Dežulović za Index: Hrvati i Srbi su posve i beznadno uzaludni

S NOVINAROM i piscem Borisom Dežulovićem dopisivali smo se tjedan dana nakon što je njegova kolumna Jebo vas Vukovar, objavljena na portalu N1 televizije, potaknula veći val hrvatske nacionalističke histerije.

Prošlo je sedam dana otkako je kolumna Jebo vas Vukovar objavljena na sajtu N1. Jeste li u času kad ste je dovršili i poslali razmišljali o tome da će sljedeća biti sastavljena od prijetnji koje ćete u međuvremenu primiti?

Ovakve sam reakcije, naravno, i očekivao, nije mi prvi put, ali i pored tridesetpetogodišnjeg iskustva zatekli su me razmjeri javne dijareje. Samo pod objavom Velimira Bujanca na njegovom Facebook profilu, recimo, nakotilo se tisuću i sto komentatora s bakljama i vilama. Imam sačuvane screenshotove svih tisuću i sto komentara, lijepa je to i bogato ilustrirana monografija o Hrvatskoj 2021.

Jesu li vas prijetnje uplašile? Kojim su sve kanalima dolazile do vas?

Osim s Bujančeva i sličnih profila, kletve i prijetnje stižu mi i u inboxe elektronske pošte i Facebookovog Messengera, a šupci su zvali i prijetili čak i mojim roditeljima. To je po prilici profil tih dragovoljaca: kukavelj koja sa skrivenog broja zove ženu od 83 godine pa izgovori sve ono što je izgovorio bizon koji će sada, nakon što policija obavi svoje, u svoj ratni put moći upisati i anonimne telefonske prijetnje osamdesetogodišnjoj starici. To je, eto, bojna koja brani one, kako ih zovu u HDZ-u i Ministarstvu branitelja, “temeljne vrijednosti” i “nacionalne svetinje”. Prijedlog za razbibrigu i promišljanje: što tako nešto govori o vitezovima na straži temeljnih vrijednosti i nacionalnih svetinja, a što o samim vrijednostima i svetinjama nad kojima bdiju?

Jeste li ih prijavili? Kakva je bila reakcija nadležnih?

Prijavio sam pedeset-šezdeset najgorih. Koristim priliku da pohvalim ljude iz splitske i omiške policije, koji su me svojom profesionalnom, ali i ljudskom reakcijom natjerali da pomislim kako za ovu državu možda – možda – ipak ima daleke slutnje neke tanke nade. Jedan od njih, sjajan i duhovit tip, rekao mi je da mu nije jasno kako su toliki ljudi krivo shvatili tekst kad ga je čak i on “kao policajac shvatio isprve”.

Čini mi se da se intenzitet prijetnji smanjio, ali vidim da i dalje ima dragovoljaca u domovinskom ratu protiv kolumne. Posljednji je pisac Veljko Barbieri – poručio vam je da zaslužujete dobre batine. Imate solidno iskustvo s prijetnjama, koliko bi još ovo moglo trajati?

Borba za slobodnu Hrvatsku nikad ne prestaje, Matijaniću. Koliko god bilo razočaranih i malodušnih, poput Velimira Bate Bujanca, koji se na svom Fejsu rezignirano požalio kako je “posve siguran da Dežulović zbog napisanih gadosti neće snositi baš nikakve ozbiljne posljedice”, ili vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave, koji je na konferenciji za novinare zavapio kako “u Hrvatskoj nitko za ništa ne odgovara” te kako će “i ova priča trajati dva dana i neće se dogoditi apsolutno ništa”.

Nedovoljno je opaženo da se u hajku na vas uključila državna vlast. Oglasilo se ne samo Ministarstvo hrvatskih branitelja, koje ionako parazitira na ratnim tragedijama pa mu je vaš tekst morao zasmetati po službenoj dužnosti, nego i vladajuća partija. Dakle, Plenkovićeva stranka i vlada, odnosno Ministarstvo koje vodi njegov potpredsjednik. Čini mi se da takva državna nervoza zbog jednog teksta nije zabilježena od Tuđmanovog režima.

