Ako je prisega kojom se Milanović zaklinje na Boga da će poštovati Ustav faktično samo svečani ceremonijalni akt, znači li to da mu je Ustav neobavezujući kao i Bog, ili da mu je Bog neobavezujući kao i Ustav?




- Što imamo danas? - započeo je dobro raspoloženi Jahve redovni kolegij utorkom. - Petre?

Sveti Petar je ustao, nakašljao se i počeo gluho zijevati.

- Mikrofon! - dobacio je netko s kraja stola.

- Ispričavam se - kiselo se nasmijao Petar uključujući mikrofon ispred sebe. - Dakle, sve ide po planu: koronavirus iz Kine širi se i bolje od očekivanog, nakon onih katastrofalnih požara u Australiji su katastrofalne poplave, na Filipinima je proradio vulkan Taal, zimska oluja s ledenom tučom smrzla je sedam američkih saveznih država, a posljednji izvještaji s terena pokazuju da je najezda skakavaca iz Kenije preko Etiopije i Ugande stigla u Sudan.

- A Europa, što je s Europom?

- Da, naravno, Europa. Oluja Chiara poharala je Britaniju, Francusku i Njemačku - recitirao je Petar. - Ovo će vam se svidjeti: u Frankfurtu je kran dizalice pao na katedralu.

- Ne pitam te to, nego za onaj potres.

- Da, naravno, potres - brzo je Petar otvorio svoju narančastu fasciklu. - Potres, potres, potres… evo ga: potres u Mariji Bistrici. Prošlog utorka, kako ste i naredili.

- Odlično - zadovoljno je Jahve zapalio cigaretu. - Reci, koliko?

- Šta koliko… Gospodine?

- Koliko onih, kako se zovu, Richtera? Koliko stupnjeva?

- Ah, to - lupio se Petar po čelu. - Samo čas da provjerim izvještaj, trenutak molim, da vidimo… Marija Bistrica, Marija Bistrica… evo: dakle, hm, ukupno dva.

- Dva potresa?! - skočio je Jahve. - Sjajno!

- Ne, Gospodine - obrisao je Petar maramicom čelo. - Magnituda potresa. Dva stupnja po Richteru.

- Dva stupnja?! Zajebavaš me, jel da? Reci da se zajebavaš.

- Zapravo dva zarez dva - jedva se čuo Petrov glas.

- Dva zarez dva po Richteru?! Kakav je to potres, to je manje od jednog Mercallija! Pa više bude na koncertu Miše Kovača!

- Nemojte tako, potres je zabilježila i Seizmološka služba Hrvatske - očajnički se koprcao Petar. - Pogledajte: ‘11. veljače 2020. u 11 sati i 25 minuta seizmografi Seizmološke službe registrirali su potres s epicentrom kod Marije Bistrice…’

- Nemoj me zajebavat, pa dva zarez dva bude kad ja naglas govorim! Mali mi ima tu aplikaciju, pitaj njega - urlao je Jahve. - Evo, koliko je sad?

- Sedam zarez tri - očitao je Isus s mobitela.

- Vidiš! - lupio je Jahve šakom o stol do osam zarez šest. - Ja jesam možda star, ali dobro pamtim: jesam li sutradan nakon one njihove mise na Stepinčevo, prošlog ponedjeljka u Karmelu Majke Božje Bistričke i blaženog Alojzija Stepinca, ovdje na kolegiju izričito tražio da se istog trenutka sravni cijelo to svetište? Samo to sam tražio! Jedan potres, jedan jedini, i što ste napravili? Jebena dva Richtera!

- Dva zarez dva…

- Ne seri!

Jahve je bijesno otpuhao pepeo cigarete što mu se u gnjevu prosuo po stolu. Okupljeni su uvukli glave u ramena i u strahu se pogledavali ispod obrva. U konferencijskoj sobi bilo je tako tiho da su se mogli čuti potmuli basovi iz susjednog Pakla. Onda je gluhu tišinu namreškalo vibriranje Jahvinoga mobitela.

- Ko je sad, upičkumaterinu? - ljutito je Gospodin uzeo svoj zlatni iPhone sa stola, bacio mrki pogled na displej, pa iznenada začuđeno podigao bijele obrve. - ‘Zoran Milanović’?

- Milanović? – zamrmoriše okupljeni, vidno odahnuvši što je Starome konačno nešto odvuklo pažnju s jebenog potresa.

- Aha. Poruka od Milanovića.

- I? Šta kaže?

- Ništa. ‘Tako mi Bog pomogao.’

