Dubravko Lepušić: Žele nas vratiti u srednji vijek

Sve one koji poput Ante Ćorušića pljuju po bivšoj državi i tvrde da suvremena Hrvatska ne može biti rob zakona iz vremena totalitarnog režima pitam: Gdje ste završili fakultet i dobili stan? U bivšoj državi. Ako vam to nije valjalo, zar ne bi bilo najbolje da sve to vratite? Zašto o svemu tome niste govorili u bivšem sistemu?

Dubravko LepušićDr. Dubravko Lepušić ginekolog je Klinike za ženske bolesti i porodništvo KBC-a Sestre milosrdnice. Jedan je od autora u konzervativnim krugovima često napadanoga tzv. četvrtog modula zdravstvenog odgoja i rijetkih liječnika koji javno zastupaju pravo žena na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Iako je među prvima imao člansku iskaznicu HDZ-a, danas je član Radničke fronte. U razgovoru za ‘Novosti’ govori o pravu na prekid trudnoće, buđenju neokonzervativnih ideja i aktivizmu.

Pala je vlada, raspustio se Sabor, a novi izbori nas čekaju ujesen. Kako komentirate aktualnu političku situaciju?

Ova tehnička vlada se zadnjih šest mjeseci bavila sama sa sobom i podjelom fotelja između sebe. Jedino što su napravili bila je telefonska prodaja velikih poduzeća poput Končara, što je katastrofa i predstavlja omalovažavanje ljudi koji tamo rade. Među članovima sada već bivše vlade imate više od polovicu njih koji su nekompetentni za taj posao, da ne govorim kako među njima ima i onih s utezima prošlosti, poput ministra Hasanbegovića, koji su nas osramotili pred svijetom.

Nedavno ste sudjelovali na okruglom stolu o pravu na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Ocjena je skupa da je pobačaj na zahtjev žene postao glavna meta napada na njihova seksualna i reproduktivna prava koje vode neokonzervativne, desničarske i klerikalne snage. Čini se da je takav nazadan stav u zadnje vrijeme prevladavajući u našem društvu. Ima li razloga za dugoročnu zabrinutost?

Odlučivanje o raspolaganju vlastitim tijelom je demokratsko pravo koje su žene izborile još 1970-ih godina. Udar na to civilizacijsko postignuće, koji provode neokonzervativne strukture, povratak je u srednji vijek. Stava sam da svatko tko želi prekinuti trudnoću na to ima puno pravo i zakonsku osnovu. Zbog čega to nekog smeta? Zbog čega bi netko zakidao druge za njihova ljudska prava koja su izborena višegodišnjim trudom? Njih treba nadograđivati i oplemenjivati, a ne ukidati. Na kraju, nisam zabrinut jer svako vrijeme nosi svoje: ako dođe lijeva vlada, svi će biti veliki ljevičari. Baš kao i što se ovoj desnoj vladi priklonilo puno građana. Mnogi, pa i neokonzervativne strukture, dodvoravaju se svakoj vlasti, često i zbog beneficija koje su s time povezane.

Može liječnik biti i Eskim, katolički ili budistički orijentiran. To je njegova privatna stvar, ali ne može biti iznad prava pacijenta. Prizivu savjesti nema mjesta u medicini

Kad spominjete neokonzervativne strukture…

S obzirom na pojavu te vlade moram reći da je van svake pameti da su na društvenu površinu izvučeni pojedinci koji su krajnje nekompetentni za posao koji su obavljali. Desne konzervativne snage i pojedinci poput Ladislava Ilčića, koji je s 1400 osvojenih glasova birača žario i palio po Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, pokušavaju vlastiti pogled na svijet prenijeti širokim narodnim masama. Iz tih razloga doista mi je drago da je vlada pala. Neću reći da se u vrijeme Tuđmanove Hrvatske nitko nije usudio dirati u pravo žena na prekid trudnoće i raspolaganja vlastitim tijelom, ali se tada makar smatralo da je to civilizacijsko pravo koje ne treba ukidati.

Košićeve izjave su kriminalne

Spomenuti Ilčić i ostali, poput Željke Markić, svoje su ‘zvjezdane’ trenutke doživjeli na nedavnom mitingu nazvanom ‘Hod za život’. Među njima je kao gorljiva pobornica za ukidanje prava na pobačaj nastupila i Sanja Orešković, supruga tehničkog premijera.

Interesantno je da supružnici Orešković dolaze iz Kanade gdje je na snazi jedan od najliberalnijih zakona kojim se regulira pravo žene na prekid trudnoće. Zbog čega kao kanadski državljani nisu nastupali protiv tog zakona? Kanada je po demokratskim standardima daleko odmakla pa bi nam valjda takva država trebala biti ideal, a ne nekakve neokonzervativne strukture. Iako u demokraciji svatko ima pravo na svoje mišljenje, ono ipak treba podrazumijevati nekakvo predznanje. Medicina je nauka, znanost, a ne religijski svjetonazor kakvim je prikazuju spomenuti.

