David Bregovac, predsjednik Hrvatskih laburista, za SBPeriskop: “Razočarani u politiku sve političare svrstavaju u istu kaljužu s kriminalnom organizacijom zvanom HDZ, ali mi nismo isti – mi smo laburisti”

Prije otvorenog i zanimljivog razgovora s Davidom Bregovcem, predsjednikom Hrvatskih laburista, odlučnog i spremnog za potpunu revitalizaciju stranke i izgradnju stranačke sile koja će moći parirati ovoj vlasti koja sigurno ne vodi zemlju u dobrom smjeru, on je o sebi rekao:

Rođen sam 1974. godine u Rijeci, oženjen sam i otac sam dviju djevojčica. Imam SSS, smjer tokar. Prije ulaska u Hrvatske laburiste nisam se bavio politikom, no u životnom i radnom iskustvu koje sam stekao ploveći na brodu i radeći u brodogradilištu 3. Maj brodogradilište d.d., često sam se susretao s lošim odnosom prema radnicima, njihovom radu i nedostatnim plaćama. Nepravda prema marljivim ljudima kojima je oduzeta prilika za dostojanstven život me nagnala da se priključim sindikatu. Odabrao sam Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije. Ubrzo sam postao sindikalni povjerenik u 3. maju. Slijedeći, logični korak bilo je pristupanje političkoj stranci Hrvatski laburisti – Stranka rada 2010. godine, stranci čije ideje rad-poštenje-znanje-društvena pravednost su mi bile jako bliske. Bio sam član stručnog odbora za gospodarstvo gdje sam pisao o važnosti brodogradnje i njezinom značenju za hrvatsko gospodarstvo. Početkom 2011. godine osnovali smo županijsku organizaciju Laburista Primorsko-goranske županije u kojoj sam izabran za člana Izvršnog odbora. U listopadu 2015. godine sam izabran za predsjednika Županijske organizacije Hrvatskih laburista – Stranke rada Primorsko-goranske županije, a za predsjednika stranke sam izabran na izborima 26. veljače 2017. godine. Obje dužnosti obnašam i danas. U mandatu od 2013-2017. godine djelovao sam kao županijski vijećnik Hrvatskih laburista u Primorsko-goranskoj županiji, a na lokalnim izborima sam izabran za načelnika Općine Fužine u mandatu od 2017-2021. godine. Moj politički interesi su unaprjeđenje prava radnika, te regionalna politika i decentralizacija, radi ravnomjernog razvoja i bolje povezanosti otoka, Gorskog kotara i drugih ruralnih krajeva.

Na važnim ste funkcijama. Predsjednik ste Hrvatskih laburista – Stranke rada, načelnik općine Fužine. Prevladava dojam da vas ipak dobar dio hrvatske javnosti dovoljno ne poznaje. Što je razlog tome? Je li to niskorangirani status stranke koja je zapravo odavno bila na svom vrhuncu? Ili se radi o medijskoj nebrizi, pa čak i namjernom ignoriranju?

Sve pomalo: i niskorangirani status Laburista i apsolutna nezainteresiranost medija za Laburiste. Kako imam informaciju od pojedinih novinara – nismo interesantni jer nismo parlamentarna stranka. Mediji kroje političku sliku u javnosti ignorirajući naše brojne pozive na presice. Puno puta nam se desilo da nam se na tiskovnim konferencijama nije pojavio nijedan novinar. Kao županijski vijećnik imao sam redovite konferencije za novinare, i to na mjesečnoj bazi, a da nam se HRT kao državna kuća možda dvaput pojavila i popratila nas; pri tom nismo ni tražili prime-time termin, nego termin u regionalnom dnevniku, kako bi lokalna zajednica znala što mi radimo kao županijski vijećnici. Danas, kao načelnik i kao predsjednik stranke teško dolazim do medija, iako puno radimo i pokušavamo kroz medije informirati javnost što radimo na području Općine Fužine. Primjerice, o vrtiću u Fužinama se godinama pričalo i bio je nedosanjani san mnogih roditelja i njihove djece, a u samo dvije godine od ideje do upisa djece, uz 85% sufinanciranja kroz razne fondove, sagradili smo vrtić vrijedan 9 milijuna kuna, o čemu je bilo riječi isključivo u lokalnim medijima, dok nacionalni mediji nisu bili zainteresirani popratiti rad jednog laburista u svojim prime-time emisijama. Tako da mislim da je to možda čak i namjerno ignoriranje.