Tako je ovoga utorka izgledao redovni kolegij u kabinetu Gospodina Boga. Sva su se nebesa čudom čudila poruci novog predsjednika Republike Hrvatske, velika se teološka rasprava zbog Milanovićeva poziva u pomoć povela kad je Jahve bijesan napustio kolegij.

- Čekaj, čekaj - započeo je Petar. - Potpada li ‘Tako mi Bog pomogao’ od ateista Zorana Milanovića u ono ‘Ne izusti ime Gospodina Boga svoga uzalud (Izl 20,7)’? Ili Milanovićevo ‘Tako mi Bog pomogao’ ne potpada u ‘Ne izusti ime Gospodina Boga svoga uzalud (Izl 20,7)’ zato što je ateist? Kako sad to ide? Toma?

- Nema veze, to je formalna zakletva - ubacio se Toma Akvinski. - Imaš to u Ponovljenom zakonu, 6, 13: ‘Gospodinu iskazuj poštovanje, njegovim imenom polaži prisegu.’ Jesam li u pravu, Mojsije?

- Naravno da jesi, ali podsjećam da sam stih 6, 13 započeo s ‘Boj se Gospodina, Boga svoga’ - ispravio ga je Mojsije. - Zato je pravo pitanje boji li se Milanović Boga? Ako se boji, nije ateist, a ako se ne boji, prisega ne važi. Jednostavno.

- Tako je - javio se Isus. - Upravo zato sam još u onom govoru na Gori lijepo rekao: ‘Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve.’ A ja vam kažem: ne kunite se nikako!’ Je li tako bilo, Mate?

- Točno tako, učitelju. To je kod mene, 5, 33 – prisnažio je Matej. - I još ste kasnije dodali, ‘Vaša riječ neka bude: da, da – ne, ne. Što je više od toga, od Zloga je!’

- Da, ali ja sam to kasnije ipak malo pojasnio i prilagodio - oprezno se uključio Pavle. - Tako da po mome zakletva na ime Gospodinovo važi, recimo, kod ugovora i na sudu. Ili, nemam pojma, na inauguracijama.

- Čekaj, koga si pitao? - popizdio je Isus. - Pa što ja onda govorim ljudima ako ćeš ti kasnije reći, ‘znate, Isus nije baš tako mislio’?! Ovo je nečuveno. Tata!

- Oprosti, učitelju, ali morao sam - širio je ruke Pavle. - Znaš li kakav bi kaos bio da nisam to napravio?

- Da, pa se sad i Zoran Milanović zaklinje na Boga!

- I Hitlerova zakletva je počinjala s ‘Ich schwöre bei Gott diesen heiligen Eid’, a završavala ‘so wahr mir Gott helfe’ - dobacio je papa Pio XII. - Samo kažem.

- Ja bih ipak bio oprezan s tim premisama - nastavio je Toma. - I sam Gospodin Bog se, što sam ja izbrojao, najmanje četrdeset puta zakleo na samog sebe. Eno kod Ezekiela: ‘Tako ja živ bio!’ Abrahamu je obećao umnožiti potomstvo riječima: ‘Zaklinjem se samim sobom.’ Osim ako Jerko nije nešto krivo prepisao.

- Nisam! - javio se Jeronim.

- Molim lijepo. Znači li to onda da se Gospodin boji sam sebe? Mislim, koji je smisao Jahvine zakletve?

- To je zapravo vrlo dobro pitanje - upao je Martin Luther.

- Ne, vrlo dobro je pitanje: koji je smisao Milanovićeve prisege? - uletio je Petar.

- Nikakav, u tome i jest stvar - dobacio je netko.

- Tko si sad ti?

- Jadranko Crnić, ja sam ovdje relativno novi. Po rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske iz 2017., o onoj građanskoj tužbi zbog Boga u prisezi, citiram, ‘čin davanja svečane prisege predsjednika faktično je samo svečani ceremonijalni akt’.

- Samo svečani ceremonijalni akt?! - podviknuo je Mojsije. - Zašto to meni nitko nije rekao?

- Ne gledajte mene, ja nemam ništa s tim - požurio je Pavle.

- Čekaj, ako je prisega kojom se Milanović zaklinje na Boga da će poštovati Ustav faktično samo svečani ceremonijalni akt, znači li to da mu je Ustav neobavezujući kao i Bog, ili da mu je Bog neobavezujući kao i Ustav? Toma?

- Znači - kratko je odgovorio Akvinski.

- U jebote, Stari će popizdit.

- Vi kako hoćete - digla je obje ruke Djevica Marija - ali ja više ne zataškavam potrese. Zajebi to.

portalnovosti