Institucije rade svoj posao. Vukovar i Domovinski rat državni su projekti, neće valjda Plenkovićeva vlada i stranka obranu Vukovara prepustiti Peternelu i Bujancu? Ovaj put koordinacija je radila kao u dobra stara vremena; da je Tuđman živ, umro bi od sreće: Vlada je preko Ministarstva branitelja mobilizirala hrvatske domoljube, HDZ im je podijelio oružje i sada nam preostaje tek zavaliti se u kauč i gledati kako će proći građanski rat između HDZ-ovih gardista i HOS-ovaca iz Domovinskog pokreta, koji za moje skrnavljenje Vukovara optužuju upravo HDZ. Da nije bitka za Vukovar, bilo bi upravo urnebesno smiješno.

Mislite li da je upravo državno uključivanje u hajku dodatno raspirilo histeriju?

Naravno da jest jer ona parlamentarna većina pravovjernih Hrvata još uvijek poštuje HDZ-ov monopol na svetinje Domovinskog rata i koncesiju na Vukovar. Nije isto kad na linč jednog izdajice poziva kojekakav patuljak kojega blatnjava bujica nanese na televiziju, i kad na linč poziva Država. Kad na linč poziva Država, to je legitimna mobilizacija za obrambeni rat, koji ulazi u ratni staž i honorira se penzijama, ordenima, carinskim olakšicama i radnim mjestima u županijskim upravama. Tada je onih tisuću i sto komentara s Bujančeva Fejsa zapravo integralna deklaracija o Domovinskom ratu, i da sam ja vlast, djeca bi je u školi učila napamet.

Sve to događa se 25 godina nakon što su, prilikom ulaska Hrvatske u Vijeće Europe, Reporteri bez granica protestirali zbog pokušaja režima da ugasi Feral Tribune. Što se uopće promijenilo od tada? Osim predsjednika i premijera?

Dobro, nemoj tako. Promijenili su se, recimo, Igor Peternel i Slobodan Prosperov Novak.

I državne institucije najavljuju akciju – na nekom sam portalu pročitao da će Agencija za elektroničke medije “o predmetu Dežulović” raspravljati na jednoj od sljedećih sjednica. Imate li ideju po čemu bi mogao biti točka dnevnog reda nečeg što se zove Agencija za elektroničke medije?

Koliko sam shvatio, oni bi se imali nalaziti nadležnima jer je moja kolumna objavljena na portalu N1 televizije. Ne znam koje su njihove ovlasti, ali eto lijepe prilike da neki uhljebi konačno zarade dnevnicu i konačno čista srca odgovore na pitanje “čime se točno bavite vi u Agenciji za elektroničke medije”. Pa da važno kažu. “Eh, gdje ste vi bili kad sam ja 2021. branio Vukovar od četnika?!”

Čudi li vas da se nije oglasio Zoran Milanović? On se, inače, rado bavi vašim likom i djelom.

On ima pametnijeg posla. Njemu je svađa s onim Plenkovićevim vrtnim patuljkom važnija od Vukovara. To je, eto, heroj hrvatske desnice. Dok Vukovar krvari pred razularenim mnom, on se zajebava s Banožićem. Ali Hrvati pamte.

U moru raznih osvrta na vaš tekst opazio sam i jedan koji, kao, ne polazi s desničarskih pozicija. U njemu stoji kako se “kritizirati parazitiranje na žrtvi Vukovara može i bez ružnih psovki koje će povrijediti mnoge koji su stradali i koji nisu ništa krivi”. Što bi poručili onima kojima, navodno, smeta samo riječ “jebo” u naslovu i tekstu kolumne?

Iako tekst nije zamišljen tako, ispao je i laboratorijski eksperiment za mjerenje društvenog licemjerja. Ako će se nakon trideset godina sustavnog HDZ-ovog ubijanja Vukovara “mnogi koji su stradali i koji nisu ništa krivi” osjetiti povrijeđenim zbog mog poganog jezika, onda – skoro da sam rekao “jebiga” – možda ništa bolje od HDZ-a nisu ni zaslužili. Ako je nekome nakon tih trideset godina loše samo zbog mog “Jebo vas Vukovar”, to bi značilo da mu je za blagostanje i sreću dovoljno da jednom godišnje netko naglas kaže “Vukovar je temelj hrvatske slobode i nacionalna svetinja”. Zašto onda nije? Zašto je pet i pol hiljada njih otišlo samo u posljednjih deset godina? Tko im je to vikao “jebo vas Vukovar”?

