Ivan Lutz i Gordan Sundać, brodski pisci znanstvene fantastike: “Kada pomiješate maštu i evoluirate neku znanost dobijete nešto prekrasno”

SF

Znanstvena fantastika je grana literature koja se bavi
mogućim efektima izmjenjene tehnologije ili izmjenjenog
socijalnog sustava na čovječanstvo u zamišljenoj
budućnosti, u izmjenjenoj sadašnjosti, ili u alternativnoj prošlosti.

                                                                                Barry N. Malzberg

 

Dogovarajući intervju s Gordanom Sundaćem i Ivanom Lutzom, autorima SF romana DRUM, Brođanima koji su (n)ovim naslovom osvojili i najizbirljivije poklonike žanra („futuristički triler“) u Hrvatskoj, zamolio sam ih da se uvodno, na svoj način predstave sbperiskopovoj publici, što su oni i uradili.
No, prije toga početka zanimljivog razgovora, htio bih o obojici navesti najosnovnije biografske podatke.

Ivan Lutz (1978. g) diplomirao je fiziku i radi kao profesor na Srednjoj školi Matije Antuna Reljković u Slavonskom Brodu. Prve priče objavio je 2012. godine u ZF zbirci Marsonic. Godinu dana kasnije izdavačka kuća “Čarobna knjiga” iz Novog Sada objavila je njegov prvi roman “Zovite ju Zemlja“. Godine 2014. u kolaboraciji s Goradanom Sundaćem objavio je roman Drum. Roman je objavila izdavačka kuća Hangar 7 u biblioteci „Solaris“ (urednici: Davorin Horak i Ivana Vukelić).

Gordan Sundać (1980. g.) Diplomirao je na Studiju poljoprivrede-bilinogojstva- smjer hortikultura. ) Također je prve priče objavio u ZF Marsonic. Piše knjigu o projektu Nikole Tesle vezanom uz iskorištavanje energije iz ionosfere. Koautor je romana Drum.

Lutz

Ivan Lutz

Dakle, o sebi su rekli ovo:

GORDAN: Čitam još od malih nogu i oduvijek me kao takva zanimala pisana riječ. Krajem srednje škole sam napisao djelo veličine romana kako bi vidio da li me i pisanje kao takvo zanima te da li sam kadar završiti započeto. Nakon duže stanke sam na nagovor Ivana odlučio obnoviti želju za pisanjem te otpočeo zajedničku suradnju na više projekata koja traje do danas. Objavio sam nekoliko priča u regionalnoj zbirci Marsonic te sam koautor romana Drum promoviranog na Interliberu prošle godine, a trenutno tražim izdavača za rukopis romana koji sam samostalno napisao.

IVAN: tata, muž, profesor fizike. Čitam i pišem oduvijek. Objavio dva romana (napisao 4), i petnaestak priča. Trenutno pišem roman za koji već imam dogovoreno izdavanje.

Uočljivo je da, osim odgovora na pitanja, i njihovo samodefiniranje govori o tome da se radi o dvije različite osobnosti koje je spojilo prijateljstvo, ljubav prema science fiction-u i zajednički cilj.

U zabilješci o slavonskobrodskoj promociji romana Drum zbog njihove uspješne suradnje nazvao sam ih brodskom braćom Strugacki ili, kome više odgovara, brodskim tandemom na način Frederika Pohla i Cyrila M. Kornblutha.

 

SBP: Živimo u dobu u kojem znanost u ponekim etapama utrke na stazi ljudskog napretka, vodi ispred znanstvene fantastike. Kao da se SF tek prilagođava dostignutim postignućima u spoznaji prirode i društva. Da li se science fiction istrošio nakon svog zlatnog doba u drugoj polovici XX stoljeća? Doživljava li znanfan književnost na neki način sudbinu rock and rolla iz kojeg je klasično razdoblje, a ispred njega brojne reciklaže duha inicijalnog buntovništva? Ili su pred znanstvenom fantastikom njeni najbolji dani?

GORDAN: Ne bih rekao da je zlatno doba sf-a stvar prošlosti. I danas možemo vidjeti kako, obično u filmskoj industriji, mnoge ideje s područja sf-a nalaze svoj put do publike. Ista situacija je i sa književnošću na području tog žanra. Ima popriličan broj autora kako kod nas tako i u svijetu koji se polako ali sigurno probijaju na scenu. Stvarni problem je nedostatak čitatelja u našoj zemlji.