Dakle, motive tih ‘hodača za život’ vidite prvenstveno u njihovom svjetonazoru?

Da, ti su ljudi odgojeni u kršćansko-katoličkom duhu i misle da treba ukinuti ono što je kršćanski i katolički neprihvatljivo, a to je pravo na prekid trudnoće.

Nije li to samo po sebi protivno kršćanskim pogledima na život?

Ne gledaju oni na to tako daleko. Riječ je o tzv. izvozu revolucije, njenoj groznoj varijanti kad vas drugi počinju uvjeravati da morate biti isti kao i oni. To je neprihvatljivo.

Kako komentirate najavljeni ginekološki kongres koji će se u rujnu održati u Topuskom pod visokim pokroviteljstvom kardinala Bozanića i biskupa Košića? Podsjetimo na Košićeve misli 21. stoljeća: ‘Svjedoci smo da se dječji fetusi pobacuju što kasnije kako bi se prodavali u medicinske, kozmetičke, pa čak i prehrambene svrhe. Na djelu je kanibalizam’.

Svaka čast kardinalu Bozaniću, ali smatram da njemu i biskupu Košiću nije mjesto u organizaciji ovakvih stručnih skupova kao što ni meni nije mjesto među pokroviteljima liturgijskog kongresa. Iako sam dobio poziv, na kongresu neću prisustvovati. Nadalje, Košićeve izjave su kriminalne. Na kraju balade ne možemo očekivati da sudionici skupa pod pokroviteljstvom Crkve zagovaraju abortus. Njihovi stavovi su odavno poznati i oni će ih kroz taj kongres samo formalizirati.

Iako je zakonski dozvoljen, prekid trudnoće ipak je teško dostupan u javnim bolnicama. Naime, liječnici se sve češće pozivaju na priziv savjesti?

Može liječnik biti i Eskim, katolički ili budistički orijentiran. To je njegova privatna stvar, ali ponavljam, ne može biti iznad prava pacijenta. Pacijentu se mora pružiti adekvatna zdravstvena zaštita. Stava sam da prizivu savjesti nema mjesta u medicini. Uostalom, on je u slučaju pobačaja zabranjen u Švedskoj, Danskoj, Finskoj, Češkoj… Zbog čega bi liječnik pacijentu ograničavao zdravstvena prava, da ne kažem život, i pretpostavljao ih svojem pravu na religioznost? Neka se takvi ne bave medicinom. A takvim liječnicima tzv. priziv savjesti prije desetak godina nije bio interesantan. Možda će za nekoliko godina, kad društvena klima bude drugačija od ove danas, takva opcija opet biti interesantna.

Prema novinskom anketnom istraživanju provedenom 2013. godine, bolnice u Našicama, Požegi, Vinkovcima i Kninu zbog priziva savjesti uopće nisu izvodile pobačaje?

Po važećim zakonima takve zdravstvene ustanove su dužne ženama osigurati zamjenskog ginekologa ili ih uputiti na adekvatno mjesto na kojem će moći ostvariti svoje pravo. Ne može se dogoditi da žena dođe na vrata i da joj kažu mi to ne radimo, snađite se sami. Oni su ženama dužni dati konkretnu informaciju na kojem mjestu mogu obaviti prekid trudnoće.

Prisjetimo se da je vaš kolega Ante Ćorušić iz HDZ-a među prvima otvorio tu temu, rekavši da će pravo na pobačaj ostati, ali da će se sigurno promijeniti zakon iz 1978. kojim se to pravo regulira, jer ‘suvremena Hrvatska ne smije i ne može biti rob zakona donesenog za vrijeme totalitarnog režima’.

Razumijem da netko iz raznih razloga može imati nešto protiv bivšeg političkog sistema, ali sve one koji pljuju po bivšoj državi pitam: gdje ste završili fakultet i gdje ste ostvarili pravo na stan? U bivšoj državi. Ako vam to nije valjalo, ako je to bio totalitarni režim zar ne bi bilo najbolje da sve to vratite? Opet se upišite na fakultet, vratite nazad stan i beneficije koje ste dobili, jer nema osobe koja takvo što nije ostvarila u Jugoslaviji. Ne zagovaram Jugoslaviju, ali želim ukazati na realnost: govoriti o totalitarnom režimu je lijepo iz današnje perspektive, ali zašto o tome nisu govorili u onom, bivšem sistemu.

Oreškovići dolaze iz Kanade gdje je na snazi jedan od najliberalnijih zakona kojim se regulira pravo žene na prekid trudnoće. Zbog čega kao kanadski državljani nisu nastupali protiv tog zakona?

Koliko se u Hrvatskoj godišnje obavi prekida trudnoće?

