Bojan Glavašević: Odreći se ćirilice znači odreći se i naše nedavne prošlosti

 

SONY DSC

Foto: Ministarstvo branitelja RH

Bojan Glavašević je Vukovarac i često voli naglasiti da mu je duh još uvijek u tome gradu i, dakako, u masovnoj grobnici na Ovčari, iz koje je 1997. izvučen njegov mučki ubijen otac, odvažan i legendarni vukovarski radijski novinar Siniša Glavašević. Studirao je sociologiju i lingvistiku i kaže da to uz vjeru u tehnologije otvorena koda predstavlja njegov svjetonazor. Trenutačno je pomoćnik ministra branitelja Predraga Matića, još jednoga Vukovarca (što također voli naglasiti). Suprug je Sanji, tata Petru i Tjaši, voli Ramonese i Jethro Tull.

 Natezanje oko ćiriličnih ploča u Vukovaru pretvara se u neugodnu trakavicu s nesagledivim posljedicama. Stanje je svakim danom sve teže jer se ideje samozvanih zaštitnika etnički deratiziranoga Vukovara šire zemljom poput zaraze.

– Moram reći da sam vrlo žalostan zbog trenutačne situacije u Vukovaru. Mojem Vukovaru. Vukovar je grad gotovo na granici s trima državama – Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i Mađarskom – i do početka ratnih sukoba u njemu je mirno živjelo dvadesetak nacionalnih manjina, a sada određena skupina ljudi pokušava poništiti ne samo Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina nego i povijest našega grada.

Žalosti me i činjenica da hrvatski građani, hrvatski branitelji pokušavaju osporiti hrvatske zakone za koje i uime kojih su se borili. A ja ne vidim veću potvrdu vlastite državnosti od mogućnosti da u svom parlamentu donosiš svoje zakone.

Nakraju, žalosti me i činjenica da se protest iskazuje nasiljem ili više-manje eksplicitnom ratničkom retorikom. Dovoljno govori već to što se u nazivu te skupine građane nalazi riječ ”stožer”, a svi znamo iz kojeg konteksta dolazi ta riječ.

Sve to svjedoči o stanju u kojemu se umjesto sile argumenata upotrebljava argument sile. Dakako, ne treba dolijevati ulje na vatru, ali ignoriranje takva nasilja svojevrsni je vjetar u leđa onima koji ga potiču. Kako svemu tome stati na kraj?

– Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina se, naravno, treba provesti i o tome nema i ne smije biti rasprave. Ali često i u mnogo prilika isticao sam kako ćirilica nije stvarni problem, problemi su mnogo dublji. Mogu navesti samo nekoliko primjera: na nekim radiopostajama u gradu mogu se redovito čuti pjesme koje veličaju ne samo četništvo nego i pokolj u Srebrenici i Vukovaru, na nekim nadgrobnim spomenicima nalazi se ikonografija četničkoga pokreta i stihovi koji veličaju velikosrpsku ideologiju, velik je broj još uvijek nestalih osoba iz Vukovara i tako dalje. Nažalost, za mnoge od tih ljudi vrijeme je stalo i oni nemaju mogućnosti okrenuti se građenju svojega boljeg sutra. Ja to jako dobro razumijem i zato nikada neću reći nijednu ružnu riječ o tim ljudima, čak ni kada se ponašaju nedemokratski. Oni su moji Vukovarci, moram se potruditi pomoći im kako najbolje znam i mogu. Premda me zaboli svaki put kada mi netko od njih dobaci da sam ”izdajica svoje domovine”, kao što je bilo i uoči sastanka premijera i Vladina izaslanstva u četvrtak, na kojemu sam sudjelovao s predstavnicima Stožera u Vukovaru, neću ih zbog toga voljeti manje ni gubiti želju da učinim dobro za svoj grad.

Kakvu je strategiju vezano za taj problem zauzelo Ministarstvo branitelja?

– Želim prvo istaknuti da provedba Ustavnoga zakona nije u nadležnosti Ministarstva branitelja. Za njegovu provedbu nadležno je Ministarstvo uprave i Grad Vukovar.

Međutim, budući da su u prosvjede protiv dvojezičnih natpisa u velikom broju uključeni i branitelji i budući da je ministar branitelja Vukovarac i vukovarski branitelj, ministar se uključio u posredovanje u komunikaciji između Stožera i predsjednika Vlade Zorana Milanovića. U tom smislu je ministar Matić nekoliko puta pokušao dogovoriti susret predstavnika Stožera s premijerom. Ipak, zahvaljujući premijerovoj političkoj odgovornosti i volji da se problem riješi te zahvaljujući ministrovu inzistiranju na razgovoru kao jedinom rješenju, premijer Milanović, ministar Kotromanović, ministar Matić i ja otišli smo 17. listopada u Vukovar te u uredu gradonačelnika Sabe u višesatnom razgovoru s predstavnicima Stožera ipak došli do određenih zajedničkih točaka. Za početak, dogovoreno je povlačenje policije i uklanjanje ograda s vukovarskih ulica kako bismo gradu vratili njegovu gradsku i građansku atmosferu i izgled te kako bismo bez ikakvih fizičkih i intelektualnih ograda pristupili konačnom rješavanju ovoga društvenog i političkog problema. Usto, dogovoren je i protokol komuniciranja i budućega sastajanja, čime su se i jedna i druga strana obvezale razgovorom tražiti izlaz iz krize. A ono što mogu reći iz prve ruke jest to da je Vlada već počela rješavati neke probleme o kojima sam govorio.

Ministar Matić primio je salvu uvreda na svoj račun. Znamo da niste njegov odvjetnik, ali ste njegov važan suradnik pa vas molimo da odgovorite na te uvrede. Zapravo, što bi trebalo poručiti onima koji traže Matićevu neopozivu ostavku i smatraju da je u Vukovaru persona non grata.