IVAN: Pa čak se i slažem s tom usporedbom SF-a i rock en rolla. Upravo se to i događa, iako postoji nekoliko otočića u sveopćem SF kaosu. Izmišljaju se podžanrovi, sve se trpa u SF; pa i vampiri, vukodlaci, razne tinejdžerske anti-utopije kojima je preplavljeno tržište, i zapravo jako je malo pravog i dobrog sf-a. Evo, budući isključivo u SF žanru plivam kao kod kuće, u svojim pričama i romanima unosim te stare škole koliko je god moguće i koliko mi moje spisateljske mogućnosti dozvoljavaju.

SBP: Što je zapravo po vašem mišljenju science fiction? Slažete li se s definicijom doktora Darka Suvina da su temelji znastvene fantastike spoznajnost i začudnost?

GORDAN: Ukratko, sf je žanr utemeljen na ideji i znanstvenoj utemeljenosti činjenica koje pisac predočuje čitatelju, a da bi se to ostvarilo svakako da mora postojati barem malo spoznajnosti.

IVAN: Science fiction je najbolje objasnio naš Leon Maglić govoreći o njemu kako za znanstvenu komponentu ne moramo nužno uzimati matematiku i fiziku već bilo koju drugu društvenu ili prirodnu znanost. Npr. najbolji romani žanra nemaju veze s fizikom i matematikom(Kolijevka za Macu – Vonnegut- antropologija; Ljudi bez ičega – Ursula Le Guin – sociologija i psihologija, itd…) I da, kada pomiješate maštu i evoluirate neku znanost dobijete nešto prekrasno. Mislim da je gospodin Suvin bio potpuno u pravu.

SBP: Možete li iz povijesti znastvene fantastike izdvojiti svoje favorite, ona djela koja su vas potresla, zaokupila, pa čak i zastrašila svojom tumačenjem svijeta? Koji su za vas vrhunci ovog književnog žanra? I zašto?

GORDAN: Kada je sf u kao žanr u pitanju osobno sam pobornik military sf- a kao podžanra, ali nisam isključiv. Ne moraju to biti djela poput Heinleinovih „Zvjezdanih jurišnika“ da bi me zaokupila već to može biti nešto iz opusa P. Dicka. Malo je nezahvalno birati iz širokog spektra djela poznatih pisaca, ali možda najveći dojam na mene je ostavio upravo njegov roman „Čitač tmine“.

IVAN: Evo nekoliko djela koji odskaču svojom filozofičnošću i načinom razmišljanja od drugih romana. Naravno, dalo bi se proširiti ovu listu s još 10-20 naslova, ali ovi su mi prvi pali na pamet. Volim SF koji duboko promišlja o čovječanstvu i koji nije nužno pun akcije, rata i vratolomnih akcijskih obrata.

Grad – Clifford D. Simak
Ljudi bez ičega – Ursula Le Guin
Vječni rat – Joe Haldeman
Hvalospjev Leibowitzu – Walter M. Miller Jr.
Rajski vodoskoci – Arthur C. Clarke
Stranger in the strange land – Robert A. Heinlein
Leopard s Kilimandžara – Olga Larionova

SBP: Mnogi cjelokupnu sf književnost svrstavaju u trivijalnu književnost. Zašto je ona, po vama, umjetnost?

Gordan

Gordan Sundać

 

GORDAN: Ljudi obično sf etiketiraju kao trivijalnu iz predrasuda kako se u takvim djelima spominju isključivo vanzemaljci, svemir ili bića s tri oka. Najbolji način za razbijanje predrasuda je sugestija da pročitaju nešto iz tog žanra a zatim prosuđuju. Može se svakako svrstati u umjetnost jer daje piscu priliku da koristeći maštu i pomak vremena u određenu budućnost prikaže, naprimjer, stanje i kritiku društva u kojem živimo.

IVAN: Oni koji svrstavaju SF u trivijalnost nisu nikada čitali ovaj žanr i nemaju pojma o čemu pričaju. A zašto je ona umjetnost? Pa ne bih rekao da je umjetnost, ona je način života, baš kao što ste maločas rekli za rock en` roll. Teško da će vam bilo koji roker reći da je umjetnik, on jednostavno JE roker, kao što ja jednostavno jesam pisac ovog žanra. Toliko je jednostavno.

SBP: Oscar Wilde je rekao da je umjetnost individualizam, a individualizam je sila koja remeti i razgrađuje. Slažete li se s tom tvrdnjom? Obrazložite ju na sf-u?

GORDAN: Ne bi se složio s tom tvrdnjom jer postoji niz primjera za zajednički rad koji rezultira umjetnošću. Tako su braća Strugacki poznati pisci čije je zajedničko djelovanje dovelo do romana poput „Piknik kraj puta“ koji je poslije ekraniziran pod naslovom „Stalker“.

