«

»

svi. 18 2017

McCormack: Samoupravljanje – stremljenje epohe

Profesor Alister (prof. dr. Alister McCormack) dočekao me na zagrebačkom aerodromu sa suprugom Tricijom, unatoč mom kašnjenju zarad prometnog krkljanca blizu Sesveta. Kad sam mu mobitelom javio da nisam siguran hoću li stići, i predložio da korisnije iskoristi vrijeme no čekajući starog prijatelja s kojim se nije vidio gotovo tri desetljeća, rezolutno je odbio. „Kako se u vas veli“, odvratio je, „bikovi se vežu za rogove, a čovjek za riječ!“. I zaista, nakon skoro jednosatnog kašnjenja, strpljivo me sačekao ispijajući sa suprugom – svojom bivšom studenticom – ona cappuccino, a on stock na kojeg se naučio sudjelujući na znanstvenim skupovima u bivšoj državi. Profesora McCormaka, svjetski poznatog ekonomistu socijalističkog uvjerenja, i jednog od najvećih stranih zagovaratelja samoupravljanja, mediji su krajem osamdesetih prošlog stoljeća svrstavali među deset nabrilijantnijih svjetskih ekonomista. S njim me upoznao B. H. posredstvom Stipice, tada značajnog državnog i republičkog funkcionera, prilikom jednog ekonomskog seminara održanog u kumrovečkoj političkoj školi. Vraćajući se blizu ponoći – nakon večere i prijatnog druženja – prema Zagrebu, otprilike petnaestak kilometar od grada, desio se nemili slučaj zbog kojeg je profesor McCormack (nakon kasnijih anonimnih telefonskih i pisanih prijetnji) nakanio promijeniti ime i prezime. Na praznoj cesti, Stipe se odlučio maknuti u stranu kamionu koji nas je – tako smo bar mislili – nastojao preteći. No, došavši u ravninu s našim kolima, vozač je učinio nagli zakret volanom u desno izbacivši nas sa ceste, a potom odjurio. Ja sam pritom slomio podlakticu, a miliciju koju je Stipe pozvao svojom motorolom, čekali smo dulje od sat vremena. Bila su to vremena kad su se već nazirale nevolje, a zapovjednik policijske stanice objasnio je Stipi ovoliko kašnjenje. Reče, da je nakon dojave republičkom SUP-u o nesreći značajnog političara, dobio savjet koji je zvučao kao izričito naređenje, da ne žuri s izlaskom na teren. Savjetovao nas je da, s obzirom da je sve prošlo samo s mojom „lakšom“ povredom, ne dižemo oko toga buku, što je Stipe odmah prihvatio. U to vrijeme, republički SUP i tajne službe već bijahu premreženi hrvatskim ekstremistima, kojima su vize za ulazak u zemlju domaći nacionalisti davali mimo dozvole državnih organa. Nakon McCormackovog odlaska iz Beograda, gdje je boravio par dana prije povratka u Canberru, počele su mu stizati anonimne poruke da pazi što radi, i da je slučaj s ceste bio samo lagano upozorenje. Kako su se takve stvari sve učestalije ponavljale, odlučio je – prvenstveno supruge i dvoje djece radi – promijeniti ime. Ovaj vitalni 75-godišnjak (s deset godina mlađom suprugom) od tada nije bio na prostoru regije, a sada je došao, kako reče „da potkraj života ipak vidim Dubrovnik, o kojem slušam sve najljepše, no nikad ga nisam stigao posjetiti.“. Očekujući još oko dva sata vezu za nastavak putovanja, nakon izmjena ličnih sjećanja i raspitivanja o obiteljima (veći dio vremena nas je supruga, koju nisam od ranije poznavao, ostavila same, odlučivši prošvrljati po aerodromu imena jednog od rušitelja Jugoslavije) – što je profesor samo kratko komentirao „Zar Tesla i Bošković nisu bili vaši?“ – odlučih mu postaviti par pitanja kojima me u komentarima mojih tekstova zasipaju neidentificirani tipovi (vjerujem da se, u slučaju potrebe, do njih ipak lako može može doći preko IP adrese). Pristao je, znajući da nisam ekonomist po struci, ali uz uvjet kojeg, dakako, poštujem – da ne spominjem njegovo pravo ime. „Znaš, Stari“ – tako me oduvijek nazivao, posebno u mejlovima koje smo zadnjih petnaestak godina povremeno izmjenjivali – „želio bih u miru proživjeti svoje penzionerske dane, a koliko pratim situaciju u regiji – vi bome intenzivno nazadujete na svim područjima“. Razgovor o Agrokoru, s kojim sam želi započeti, odbio je primjedbom da stvar ne poznaje osobito, a nakon što sam mu je ukratko prikazao, odvratio je da to uopće nije ekonomsko već kriminalističko pitanje; ponašanje s kojim je u osnovi protkan cijeli sustav, izbjegavajući zakonima to izričito definirati. Ali s etičke strane sve je savršeno jasno. U dogovoru s urednikom portala, nevezani razgovor (prenešeni dio dopušten mi je snimati mobitelom), predočujem u formi intervjua, u tekstu se sugovorniku obraćajući s doktore ili profesore, mada već dugo komuniciramo na per tu.

