Nakon tridesetak godina provedenih u tvrtkama bivšeg TSOP-a (Đuro Đaković), što prakse, što rada preko omladinske zadruge, najviše radnog staža, promijenio sam nekoliko zemalja i tvrtki u kojima sam radio. Iako danas u Hrvatskoj ima tvrtki u kojima možete preživjeti od plaće, odlučio sam se oprobati u jednoj od nama omiljenih destinacija Njemačkoj. Schwabach, mjesto od 40000 stanovnika, ni 20 km od centra Nurnberga je mjesto u kojem sam proveo zadnja dva mjeseca , koje mi je definitivno pobilo sve moje predrasude. Volim reci da ih nemam , ali iskreno nema onog tko ih nema.
Moje znanje stranih jezika je u najmanju ruku loše, znanje njemačkog katastrofalno , ali kad god i koga god sam upitao za pomoć , uz napomenu da ne znam njemački, bez podsmijeha, imao sam toliko susretljive domaćine da se još jednom pitam kako je moguće da se za Nijemce kažu da su hladni i neljubazni. Oni su za nas izmislili ljubaznost. Posebno me se dojmio jedan bračni par , koji je izgubio desetak minuta da mi sve objasni što na njemačkom, što na hrvatskom s riječima što su naučili ljetujući kod nas.
Na prijateljsku nogometnu utakmicu Schwabach-Nurnberg otišao da vidim jednu kvalitetnu nogometnu ekipu, treću po broju osvojenih prvenstava Njemačke, ali isto tako, ekipu koja je najviše puta ispala iz prve njemačke lige. Naravno da su od toga napravili spektakularan događaj uz neizbježno pivo i ukusne kobasice. Utakmicu je gledalo oko 5000 gledatelja i to podjednako muških i ženskih. Nakon utakmicu druženje s igračima, potpisivanje autograma...
Skoro svaki vikend centar Schwabacha, kojeg se ne bi postidjeli ni veći gradovi, prepun je organiziranih sadržaja. Crhunac je bio od 20. do 24. srpnja kada je organiziran Burger fest. Takvu feštu ne očekujete u jednom tako malom mjestu Da se dogodi u Brodu (samo jedan dan potrošnje na tom događaju) podignuo bi brodski turistički promet za pedeset posto. Zanimljivo je da je ove godine obilježila 900 godina postojanja grada, pa je možda i to povećalo promet. Za najstarijeg Brođanina imenom znamo skoro 2000 godina. Kakvu bi mi mogli feštu napraviti?! Naravno da svako jutro vrijedni radnici već do osam ujutro sve počiste , tako da od podne ponovo na središnjoj pozornici kreće program, koji kulminira u večernjim satima.
Te subote na više od desetak pozornica mogla se slušati glazba raznih stilova, uživo, u krugu od jednog kilometra. Mene je privukla pozornica na kojoj sam se uz glazbu Rolling Stonesa, Quina, Status Quo...vratio u vrijeme dok sam bio mlad. Pjevač je imao glas sličan našem brodskom Bojku.Toliko opuštenosti, plesa, mladih i starih u isto vrijeme i na istom mjestu nisam već dugo vidio. Naravno, sve uz pivo i kobasice, ali je ovdje , uz ostale, bio i adria- meni koji je uz jadranske specijalitete, imao i čevapčiće, koji su cijenom bili skuplji na meniju. Reći da Nijemci ne znaju uživati je isto tako laž i predrasuda, ako ne i veća od one prve o njihovoj neljubaznosti. O kvaliteti života u Schwabachu, bazeni s toboganima, gljivama, toboganom, skakaonicam, terenima za tenis, nogomet, dvoranama za odbojku...jednostavno sve što treba , ne treba trošiti riječi.
Posao, e to je tek posebna priča. Radio sam preko tvrtke koja iznajmljuje radnike u jednoj maloj tvrtki koja se bavi proizvodnjom i postavljanjem ograda, balkona , stepenica... Raditi u atmosferi bez stresa, uz glazbu, odličnu ekipu, donio mi je dva mjeseca fenomenalnog iskustva, kakvo sam skoro zaboravio. Naravno da se posao mora kvalitetno odraditi, i to nitko nikad nije dovodio u pitanje, ali kad i ako napravite neku pogrešku (ja sam razbio staklo) nitko vam neće zamjeriti. Jedan vikend sam išao za Zagreb i autobus je trebao stići do 6.00 trebao biti u Nurnbergu, ali budući da je s granicama takva situacija, da ne znate koliko ćete se na njima zadržati, morao sam reći šefu da je moguće da zakasnim. Na to sam dobio odgovor da to nije problem, i da se samo javim ako budem kasnio, da se u tom slučaju drugačije organizira posao.