– Svima koji misle da bi ministar Matić trebao podnijeti neopozivu ostavku i da je, kako kažete, ”u Vukovaru persona non grata”, poručujem da se malo raspitaju među eksponiranim predstavnicima Stožera i braniteljskih udruga iz Vukovara pa će vidjeti koliko je ministar volje, energije i truda uložio u pronalazak rješenja. Osim toga, svima koji sumnjaju u ministrove dobre namjere prema Vukovaru, poručujem da provjere u čijem je mandatu pokrenut projekt Memorijalni centar Domovinskoga rata Vukovar te u čijem se mandatu intenzivnije nego ikada radi na tome da se pronađu svi zatočeni i nestali građani Vukovara i okolnih mjesta. Nakraju ću se i retorički upitati može li se olako zaboraviti nečiji doprinos u obrani našega grada samo zato što nam se ne sviđa politika Vlade čiji je on član?

Pet godina nakon Drugoga svjetskog rata, u svibnju 1950., donesena je Schumanova deklaracija (nazvana po njezinu inicijatoru, francuskome ministru vanjskih poslova), kojom su postavljeni temelji ujedinjenja i današnje Europske unije. Nakon rata u kojem su pobijeni milijuni Francuzima i Nijemcima trebalo je samo pet godina da krenu u proces pomirenja. S druge pak strane, 18 godina nakon rata i 21 godinu nakon međunarodnoga priznanja Hrvatske još ima onih kojima smeta ćirilično pismo. Znači li to da europske predrasude o Balkanu ipak nisu samo predrasude?

– Ma koliko vaše pitanje sugeriralo drugačiji odgovor, ja ću ipak odgovoriti kako vjerujem u to da Europa o nama ima predrasuda, jednako kao što ih i mi imamo o Europi. Ne samo kada je riječ o poštivanje prava nacionalnih manjina nego uopće. Naime, u nekim drugim hrvatskim gradovima, pa i na vukovarskom vrtiću, dvojezične ploče odavno su postavljene i to nikome nije bio problem. Zašto? Zato što je u tom slučaju ćirilica bila element segregacije po nacionalnoj osnovi i zapravo je bila u funkciji razdvajanja, a ne pomirenja.

SONY DSCNa jednome je mjestu Schopenhauer napisao da je nacionalizam ”najjeftinija vrsta ponosa” i da svaki jadnik koji nema ništa drugo na što bi mogao biti ponosan, prihvaća nacionalizam kao pojas za spašavanje. Kako takvo filozofski radikalizirano stajalište uskladiti ili uravnotežiti s etnocentričkim radikalizmom?

– Za dekonstrukciju svih opasnosti i opsjena koje nacionalizam postavlja pred nas dovoljna su samo tri uporišta. Koja to? Prvo uporište je politički pluralizam, pogotovo parlamentarni politički pluralizam koji uočava i prati sve društvene, političke i ekonomske probleme, a zatim kritički ”pretresa” zakonske prijedloge prije nego što ih uputi ”u život”. Drugo uporište su slobodni, neovisni i kritički osviješteni mediji koji funkcioniraju kao most do građana. I nakraju, posljednje i najvažnije uporište obrane od nacionalističkih opsjena jesu obrazovani, informirani i politički aktivni građani.

Ovih je dana Jelena Lovrić napisala da je antićirilična pobuna hrvatska varijanta ”balvan-revolucije”, barem u onom smislu u kojem su ekstremizmi jedan drugomu nalik kao jaje jajetu. Slažete li se komentatoricom Jutarnjeg lista?

– S usporedbom akcija Stožera za obranu hrvatskog Vukovara i ”balvan-revolucije” koju izvodi gospođa Jelena Lovrić mogao bih se složiti kada je riječ o sličnosti nepoštivanja ustavnopravnoga poretka Republike Hrvatske i instrumentalizacije jedne ideološke borbe za ostvarivanje vrlo specifičnih ciljeva jedne političke stranke. Smatram, međutim, da postoji i jedna važna razlika: prosvjednici protiv ćirilice u Vukovaru ipak su hrvatski građani, među njima je i mnogo hrvatskih branitelja i ne vjerujem da bi ikada moglo doći do ekstremizma kakav je sa sobom donijela ”balvan-revolucija”.

U akciji onih koji se predstavljaju kao Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara ima nečega duboko iracionalnoga, agresivnoga, pa i samoubilačkoga. Možda je nepotrebno ponavljati da žrtve zaslužuju najveći pijetet, no je li moguće da je želja za antagoniziranjem – pa i ratom – i nadalje jača od svega?

– Još sam na početku ovoga razgovora istaknuo koliko sam žalostan zbog aktualnog stanja  u Vukovaru, a pogotovo zbog nasilja. Ovdje samo mogu dodati kako me žalosti i to što ništa nismo naučili iz ratne prošlosti, što nismo naučili koliko zla može donijeti svaki neodmjeren i nekontroliran potez. Posebno sam, pak, žalostan što se podjela koja je 90-ih postojala među Hrvatima i Srbima sada upisuje među same Hrvate; na one koji su sa Stožerom i na one koji nisu; na one koji su protiv ćirilice i na one koji nisu. I ovoj kao uostalom i svakoj drugoj ideološkoj borbi cilj je uspostaviti nas i njih, one koji Hrvatsku vole više i one koji je vole manje.

Što mislite što bi danas na sve ovo kazao vaš pokojni otac?

– Moj otac je prije svega moja osobna memorija i memorija moje obitelji. Nakon toga on je i memorija svih njegovih slušatelja, svih onih koji su u njegovu glasu pronalazili samo informaciju ili, a to je bilo često, luč nade. Poštujući čistoću sjećanja koje svi mi više ili manje imamo na njega, ne želim ime svoga oca uplitati u ovu priču. Ne želim dopustiti da ime i uspomena na moga oca postanu kartica za legitimiranje ovih ili onih društvenih akcija s ove ili s one strane. Ono što znam jest to da se u njegovim izvještajima nikada nije moglo čuti ”niskosti i mržnje”, kako bi rekao Vlado Gotovac.

Zašto ste prihvatili poziv da radite u Ministarstvu branitelja i što ste do sada postigli, točnije, što ste si zacrtali?