Povremeno objavljujem eseje na regionalnim portalima, koje anonimci ideološki slične vrste onom koji nas je „maknuo“ s ceste (širok osmijeh, s intonacijom da bi volio, ali nikako ne može zaboraviti) – posebno kad promoviram samoupravljanje, „stremljenje epohe“ kako smo govorili – napadaju iz „svih oružja“, s konotacijom da je kapitalizam najsavršeniji i vječni sistem. Kakvo je vaše mišljenje povodom toga?

Savjetujem da nikako ne ulaziš u „dijalog“ s takvim likovima, s obzirom da oni prikriveni, iz busije nastoje naturiti svoje političke opcije pritom se lično ne izlažući. Najčešće iz neznanja koje bi ih moglo javno izvrgnuti podsmijehu, ali neki i stoga što sami učestvuju u eksploataciji vlastitih radnika, te bi im bilo mrsko da ih šira javnost prepozna imenom i prezimenom. Siguran sam da ti je poznato kako riječ anonimus – sem uobičajenog značenja – ima i niz drugih: bezveznjak, levak, niko i ništa i slična. Takve, često duboko psihički opterećene persone, nastoje se iz ponora anonimnosti izvući provocirajući dijalog s nekom osobom od imena i prezimena, na koju se najčešće kukavički obrušavaju skriveni štitom nevidljivosti. Ja se takvih osoba duboko gnušam, i nikad ne učestvujem u raspravi s ljudima koji nemaju bar toliko kulture da se predstave. Vidim da se prisjećaš kako nas je jedan takav anonimus skoro ubio onomad kod Zagreba. Dijalog je, uostalom, razgovor između dviju osoba – a anonimac se samo nazivno može smatrati osobom. I biljke imaju svoja (naučna) imena i prezimena, zar ne? Anonimnost sama po sebi ne mora biti grijeh; mnogi su ljudi u komunikaciji s javnošću koristili pseudonime, primjerice Marc Twain ili Maksim Gorki, no javnosti bijaše poznat njihov identite – daklem, to ne bijahu neznanci. No, da se vratim suštini tvog pitanja. Samoupravljanje zaista jeste „stremljenje epohe“ kako smo ga nekad, puni entuzijazma, nazivali. Ima niz ideja u povijesti čovječanstva koje su se javile u trenutku kad vrijeme za njih još nije sazrelo, pa su bivale potisnute, da bi kasnije zasjale još jačom svjetlošću. Stoga, naravno, uopće ne sumnjam u tu ideju, iako je mi nećemo doživjeti ostvarenu u globalnim okvirima. Parcijalno, ona se uspješno ostvaruje u dosta svjetski značajnih kompanija.

Jedan takav „levak“, kako rekoste, ovako rezonira na mnogobrojna predbacivanja Appleu (dakako, ne samo toj kompaniji) da iskorištava vlastite radnike (prevodim mu s mobitela komentar na svoj najnoviji tekst): „Apple se basnoslovno bogati na temelju svojih uređaja – s time da oni imaju ideju i znanje kako ideju provesti u djelo. Za samu proizvodnju (rad) angažiraju firmu Foxconn, i plaćaju je prema dogovoru. Foxconn, kažu, maksimalno izrabljuje radnike. Tko je bezobrazni eksploator, Apple ili Foxconn? I da li treba kriviti Apple koji svoje radnike izdašno plaća, ili Foxconn čiji se vlasnici bogate izrabljivanjem, ali i kinesku vladu koja ne štiti svoje građane?“. Kako biste mu vi, da kojim slučajem sjedi vama sučelice, odgovorili?

To su tipična „dokazivanja“ ljudi koji vlastite interese štite vođeni isključivim aksiomom kapitalizma – ostvarenjem profita po svaku cijenu. Nema tu morala, sućuti, solidarnosti, humanizma i sličnih etičkih normi – osjećaja za prave ljudske vrijednosti. Ovaj komentator ustvari – da to „prevedem“ na razumljivi jezik – radi zapravo ovo: brani naručitelja (Apple) zločina, jer je izvedbu „samo“ prepustio izvršitelju (Foxconn) – pa ima „čiste ruke“ – optužujući k tome oca (Kinu) što nije obranio sina (radnika). Očekuješ li da isti objasne, zašto je američka kompanija naručila zločine nad kineskim, a ne američkim radnicima?! Još razumljivije: ako ja platim tebi da ubiješ njega, a otac mu to mirno promatra – po takvom shvaćanju ja nisam zločinac! Vidi se da mu osim morala, sasvim nedostaje logike. Sem toga, može li se obraniti kapitalizam tako da se uzme parcijalni primjer, pa k tome još pravdajuće rezonira kako ne iskorištava multinaconalka Apple radnike, nego to čini s njom povezana druga multinacionalka – Foxconn? Nije li u krivičnom pravu naručitelj podjednako zločinac kao izvršitelj? Uostalom, je li moralno ako ne iskorištavaš „svoje“ već „tuđe“ radnike? Nije problem u dijelovima, već u cjelini koja funkcionira na sličan način, reagirajući tek kad stvari eskaliraju, a onda štetu naplaćuje od radnika i čitavog društva. Tvom komentatoru očito fali etike, no iz vlastitog iskustva znam da takve ne možeš promijeniti.

Isti tip insinuira propast socijalizma većom efikasnošću kapitalizma. Što kažete na to?

