Zagrebački prisavski kupleraj, zvan HRT, funkcionira kao aktualni hrvatski državni aparat. Jebe lud zbunjenog. U takvom ozračju ta tvornica za obmanjivanje javnosti i lizanja stražnjica politici, jebi ga, nekad propusti i nešto istine i stvarnog stanja stvari. Na primjer, nekoliko priloga o propasti slavonskog sela koje je pusto kao da ga je poharala kuga, a ne, po istraživanju globalne konzultantske tvrtke Ernst & Young, uvjerljivo najkorumpiranije društvene institucije i državni aparat od svih zemlja jugoistočne Europe. Uz to, Hrvatska je po BDP-u i stvarnoj individualnoj potrošnji na dnu Europske unije. U zagrljaju s Bugarskom.

Hrvatskoj je uspjelo, što vjerojatno nikom u Europi i šire nije u 21. stoljeću: ona je prije tridesetak godina imala kupovnu moć stanovništva veću za tridesetak posto. Krivac se zna: srbokomunisti i Tito. A ne na petnaest slobodnih i demokratskih izbora izabrani šupci[1] kojima je povjereno voditi državu i društvene institucije. Ja se izvinjavam na akademskom izrazu, ali u 22 godine mirnodobske Hrvatske ni jedan ozbiljniji projekt ili reforma nisu ostvareni (industrija ?, poljoprivreda ?, energetika ?, brodogradnja ?, trgovina ?, banke ?, javni dug ?, monetarni suverenitet?, školstvo i obrazovanje ?, jezik?, zdravstvo?, kultura ?, sport ?, vojska ?, demografija ?, mirovinski sustav ?, međunarodne granice ?, vanjska politika ? itd, itd.) Jedini projekti koji se uspješno ostvaruju, su ulaganje novca poreznih obveznika u proizvodnju HDZ-ovog klijentelističkog biračkog tijela i klerikalizam.

Najkatastrofalniji je ipak hrvatski demografski projekt. Množidba. Prema popisu stanovništva 1991. Hrvatska je imala 4 784 265 stanovnika. Dvadeset godina poslije 4 284 899 ili pola milijuna manje. Godine 1990. rodilo se 55 409 djece, a 2014. samo 39 tisuća. Godine 1990. bilo je zaposleno 1 682 771 čovjek, danas oko 1 200 000.

Prema demografskim projekcijama Ujedinjenih naroda stanovništvo Hrvatske pasti će uskoro ispod četiri milijuna ljudi (što je već ostvareno), a do kraja stoljeća na dva i pol milijuna stanovnika.

Trend je krenuo 1991. U Hrvatskoj desetak tisuća ljudi više umre nego što se rodi. Godine 2016. u Hrvatskoj je rođeno najmanje djece od kad se vode statistike. Napusti ju pet tisuća više, nego što se doseli. Godišnji pad stanovništva je oko 0,5 posto. Broj sklopljenih brakova pao je ispod dvadeset tisuća. Broj rastava raste, a ako je vjerovati najčešćoj i najudarnijoj reklami prvog programa HRT-a i „...svaki peti hrvatski muškarac ima problem...“

Slavonski Brod je 2001., prema redovnom statističkom popisu, imao 64 612 stanovnika. Godine 2011. taj broj je 59 507. Međutim, (to sam već objelodanio), Slavonski Brod je 1995. imao 85 tisuća stanovnika sa prijavljenim prebivalištem. Danas sam grad, bez okolnih gradskih naselja ima oko pedesetak tisuća stanovnika (podatak iz Posavske hrvatske).

Pripisak

Iz „uređenog srednjoeuropskog grada“ kako to o Brodu laprdaju[2] doživotni gradonačelnik i njegov andrijevački nepravomoćni Merlin[3] pobjeglo je, u zadnjih dvadesetak godina, dvadeset i kusur tisuća ljudi. Približno broju koliko ih je u brodski komunistički mrak pridošlo od 1971. do 1991. godine.

O Slavonskom Brodu kao „uređenom srednjoeuropskom gradu“ pisao sam krajem 2015. godine i objavio ovo: „Prvo, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda ne bi palaču u najstrožem centru i veliki ljetnikovac svjetski najpoznatije nacionalne književnice, četvrt stoljeća nakon rata, držao nepristupačnim zbog devastiranog interijera i biblijske zapuštenosti. Također, nikom na svijetu ne bi palo na pamet da koncertnu dvoranu nazove imenom književnice, umjesto imenom nekog svog velikog glazbenika, glumca, balerine, režisera, opernog pjevača...

Drugo, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda ne bi svjetski najpoznatijoj nacionalnoj baletnoj divi u dvadesetom stoljeću, dao ulicu koja je, u vrijeme dodijeljivanja imena, bila blatni poljski put, na periferijskoj vukojebini, koji ne vodi nikuda i na čijem je početku sagrađeno pet neožbukanih kuća.

