detalj i skrenuo pozornost na njega budućim čitateljima. Jedno poglavlje je prošireno i nezavisno od ostatka teksta te se može  čitati nevezano za ostatak radnje pa se može govoriti o “romanu unutar romana”. Ima poveznicu s većim brojem filmova a ne bi se mogao odlučiti za određeni, možda “2012”.

Ivan: Pa sve je novo jer smo mi sve stvorili, ali su postavke svijeta već dobro poznate u ovakvoj literaturi. Cilj ovoga romana nije nikada bio zapanjiti literarni svijet i nagristi jezične stereotipe vlastitom genijalnošću stvarajući poriv da se rebalansira jezik i pronikne u dubine tajni postojanja :), već zabava i užitak, opuštanje nakon napornog dana uz čašu vina i Bob Dylana. Neki takav film. Npr. Loganov bijeg.

Što očekujete od promocije? Što za vas znači susret sa znatiželjnicima i poštovateljima?

Ivan: Uvijek sam nervozan pred promociju, pogotovo u vlastitom gradu. Ne znam što bih očekivao. Znam da ima puno ljudi koji podržavaju ovo što radimo. Isto tako, postoje ljudi koji nas ne vole zbog toga što ovo radimo iz nekih svojih razloga. Tako da ne znam… Očekujem najgore, nadam se najboljem 🙂 A sve koji nas podržavaju, pozdravljam naklonom.

Gordan: Očekujem veliki odaziv posjetitelja na promociji u petak jer je do sada bilo tako pa ne sumnjam da će doći veći broj ljudi koji nas podržavaju. Susret znači neobvezno druženje i zabavu jer na našim promocijama nema čitanja dijelova teksta i velikih govora. To ostavljamo čitatelju da sam pronađe u knjizi…

Kakav je odnos lokalne sredine, mislim prvenstveno na kulturnu birokraciju, prema umjetnicima i izdavaštvu? Kolika je njihova pomoć?

Gordan: Imamo podršku čitatelja i to je svakako meni osobno najvažnije. Sve ostalo će doći s vremenom. Prvenstveno govorim o odnosu prema novom izdavaštvu Alienus čiji je roman Novi poredak  prvi projekt, ali sve više o tome bi bilo bolje pitanje za urednika Leona Maglića.

Ivan: Slavonski Brod je grad gdje kultura umire pri samoj pomisli na nju. Baš zbog toga, teško je, ali nužno, baviti se kulturom i umjetnošću ovdje jer samo tako možemo nešto promijeniti. Svi ovi ljudi koji se njome bave ili ju prakticiraju, su neprocjenjivi otoci u moru politike, primitivizma, negativnosti.  Kritiziranje je za tinejdžere, ozbiljni ljudi učine nešto. MI, nadam se, činimo!

17 comments

Skip to comment form

  1. Osjeća se strast u odgovorima. Obojica su uvučena u priču o pričama. Posebni su i rijetki.

  2. Na posljednje pitanje na prvu se vidi diplomatsko izbjegavanje odgovora. Muljaju. Nasreću. dobro je ne imati posla sa službenom kulturom. Obojica su iznad nje.

  3. Jedan od njih je pisanje definirao kao igru. Koliko ima istine u tome.

  4. Cjelokupan razgovor je izuzetno štivo. Dobronamjerno je to sučeljavanje portala koji samo želi pojasniti neke dileme, i dvojice autora koji opisuju i život i snove.

    1. To može priuštiti samo ovaj brodski portal koji je i sam u zoni sf-a samim tim što postoji kao perpetuum mobile, a ne kao informatibna konjina na gradskim jaslama.

      Sretno na promociji.

  5. Zanima me mišljenje njihovih kamarada oko Marsonica i Marsonicona. Najteže je biti objektivan kad si s nekim blizak. A najviše me zanima mišljenje Hrvoja Gaže.

    1. Što poslije promocije? Koji su planovi? Imaju li Lutz i Sundać producente? Brine li se izdavač o sebi? I tko je izdavač?

    2. Stara kuca tko je to mister Gazo?

  6. Ovo definitivno nije nešto što me zanima ali je dobro znati da u našem gradu imamo i takvo štivo i autore koji su dobri u tom.

  7. Mislim da je sve rečeno:

    “Slavonski Brod je grad gdje kultura umire pri samoj pomisli na nju. Baš zbog toga, teško je, ali nužno, baviti se kulturom i umjetnošću ovdje jer samo tako možemo nešto promijeniti. Svi ovi ljudi koji se njome bave ili ju prakticiraju, su neprocjenjivi otoci u moru politike, primitivizma, negativnosti. Kritiziranje je za tinejdžere, ozbiljni ljudi učine nešto. MI, nadam se, činimo!”.

  8. Je li Novi poredak filmican? Prodati ga treba . Trazite nacina decki, ako vjerujete u sebe.

  9. SB je grad gdje se ne financira kultura jer ljudi koji o tome odlučuju nisu kulturni.

    1. Pročitaj komentar greya o gradu i nelagodi njih dvojice da se otvore do kraja i da o tome ispale svoj razorni komentar. No, to je nebito. Najvažnija je knjiga, njeno listanje i uživanje u radnji.

  10. Trebali su se autori izjasniti radi li se o antiutpiji ili distopiji. Nedostajalo je pitanje o izdavacu i novcu za tiskanje knjige. Zbog slicnih njima.

  11. Morali bi biti tandemu prijatelji na Facebooku kako bi saznali što o svemu misle njihovi prijatelji i kolege. Na ovom portalu- niks. Pomalo govnarski.

  12. Sad znam sto cu citati kad dodjem iduci put u Brod .👍

  13. Ispricala je frendica mog buraza da je promocija knjige jucer bio pravi raspasoj bez glave i repa, i da je Martinovic mozda bio naduvan. Kao, bilo je pre preintimno.

Odgovori