– Poziv da kao tajnik ministrova kabineta radim u Ministarstvu branitelja stigao je od samog ministra Matića i s velikim sam ga ponosom, ali i odgovornošću prihvatio. Prihvaćanjem poziva želio sam pomoći ministru Matiću u njegovu svakodnevnom obavljanju ministarskih dužnosti, ali sam isto tako želio pomoći i u kreiranju jedne racionalne, konzistentne, otvorene i iskrene politike prema hrvatskim braniteljima. Mislim da smo – ministar, svi ministrovi pomoćnici i svaki djelatnik Ministarstva – u tom pogledu napravili već mnogo bolji posao od prethodnika, ali prostora za kritiku i napredak dakako uvijek ima. Što se mene kao tajnik kabineta tiče, naravno uz golemu pomoć svojih suradnika, odradio sam velik dio pripreme za objavu Registra hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata, pokrenuo sam prelazak Ministarstva na otvoreni računalni kod i norme, a sudjelovao sam i u kreiranju Javne ustanove Memorijalni centar Domovinskoga rata. To su samo neki od većih projekata jer bi se opisivanje samo jednoga dana u Ministarstvu moglo otegnuti unedogled. Nakon što je potkraj prošle godine uhićen Dinko Mikulić, pomoćnik ministra za pravne i stambene poslove, imenovan sam za novoga pomoćnika ministra branitelja za pravne i stambene poslove. U vrlo kratkom roku trebalo je preustrojiti cijelu jednu upravu i mislim da sam tu, u smislu ljudskih potencijala, napravio prave izbore. Nadalje, uprava za pravne i stambene poslove prvi je put objavila listu prednosti za dodjelu stambenih kredita, a kao kruna zajedničkoga rada svih djelatnika došli su svi oni stanovi koje smo predali braniteljima na upravljanje. Neizmjerno važan cilj koji je trenutačno pred upravom jest donošenje zakona o pravima žrtava seksualnoga nasilja i mi očekujemo da će ga Hrvatski sabor donijeti do početka iduće godine. Istodobno sa zakonom o pravima žrtava seksualnoga nasilja radimo i na zakonu o dopunama Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske. Nakon toga je pred nama gradnja novih stambenih objekata za branitelje te donošenje nekoliko važnih zakona ili izmjena zakona.

Jezik je vaša struka, što je za vas ćirilica?

– Ćirilica je za mene kao akademski obrazovanoga lingvista jedno od nekoliko hrvatskih pisama koje ima svoju dugu povijest. Najtočnije i najpreciznije o povijesnoj prisutnosti ćirilice u hrvatskom narodu pisao je i piše akademik Stjepan Damjanović i ja samo mogu uputiti na njegove tekstove. Usto, ćirilica je i jedno od pisama koje je sve do Domovinskoga rata bilo dio nastave srpsko-hrvatskog jezika i koje se legitimno poznavalo i upotrebljavalo. U tom smislu, odreći se ćirilice, značilo bi odreći se i naše nedavne prošlosti, prošlosti naših školskih klupa. Nakraju, ćirilica je pismo koje se i danas upotrebljava u velikom dijelu svijeta i svakako preporučujem svima da ga što prije svladaju jer to ne samo da olakšava informiranje kada se zateknemo u novim gradovima i državama nego je oblik duhovne nadogradnje.

Stručno se kanite baviti i govorom mržnje. Koliko je ima u Hrvatskoj, koje vrste govora mržnje prepoznajete i kako joj doskočiti ili parirati?

– Govora mržnje u Hrvatskoj ima na svim društvenim razinama: u Hrvatskom saboru, u crkvama, na sveučilištu, u medijima, pa čak i u nevladinu sektoru, čiji je smisao upravo borba protiv govora mržnje u svim njegovim obličjima i tonalitetima. Hrvatski govor mržnje ni po čemu nije specifičan u odnosu prema ostalim govorima mržnje. I hrvatski je govor mržnje posljedica nerazumijevanja, stereotipizacija, predrasuda, neobrazovanosti i manjka dijaloga. Jedanput su meta govora mržnje spolne i rodne manjine, drugi put su to nacionalne manjine, treći put politički i ideološki suparnici, četvrti put su to sportski suparnici, a peti put je već nešto peto. Govoru mržnje može se doskočiti samo stalnim i beskompromisnim kritiziranjem i razobličavanjem lažne moći koju on nudi. Da bi se to ostvarilo, potrebni su nam neovisni i kritični mediji, potreban nam je kvalitetan obrazovni sustav i, nakraju, potrebni su nam pravi uzori s javne društvenopolitičke scene.

Izvor: autograf

 

37 comments

Skip to comment form

  1. Vukovar je grad gotovo na granici s trima državama – Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i Mađarskom 😀 no comment

    Mogu navesti samo nekoliko primjera: na nekim radiopostajama u gradu mogu se redovito čuti pjesme koje veličaju ne samo četništvo nego i pokolj u Srebrenici i Vukovaru, na nekim nadgrobnim spomenicima nalazi se ikonografija četničkoga pokreta i stihovi koji veličaju velikosrpsku ideologiju, velik je broj još uvijek nestalih osoba iz Vukovara i tako dalje. Nažalost, za mnoge od tih ljudi vrijeme je stalo i oni nemaju mogućnosti okrenuti se građenju svojega boljeg sutra. Ja to jako dobro razumijem i zato nikada neću reći nijednu ružnu riječ o tim ljudima, čak ni kada se ponašaju nedemokratski. Oni su moji Vukovarci, moram se potruditi pomoći im kako najbolje znam i mogu.

    Po Hrvatskom zakonu trebalo je uputiti policiju na takva mjesta i policija obaviti svoj posao moj pomočniće ministra branitelja.