IVAN: Ja se pak ne bih složio sa Sukijem 🙂 I kada dva autora napišu nešto zajedno ipak su sami svoje dijelove odradili individualno. I da, individualnost je sila i to vrlo jaka. Stoga svi osebujni autori ili su voljeni ili nisu – nema sive zone kod pravih majstora i karakterno i umjetnički.

SBP: Od kada ste fanovi science fictiona? Pamite li trenutak metamorfoze od svežderskog čitanja do odabiranja dobre sf literature? Kada se dogodio “klik” poslije kojeg nije bilo povratka? Što ste to čitali? Koji ste podžanr preferirali?

GORDAN: Fan sam postao prije pet godina na nagovor Ivana koji mi je dao u ruke roman „Luna je okrutna ljubavnica“. Do tog trenutka sam većinom čitao trilere i horore obično pisane od strane D.Koontza ili S.Kinga. Obzirom da nisam isključiv odlučio sam pročitati još par djela poznatih autora sf-a i vrlo se brzo našao u tom žanru.

IVAN: 2. Srednje. Slušao Iren MAiden i otišao u gradsku uzeti nešto iz engleske mitologije. Teta u gradskoj mi predložila Tolkina (koji nije SF, doduše, ali je fantastika), dalje sam samo nadograđivao. A pomoglo je i to što je tata mog prijatelja s faksa imao u stanu 5-6 tisuća naslova i jedno 1000 SF-a. Tada sam gutao knjigu dnevno. Znao sam u godinu dan pročitati preko 300 knjiga. Ah, ti studentski dani!

SBP: Kada ste počeli pisati? Je li to prvotno bilo imitiranje uzora ili ste odmah zaključili „ja bih mogao bolje“?

GORDAN: Počeo sam pisati ozbiljno, kako sam već napomenuo ranije, prije pet godina i iako su mi uzori S. King i P. Dick nisam se poveo za Kingovom izjavom „Kada pročitate roman i zaključite da je smeće i vi bi sigurno mogli bolje, je pravi trenutak da počnete pisati“ već zato što me to privlači i zabavlja. Ako netko želi početi pisati u našoj zemlji kako bi zaradio novac ja bih mu sugerirao da odmah odustane.

IVAN: Pišem oduvijek. To s uzorima je nemoguće izbjeći jer očito je, da mi se nešto nije svidjelo ne bih ni pokušavao pisati; ili obratno, da nešto nije bilo onoliko loše, ne bih želio napisati nešto bolje. Začarani krug.

SBP: Koji su vaši književni uzori?

GORDAN: Kako sam naveo ranije to bi bili S. King i P. Dick i možda bi dodao D. Koontza koji mi se sviđa jer mu je stil idejno upečatljiv.

IVAN: Henry Miller pod No.1. , Andrić, Tolstoj, Dostojevski, Lem, LeGuin, Simmons i ajde neka bude „Velika trojka“ jer bez njih ne bi ni bilo ovoga što je SF danas, dakle: Clarke, Heinlein, Asimov.

SBP: Što za vas zapravo znači pisati? Što su za vas priče? Od koga ste „učili“ kompoziciju i unutrašnji raspored djela?

GORDAN: Pisati znači biti u potpunosti u tome i temeljiti svoj stil na bezbrojnim pročitanim knjigama jer bez čitanja nema ni pisanja. Što se tiče stila moram priznati da sam samouk a razvio sam ga povodeći se za ranije navedenim uzorima. Koliko sam uspio u tome procijeniti će čitatelji.

IVAN: Pisati = materijalizirati i emociju u rečenici. Kada uspijete prenijeti emociju na čitatelja, možete se početi smatrati dobrim piscem. Do tada to je tesarski rad. A učim od svih koji se pokažu da su pametniji u nečemu od mene; ne moraju to nužno biti pisci, nekada puno naučim od svojih učenika, svoje kćeri… Začudili biste se koliko su ti mladi ljudi zapravo pametni i koliko nas stvari mogu naučiti, samo trebamo slušati.

SBP: Roman „Drum“ produkt je zajedničkog rada. Premda ste za medije otkrili neke tajne kreativnog spajanja dvije individualnosti na istom zadatku, možete li nam reči tko je za što bio zadužen?

GORDAN: Teško je definirati gdje jedan počinje a drugi završava, bilo idejno ili tehnički u samom tekstu. Možda bih i mogao, ali bih time pokvario čitanje svima onima koji još nisu pročitali knjigu a vjerujem da ih ima puno.