Čini li vam se da je silina reakcije protiv teksta potaknuta činjenicom da je hrvatska politika, zapravo, dobrim dijelom tanatopolitika? Nema dana da negdje netko nešto ne komemorira, pa se i vaš krik protiv centralne državne komemoracije čini kao ozbiljna hereza.

Izgradili smo kulturu smrti, groblja i lampiona, i svaki pokušaj remećenja dostojanstvene grobljanske atmosfere blasfemičan je poput vica na pogrebu. To više nije memorija, to je fetiš. Moj drug Wolfgang Klotz, ugledni njemački politički analitičar i nekadašnji direktor regionalne kancelarije Zaklade Heinrich Böll, nekidan me povodom cijele ove budalaštine podsjetio na zanimljivu anegdotu koju je u jednom austrijskom dokumentarnom filmu ispričao Bogdan Bogdanović, veliki arhitekt, intelektualac, umjetnik i autor brojnih antifašističkih spomenika. Jednom mu je, veli, nakon nekog predavanja prišla mlada djevojka i povjerila mu se kako mora ispovjediti svoju tajnu. “Pod vašom Nekropolom žrtvama fašizma u Novom Travniku”, rekla je, “prvi sam put u životu vodila ljubav”. “Bilo je to nešto najljepše što mi je itko ikad rekao o mojim spomenicima”, završio je Bogdanović priču. To je, eto, razlika između fetišizma smrti i slavljenja života. Iz oblasti jebanja i Vukovara.

Kako tumačite činjenicu da se Hrvati tako loše nose sa slobodom? Ispada da su se borili za slobodu šutnje. Ili samo žele sačuvati Vukovar kao fino dizajniranu grobnicu?

Pa Vukovar kao grad grobnica, spomen-kosturnica, zapravo i jest model idealnog društva kakvoga nam žele nametnuti: nijemo društvo pokornih i pokorenih, društvo mrtvih. Smrt je ultimativna sloboda. Mrtvima ne treba ništa. Mrtvi nigdje ne odlaze, mrtvi ostaju u zemlji. Mrtvima se lako nadopisuju biografije. Mrtvi su odani glasači. Mrtvi su provjereni domoljubi. Nijedan mrtav nikad nije rekao “jebo vas Vukovar”.

Podsjeća li vas ovo što se sada događa s hrvatskim čitanjem i interpretiranjem vašeg teksta na svojedobno pogrešno bosanskohercegovačko čitanje i interpretiranje pjesme Ići mići Ahmići Predraga Lucića?

Suštinski je potpuno isto. Kao što bošnjački patrioti Predragovu satiričnu pjesmu nisu shvatili, niti su željeli shvatiti, kao ismijavanje ratnog zločinca Darija Kordića, tako ni hrvatski domoljubi ovo nisu shvatili, niti su željeli shvatiti, kao očajnički apel za život. Nije tu više riječ o nerazumijevanju teksta, već o nerazumijevanju stvarnog života. Stvarni život je, naime, ipak samo život, a ovdje je, kako smo naučili, stvarna samo smrt. Izgradili smo društva na temeljima državne religije, po kojoj je život u Hrvatskoj samo patnja u dolini suza, nešto što služi za polaganje na Oltar Domovine, za što nas nagrada čeka na našoj maloj parceli u raju, u sanduku od jelovine pokrivenom hrvatskom trobojkom. Nitko se, koliko znam, nikad nije žalio. Izgleda da ima smisla.

Krajem prošle godine ozbiljno ste uvrijedili Srbe, odnosno Beograđane, čiji ste glavni grad nazvali malo većom kasabom, Dubaijem za siromašne i Jagodinom za bogate. Sad ste uvrijedili Hrvate, odnosno Vukovarce, spominjanjem njihovog glavnog spomen-grada. Koliko su dvije kolektivne uvrijeđenosti slične? Odnosno, jesu li Hrvati i Srbi uzaludni?

Posve i beznadno uzaludni.

index

1 comment

  1. Genije. Mislilac i humanist kontra dna i blata ljudskog i nacionalnog.

Odgovori