    Ovo nije nedemokratski
    “na nekim radiopostajama u gradu mogu se redovito čuti pjesme koje veličaju ne samo četništvo nego i pokolj u Srebrenici i Vukovaru, na nekim nadgrobnim spomenicima nalazi se ikonografija četničkoga pokreta i stihovi koji veličaju velikosrpsku ideologiju,”
    to je nacionalizam i to kako sam kaže na radio postajama gdje žive zajedno Hrvati i Srbi i gdje bi trebala biti čirilica na javnim ustanovama. Pa tko je ovdije lud, jel vi vidite šta se sve tu događa i sad vi meni recite kako se osječaju Hrvati u tom gradu, koji duševni mir ima , koje patnje prolazi žena koja je silovana u ratu nakon ulaska četnika u Vukovar i dan danas tamo živi ili branitelj koji je bio u nekom od logora i upali radio a tamo mogu se redovito čuti pjesme koje veličaju ne samo četništvo.

  2. Dakle ti držiš da će sve to riješiti skidanje nekih ploča??? Daj razmisli još jednom!

  3. Ako to zna Glavašević onda to znaju i ostali branitelji koji žive u Vukovaru. Spočitavaš njemu, a ne spočitavaš njima što nisu kroz institucije sustava pokušali riješiti te stvari. Doista te ne razumijem, a ni njih. Cijelo vrijeme su šutili na to – znači da im ne smeta. Ali im zasmetaše ploče??? Pa dobro jel vidiš ti koji su to prijetvornici?

  4. “na nekim radiopostajama u gradu mogu se redovito čuti pjesme koje veličaju ne samo četništvo nego i pokolj u Srebrenici i Vukovaru, na nekim nadgrobnim spomenicima nalazi se ikonografija četničkoga pokreta i stihovi koji veličaju velikosrpsku ideologiju, velik je broj još uvijek nestalih osoba iz Vukovara” – sve ovo tim nazovi braniteljima nije smetalo, ali im smetaju neke ploče. Bit će da su to isti oni pripadnici HDZ-a koji su vukovarske zapovjednike batinjali po Tuđmanovim podrumima. Nisu se pobunili kada je Veliki Jastreb prebijan.

    1. DrazeneBludisa ti pojma nemaš o ćem ja pišem. Vidiš li ti koliko ima pisaca koji opleli po čirilici, ustašama,nacistima,fašistima i ostala sranja. Opet jednostrano gledaš i ne zanima te ovo šta sam napisao nego ti opet o čirilici.Ma zaboli me za tu vašu čirilicu mene zanima šta imaš reć o ovom šta se pušta na javnim radijskim postajama ali pošto iz nekog razloga to tebi ne smeta nemamo šta pričati . Sve mi je jasno. Meni tu laprdaš o braniteljima a ne osuđuješ tako nešta. Pa zar mislite da je neko toliko glup da nevidi pozadinu nečijih pisanja na ovom linku. Redovno niko ne osuđuje nijednu laž, prikazanu činjenicu ili nešta što napišem da netko loše radi prema Hrvatima. Svako to sranje određeni ili prešute i trpaju neke druge gluposti u odgovore . Osudimo loše stvari koje radimo ali osudimo i ono što je loše prema nama . Jadno je u jako puno odgovora na neka moja pitanja što recimo ti Bludiša nisi osudio takvu radiostanicu apsolutno nebitan razlog članka,o kome se radi, koji narod u pitanju ili grad. Ti meni jel smetalo ili nije tim braniteljima. Nema šta pravi humanista svi su ti jednaki i sve jednako cjeniš ali posebno te zanima čirilica.

  5. Dobri čovječe Lagano, ti opet o pozadini, o teoriji urote i neprijateljima na linku.

    Ćirilica ti je lakmus papir ovog društva.

    1. Jagma nije meni “Ćirilica ti je lakmus papir ovog društva.” nego ovima što pišu članke po jedan dnevno već skoro mjesec dana. Komentiram to i ne pišem ih ja niti ja otvaram temu nego onaj što napisao članak. Eto vidim i vi ste pročitali članak i komentare ali ni od vas osude takve radio postaje ali čirilicu spomenete. Primjetite li jednostranost velikog broja komentara . Ako smo ljudi , ako želimo demokraciju, poštivanje svih naroda,vjera, ravnopravnost i svega drugog za čega se redovno busamo u prsa gdje je onda i ovdje osuda takvih radio stanica i prića o problemima Hrvata u Vukovaru. JNA I četnici su porušili apsolutno sve u Vukovaru ljudi nemaju gdje radit i jedva preživljavaju i onda se probude upale radio a tamo “mogu se redovito čuti pjesme koje veličaju ne samo četništvo.” Šta vi kažete na to gosp Jagma probajte preskočit čirilicu u komentaru ako ga bude bilo.

  6. Jesu li to hrvatske radio postaje? Koje su to četničke pjesme?
    Mene prvenstveno zanimaju problemi u mojoj državi. Onoliko sam građanski hrabar koliko o njima govorim.
    Zašto bih ja preskako ćirilcu? Ona je postala hrvatski problem, skoro veći od nezaposlenosti, od gospodarskih problema, od korupcije i krađa. Pitanje ćirilice je aktualno pitanje i svi na njega daju odgovore.
    Ja bih savjetovao svima kojima se ne sviđa bilo što u vezi koncentracije tekstova, izbora tema, da to jednostavno preskoče, da uživaju u ostaloj ponudi.

