Spiritus movens et creator ovog i ovakvog pravosuđa suverene, samostalne i nezavisne države Hrvatske je bivši učesnik skojevske radne akcije (Novi Beograd, 1961.), bivši molbom učlanjeni član Komunističke partije (1963.), bivši zamjenik državnog javnog tužitelja u Osijeku (1971.), bivši pisac molbi za zapošljavanje na ćirilici i tečnom srpskom jeziku (1972.), bivši odvjetnik branitelj četničkog vojvode i ratnog zločinca Vojislava Šešelja (1985.), navodno, bivši suradnik UDB-e pod kodnim imenom Sova i bivši, prema knjizi Josipa Manolića, pripadnik grupe za likvidaciju Franje Tuđmana (1989.)... Svi smo pogodili: Vladimir Šeks. Šeksovi krojevi nezavisnog, suverenog i samostalnog hrvatskog pravosuđa pravljeni su tako da se što manje primjeti patriotska milenijska privatizacijska pljačka, da se ne procesuiraju brojni ratni zulumi i da se zakonodavstvom isisa duša hrvatskim državljanima čije je gospodarstvo u društvenom vlasništvu kriminalno privatizirano. Svi kasniji hrvatski pravosudni ska-ndali derivirani su iz Šeksovih temelja: korupcija, međusobne sprege sudaca i advokata, političke sprege, ubitačno nestručno, ali politički svrhovito pisanje, raspravljanje, donošenje i pro-vođenje zakona, njihovo različito tumačenje, primjenjivanje i neprimjenjivanje, doživotni izbor sudaca, itd., itd. Nema pripadnika nas hrvatske svjetine koji nije na svojim leđima osjetio podkapacitiranost, nestručnost i površnost sudskih kadrova čije promicanje u sudskoj vlasti se temelji na kriterijima koji su HDZ i Šeks politički utemeljili na čistki u pravosuđu provedenoj u rigidnoj lustraciji obavljenoj devedesetih godina. Uoči veličanstvene pljačke zvana privatizacija.

Šeks je tvorac hrvatskog manipulatorskog izbornog sistema1, nakaradnih izbornih jedinica, forsiranja uvijek jednog favorita, prelijevanja glasova onih koji ne dosegnu izborni prag u kutije onih koji dosegnu... sve u svemu prvorazrednog političkog klozetića. Najnoviji primjer: na netom minulim izborima koalicija SDP-a dobila je 788 tisuća glasova i zdravorazumski je pobjednik izbora, budući je koalicija HDZ-a dobila 740 tisuća plus skandaloznih 24 tisuće tzv. dijaspore.2 Međutm, HDZ je dobio tri mandata više. Ili u Istri gdje je dovoljno četrdesetak tisuća glasova da dobiješ mandat u Saboru dok je, na primjer, Živom zidu bilo za to potrebno devedeset tisuća glasova. Manjine, koje bi trebalo potpuno izbaciti iz izbornog političkog života Hrvatske, za mandat u Saboru trebaju samo nekoliko stotina glasova.

Lakrdija od uloge i položaja hrvatskog Ustavnog suda, kojem bi adekvatniji naziv bio hrvatski trgovački sud, je isto Šeksovo ustavotvorno maslo. Taj sud umjesto da korigira donositelja zakona, što mu je smisao, upušta se u tumačenje materijalnog prava, a u njemu sjede politički uhljebi i probi-svjeti bez ikakvog sudskog iskustva i bez položenog pravo-sudnog ispita – jer je to ustavotvorac Šeks tako posložio kako bi se tom institucijom moglo politički manipulirati.

Lik i djelo Šeksa vezani su uz niz afera: slučaj Zec – Bajramović, slučaj Sova, slučaj PEN, slučaj dodjele stana od 160 kvadrata u najstrožem centru Zagreba, slučaj Borovo selo, slučaj Identificirati, locirati, uhititi, transferirati...

Kao državni tužitelj podigao je optužnice protiv novinara: Tanje Torbarine, Jelene Lovrić, Predraga Lucića, Borisa Dežulovića... i političara: Milorada Pupovca, Dobro-slava Parage, Josipa Boljkovca, Stjepana Kralja... te protiv znanstvenika Nikole Viskovića.