Oko 4500 prekida, s tim da je broj i duplo veći jer postoji čitav niz neevidentiranih slučajeva, što je pokazatelj jedne opće klime u društvu. Povede se priča kako to nije dobro, ženama se lijepe stigme zbog njihove odluke pa one to obavljaju negdje poskrivečki. Iako imamo jednu od najnižih stopa prekida trudnoće u Europi, postojeći broj nećemo smanjiti zabranama, već edukacijom. Nemamo tradiciju zdravstvenog odgoja, a i ovaj koji trenutno postoji u školama se osporava. Kod nas adolescenti tri do četiri puta manje koriste kontracepciju nego njihovi vršnjaci u zapadnoj Europi. U Hrvatskoj samo 12 posto adolescentica koristi kontracepcijske pilule, dok je u zapadnoj Europi taj brojka od 35 do 40 posto. Stoga pozdravljam potez ministra zdravlja Nakića koji je dozvolio da je pilulu za dan poslije moguće kupiti bez recepta.

Kako gledate na (su)odnos između javnog i privatnog zdravstva? Naime, vlasnik ste privatne poliklinike.

Smatram da privatno zdravstvo nadopunjuje javno. Pitanje je samo da li netko zloupotrebljava sustav ucjenjujući i ‘otimajući’ pacijente, čime bi se trebala baviti interna kontrola. U svojoj ambulanti radim jednom, eventualno dvaput tjedno – poslijepodne. Riječ je o običnim ginekološkim pregledima: ultrazvuk, papa test, uzimanje brisa. Ako to konkurira državnom zdravstvu, onda je to žalosno. To je nešto što može smanjiti pritisak na državno zdravstvo kod onih pacijenata koji mogu platiti pregled u privatnoj ambulanti. Puno ljudi ne želi čekati u ambulantama cijelog jutra da bi izostali s posla pa se naruče privatno kako bi bili mirni. Smatram da sve što donosi novu vrijednost i sve što na neki način rasterećuje javno zdravstvo ne treba gledati usko ideološki jer u centru pažnje treba biti pacijent kojemu moramo pružiti obje mogućnosti. Ako netko, ponavljam, zloupotrebljava sustav, to je druga stvar. Što se mene tiče, svatko može vidjeti što materijalno posjedujem i kako živim, a ambulanta mi egzistira već više od deset godina.

Ispunjava me politički aktivizam

O pravima žena govorili ste i na nedavnom prosvjedu u organizaciji Radničke fronte. Što vas je privuklo toj političkoj stranci?

Član sam Radničke fronte već godinu dana, a privuklo me je to što se iskrene ljevičare u ostatku društva percipira kao ljude proizašle iz prošlog sistema, kao one koji imaju emotivan odnos prema Titu i Jugoslaviji, što nije točno. Tu su prvenstveno studenti i drugi mladi ljudi naprednih ideja. S velikim zadovoljstvom sam sudjelovao u protestima i na Plenumu Filozofskog fakulteta gdje smo uspjeli srušiti dekana Vlatka Previšića. Pružio sam potporu i našim studentima koji su u šatoru kampirali ispred Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Ispunjava me politički aktivizam i rad s mladima.

Poznato je da ste se među prvima, još 1989. godine, učlanili u HDZ. Odakle takav zaokret?

Iz HDZ-a sam praktički izašao još 1992. ili 1993., mada je to formalizirano tek puno kasnije. Na neki način sam povjerovao u varijantu pomirenja desnih i lijevih Hrvata. No nisam mogao biti desničar ni razmišljati na takav način, s obzirom da su mog djeda s majčine strane, kao partizana, strijeljali Nijemci. Isprva sam mislio da je ideja pomirenja zapravo Tuđmanova, no uskoro sam saznao da je riječ o izvornoj ideji ustaškog zločinca Maksa Luburića. Također, kada je početkom 1990-ih i kasnije u HDZ-u prevladalo desničarenje i relativiziranje ustaštva, nisam imao što raditi u toj stranci.

Veliki ste zaljubljenik u rock glazbu, lik i djelo Brucea Springsteena?

Nedavno sam ga u Münchenu gledao i slušao po četrnaesti put. Spremam se i za njegova dva nadolazeća koncerta u Italiji. Nikad mlađi, nikad bolji, nikad žešći – to vam je Springsteen. Na njega sam se zakačio prije dvanaest godina nakon koncerta Rolling Stonesa u Beču, gdje sam bio sa svojim kćerima. Sviđa mi se njegov pogled na svijet i društvo, tako je u Münchenu žestoko kritizirao Trumpa. Nedavno je odbio održati koncert u Georgiji koja ima diskriminirajući zakon usmjeren protiv LGBT zajednice. Obožavam i White Stripese, stari Black Keys, duo The Kills, veliki sam filmofil, ljubitelj talijanskog neorelizma, kazališta, opere i jazza.

portalnovosti

 

 

1 comment

  1. Pročitaj odgovor na posljednje pitanje.

Odgovori