    1. Pa to ja pišem već mjesecima na ovom forumu . Kako je toga previše i jednostrano. Kad ja pišem o čirilici za mene ne komentar neki mrzitelj a sad vi napišete zašto bi ju preskakali. Ovdje ja nisam pokrenuo nikakvu raspravu o čirilici nego o radijskim postajama u Hrvatskom podunavlju o njima sam pisao. Kakve pjesme e to i ja vas pitam nema nigdje takog članka od Viktora,Budana,Markovine i ekipe pa ni ja neznam. O čirilici,ustaštvu, fašizmu u Hrvatskoj ima svakodnevno po neznam koliko kolumna,članaka a eto o tim radio postajama nema. Sad neznam jel Vukovar i podunavlje u vašoj državi to valjda vi znate. Pričamo o suživotu a Baja Mali Kninđa pjeva četničke pjesme u Udbini nedavno i svaka se poprati dobrim pucačkim arsenalom. Jel o tom suživotu pričamo i nacionalizmu. O ispisivanju 4s na spomeniku u Borovu selu, o slikanju pripadnika četničkih formacija u Vrginmostu sve ove godine prije bilo kakvih prosvjeda protiv čirilice. Puna nam usta ravnopravnosti i prava što je uredu ali šta s ovim što nije uredu . Ma nećete od Viktora dobit takav članak da mu milion dolara ponudite .
      I da ste vi mene pitali o radio postajama kao ja vas. Evo šta bi odgovorio u najblažoj varijanti.
      Ako je to istina nemogu ni zamislit kako je tim ljudima koji su toliko propatili za vrijeme rata i danas to doživljavaju u vlastitoj državi. To je za svaku osudu policija i pravosuđe moraju poduzeti sve radnje sukladne Hrvatskom zakonu.Pravna država je u potpunosti zakazala i takvi događaji izravno utjeću na pogoršanje odnosa u tim sredinama što može dovesti do eskalacije.
      To su problemi i u vašoj državi gospodo.Ne samo čirilica, ne samo slovo U na zidu nego i 4s na spomeniku, ne samo Thopsonove pjesme nego i te radio postaje, ne samo Budakova ulica nego i spomenik osobi koja je izravno sudjelovala u ubijanju u Borovu a isti se tamo i nalazi.

  7. Ne živimo u Vukovaru pa ne znamo. Čuli smo preko medija za table s ćirilicu, ali nismo čuli za četničke pjesme. Neki su ljudi pokrenuli prosvjede zbog tih tabli, ali ni jednom rječju nisu spomenuli četničke pjesme ni veličanje zloćina Srebrenice i drugih. Vjerujem da bi TV to pokazala da su prosvjednici išta rekli o tome. Očito prosvjednike to ne smeta. Njih smetaju hrvatski zakoni.

    1. Moj Bludiša ti opet o prosvjednicima i čirilici. i ovo ne živiš u Vukovaru pa neznaš . Pa ljepo ti piše gore u članku i ja još kopirao 2x dao neki dan link od Borova i Vrginmosta. Ako nisi znao saznao si danas i opet je osuda izostala. Odgovor je ošao na nešta sporedno.
      Ovako vam to izgleda kod nas u državi: osvane slovo U na zidu naškraba ga neki pijani navijać, klinac koji nezna di će s lovom pa kupi auto lak pa kud nekom uništi fasadu još i da priliku silama osovine da raspale u 20 članaka o ustaštvu u Hrvatskoj, sve novine pune, svi linkovi zakrčeni zgražanjima i opet će Hrvati aktivirat Jasenovac. Stanovnici grada Vukovara koji su po meni nevjerovatno tolerantni,ne pozivaju na osvete, ne prave incidente ni kad su provokacije prekomjerne pobune se odnosno izjasne da ne žele čirilicu na tim zgradama i demonstrativno ih uklone te iznesu razloge dobijemo opet Hrvati mrze, netolerantni, žele protjerat preostale srbe i eto opet forumi puni svi se zgražaju svi osuđuju dodaju redovno standardnu riječ Ustaše, fašisti obavezno se vrate u NDH i ostalo da ne nabrajam pa čitamo svakodnevno. Ali gospodo kad se pali javno Hrvatska zastava, skida policajcu kapa s glave baci na pod i izgazi , išara spomenik to nevidimo, to ne komentiramo , to ne osuđujemo. Koliko onih koji čitaju Periskop je osudilo ono ustaško udbaška tvorevina znate i sami apsolutno nitko. Čovjek vam napiše za vašu državu da je ustaško udbaška vi sljegnete ramenima, izmisli se riječ Hrvato-četnici vi nalazite opravdanje za takvu rijeć. Osudimo što nam nevalja ali uradimo to pristojno, osudimo one koji nevaljaju prema nama ali opet pristojno. Ali daj nemojte svoj narod spuštati ispod svake razine i odnositi se prema svom narodu kao prema najgorem neprijatelju. Daj malo ponosa,poštivanja i vjere u svoj narod, kaka god kriza bila i stanje u državi nije zato što je to Hrvatska država nego zato što je vode nesposobni ljudi propala bi i Njemačka da ju oni vode.

      1. Znamo da je Hrvatska duboko podijeljena između partizana i ustaša, odnosno njihovih nasljednika. Kako to da pijani klinac uvijek napiše U, a ne nariše zvijezdu petokraku? Zar se partizanski nasljednici nikada ne napiju? Zar njima nikada ne dođe da se ispušu na nečijoj fasadi?

        Vlatko, ako znaš gdje ima takvih divljaka, uputi me i ja ću odmah ići slikati te objaviti na ovom portalu. Siguran sam da će urednik dati da se objave i primjeri takvog vandalizma.

        1. Kakva je sad to glupost i po kome je Hrvatska podjeljena između Ustaša i partizana. Jedni ne postoje 68 godina a drugi postoje još uvijek. Svemirko u kojem dobu ti živiš u Hrvatska je demokratska zemlja i u njoj postoje stranke. A koliko ima pristalica tih partizana i koliko ih Hrvati vole vidiš po tome da ni pijanim divljacima ne padne napamet neku petokraku crtat po fasadi 😀

    2. Ne kužim što ti nije jasno Bludiša? Ljudi koji se bune protiv hrvatskih zakona, a ne bune se protiv veličanja Srebrenice i Ovčare, četničkih pjesama. Odgovor se nameće sam po sebi: hrvatočetnici.

  8. Saberi se i smiri se. Puno se ti uzbuđuješ oko kozije vune. Nije to dobro ni za tebe, a bogami, ni za okolinu. Pa jel tebi jasno da ne ugrožavaju Hrvatsku poraženi budalaši koji pjevaju glupave pjesmice na “podunavskim postajama”, nego oni koji se u Hrvatskoj ne drže hrvatskih zakona, oni koji čekićima razbijaju ploče s hrvatskim grbom, ugrožavaju je korupcionaši, lopovi, lažni umirovljenici, svi koji su se ogrebali za položaje i privilegije. O kojem ti narodu pričaš? O onima opljačkanima ili o onima koji su se dobro potkožili? tanak si prijatelju! Tebe muči neka ljubav prema domovini, dani ponosa i slave. Ma sad bi trebalo doći to vrijeme, vrijeme u kojem se poštuje svaki čovjek.
    A Occupyu čestitam na terminu hrvato-četnik, jer su to ljuti neprijatelji građana Hrvatske. Četnici su palili kuće, a oni pale ljudima novac i budućnost. A uredništvo pozivam da se kao istinski domoljubi ne daju smesti i neka nastave s objavljivanjem hrvatskih autora koji vole Hrvatsku tako što će ukazivati na one koji ju uništavaju zarad svojih sebičnih i prokletih interesa.