To oličenje zla u hrvatskoj politici, koje traje do današnjih dana, počasni je građanin u trinaest dičnih hrvatskih mjesta (Ilok, Otok, Beli Manastir, Valpovo, Čepin, Vinkovci, Đakovo, Vukovar, Virovitica, Slatina, Našice, Pitomača, Blato). U više nego li prvi predsjednik Franjo Tuđman.

Tu počinje priča o srcu kulture u Hrvata oličene u karakterima junaka kojima se dive.3

Ozakonitelj, ovjekovječitelj i oličenje loše vladavine koja je Hrvatsku bacila na koljena gospodarski, kulturno, društveno i politički, osloboditelj djecoubica, siva pozadina zločina koji su stavljeni na dušu Branimiru Glavašu, spletkar, smicaličar, komploter, podli urotnik i šibicar, uz sve to dobar dio života notorni alkoholičar – junak je naših dana. Uzor našoj djeci. „Uzorni vjernik i katolik...“ (piše u jednom od obrazloženja dodjele titule počasnog građanina).

A što se tiče prakse proglašavanja počasnih građana u Hrvatskoj ona je bolesno ujednačena jer je potpuno proizvoljna i ovisi o trenutačnoj političkoj konstelaciji. No, naglašeno deklarirani politički domoljubi i popovi to počasno kolo vode. Oko apriorne podobnosti, ove dvije vrste, gotovo sve hrvatske gradske sredine pišaju u isti amper. Stručnjaci, umjetnici, humanisti pa čak i vojskovođe su u drugom planu.

Brodski počasni građani su, uz popove, Khuen Hedervary, Josip Broz Tito, Jakov Blažević, čini mi se kako je čak i jedan mrtvac proglašen počasnim, ne duhom, nego građaninom... Aktualni i po svemu sudeći doživotni brodski gradonačelnik, dao se, na primjer, proglasiti počasnim građaninom selendre Gornja Vrba. Njegovi brojni antipatizeri među brodskim bosanskim poduzetnicima drže da selo Gornja Vrba nema pravo proglašavanja počasnih građana i da eventualno može proglasiti samo svog počasnog seljaka. Slažu se kako je, u tom slučaju, ta visoka titula došla u prave ruke...

___________________________________

Bilješke:

1 Ustavna zbrka oko saborskih izbora 2015. godine samo je još jedan dokaz u nizu kako je Šeksov famozni Božićni ustav ustvari pijani ustav donesen o Božiću.

2 Ta dijaspora koja glasa na hrvatskim izborima, a živi, radi, plaća poreze i posjeduje bosanskohercegovačku ili neku drugu putovnicu je isto Vladimirovo maslo. Može li si itko razuman zamisliti da u Irskoj, Italiji ili Engleskoj na izborima glasaju američki Irci, Talijani i Englezi ili da na izborima u Africi glasaju američki crnci.

3 Hrvatsko ustašofilski metuzalemi imaju udrugu koja se zove Hrvatsko nacionalno etičko sudište (Miroslav Šeparović, Marko Veselica, Anto Kovačević, Josip Jurčević, Željko Olujić, Zdravko Tomac...). Na javnom zasjedanju u zagrebačkoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, gost i neformalna zvijezda večeri, bio je Dario Kordić – pozdravljen ovacijama. U Haagu osuđen za najteže ratne zločine on je, na tom skupu predstavljen kao hrvatska moralna vertikala... „Slučajno“ i Srbi su ratnog zločinca Vladimira Lazarevića, komandanta Prištinskog korpusa JA, nakon što je kao, na petnaest godina osuđeni ratni zločinac, odležao dvije trećine kazne i pušten na slobodu, dočekali kao Zagreb Kordića. Premijer Vučić poslao je po njega vladin avion ekipiran s dva ministra iz vlade, a na niškom aerodromu dočekao ga je ministar odbrane, načelnik Generalštaba vojske Srbije, gradonačelnik Niša, Vladika Raško - Prizrenski, 63. padobranski bataljon i, naravno, nekoliko milijuna oduševljenih Srba ispred televizora... I nakon što se dokaže da si kriv u Hrvatskoj i Srbiji si nevin. Kažu kako je najveći neprijatelj onaj koji je isti kao ti.