Ljudi rade i pjevaju, uživaju na poslu i nisu robovi rada, nego ga opušteno i bez stresa odrađuju. Jednostavno to morate doživjeti. To je još jedna predrasuda koju je to malo mjesto konačno otklonilo.
Hvala im za to.
Moje znanje stranih jezika je u najmanju ruku loše, znanje njemačkog katastrofalno , ali kad god i koga god sam upitao za pomoć , uz napomenu da ne znam njemački, bez podsmijeha, imao sam toliko susretljive domaćine da se još jednom pitam kako je moguće da se za Nijemce kažu da su hladni i neljubazni. Oni su za nas izmislili ljubaznost. Posebno me se dojmio jedan bračni par , koji je izgubio desetak minuta da mi sve objasni što na njemačkom, što na hrvatskom s riječima što su naučili ljetujući kod nas.
Na prijateljsku nogometnu utakmicu Schwabach-Nurnberg otišao da vidim jednu kvalitetnu nogometnu ekipu, treću po broju osvojenih prvenstava Njemačke, ali isto tako, ekipu koja je najviše puta ispala iz prve njemačke lige. Naravno da su od toga napravili spektakularan događaj uz neizbježno pivo i ukusne kobasice. Utakmicu je gledalo oko 5000 gledatelja i to podjednako muških i ženskih. Nakon utakmicu druženje s igračima, potpisivanje autograma...
Skoro svaki vikend centar Schwabacha, kojeg se ne bi postidjeli ni veći gradovi, prepun je organiziranih sadržaja. Crhunac je bio od 20. do 24. srpnja kada je organiziran Burger fest. Takvu feštu ne očekujete u jednom tako malom mjestu Da se dogodi u Brodu (samo jedan dan potrošnje na tom događaju) podignuo bi brodski turistički promet za pedeset posto. Zanimljivo je da je ove godine obilježila 900 godina postojanja grada, pa je možda i to povećalo promet. Za najstarijeg Brođanina imenom znamo skoro 2000 godina. Kakvu bi mi mogli feštu napraviti?! Naravno da svako jutro vrijedni radnici već do osam ujutro sve počiste , tako da od podne ponovo na središnjoj pozornici kreće program, koji kulminira u večernjim satima.
Te subote na više od desetak pozornica mogla se slušati glazba raznih stilova, uživo, u krugu od jednog kilometra. Mene je privukla pozornica na kojoj sam se uz glazbu Rolling Stonesa, Quina, Status Quo...vratio u vrijeme dok sam bio mlad. Pjevač je imao glas sličan našem brodskom Bojku.Toliko opuštenosti, plesa, mladih i starih u isto vrijeme i na istom mjestu nisam već dugo vidio. Naravno, sve uz pivo i kobasice, ali je ovdje , uz ostale, bio i adria- meni koji je uz jadranske specijalitete, imao i čevapčiće, koji su cijenom bili skuplji na meniju. Reći da Nijemci ne znaju uživati je isto tako laž i predrasuda, ako ne i veća od one prve o njihovoj neljubaznosti. O kvaliteti života u Schwabachu, bazeni s toboganima, gljivama, toboganom, skakaonicam, terenima za tenis, nogomet, dvoranama za odbojku...jednostavno sve što treba , ne treba trošiti riječi.
Posao, e to je tek posebna priča. Radio sam preko tvrtke koja iznajmljuje radnike u jednoj maloj tvrtki koja se bavi proizvodnjom i postavljanjem ograda, balkona , stepenica... Raditi u atmosferi bez stresa, uz glazbu, odličnu ekipu, donio mi je dva mjeseca fenomenalnog iskustva, kakvo sam skoro zaboravio. Naravno da se posao mora kvalitetno odraditi, i to nitko nikad nije dovodio u pitanje, ali kad i ako napravite neku pogrešku (ja sam razbio staklo) nitko vam neće zamjeriti. Jedan vikend sam išao za Zagreb i autobus je trebao stići do 6.00 trebao biti u Nurnbergu, ali budući da je s granicama takva situacija, da ne znate koliko ćete se na njima zadržati, morao sam reći šefu da je moguće da zakasnim. Na to sam dobio odgovor da to nije problem, i da se samo javim ako budem kasnio, da se u tom slučaju drugačije organizira posao.
Ljudi rade i pjevaju, uživaju na poslu i nisu robovi rada, nego ga opušteno i bez stresa odrađuju. Jednostavno to morate doživjeti. To je još jedna predrasuda koju je to malo mjesto konačno otklonilo.
Hvala im za to.