Možete li vrlo kratko obrazložiti što se dogodilo Laburistima? Gotovo da je u pitanju sunovrat. Jesu li krahirale ideje na kojima počiva program stranke, koje su mnogi definirali kao populističke, njihova neprilagođenost stvarnosti, ili su slabljenju stranke doprinjeli organizacijski propusti?

U mandatu od 2011. do 2015. godine naši su saborski zastupnici dali mnoštvo prijedloga zakona, amandmana, poput na primjer Prijedloga izmjena Zakona o radu. Sve su naše prijedloge vladajući u startu odbijali. Nakon nekog vremena, kozmetičkim promjenama su mnoge naše prijedloge pretvorili u svoje, te ih tako usvajali. Dakle, naše ideje nisu populističke, ali u tom trenutku nisu mogle biti prihvaćene kao naše. Nama je pak drago da smo ipak nešto uspjeli progurati, pa makar tako da vladajućima „ubacimo bubu u uho“, iako je to bilo pogubno za laburiste jer ljudi, kad ne dobiju priznanje za svoj rad, gube volju dalje gurati te ideje ili pak misle da su sposobniji od ostalih, pa se izgube negdje po putu. Počinje borba za to tko će biti visoko, tko će biti u borbi za saborska mjesta. Kada ima novca na računu lešinari se brzo sjate, a kad blagajna presuši naglo zaboravljaju na ideale pa prelaze u neke druge stranke. To je prokletstvo svih novih stranaka kod nas. Laburisti su jako bolno preživjeli taj proces. Mi nismo propali, mi ćemo se dići… Ali teško je, obzirom da nismo medijima interesantni, pa ispada da nas nema i da ne radimo.

Naslušao sam se prognoza da smo mi gotovi, da je bolje da se uklopimo u neku drugu stranku. Ali službeno, imamo sedam tisuća članova, imamo svoj put. Ne treba biti problem to što je tako mnogo manjih stranaka, ako ćemo uspješno surađivati sigurno ćemo izgraditi silu koja će moći parirati ovoj vlasti koja sigurno ne vodi zemlju u dobrom smjeru. Najveći problem je 70 posto nezainteresiranih birača, naš zajednički posao je da ih probudimo, da im pokažemo da “nismo svi isti”.

Primjer Fužina gdje ste vi načelnik govori da laburističke ideje dobivaju novi zamah i da je moguće obnoviti njihovu snagu i utjecaj. Možete li nabrojati što je sve i kako učinjeno u smislu dobrobti za razvoj? O kojim projektima se radi? Koliki je udio Laburista kad je u pitanju smjer donošenja odluka? I, upće, kako je biti laburist u Fužinama?

Kad sam preuzeo funkciju načelnika Općine Fužine, zatekao sam je u minusu, kako financijskom, tako i infrastrukturalnom. U ove dvije i pol godine uspjeli smo kroz manje projekte, na zadovoljstvo stanovnika Općine Fužine, na neki način Općinu urediti infrastrukturalno, tako da širimo javnu rasvjetu, uvodimo reda u prometna rješenja i parkirališta, potičemo razvoj sadržaja za mlade i djecu. Za sad najznačajnija investicija je dječji vrtić, krećemo s pripremama za realizaciju zaobilaznice o kojoj se također već godinama priča, ali nikako da se i izgradi te se nadam da ću do kraja mandata to privesti kraju. Pokušavamo revitalizirati jezera kao turistički adut i time proširiti ponudu Općine Fužine i učiniti je zanimljivijom i pristupačnijom. Kroz određene strategije, poput npr. Pametnih naselja, učiniti Općinu tehnološki interesantnu mladima i na taj način privući nove obitelji u Općinu Fužine. Ali ne ovisi to samo o nama, trebamo imati i odgovarajuću podršku države, državnih firmi, institucija i drugih pružatelja usluga. Ali nažalost, teško da ćemo to ikad dobiti u Gorskom kotaru jer je tu mali broj stanovnika i matematika velikih stranaka, odnosno vladajućih, nije na našoj strani. Nema u Gorskom kotaru dovoljan broj glasova da bismo im bili zanimljivi.

Ja sam načelnik laburist, jedini sam, nisam s nikime u koaliciji, ali sam uspio postići da naše općinsko vijeće ne razmišlja o stranačkoj pripadnosti nego o interesima Općine, tako da sve što radimo, radimo u interesu Općine. Mene u Općini stanovnici prvenstveno gledaju kao načelnika, a ne laburistu, iako svi znaju moju stranačku pripadnost. Imam simpatizera, ali ljudi su dosta razočarani u politiku; u konačnici sve nas koji se bavimo politikom svrstavaju u istu kaljužu s ovom kriminalnom organizacijom zvanom HDZ. Ali naš slogan i dalje stoji i svojim ga radom i trudom opravdavam: Mi nismo isti, mi smo laburisti!