  9. Ma opet jadno i bjedno i opet skretanje i izvrtanje osnovnog pitanja. Standardna bolesna demagogija zasnovana na uvijek istim rijećima
    ugrožavaju je korupcionaši, lopovi, lažni umirovljenici, svi koji su se ogrebali za položaje i privilegije.
    I koje vi gluposti pišete “Pa jel tebi jasno da ne ugrožavaju Hrvatsku poraženi budalaši koji pjevaju glupave pjesmice na “podunavskim postajama”, ” jesu vama nekog silovali u obitelji, jesu li vam koga ubili, jeste li bili zarobljeni i u logoru. Ma je.. se vama za takve građane Hrvatske. Vama jesu neke glupe pjesmice nekima nisu .Ni malo se ja ne uzbuđujem samo pišem kako bi vidjeli koliko ste daleko od ……………

  10. U ova turbulentna vremena termin hrvato-četnik sjeda ko budali šamar. Pogođeno samo tako. Uhitili su još jednog. Zove se Josip Sapunar. Navodno tragovi vode do još jednog: Božidara Kalmete. Samo polako. Doći će oni svi na red. Nadam se da nije privid nego da konačno stvarno preteže broj normalnih Hrvata u odnosu na hrvato-četnike. Trebalo se to dogoditi puno ranije, znamo svi što su ti ljudi i kako radili, ali treba biti strpljiv. Bolje ikada nego nikada. Steže se obruč oko tih nametnika.

    U međuvremenu, pojavljaju se novi / stari s kojima će se također valjat obračunat: Slavko Linić i Mirando Mrsić. Dogorjet će i njihovi fitilji.

  11. Iskreno,pomalo se cijela tema razvodnila ,na žalost jer se svi drže kao pijan plota svog stava.Naime,u Vukovaru ali i u cijeloj Hrvatskoj kako za vrijeme centrodesničarske vlade a tako i a za vrijeem lijevih nikada se o problemima suživota,problemu nacionalnih manjina nije pristupalo dubioznu.Nisu se pokretali formumu tj.nisu se u dovoljnoj mjeri pokretale građanske inicijative koje bi pokušavale postupno približiti dva zaraćena naroda.Ruku na srce izmedju Hrvata i Srba će uvijek postojati određeni animozitet i uvijek je postojao po principu “mi smo toliko bolji od njih a oni su osrednji kvalitet”.To je i normalno obzirom da se radilo o dva naroda koja su bila najbrojnija i najekspoziranija u bivšoj državi.To je u jednu ruku i normalno(naravno dozirano) kao što postoji animozitet izmedju Grka i Turaka,ili Francuza i Nijemaca,Čeha i Slovaka itd.ali naravno sve u granicama tolerancije i mimo sukoba.Danas u Vukovaru kao i u svim ostalim dijelovima države (ali naravno da Vukovar ima posebnu težinu) o suživotu se uopće ne raspravlja.Naizgled se živi ok ali u stavri svi imaju svoj tor i o ovom drugom znaju malo ili ništa.U takvoj situaciji suživota nema.Samo jedna mala prispodoba iz svakodnevnog života:pred nekoliko godina jedna moja poznanice se u širem društvu isčudjvala činjenici kako je jedan naš drugi poznanik koristio svoje ustavno pravo i uzeo neradni dan na dan Božića po Julijanskom kalendaru.Tada sam bila svjedok sljedećih komentara:”Ko bi rekao?Pa on je baš djelovao ok!” “Eto,to je dokaz da im ne treba vjerovati ” “Mislim ,šta sad on tu izvodi,pa živi u Hrvatskoj”itd…itd.Eto to je jedan eklatatan primjer kako nismo pripremljeni na suživot.Jer je jedan dio ljudi ovaj postupak shvatio kao provokaciju i nepotrebni detalj .A ono što me i dandans jako smeta,iritira i stvara nepodnošljiv osjećaj gorčine je razgovor s ljudima koji u neobaveznoj konverzaciji etiketiraju ljudi po nacionalnoj osnovi ,potpuno nepotrebno i izvan konteksta.Sjećam se kada je također pred par godina na posao došla nova djelatnica,par njih je prokomentiralo njen dolazak sa riječima:”Hm,to je srpsko prezime,jelda?””Joj da ja isto msilim da je, bio je jedan (pa sad prezime) koji je bio Srbin i imao je trgovinu (npr).Možda su nešto u rodu”.Eto nismo pripremljeni na suživot.Kada iz društva ljudi nestanu ovi komentari to će značiti kako su nam druge stvari važne i kako imamo drugačije kriterije.Dokle god smo svjedoci ovakvih izjava možda živimo jedni pored drugih ,pozdravljamo se,možda si medjusobno i čestitamo vjerske i druge praznike,možda nema nikakvih ekscesa ,ubijanja,tučnjava i sl ali nismo u suživotu.Možda će neko od vas komentirati kako tako i treba,neka se svako drži svoga.Ok,ali to je onda težnja prema segregaciji a ne prema suživotu.

    1. Bravo, DrFinka. Tako i ja znam čovjeka koji je Hrvat, katolik, ali mu zbog “sumnjivog” imena i prezimena godinama dobrohotno čestitaju pravoslavni Božić. Kaže čovjek, što ću, primim čestitku uz napomenu, ali svake godine ponavlja se isto. Etiketa je kod nas važnija od sadržaja.