To je čest argument, ne samo laika nego i eksperata kapitalističke ekonomije. On je prilično nategnut, jer ne sagledava stvari u globalu, već isključivo kroz prizmu efikasnosti – točnije, što većeg profita uz što manji trošak, cijenu čega pretežito snose radnici. Uostalom, poznat ti je izraz „fahidiotizam“, zar ne, a on je vrlo često prisutan kod stručnjaka upregnutih u obranu sistema mimo sveukupne povezanosti stvari. Vjerojatno ti je znano da je Jugoslavija u intervalu između pedesetih i ranih šezdesetih godina, po stopi rasta (novinar je naknadno dodao dva linka, radi lakšeg praćenja rečenog) od oko 13% bila po tome prva na svijetu. Sovjetski savez je prednjačio u svemirskoj tehnologiji itd., a sasvim je očito da to nema veze s kapitalizmom. Iz raznoraznh razloga (povijesnih, ekonomskih, znanstveno – tehnoloških,…) se desilo da efikasnost zapadne privrede bude veća no socijalističke, ali to prvenstveno ima veze s razvojem znanosti, tehnike i tehnologije na Zapadu, praćenim istovremenim ostvarivanjem profita na račun rada i, naravno, iskorištavanjem kolonijalnih resursa i tamošnje još jeftinije radne snage. Prva stvar, koja danas ponajviše doprinosi porastu efikasnosti, veze nema sa društveno-ekonomskim sustavom. Robot nije proizvod sustava, već ljudskog znanja i inteligencije. Tek odluka na koji da se način on koristi, i kako podijeliti razultate rada mašine – to je ona druga stvar – leži u rukama ljudi i može biti politički nametnuta. Na Istoku je i prije automatizacije proizvodnje to otišlo u krivom smjeru, samo treba shvatiti zbog čega. Istok je od pobjede revolucije neprestano bio pod ratnom ili mirnodobskom ekonomskom blokadom Zapada.

… Daklem, kao što reče jedan grčki filozof, „Filozofija je vodič, tehnologija je alat“…

Upravo tako, jako dobro rečeno. Samo što ljudi ne shvaćaju, zaluđeni moći novca. Čak i nevjernici se klanjaju „zlatnom teletu“ kojeg samo na raznim stranama drukčije nazivaja – euro, dolar ili jen. Da kapitalistička ekonomija služi čovjeku, a ne vladajućoj vrhuški, ne bi gro svjetskog bogatstva bio u rukama manjine, a razvoj bi bio itekako ravnomjerniji. Pokušat ću ti pojednostavniti osnovni aksiom koji upravlja ovom vrstom ekonomije koja upropaštava svijet, jasno – ne smatra li ekonomska aristokracija da su svijet upravo oni. Sve se mjeri prejednostavnim, kvantitativnim mjerilima. To ti je kao u spolnom odnosu – žena, impreionirana duljinom partnerova spolovila, svašta očekuje od njega, a na koncu ni on ni ona nemaju bitnu stvar – zadovoljstvo. Kao što se pretpostavlja da muškarac i žena ostvaruju interakciju na obostrano zadovoljstvo, tako i interakcija između vlasnika kapitala i radnika mora obostrano biti korisna. Očito tome danas nije tako.

To je još jedna stvar koju ističe anonimni komentator. Kaže, prevodim mu dalje, mada dr. McCormack relativno dobro natuca naš jezik, „kako su ideja i znanje u vlasništvu te osobe, a ne društveno vlasništvo, onda i dobit od tog segmenta procesa treba pripasti njima, zar ne? Ako nema adekvatne nagrade za ideju, neće biti ni ideja – upotrebljivi i realizirani novi izumi iz zemalja realsocijalizma se mogu nabrojati na prste jedne ruke…“.