Medijsko praćenje, čini mi se da nije adekvatno. Uspjesi se ne povezuju s laburistima. O čemu se radi?

Kako sam već rekao, nismo zanimljivi jer nismo parlamentarna stranka, nije bitno što radimo, nego kako se zovemo. Čini mi se da je problem radnika većini medija nezanimljiva tema; radnici su zanimljivi samo kad preživljavaju mjesecima bez plaće, a inače nisu bitni, ni medijima, ni poslodavcima. A može biti da sam i ja nezanimljiv jer nisam nikakav doktor u politici, već šljaker koji možda iz svoje pozicije više zna od doktora što treba radnicima.

Intenzivirala se kampanja za izbor predsjednika RH. Laburisti su odlučili podržati Zorana Milanovića. Zašto? Što bi on Hrvatskoj donio kao predsjednik?

Kako smo se već izjasnili, podrškom Zoranu Milanoviću biramo znanje, obrazovanje, kulturu, politiku prava, šansu za bolje pozicioniranje Hrvatske u Europi i svijetu. To vidimo kao jedini put koji Hrvatskoj daje šansu i čiji su nam stavovi prirodno ideološki bliži, a podrška Milanoviću kao kandidatu koji ima jasno izražene stavove, sposobnost, odlučnost i želju da koristeći svoj utjecaj pokuša izvesti Hrvatsku na pravi put, samo je prvi korak.

Što očekujete od parlamentarnih izbora s obzirom da na terenu Laburisti takoreći ne postoje? Kako obnoviti rad, kome se obratiti, ako se zna da su mnogi aktivisti otišli raditi u inozemstvo? Po čemu se laburisti razlikuju od drugih – Živog zida, Mosta, Pernara, Starta…? S kim u koaliciju?

Laburisti postoje na terenu, ali je teško to kroz medije prikazati; imamo 30-ak vijećnika, od Sisačko-moslovačke, Koprivničko-Križevačke, Zagrebačke, Međimurske, Primorsko-Goranske Županije, a u ostalim županijama imamo organizacije, što gradske, što županijske. Mi imamo ljude na terenu i kroz njih pokušavamo doprijeti do ostalih građana Republike Hrvatske, potaknuti ih da se izbore za promjenu, da ostanu, da je ključ u njihovim rukama, da shvate da ćut, muč, trpi ne vodi nikamo, osim do džepova vladajućih. Svaki čovjek je bitan i svaki glas je bitan; bitno je shvatiti da je svaki pojedinac važan ako želimo nešto promijeniti, ako želimo radnička prava dići na višu razinu; ljudi toga jednostavno nisu svjesni, moć je u njihovim rukama. Znamo da je to jako teško, ljudima se politika zgadila, a zgadili su je upravo ovi na vlasti. Ako stvorimo ljudima uvjete za dostojanstven život, ako cijenimo radnika, vratiti će nam se i ovi koji su otišli u inozemstvo.

Od drugih se razlikujemo što ne pokušavamo doći u medije kroz cirkuske predstave, nego radimo postojano i nadamo se time vratiti u svijest ljudi kao ozbiljna stranka. Nećemo potpisivati raznorazne izjave pred javnim bilježnicima, bacati se po sabornici, prijetiti smrću saborskim zaštitarima, niti poticati ljude da ne cijepe svoju djecu što je vrh idiotizma u 21. stoljeću, u rangu nekih tih iz Živog zida koji i danas misle da je Zemlja ravna.

Mi smo u Amsterdamskoj koaliciji s ozbiljnim strankama, sa strankama od centra do ljevice, humanističkih, socijalnih i liberalnih pogleda na život, koji se ne rukovode zabranama i zastrašivanjem, već uvažavaju sve tekovine moderne, civilizirane i antifašističke Europe. Ne zanima nas gdje su ljudi bili ’41 ni ’91 nego gdje su danas i gdje će biti sutra. U ovom trenutku smo svi dali podršku Zoranu Milanoviću i pomažemo mu u predsjedničkoj kampanji, a sljedeći korak su nam parlamentarni izbori.

15 comments

Skip to comment form

  1. Bez dlake na jeziku i pametno.

    Nije se spominjalo nijedno ime, ali javnost zna da je Dragutin Lesar najzaslužniji za osnivanje Hrvatskih laburista, ali i za degradiranje stranke. Stranka ga je bila prerasla i on to nije dobro podnio.