  12. Dosta stalnih komentatora je ovdje napisala nešta i pogledajte koliko vas je osudilo ovo ili napisalo barem jednu rijeć o tome
    “na nekim radiopostajama u gradu mogu se redovito čuti pjesme koje veličaju ne samo četništvo nego i pokolj u Srebrenici i Vukovaru, na nekim nadgrobnim spomenicima nalazi se ikonografija četničkoga pokreta i stihovi koji veličaju velikosrpsku ideologiju,”
    SveMirko je pisao svoje nebuloze i čak je ubacio tu partizane,DrFinka je napisala neki opčeniti text što je sasvim uredu, kruno ni rijeći osim nekog primjera o čestitanju božića zbog sumljivog imena,Bludiša je okreto temu na drugu stranu,Jagma opet osudio one koji razbijaju ploće i optužio ih da ugrožavaju Hrvatsku a pravio se gluh i postavljao banalna pitanja tipa jesu li te radio stanice u Hrvatskoj i koje četničke pjesme.Neki su čak išli toliko bezobrazno da su napisali zašto se ne bune zbog toga i da se to njih netiće ali ih se tiće ako su protiv ploča koji cinizam.
    NITI JEDNA RIJEČ O ONIMA KOJI SU PREŽIVILI RAT, OSTALI ŽIVJETI U VUKOVARU I MORAJU NAKON SVEGA SLUŠATI TAKVE RADIOSTANICE.

    1. Među materijalima koje su danas podijelili na konferenciji našlo se i jedno bolno svjedočanstvo vukovarske novinarke. “Vukovarka sam rođena u najljepšoj ulici mog grada, prema Adici. Živjela i radila cijelo vrijeme pa i za vrijeme okupacije i užasnih ratnih zločina”, počinje svjedokinja svoju priču. Osim što je novinarka, ona je, kaže, svjedok teškog zločina silovanja dviju žena, majke i kćeri.

      “Pred očima djevojčice, unuke, koja je imala nekih 13 godina pijana petorica Srba silovali su majku i kći, a unuci, pošto više pijani nisu imali snage, razbijenom pivskom bocom su isjekli međunožje”, iznosi dalje ova svjedokinja. U panici i strahu njen, sada pokojni, kolega i ona naletjeli su u taj podrum i silovanima pokušali organizirati prijevoz do bolnice. No, pokušaj su spriječili razjareni četnici koji su dolazili od bolnice pa su tako jedva izvukli živu glavu.

      “Teško mi je o tome i pisati, a pokušavam zdrav razum sačuvati, jer nakon pada Vukovara, moju majku, najbolju na svijetu, koja nikada ni mrava nije zgazila, pekli su i zaklali. Tri puta pokušavam pokrenuti istragu, saznati imena zločinaca, ali nije se pomaknulo s nule. Strah da se iz neke osvete ne dogodi mojoj djeci bilo što, pokušavam to sve potisnuti. Zaboraviti ne mogu i nikad neću, ali ponovno kod ovakvih događanja, kao ovih dana u Vukovaru, imam osjećaj da ću poludjeti. Ne znam jesam li uspjela što sam željela, a to je da skrenem pažnju na puno, puno zločina koji nisu poznati, koje mi s teškim ranama pokušavamo prebroditi.”, zaključuje na koncu svoju tužnu priču ova žena.

    2. Čitaj Jagma tko i dan danas sluša “na nekim radiopostajama u gradu mogu se redovito čuti pjesme koje veličaju ne samo četništvo nego i pokolj u Srebrenici i Vukovaru,”

    1. Jagma postaješ bezobrazan nevalja to.

  13. Lagano opet dolazimo do onoga da nismo pripremljeni na suživot,nismo.Pa Vukovarcima Hrvatima je ekstremno grozno.Pa vratili su se u grad i mirno se reintegrirali bez bilo kakve jasne vizije,bez psihosuporta,bez bilo čega.svjedoci su defilea političara ovog ili onog znakovlja i predznaka,svojataju ih svi anisu ničiji.Gozno im je normalno da je grozno ne toliko što moraju slušati četničke pjesme ili gledati ikonografiju na spomenicima,mani mo se toga,svako pametan će se najnormlanije ograditi od toga.Govorimo o živim ljudima koji živi egistencijalno teško,žive suživot koji to nije jer naporosto nemaju priliku ni javno reći što ih tišti,javno izarziti svoje emocije,i nekoga ko bi im pomogao da se s tim emocijama nose.Znate,Vukovar je grad Vukovaraca svih konfesija i svih narodnosti ,grad koji je preživio strahovito razaranje ne samo materijalno nego i duhovno i psihološki …itd.itd. Ali Vukovar mora ostati tamo gdje jeste na tromedji triju naroda,danas triju država,drugačije ne može biti.Mira će biti jedino ako ljudi nauče ,ako im se pokaže ako im se pomogne živjeti suživot.Ploče na ćirilici neće biti nikakav problem jer zapravo to ni sada nisu.Niti će one Srbima donijeti bolji život a ni Hrvatima lošiji ili obratno.Jeftinim spinanjem ionako totalno nepripremljen narod se pokušava još više izluditi,smoriti i iscrpiti.jesu li ćirilične ploče praznik demokracije?jesu ali uz temeljito pripremu jdnog tako ranjivog prostora.HDZova vlast nije učinila ništa ali baš ništa na tom planu.SDp ona bivša vlast isto ništa,a ova sadašnja je zatekla postojeće i krenula realizirati samo ono što je bilo poredu.Problčemom se trebaju baviti kako vladine tako i nevladine organizacije,ići u vrtiće,u škole,hrabriti,poticati,sučeljavati ,ponovno ljude učiti kako smo ispod kože svi ljudi od iste krvi i mesa i kako n ikome na čelu ne piše ni H ni S ni bilo koje drugo slovo.
    Vi,Lagano,predpostavljam ne kužite srž problema već kao i velika većina razmišljate po načelu sve 5,nemam ništa protiv ćirilice ali ne u mom dvorištu,i sve 5 ali oni nama pjevaju pjesme i mašu zastavom sa 4 S .A to nije suživot to vam je opet ponavljam segregacija.Znate bijelci nisu imali ništa protiv crnaca u USA osim pripadnika ekstremnih skupina.Živjeli su jedni do drugih i najnormalnije prihvaćali vožnju autobusom u odvojenim odjeljcima.e pa to vam je isto sada u Vukovaru,potpuno jednaka situacija vožnji autobusom sa bijelim i crnim odjeljkom.Samo što su bijelci bili ekonomski daleko snažniji a ovdje svi plivaju u istom moru egistencijalnog jada.