Treće, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda ne bi dozvolio devastaciju povijesne kripte samostana u kojoj je sahranjen i jedan od najznačajnijih franjevačkih leksikografa, gramatičara i pisaca iz 18. stoljeća Marijan Lanosović, čije ime ponosno nosi Klasična gimnazija.

Četvrto, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda ne bi dozvolio da mu dvadeset i pet godina muzej nema postav iako u njemu stalno radi dvadesetak zaposlenih.

Peto, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda nije bio u situaciji da prije šezdesetak godina ima profesionalno kazalište, prije četrdesetak Festival profesionalnih kazališta države, a da danas ima Festival diletantskih družina i festivale čvaraka, paprikaša i pekmeza.

Šesto, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda nema situaciju da ima godišnji časopis za kulturu, da je taj časopis tiskan u osam brojeva na preko tri tisuće stranica i da se, iz privatnog animoziteta, u njemu nije objavio ni jedan prilog jedinog u gradu rođenog i u gradu donedavno živućeg književnika, člana nacionalne udruge književnika, nositelja brojnih državnih i književnih nagrada i priznanja, počasnog građanina, barda gradske kulture i najvažnijeg, u gradu živućeg, književnog stvaraoca druge polovine 20. stoljeća.

Sedmo, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda ne bi spiskao grdne novce kako bi rekonstruirao franjevačku tvrđavsku crkvicu slavnog graditelja i onda ju nemajuć pojma što s njom, predao petrovcima, koji pogotovo pojma nemaju što bi s istom, pa zvrji prazna, zatvorena i povremeno izložena naletima vandala.

Osmo, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda ne spiska još veće novce u rekonstrukciju potpuno devastiranog kapelanovog stana u austro-ugarskoj baroknoj tvrđavi i onda u njemu otvori birtiju donedavnog prijatelja gradonačelnika.

Deveto, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda ne spiska milijune i milijune na restauraciju, u vodu do grla uronjenih, kazamata barokne austrougarske tvrđave i onda, u tu ovlaženu rupu, postavi slikarsku i kiparsku galeriju, a u, slično za grdne novce restauriran, k. und k. časnički paviljon umjesto muzeja, useli nekontrolirano nagomilani činovnički aparat gradske uprave.

Deseto, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda nema zapuštenije židovsko groblje iako su mu Židovi odigrali ogromnu ulogu u gospodarskom, društvenom i kulturnom razvoju, kao što nema ni zapuštenije grobove obitelji koja mu je u 19. stoljeću i prvoj polovici 20. stoljeća bila kulturno povijesna kralježnica.

Jedanaesto, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda ne bi uništio kolonijalno naselje tipskih kuća i okućnica planski sagrađeno za stanovnike Broda kojima su zbog gradnje barokne tvrđave porušene kuće u kojima su stanovali (Mucvanj i Šaragljice).

Dvanaesto, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda ne bi porušio ili prepustio propadanju zgrade jedne od povijesnih karantena Europe prema turskom carstvu – brodski kontumac.

Trinaesto, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda ne bi dopustio da se arhitektonski devastira barokna kuća iz predturskog vremena locirana u najstrožem centru grada i u njoj, umjesto muzeja, otvori ugostiteljski lokal.

Četrnaesto, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda ne bi uklonio spomen-ploču na mjestu bivšeg fašističkog zatvora, u kojem je prilikom bombardiranja u siječnju 1941. poginuo 131 zatvorenik i na njeno mjesto postavio bistu političkog velikana koji ni sa zatvorom, ni s fašistima, ni sa žrtvama, a posebice s imenom trga nema nikakve veze.

Petnaesto, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda ne bi u lokalnoj tvorničkoj talionici pretopio prethodno vandalistički razvaljene umjetničke spomenike koje su izradili nacionalni skulptori svjetskog formata.

Šesnaesto, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda ne bi dozvolio da mu na sveučilištu predaju, i po pola tuceta predmeta, nastavni kadrovi, s doduše formalnim zvanjima, ali sumnjive kompetencije.

Sedamnaesto, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda ne bi dozvolio rušenje spomenika industrijske kulture kao što su to u Brodu bili Slavonija drvna industrija, Plamen, Ella mlin, ciglana Toffolini...

Osamnaesto, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda ne bi mirno promatrao propadanja takvih objekata kao što su migalovački bazeni, hoteli Park i Brod, Jasinjski vinski podrum, dva motela na autocesti, restoran Brođanka, tzv. Trenkova kuća, Hrvatski dom, Sokolski dom, zgrada bivšeg Gradskog magistrata, šuma topola i objekt na kupalištu Poloj, poslovni toranj Đure Đakovića... a o dvijema arhitektonskim kavernama na glavnom gradskom trgu, nastalim još u Drugom svjetskom ratu - da se i ne govori.

Devetnaesto, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda ne bi odobrio građevinarske intervencije na zaštićenim spomenicima kulture u povijesnoj jezgri grada i u nijednom gradu Europe nisu u staroj gradskoj jezgri svaka ulica i svaki nogostup popločeni drugačije, tj. ovisno o tome tko je trenutačnom gradonačelniku bliski taracar.