IVAN: Općenito puno dogovaramo oko dijelova koje pišemo. Nakon što roman bude gotov, uzmem sve dijelove teksta i dotjeram ih tako da se ne može primijetiti tko je što pisao. Odlično je pisati u dvoje jer tjeramo jedan drugoga na rad, ali je puno teže tako pisati nego pisati sam.

SBP: Ocijenite SF scenu u Brodu i Hrvatskoj? Istaknite neke pisce. Kakva je situacija s izdavaštvom?

GORDAN: Sf scena u Hrvatskoj nije baš idilična jer istina ima autora ali nedostaje čitatelja pa time pisci teško dobiju priliku da se probiju. U Brodu su se stvari pokrenule kada je prije nekoliko godina pokrenuta sf konvencija Marsonikon uz koju se veže izlazak regionalne zbirke Marsonic koja promovira neafirmirane autore. Od pisaca u Hrvatskoj bi izdvojio Ivana Gavrana te njegov roman „Sablja“ koji je svakako vrijedan čitanja. Od domaćih autora tu su Ivan Lutz čija je prva naklada knjige „Zovite ju Zemlja“ rasprodana i Ratko Martinović čiji roman izlazi uskoro.

IVAN: Brod je SF sceni malo razbućkao žabokrečinu, i to je gola činjenica, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u okolnim zemljama. Pokazali smo da možemo sami stvoriti nešto vrijedno, uključivati mlade ljude i otkrivati nove pisce. Zagreb je bio malo rezervirna prema nama na početku (i još uvijek su neki), ali navikavaju se polako.
Scena je kao i svaka scena; imate krasnih ljudi u žanru u cijeloj Hrvatskoj koji žele zajedničkim snagama raditi za boljitak SF žanra(vrhunske pisce poput Žiljka, Bogdanovića, Spirina, Benini…), a imate i onih drugih koji guraju samo svoje pulene pa i iako ne vrijede ni pišljiva boba, ali su njihovi. Strašno! Politika kud kod okreneš!

SBP: Što trenutno čitate? Drugim riječima, koje knjige preporučujete čitateljima SBPeriskopa?

GORDAN: Trenutno čitam Kingovu Kulu tmine, a čitateljima SB Periskopa bi preporučio da svakako daju prednost domaćim autorima jer znam iz prve ruke da je svaki čitatelj vrlo važan.

IVAN: Trenutno čitam: Prokletstvo Chaliona – Lois McMaster Bujold i 11. broj časopisa Sirius B.

– Planovi? Od pisanja do Marsonikona?

GORDAN: Planovi mi uključuju izdavanje samostalnog romana koji sam prije par godina napisao te nastavak rada na zbirci Marsonic. Marsonikon nastavlja dalje te će i ove godine biti održan u Tvrđavi te očekujemo veliku posjećenost.

IVAN: Prevodim nekoliko novela, pišem jednu novelu i upravo radim na novom romanu. Plan je još malo promovirati „DRUM“, pa upregnuti sve snage da ovogodišnja konvencija Marsonikon bude još bolja od prethodne.

SBP: Pratite li SBPeriskop? Mišljenje? Prihvaćamo kritike i savjete, a naročito komplimente, haha…

GORDAN: Nažalost, moram priznati da rijetko što pratim na netu pa tako ni SB Periskop, ali svakako ću popratiti reakcije na ovaj članak pa možda to bude početak neke promjene.

IVAN: Tu i tamo kliknem na vaš portal, u istoj mjeri kako kliknem i na ostale brodske portale. Kritika nemam, a budući vas zanima SF i SF scena u Slavonskom Brodu, treba li vam bolji kompliment od toga. Bravo!

Promocija SF-a u Zagrebu

14 comments

Skip to comment form

    • Lara on 21.01.2015 at 09:08

    Posljednji odgovor Sundaća kao da govori da se radi o kritičaru civilizacije. On ne ide na net, a piše o budućnosti. Pa kako ćeš pročitati ovaj razgovor pišče?

    Inače, radi se o jakom intervjuu u kojem je naučna fantastika postala bliža. Imponira što imaju formirane stavove.

    Ipak, dečki, prvo pitanje je istina. Nema danas, ili ima daleko manje, ludih SF romana koji će i za 20 godina nešto značiti..

    • Maki on 21.01.2015 at 11:15

    Lutz se suzdržao i nabrojao samo sedam klasika. Ima romana i priča da ti pamet stane.