Ne ljutiš li se, počet ću odostrag. Primjedbe slične vrste obično idu od ljudi kojima ni izumi ni izumitelji nisu važni, koliko iracionalno pravdanje sistema u kojem oni, za razliku od ostalih, plivaju kao ribe u vodi. Izumi, konačno, nisu u korist sistema niti izviru iz njega, već su na korist cijelog čovječanstva, kakva bi i ekonomija trebala biti. Netko će mrvice preostale poslije piknika na travi tumačiti kao veliku korist izleta za mravlju populaciju planete, pa se k tome još proglasiti aktivnim borcem za očuvanjem biosfere, a ustvari samo posredno podržava svoju fascinaciju izletima, a ne mravima. Teško mi se ovako iznebuha sjetiti ruskih izuma, a u svakom slučaju da ih se sjetim deset, tvoj bi komentator rekao da ne mogu jedanaest, da mu nabrojim sto, tvrdio bi da ne mogu stojedan (supruga mu priskače u pomoć, pa se zajednički prisjećaju televizije, fotoćelije, jogurta, helikoptera, transformatora i niz izuma iz sovjetske ere, kao i neizbježnog kalašnjikova!). Tvoj komentator naprosto miješa kruške i jabuke, realnost tzv. „realsocijalizma“ miješajući s pojmom socijalizam, a čini mi se da je to nedostatak njegove naobrazbe i duboke indoktriniranosti sustavom koji je njemu po volji, ali ne i ljudima svijeta. Prvi dio njegovih tvrdnji je apsurdan sam po sebi. Ideja i znanje nisu mjerljivi ekonomski parametri, a postaju to tek kad izađu iz – kako on govori – „čovjekove glave“, realizirajući se u praksi. Ukoliko ima patentna prava, može zaštiti eksploataciju ideje, na oko dvadeset godina, poslije čega postaje otvorena za slobodno korištenje cijelom društvu, a može i beskorisno zauvijek ležati na policama patentnih ureda, prepunih nikad realiziranih gluposti. Što se tiče njegove primjedbe na pravo materijalne dobiti od korištenja, uopće nije problem u tome ima li ih ili nema, već u kolikoj mjeri. Svakako da organizator infrastrukture za proizvodnju koja počiva na nečijim patentnim pravima (koja sama po sebi ama baš nigdje ne nose dobit, dapače moraš biti prilično potkožen da ih zaštitiš samo u jednoj zemlji ili regiji, a kamoli diljem svijeta), zaslužuje povrat ulaganja i neku korist od njih, ali – gdje piše kako to podrazumijeva eksploataciju radnika i bezgranično bogaćenje mjereno milijardama dolara? Kao što je dragi bog uredio naše bivstvovanje na planeti nizom zakona koje svakodnevno moramo poštivati (primjerice, zakon gravitacije, zakon neproničnosti ili zakone dinamike plinova), tako čovjek sam regulira zakone kojima se vodi njegova ekonomija. A kao što se naš život, u prije spominjanom smislu „božjih zakona“, ne odvija vođen samo gravitacijom (jer i dišemo, plutamo ili tonemo u vodi, ne možemo istovremeno zauzimati isti dio prostora), već njihovom uzajamnom sinergijom jednakom za sve ljude, tako se ni ekonomija ne smije voditi isključivo kvantitativnim pokazateljima, za koje nitko ne tvrdi da su nevažni. Kako su božji zakoni formulirani za sve ljude i na blagodat sviju, tako i ekonomski zakoni moraju uključivati etičke principe da bi svima koristili. Bog je odredio sastav atmosfere tako da odgovara svima, čovjek mora uravnotežiti korist kapitala s korišću ljudskog roda. Onda neće stotinjak ljudi raspolagati bogatstvom većim od ostatka čovječanstva. Samo, znaš – naša je vrsta još u evolutivnoj fazi kad pojedinci likuju dok susjedu krepa krava, a boli ih „ona stvar“ za druge ako su sami lično zadovoljni. Gomilanje vlastitog, na uštrb zadovoljstva drugih je upravo ono što ja zovem eksploatacijom, a ona je podržavana silom – fizičkom, ili silom zakona. Ta, upravo zato i revolucije bivaju nasilne, jer to je gotovo jedini način da srušiš inertnu i tupu silu. Ekonomska snaga koju su nagomilale elite isključivo je argument sile, kojom si one uzimaju pravo na nešto što im ne pripada niti je etički primjereno, a to onda koriste i sitne ribe koje žive od njihova otpada. Recimo, nisu svi ljudi seksualno podjednako potentni – netko svakodnevno može zadovoljiti po nekoliko osoba, a drugi cijelog života ni jednu. Pa ipak smo uveli ograničenja i zabranili poligamiju, barem u najvećem dijelu tzv. civiliziranog svijeta. Kapitalizam će se, u interesu cijelog čovječanstva morati naučiti na humanistička ograničenja. Lično ne mislim da će to ići lako, no – razbijanje predrasuda je, čini se, teže od razbijanja atomske jezgre.

Još samo ovo doktore McCormack, s obzirom da već najavljuju vaš let. Kakvo društveno uređenje predlažete?

Da te dobro ne poznam, i da ne znam kako samo prenosiš upite nekog internetskog crva, povjerovao bih da se šališ sa starim pobornikom socijalizma i socijalističkog samoupravljanja. U času kad i veliki dio američke omladine počinje shvaćati neotklonjive mane sistema u kojem žive, a kandidat za predsjednika im je bio socijalist, zaista mi se čini da ste vi duboko zabrazdili od „onih“ vremena. Mjesto da ih popravljate, vraćate se u prošlost, teorijski već davno prevaziđenu. Nije li još Cyrano de Bergerac pisao o letu na Mjesec, nije li već Newton imao razrađenu teoriju koja je to tri stoljeća potom i omogućila? Stvari presporo sazrijevaju za neke umove, koji bi odgovore htjeli upravu tu i sada, jer im nedostaje temporalne širine sagledavanja, a naročito etičkog vizionarstva. Tko zaista želi znati odgovore može ih pronaći širom internetske galaksije, umjesto da se ograniči na podbadanja svojim nesuvislostima. Savjetujem tvojem anonimcu da se prihvati ozbiljnih tekstova iz ekonomije i humanističke filozofije, i da stečene spoznaje pokuša sinergijski objediniti u cjelinu. Zaludan posao, čini mi se, ali čovjek mora biti optimist, zar ne. Unatoč pesimističkoj stvarnosti.

 

Razgovor vodio i preveo: L. B.

 

33 comments

Skip to comment form

  1. Lara

    Ne preuzeti ama baš ništa od radničkog samoupravljanja, znak je iditizma i brutalnog kapitalizma. Za to nije zaslužan samo režim Franje Tuđmana, nego i radnici koji su postali gorljivi nacionalisti, glupani koji nisu shvatili u kakvu su zamku upali. Tko može vratiti barem nešto od samupravljanja? Nitko, jer u RH ne postoje stranke koje zastupaju radnike.

    1. Zambata

      Jeste li radili u vrijeme tzv. samoupravljanja u SFRJ?
      Koja je stvarna uloga radnika bila u tom “samoupravljanju” i čime su oni zapravo upravljali? Sustavom je upravljala politika, provodila menadžerska ekipa, a radnici su formalno izglasavali ono što im je predloženo. Stvarno su radnici upravljali samo svojim biciklom.