    Bregovac gradi nove laburiste na papelu.

  2. S medijima treba komunicirati i na način slanja protestnih pisama na njihovo (ne)reagiranje. Istovremeno, mora se imati jak povod za pozvati ih.

  3. Morat će se nametnuti ne samo programom, obećanjima i podsjećanjima kakvi su bili, nego sadržajem, akcijama, pa i provokantnim idejama i reakcijama na politiku vlade i hadezeovaca.

  4. Fužine su laburistički “otok sreće”. U ostalim dijelovima RH dišu na škrge. Samo žestoko treba. sad je prilika, jer se politička scena ljulja od štrajkova.

  5. Imponira stav Davida Bregavca da nema predaje, da se može nastaviti. Uvijek mi je bio mutno kome se oni zapravo obraćaju. Radnicima? Pa među njima ima najviše nacionalista i pristaša lažne socijaldemokracije. U RH radnici su najnepouzdaniji glasači.

  6. Fuzine imaju poznatiji i veci docek Nove godine nego Sl.Brod, a niti na jednoj tv nisam s tih reportaza vidio razgovor s Davidom.
    Nacin na koji je izgradjen vrtic u Fuzinama, trebao bi pogledati nas gradonacelnik, ali tako ce se vjerojatno raditi u Brodu tek kad Slavica zamijeni sadasnjeg gradonacelnika

  7. – Kako sam već rekao, nismo zanimljivi jer nismo parlamentarna stranka, nije bitno što radimo, nego kako se zovemo. Čini mi se da je problem radnika većini medija nezanimljiva tema; radnici su zanimljivi samo kad preživljavaju mjesecima bez plaće, a inače nisu bitni, ni medijima, ni poslodavcima. A može biti da sam i ja nezanimljiv jer nisam nikakav doktor u politici, već šljaker koji možda iz svoje pozicije više zna od doktora što treba radnicima.

    Bregovac udara u čelo. Svjestan je svega, ponajviše hrvatske politčko-medijske laži.

    Savjet: neka ide na medijeki udar. Ništa bez skandala u skandaloznoj državi. Samo neka ne poseže za plinskim bocama.

  8. “Ja sam načelnik laburist, jedini sam, nisam s nikime u koaliciji, ali sam uspio postići da naše općinsko vijeće ne razmišlja o stranačkoj pripadnosti nego o interesima Općine, tako da sve što radimo, radimo u interesu Općine.”
    Kada bi po ovom modelu funkcije obavljali naši lokalni političari¸, brzo bi nam svima bilo bolje!

  9. E, da su laburist po cijeloj RH samo deset posto kao u Fužinama. Izgubili smo ih iz vida. Osim toga, koliko para, toliko laburističke muzike.

  10. Nedostaju nam laburisti u Brodu i županiji. Poštena, pristojna i normalna stranka.

  11. Kuhalo , istina. Veliki broj laburista radi izvan Hrvatske. Ali jos pokusavamo biti aktivni. Pa i Kova je nedavno na ovom portalu napisao clanak i slikao pothodnik u Osjeckoj

  12. Tako razmišljaju dokazani i pravi laburisti, David je jedan od njih.Oni su garancija svima onima koji vjeruju da se sve može mijenjati.Takvi nam trebaju da su na vlasti.Sve rečeno stoji a na žalost i ta činjenica od 70% nezainteresirani birača koji jedino mogu promijeniti stanje na političkoj sceni, što bi dovelo do promjena da konačno kao zemlja krenemo u željenom smjeru na dobrobit svih građana.Promjene su u nama i krenimo od sebe.Promijenimo očekivanja u poduzimanja.

    1. Dobar savjet: krenuti od sebe. Nije to lako, jer ljudi su ubijeni u pojam lažima i otvorenim izrabljivanjem vlastodržaca.

      David mora agresivnije nastupati.

  13. “Razočarani u politiku sve političare svrstavaju u istu kaljužu s kriminalnom organizacijom zvanom HDZ, ali mi nismo isti – mi smo laburisti”

    Kad to napišu dva dečka na majicu u protestu u Puli protiv duplog silovanja djevojčice, jednom od strane nasilne bande, a jednom od strane pravosuđa koje siluje silovane djevojčice, dolazi policija obraniti nečast HDZ-a, a kad to kaže oporbeni političar, nikome ništa. To je dokaz da su svi hrvatski političari združena mafija protiv naroda i na njegovoj muci i nevolji grade imidž i zgrću pare.

Odgovori