    • Hugo on 21.01.2015 at 14:29

    Moj prvi SF je bio “Venera, sestra zemljina”. Bilo je to u tim ranim čitanjima uzbudljivo i drugačije štivo. Za prve sf-ove vrijedi izreka kao i za prve ljubavi, pamte se cijeli život, makar sam poslije tog prvog sf-a pročitao još puno drugih, zasitio se i zanemario žanr. Moram pročitati Lutzov i Sundaćev Drum, izvrstan intervju je ponovo probudio interes za sf. U poplavi brodske lirike, pravo su osvježenje brodski pisci SF-a. Brodska SF scena polako postaje, zahvaljujući entuzijastima, pravi brand. Bitno je da i dalje komuniciraju svoje ideje na nadlokalnom nivou. Nek se čuje za Brođane i modernu gradsku scenu.

  1. Aldous Huxley: Vrli novi svijet
    George Orwell: 1984
    Zamjatin: Mi
    Larry Niven: Prsten
    Philip K. Dick: Ubik
    Dan Simmons: Hiperionska saga
    Asimov: Zadužbina; Ja, robot
    Le Guin: Svijet se kaže šuma
    J. Verne: Sve
    Wells: Sve
    Frederic Pohl: Kapija

  2. Brod ima prvu ligu.

    Predlažem da Marsonikovci objavljuju svoje priče i romane (u nastavcima) na sbperiskopu. To je najbrži način da saznamo što su novo napravila njihova pera.

    • Hugo on 21.01.2015 at 20:44

    Volio bih pročitati na periskopu kratku sf ljubavnu priču: Xperia je iznenada zadrhtala, ugledala je prekrasan crni samsung galaxy. Nije mogla sakriti zbunjenost, odjednom su joj se pobrkale sve aplikacije, a tema joj se zacrvenila od uzbuđenja. Bio je to on, smartphone iz njenih snova, iz najskrivenijih dubina njene mlade non-removable Li-Ion duše. Nehotice je ispustila ring tone… 😀

  3. Frodo, slažem se

    • Lutz on 22.01.2015 at 09:45

    Zahvala na pametnim komentarima i nekoliko dobrih prijedloga

    Ideja da pišemo nešto online u nastavcima tinja u meni već 4-5 godina. MAli je problem publike koja bi to čitala, a to nama oduzima vrijeme u projektima na kojima radimo. Pisati nešto svaki drugi dan, ili svaki treći dan i objavljivati bez urednika iziskuje potpunu predanost ako ne želimo da to nešto ispadne sranje (ne znam smije li se reći “sranje” na SBperiskopu jer mi je ovo prvi komentar :)) U svakom slučaju, mjesta za pisanje takvih stvari imamo, samo se moramo posložiti i vidjeti kakvi smo s vremenom. No, to ne bi onda bilo pisanje priča, nego epizoda jedne veće radnje, pa kud nas odvede. Još jednom hvala svima na rječima podrške. Live long and prosper, neka Sila bude s vama i čuvajte se pješčanih crvi s Arakisa 🙂

    1. Ma ja sam mislio da prije nego ukoričite svoje gotove radove u međuvremenu, objavljujete na internetu. Ako ne podcijenjuješ publiku ne bi ti trebao biti važan broj. Ja sigurno znam da bi friški sf ovdje čitalo barem 15 ljudi. Koliko ih ti znaš?

        • Lutz on 22.01.2015 at 20:00

        teško da bi ti itko nešto novo objavljivao na internetu pa onda ukoričavao. Drugo, nitko ti ne bi izdao knjigu kada bi nešto objavio online ili priču jer se mahom objavljuju ne objavljene 🙂 Ako budem išta pisao bit će to samo za online izdanje i nešto malo drugačije, da ne ispadnem uobražen i kažem, modernije. A publiku ne podcjenjujem, nema teorije…pa to su tako rijetki ljudi da ih držim kao kap vode na dlanu. Opet kažem da je rizično pisati i dati se za nešto što ti oduzima vrijeme, a ne znam uopće hoće li ikome koristiti ili hoće li itko uživati u tome…svakako vrijedi pokušati, ali prvo treba i idejno osmisliti tako nešto.

        1. Pa objavite onda ono što ste već objavili. Naime, do tih se priča ne može doći. Htio sam samo naglasiti da priče zavrijeđuju da ih vidi i druga, nova publika.

          Sretno u Zagrebu!

            • Lutz on 23.01.2015 at 19:32

            Hvala! Vidjet ćemo za priče.

  4. …a i onih iz zadnjeg Hobita 😀

      • Lutz on 22.01.2015 at 20:01

      Da jebote, pješčani crvi su bili u Hobbitu :))) Film je bio tolko loš da sam ga potisnuo iz sjećanja… ne spominji više 🙂 Offtopičariš

Odgovori