      “Tko može vratiti barem nešto od samupravljanja? ”
      Koji dio želite vratiti?
      Bicikl preko sindikata? Svinjske halfove i zlatni delišes na otplatu?
      To su bili krajnji dometi.

      1. Hugo

        Sindikat im tada za drugo nije ni trebao jer je radnike od otkaza i eksploatiranja i uništenja njih i firme štitio tadašnji Zakon o radu. Današnji Zakon o radu i današnji sindikati svi skupa ne osiguravaju radniku svinjske “halfove” i jabuke, koje su bile samo nusprodukt prava i privilegija koje su pored plaće imali radnici u proizvodnji koju im se poslodavac tada ni u snu ne bi usudio ne isplatiti, kao što danas bahati ne isplaćuju plaće, a menze i odmarališta i poklone za djecu (i božićnice i uskrsnice) imaju samo paraziti, a nekad su te kategorije spadale u radnička, a ne parazitska prava, a sad su ih preuzeli birokrati, u koje spadaju i ovi sindikati pored kojih radnici u realnom sektoru, za razliku od štićenih i privilegiranih parazita s hipertrofiranim pravima i privilegijama, propadaju. Kad su dobijali halfove i jabuke, radnička je klasa bila najjača. Socijalizam je za radnika i za živjeti bio majka. U svakom gradu tvornice i radna mjesta, svi zaposleni, a polja oru seljaci. Danas samo paraziti hodaju po cestama, besposleni i debelo plaćeni, i čekaju turiste.

        Radnici su u radničkom samoupravljanju, ako su imali ćuku, mogli se na Zborovima radnika izjašnjavati jasno i glasno po bitnim pitanjima bez straha od otkaza i odmazde. Tada su direktori pazili kako će se odnositi prema radnicima, dok nisu lopovi preuzeli tvornice i rasprodali ih i uništili i uzeli sebi pare, nesposobni očuvati domaću proizvodnju i proizvod, a umjesto radničkog samoupravljanja uveli radničko cipelarenje i neviđeno čudo i zlo – radnički rad bez plaće. Lopov je uveo novi sistem nagrađivanja: parazit ne radi i dobiva plaću i ne može dobiti otkaz, radnik radi i ne dobiva plaću, a otkaz dobiva dok si rek’o keks, po skraćenom postupku, odnosno današnjem Zakonu o radu pisanom protiv radnika.

        1. Zambata

          Osvrrnut ću se samo na dio svega nadrobljenog.
          Kažete:” U svakom gradu tvornice i radna mjesta, svi zaposleni,…”
          A kakav je bio efekt te svekolike zaposlenosti?
          Dobili smo neracionalna brodogradilišta, kao hrvatske državne prosjake. Ne zaboravite da su brodogradilišta na državnoj milostinji barem od 1975., kad sam ja zaposlen i bio sam u mogućnosti to pratiti.
          Također, ako imalo poznate događaje u ĐĐ, trebali bi znati da je Tvornica šinskih vozila decenijama živjela na grbači ostalih Đurinih tvornica.
          Tako je moglo biti da budu “svi zaposleni”, jer radio, ne radio, svirao ti je radio.
          Ostalo iz komentara, uglavnom je drobljenac, bez smisla.

          “Radnici su u radničkom samoupravljanju, ako su imali ćuku, mogli se na Zborovima radnika izjašnjavati jasno i glasno po bitnim pitanjima bez straha od otkaza i odmazde.”
          Ali čime su samoupravljali?
          Samo svojim spolovilom, kad su išli pišati.

          1. Anonimni

            Sudeci po kolicini zapisanih WC-dasaka, vecina ih ni sa spolovilom nisu u stanju kvalitetno upravljati….

          2. Jagma

            Još uvijek me uspijevaš iznenaditi, premda sam mislio da sam te skužio kao totalnog negatotora svega što je postojalo prije 1990/1991, ali koji ipak drži do vlastitog ugleda čovjeka koji se drži logike i činjenica. Ovdje si se, kao onaj koji ismjehuje i samoupravljanje i radnike i povijest i iskustvo ljudi koji su živjeli u većoj sigurnosti nego danas- osramotio i samog sebe ponizio.

            Vidi, danas i ovdje radnici više ne upravljaju ni svojim spolovilom.

            Prouči za početak ovo:

            https://sh.wikipedia.org/wiki/Samoupravni_socijalizam
            http://slobodnifilozofski.com/2010/07/michael-lebowitz-7-teskih-pitanja.html
            http://pescanik.net/samoupravljanje-buducnosti-jedne-utopije/
            http://kontra-punkt.info/magazin/radnicko-samoupravljanje-iz-teorije-ponovno-u-praksi-zdravstveni-radnici-preuzeli-bolnicu-u

            Nisam sklon idealizaciji BILO ČEGA, ali ni bezumnom, posprdnom negiranju.

            Zar ti nisi svjestan u kakvom sustavu danas žive radnici?

            1. Jagma

              @Anonimni, radnici su stoka, zar ne? Treba ih ne samo izrabljivati, nego i mlatiti!!

  2. sex pistol

    Dobar primjer s Appleom.

    1. Jagma

      Još bolji je uvod.

  3. Vitrina

    Intrigantan odgovor na pitanje: “Isti tip insinuira propast socijalizma većom efikasnošću kapitalizma. Što kažete na to?”