Dvadeseto, nijedan grad u EU veličine Slavonskog Broda nema sumorniju staru gradsku jezgru u kojoj je uglavnom živjelo fetivno stanovništvo. U tom prostoru nelagode dvjestotinjak poslovnih prostora i lokala sablasno zvrji prazno zajedno s velikom robnom kućom usred glavnog gradskog trga. A gotovo svaka treća kuća u prozoru ima požutjeli oglas: „Prodaje se“.

Dvedeset i prvo, nijedan grad u EU veličine Broda ne ubija tako temeljito tradiciju kao Brod. Sv. Florijan je 190 godina bio svetac zaštitnik Broda. Nečijim političkim hirom zamijenjen je 1997. godine sv. Ivanom Nepomukom, pa se svakog 16. svibnja na glavnom gradskom trgu pali „ivanjska vatra“, jer u gradskoj upravi, sve veliki katolički vjernik do još većeg katoličkog vjernika, pojma nemaju da se tradicionalne „ivanjske vatre“ pale 24. lipnja na dan svetog Ivana Krstitelja. A o tome da Brod nije obilježio stogodišnjicu osnivanja Hrvatskog sokola, stogodišnjicu nogometnog kluba Marsonia, osnovanog prije splitskog Hajduka, itd., itd., da se i ne „mrči mastilo“...“

Uz tu dvadeset i jednu sitnicu ima toga još. Dijelovi „uređenog srednjoeuropskom grada“ su bez vode i kanalizacije, pročelja zgrada „uređenog srednjoeuropskom grada“ na glavnom gradskom trgu se raspadaju, uz bezbrižnu asistenciju smradova koje vjetrić donosi iz nedalekih kontejnera za smeće (stalni postav) u koje otpad bacaju brodski ugostitelji. U „uređenom srednjoeuropskom gradu“ ispred Gradske knjižnice plaze štakori u šetnji primitivnim i glupim hortikulturnim rješenjima. Stotine praznih, zapuštenih, prljavih izloga i lokala zvrje prazni u najstrožem centru „uređenog srednjoeuropskom grada“. Vodoskok na glavnom gradskom trgu „uređenog srednjoeuropskom grada“ danima je osakaćen. Bivše gradsko kupalište „uređenog srednjoeuropskom grada“ je smetlište, a kupališna splav se otrgla, otplovila prema Beogradu i nitko je ne traži iako je porezne obveznike koštala kao svetog Petra kajgana. Gospa se ukazuje češće od gradonačelnika „uređenog srednjoeuropskom grada“ koji se zabarikadirao, zajedno sa svojom svitom, u spomenik kulture i građane Broda maltretira zaštitarskom službom, legitimiranjem na ulazu, videonadzorom i zabranom ulaska vozilom u krug poglavarstva. U „uređenom srednjoeuropskom gradu“ vlada povijesno nezabilježena nezaposlenost i korupcija. U „uređenom srednjoeuropskom gradu“ pljačka se cijenama komunalnih usluga. Tisuće blokiranih računa i stotine ovrha odrađeni su u „uređenom srednjoeuropskom gradu“. U „uređenom srednjoeuropskom gradu“ tisuće umirovljenika ima mirovinu dvjesto eura, radnici rade za 350 do 400 eura. Iz svakog kontejnera za smeće, u „uređenom srednjoeuropskom gradu“ viri guzica sakupljača plastične ambalaže kao egzistencijalnog rješenja. Na graničnom prijelazu „uređenog srednjoeuropskom grada“ vječne su gužve, jer osiromašeni građani „uređenog srednjoeuropskom grada“, ne gotovo sve, već sve, kupuju u srpskom Brodu jer je jeftinije...

U „uređenom srednjoeuropskom gradu“ ne valja ništa.[4] Čak ni zrak...

Međutim, za Mirka i Slavka, pardon, Jerka, Brod je „uređeni srednjoeuropski grad“.

Eto ga, Grac i Salzburg. Jebote.

Pa srpski Brod je imao sportsku dvoranu, bazene i robnu kuću prije Slavonskog Broda. Pitanje glasi: Je li onda i on „uređeni srednjoeuropski grad“?

Je, kurac.[5] Nema prometne kružne tokove, tu najvažniju europsku stečevinu i glavni kriterij jesi lil ili nisi lil „uređeni srednjoeuropski grad“.

___________________________________________

Na Gospu Karmelsku, 16. srpnja 2017.

[1] Koji farbaju kosu, geliraju kokotice, šišaju se ko ludi Zorg iz Petog elementa Claudea Bessona, pudraju za TV nastup...

[2] Citat iz uratka brodskog najboljeg novinara među švajserima i najboljeg švajsera među novinarima.

[3] O kojem ću, kad zasluži titulu pravomoćni objaviti, zajedno s Milanom Bandićem i Čedom Prodanovićem bestseller Merlin i Odaja tajni.

[4] Osim nas Bosanaca.

[5] U govornom hrvatskom jeziku to znači nije.