    1. Da grozno im je u svakom slučaju. I Vukovar je grad Vukovaraca ali pogledajte do kada je a do kada nije i kako to izgleda kad se ti Vukovarci izjasne da nešta ne žele. Šta im se sve napiše da jesu i onda su problem cijele Hrvatske kad kažu da nešta ne žele.Dok šute nikom ništa tada nisu problem cijele Hrvatske i neka se sami snalaze. Nema onda ni tv kamera,ni vijesti ni pomoći i podrške. Tada nas ne zanimaju ni neznamo da Vukovar postoji.

  14. DrFinka, vaš glas razuma putuje neprohodnim eterom. Vaš trud je izniman, ali pričekajte odgovor, pa ćete shvatiti.

    1. Ne neće dobiti od mene za ono što je dosad napisala loš komentar jer piše svoje viđenje stvari sasvim pristojno i prihvatljivo što se mene tiće.
      Vi,Lagano,predpostavljam ne kužite srž problema već kao i velika većina razmišljate po načelu sve 5,nemam ništa protiv ćirilice ali ne u mom dvorištu,i sve 5 ali oni nama pjevaju pjesme i mašu zastavom sa 4 S . Sasvim ispravna procjena ne u mom dvorištu ni čirilica ni 4s. I kako kaže radi se o velikoj većini.
      Zar sam ja to sakrio u bilo kojoj svojoj raspravi.

  15. Suživot je nema slova u na zidovima nema 4s na zidovima, suživot je čirilica slobodno u svome dvorištu , latinica službeno pismo na javnim ustanovama.
    Jednaka i pristojna osuda i slova u i 4s. Jednaka osuda i kazna za kapu sa u i za kapu sa kokardom. Jednaka osuda i medijski prostor svemu lošem. To je suživot. Dok toga nema neće biti ni suživota u pravom smislu.

  16. Znate li možda onaj vic kada famozna Fata pita još famoznijeg Muju šta je to skandal?

    1. Mislim da je to ovaj:
      Pita Fata Muju ” A što je to Mujo skandal?”
      “To je Fato kad ti mene nađeš u krevetu sa drugom,e to ti je skandal.”
      “A to je isto i kad ti mene nađeš sa drugim u krevetu?”-upita Fata.
      “Ma nemoj Fato bolan miješat skandal i batine.”

      1. Da baš taj,pun pogodak.E kak Fatica brka skandal i batine tak i neki brkaju suživot i segregaciju 😀

  17. Treba li ovom zaključku Vukovarca Glavaševića išta dodati?
    “Govoru mržnje može se doskočiti samo stalnim i beskompromisnim kritiziranjem i razobličavanjem lažne moći koju on nudi. Da bi se to ostvarilo, potrebni su nam neovisni i kritični mediji, potreban nam je kvalitetan obrazovni sustav i, nakraju, potrebni su nam pravi uzori s javne društvenopolitičke scene.”
    Slažeš li se, Lagano, da na takvom mediju svakodnevno komentiramo?

    1. Apsolutno se slažem da svakodnevno komentiramo. Apsolutno sam mišljenja da pravna država mora funkcionirat na dobrobit svih njenih građana. Dali se vi slažete da ako je pomočnik ministra izjavio da se u državi na nekim radio stanicama emitira program, da je to trbalo biti u medijima i da se mješovito poglavarstva grada Vukovara trebalo osuditi to u medijima ,i da je u te prostore gdje se to emitira davno trebala ući policija zatvoriti tu radio stanicu zbog poticaja na mržnju, odradit sve po zakonu.
      Dali se slažete da svako poglavarstvo ima komunalne redare koji uredno primaju plaču i dužni su se brinuti o izgledu grada te na pojavu bilo kakvih grafita uputiti javne službe da to saniraju a kad se jednom uhvati pisac mjenu uredno ispostaviti račun. Dali se slažeš kruno da ispred Hrvat treba stajati ustaša u bezbroj članaka pa daj napišite više jesmo li ustaše ili nismo odgovoritr jesmo li ustaška država ili nismo.
      Ja kažem da nismo ustaše i da nismo ustaška zemlja da 95 i više posto građana nema želju proterati srbe iz Hrvatske i da to nije istina.

      1. Lagano, kada mi se postavi pitanje znaš li ti koliko je dva plus dva, ne pada mi na pamet na takvu glupost odgovarati. To je moj odgovor na tvoja pitanja o ustaškoj državi i četničkim pjesmama i četničkim radio postajama u Hrvatskoj. Naravno da je dva plus dva četiri. Naravno da je svako nasilje, posebno ono nad zdravom pameću, neprihvatljivo. Internet je pun četničkih, ustaških, pornografskih i ostalih nasilnih ili bolesnih ili bizarnih sadržaja i naprosto ih je nemoguće sve kontrolirati. Kao ni skaradne pjesme na radiju, ili bolesne misli u tuđim glavama. Osobno, dosta mi je i ustaša, i četnika i partizana. I Linića i Vidoševića, i HAC-a i Komora. I beskrajnih nikudnevodećih rasprava. Ali, refleks za obranu protiv gluposti i nasilja uvijek proradi.
        I da ne kažeš opet da ti opet nisam ništa odgovorio, a jesam, s tvojim se postom SLAŽEM.

        1. Kruno sasvim po meni normalan i ljudski odgovor s tvoje strane i to je jedino što očekujem kad se radi o ovakvim temam. Da osuđujem sve takve pojave nebitno iz kojeg god naroda bili i već mi to ide toliko na živce da neznam šta bi više o ttakvim temama pisao. Svima puna usta takvih sranja a nesposobni kreteni nam godinama vode lošu gospodarsku politiku.

Odgovori