  4. Bruno

    Obračun dvojice s njima- glupanima.

  5. Hugo

    Ovo su društvo uništili svekoliki paraziti. Parazit dobije 26000 kuna mjesečno da otvara sajmove i eskivira radno vrijeme. Kažu u članku na Zovakovom portalu da 40% prihoda županije ide na plaće parazita. Slušam neki dan ženu koja kaže da joj VSS zet radi u odgoju i obrazovanju i da brže dođe kući nego što ode na posao i prima veliku plaću, to je strahota što paraziti rade ovom društvu i traže da netko za njih i njihove debele plaće rinta i čude se što neće nitko. U prošlom stoljeću smo u drugoj polovini stoljeća imali uzlet stanogradnje, zapošljavanja, kulture i umjetnosti i radničkog standarda koji je nudio pristojnu plaću, obrok u menzi, ljetovanje, darove za djecu, kredit i stan, i dostojno umirovljenje. U ovom sistemu imamo beskrajan 25godišnji pad raje u siromaštvo, i bogate parazite koji tlače rad i realni sektor, i dva milijuna umirovljenika i potrebitih iza željezne zavjese propasti i siromaštva o kojima mediji ne pričaju, a i ovi kandidati za izbore bajaju i tepu o svemu, jedino o krucijalnom problemu hrvatskog društva ne, ne spominju vrući krumpir dva milijuna teške radničke i umirovljeničke sirotinje koju su proizveli nagrađujući neradnike i parazite.

  6. Anonimni

    Druže Babiću, prije svega da razjasnimo – kazes da si se vozio vise od sat vremena, da bi na sat-dva porazgovarao sa svojim starim drugom kojeg nisi vidjeo gotovo 30 god, koji je uz to, prigodno, vrsni socijalistick-samoupravni ekonomski strucnjak. I onda to vrijeme trosis na teme i pitanja postavljena od strane beznacajnih anonimaca, internetskih crva sa lokalnog portala? Rekli bi ljudi – bullshit.

    Ali, ako zelis dijalog uobliciti u obliku toboznjeg intervjua, neka ti bude – svatko ima svoj stil, da ne kazem veselje – bitno je da dijalog teće. U konacnici, nije bitno tko je rekao, vec sto je rekao. Kako kažu – bitan je sadržaj, a ne forma.

    1. Jagma

      Non è vero, è ben trovato.

      1. Anonimni

        Slažem se – Babić je svoju potrebu da svoje stavove validira preko stavova raznih autoriteta uobličio u ovakav oblik. Dajem mu bodove za maštovitost (ovo mislim ozbiljno, ne kao podbadanje).

  7. Zeitgeist

    O samoupravljanju zboriti, danas,unatoč svemu,osobito unatoč svim znanstvenim pokazateljima.Bilo je to birokratsko samoupravljanje ,nazvano radničkim,a majka partija režiju je provodila.

    .Vidi bato,njega nema baš nigdje.Čak ni u raju svevišnji ga nije predvidio,a predvidio je kuće svima.Valjt će se dakle i tamo dobrano oznojiti se,a ne ladovati kao u samoupravljanju. i bezvremenske kuće praviti,

    .I tamo će te čekati, izgleda ,svečenik David i štambilje lupati,a ti ćeš raditi i svijeće paliti.

    1. Ubertroller

      bitno je da ti partija pršti iz zubiju dok sliniš od bijesa, ali zato ti pojam raja nije stran, kao ni ostalim šizofreničarima koji viđaju ovih dana anđele dobrote, i ljubav na svakom koraku….

      1. Ubertroller

        sory sad sam tek skužio šta si napisao, pardonček….

  8. Ubertroller

    jebali vas više radnici i radnička klasa, i klase i sve, to je relikt prošlih vremena, postanite ljudi, sa svojim talentima i vrednujte svoje sposobnosti, svoje vrijeme i trud.

  9. blagajenoć

    Hrvatska i ortački kapitalizam – razlog zbog kojeg nas gazi i Rumunjska

    “Sve zemlje koje su san onih koji odlaze iz Hrvatske – zemlje su daleko od rodijačkog kapitalizma – istina, imamo ga i u Americi, posebno u vojnom kompleksu (pokušajte na nekom natječaju prestići Boeing), ali nigdje nije tako premrežen i tako doveden i do najniže razine komunalnog upravljanja gradom, kao što je to u nas i nama sličnim državama.

    Zašto rodijački kapitalizam opstaje?

    Rodijački kapitalizam u nas je jak i opstaje – jer ljudi glasaju za njega. Ljudi masovno glasaju za lokalne, regionalne i državne šerife, nadajući se nekoj pinki: radnom mjestu, povlaštenoj mirovini ili napredovanju na poslu.

    Štoviše, u takovom modelu uvlačenja počinju im smetati svi koji žele drugačiji sustav – jer drugačiji sustav, sustav tržišta, negira dugo građeni sustav političkih i drugih uvlačenja, a i drugačiji sustav je temeljen na sasvim drugim temeljima: napreduje se temeljem znanja, ne samo temeljem diplome (ona je samo preduvjet za neke poslove), poslovi se nalaze na tržištu, ne na ručku s političarem, kvalitetu odrađenog procjenjuje kupac koji je dao svoje novce, a ne onaj tko je platio tuđim poreznim novcima – pa će biti „lako ćemo“, sredi se problem uz janjetinu…

    Međutim rodijački kapitalizam, koji je u biti pokupio sve najgore od svih sustava – ima jednu manu. Ima onu istu manu koju su imali socijalistički, a u biti modeli državnog i partijskog upravljanja – totalno je neučinkovit. Zapošljava se (na tuđi račun) samo da bi se zapošljavalo, uvlakači napreduju, kvalitetni se odguravaju – i onda oni koji bi trebali voditi ili odlaze ili se povlače, a državu i gospodarstvo vodi mala i intelektualno sasvim prosječna pa i ispodprosječna rodijačka grupa (pri čemu pod pojmom rodijaka ne smatramo samo obitelj, kako bi s juga Italije rekli, obitelj je jedno, familija su ljudi i s kojima niste u rodu).”

    https://www.youtube.com/watch?v=zK8JI9wy05E

  10. blagajenoć

    Ovako nas pljačkaju:

    Ovo je ovom ugovorom osiguralo 2,3 milijuna kuna poreznih obeznika :

    http://www.index.hr/vijesti/clanak/hrvatska-i-ortacki-kapitalizam–razlog-zbog-kojeg-nas-gazi-i-rumunjska/908355.aspx

  11. Ubertroller

    Tko jede da se nije naradio i zaradio leb, tvoj je neprijatelj. Pljuni konformistu u facu i jebi mu mater, i ne zarađuj mu propast njegovu vlastitu i svoju.

  12. Ubertroller

    kad s nekim razgovaraš, onda kažeš

    de nemoj mi glumit i srat više, pun mi je kurac glume, reci ŠTA HOĆEŠ ???

  13. Ubertroller

    Nije li to najsuperiškije pitanje na svijetu ? ŠTA HOĆEŠ ? 🙂

  14. blagajenoć

    Siromaštvo i kašalj se ne daju sakriti. S drvećem, fontanama i rotorima.

    https://www.youtube.com/watch?v=iEajFB4gEic

  15. Anonimni

    Da se osvrnem na sam sadržaj ovog…hm…intervjuja.

    – iz naslova članka se očekivalo više govora o samoupravljanju – mada smo već utvrdili da se to može danas vrlo lako, ali rijetko se nađe dovoljno sposobnih i voljnih ljudi da se organiziraju. No, vi ste toj temi pristupili sasvim religijski, u stilu ‘mesija će se vratiti i biti će raj na zemlji’.

    – Apple – primijenimo li logiku ’eminentnog ekonomiste’ na banalni primjer kupovine kruha u pekari, dolazimo do sljedećeg – ako vlasnik pekare bijedno plaća svoje radnike i maksimalno ih izrabljuje, onda je i onaj tko kupuje kruh u toj pekari suučesnik u zločinu. Zar mislite da ako bi kruh platili više, da bi radnici od toga imali veće plaće, ili bi vlasnik imao veći profit?

    – Jugoslavenski rast 50ih – ovakvim argumentima samo pokazujete da socijalizam kao ideja ne funkcionira na duge staze – izgradnja i industrijalizacija je bila jaka po cijeloj poratnoj Europi, a kod nas su ljudi, dodatno, vjerovali u sustav i mislili da im nosi nešto bolje, pa su mnogi davali svoj maksimum. Uz to, nije nebitno – besplatna radna snaga u vidu RA i ORA. I što se s vremenom dogodilo – splasnuo je antuzijazam, ljudi su izgubili polet i motiv, rast se usporio i sve je nakon nekog vremena počelo stagnirati i propadati. Upravo ono što tvrdim – komunosocijalizam ubija napredak i donosi stagnaciju.

    – koliko vidim, niste vas dvojica shvatili što je intelektualni kapital, koliko vidim, nego ste se uhvatili patenata. Ideja se prodaje direktno, za novac, bez patenta. Uostalom, IT bogataši pokazuju da se može krenuti gotovo od nule (financijski, bez sredstava za proizvodnju), samo sa znanjem i idejama.

    – mješanje realsocijalizma i teoretskog socijalizma – prenosi kritičar ekstremnog ‘real-kapitalizma’ u imaginarnom intervjuu sa imaginarnim ekonomskim stručnjakom – mislim da ne treba ništa dodati.

    – za kraj – bez daljnjega, sustav se mora mijenjati – jer sada uvelike počiva u ‘radi za novac’ – problem je što rad, naročito fizički, je biljka koja izumire. Sasvim očekivano, niste iznijeli nikakve ideje o pravednijem sustavu, već ste počeli filozofirati. Preporučujem i autoru i ekonomisti da, za početak, pročitaju ovaj članak (dajem orginal, ne ENG, da vrli ekonomista može pročitait):
    https://www.socialeurope.eu/2017/04/the-politics-of-nostalgia/

    1. Borej

      Nekako mi se čini da si toliko zagrizao da ti fali još samo jedno – hrabrost da Babiću odgovoriš pod imenom i prezimenom. Vidi, sad si upleo i konzumente u svoju „argumentaciju“ održivosti sustava koji propada. To je hvale vrijedna intelektualna novina. Nakon pekara i radnika, sad je tu i kupac, a sutra ćeš uvesti i svinju koju kupac hrani starim kruhom. Onda možda i sebe koji jede šunkicu te svinje, dok sirotinja prekapa kante za smeće? Podsjećaju me tvoji „argumenti“ na nazaboravne saborske diskusije tvojih prijatelja, kad su optuživali partizane da su, napadajući NDH istovremeno se služili ustaškom kunom. Da, trebali su dolarima ili jenima!

      A, ideja se ne prodaje direktno, već tek nakon što je razrađena. Nitko ne bi ni primirisao ideje iz tvoje glave, ako ih ne razradiš tako da je vidljivo jesu li ostvarive. To ti je ono, kad autorov sugovornik, da ga citiram, kaže: „Ideja i znanje nisu mjerljivi ekonomski parametri, a postaju to tek kad izađu iz – kako on govori – „čovjekove glave“, realizirajući se u praksi.“. Samo ti to ne shvaćaš, pa kao što se u nedostatku ženske hvataš svog pimpeka, tako si i ovdje zapeo za patente.

      Sam si rekao: „ a kod nas su ljudi, dodatno, vjerovali u sustav i mislili da im nosi nešto bolje, pa su mnogi davali svoj maksimum“, čime si ni ne sluteći potvrdio da čovjek može sebe uložiti i za nešto više od novca, koji mi izgleda tvojim intelektualnim maksimumom. I još nešto, kad već iz silnih tekstova, jer možda si primijetio niz drugih autora na istu temu – nisi sposoban izlučiti osnovne socijalističke principe, tek još jedno pitanje:

      Gdje se to autor, bilo gdje i bilo kada, poziva na ikakve Mesije i „raj na zemlji“? Koliko ja vidim, crno na bijelo, njegov sugovornik (i autor sam) govori o sazrijevanjima povijesnih okolnosti, tako da bi ti mogao poraditi i na tekstu o novom shvaćanju mesijanstva. Dok premišljaš bi li i mačku (koja se cima oko ostataka tvoje praseće šunkice sa susjedovim psom) uveo u argumentaciju, možda bi ipak smogao ljudske habrosti da pod svojim imenom ponudiš uredniku svoj „intelektualni kapital“, pa odgovoriš autoru na kojeg si se okomio. Jer, znaš, čak i da se „ ideja prodaje direktno“, urednik neće imati kome za tolike genijalnosti kojima nas zasipaš, uručiti novac!

      Samo, kukavice ne nose badava svoj epitet, je li tako?

      1. Anonimni

        Uf, uf…ti opet kao baba iz bolesti.

        Pa naravno da se ideja ne ‘isisava’ direktno iz glave – svaka se mora razraditi, a da bi se ‘prodala’ treba napraviti i nekakvu prezentaciju – koja može varirati od jednog lista papira s mnogo objašnjavanja riječima, preko impresivnih audio-vizuelnih prezentacija, do čak i protitipa (uz rapid-prototyping i 3D-print je malo teže od običnog printanja dokumenta).

        Što misliš, zašto se u razvijenom svijetu rade prezentacije za potencijalne investitore – tamo gdje ljudi ulažu u realizaciju tuđe ideje, umjesto u okolčeno polje koje je netko prozvao gospodarskom zonom.

        Što bi da sada dobiješ/naslijediš recimo 100.000€? Pokrenuti nekakav posao? Možeš s time kupiti ‘sredstva za proizvodnju’, ali što ćeš raditi, s čime ćeš se baviti?

      2. Anonimni

        Moram dodati, sa malim kasnjenjem – autor se, ali i neki komentatori, valjda u nedostatku drugih argumenata, manicno hvata za moju anonimnost.

        Pa zar ne raspravljamo o stavovima i misljenjima? Cemu potreba da se ‘težina’ nekog razmisljanja ocjenjuje kroz osobu koja ju je izrekla? Nije li bitno sto ie receno, a ne tko je rekao?

        Ili se stalno spominjana humanisticka nacela svode na to da se rasprava okomi na covjeka-sugovornika, a ne na temu?

  16. Zeitgeist

    Zamislimo ovaj scenarij,berlinski zid je još čitav,Gorbačov i Vojrila su prespavali vrijeme,Sloba Milošević nikada nije postao političarem,ostao je u bankarstvu.Franji Tuđmanu se nije dalo zajebavati o
    po hrvatskoj emigraciji,dakle Juga je preživjela .

    Zamislimo sada nedaj bože i taj drugi scenarij,samoupravnu SFRJ na globalnom tržištu,evo odmah se smrznem,meni bi to produktivno i organizaciono izgledalo više na Kosovo i Moldaviju prije 15-20 godina,sela sa konjskim zapregama ,a gradovi sa stojadinima i vartburzima.

    Sva sreća ,Gorbačov i Vojtila su bili ,kada je trebalo biti…

    1. Jagma

      E, moj Zetgeist, da nema vjetra pauci bi nebo premrežili.

      U pravu si Gorbačov i Vojtila su bili na istom zadatku- sjebati svijet i dovesti do ovoga, do još strašnijeg hladnog rata koji, kako stvari stoje, može postati opako vruć.

      1. Zambata

        Otkud izvlačiš misli, druže?
        Gorbačov i Vojtila na istom zadatku, a taj je sjebati svijet!
        Dakle, tebi je odgovarala ona podjela Europe, željezna zavjesa i stotine milijuna potlačenih.
        Česi, Slovaci, Poljaci, Mađari, građani baltičkih republika i mnogi drugi, 45 godina su čekali taj preokret, koji je za tebe katastrofa.
        Jesi li izravni potomak Staljina ili samo njegov klon?

  17. Ubertroller

    kad je riječ o samoupravljanju, ja imam samo jednu stvar s kojom mogu i hoću samo-upravljat

Odgovori