U dvorištu Zgrade II slavonskobrodskog Strojarskog fakulteta , u Gundulićevoj ulici 20A, u blizini ulaza, bršljan se prihvatio za podlogu – visoko drvo kojemu ništa drugo nije preostalo nego primiti gosta povijušu i ugostiti njegovo zračno korijenje. Oku promatrača otvara se dojmljiv prizor suživota dvije zimzelene biljke, pojednostavljeni simbol ostvarene mogućnosti zajedništa drugih i drukčijih. Prizor je doljmljiv, ali nekako sablastan. Nešto promatraču smeta i/ili nešto pramatrača smeta.
U svijetu simbola koji su u središtu stvaralačkog života, čineći njegovu jezgru, otkrivajući tajne nesvjesnog, koji nas vode do najskrivenijih pokretača djelovanja, otvarajaući duh prema nepoznatom i beskonačnom – bršljan predstavlja trajnost biljne snage i postojanost želje. U mitologiji bršljan je prikazivao vječiti krug umiranja i rađanja, mit vječnog povratka. Budući da je čvrsto pripijen uz drvo, bršljan je često simbol vjernosti i sretnog braka. Zbog njegove podatnosti i omatanja oko podloge pri rastu, bršljan je i simbol ženstvenosti.
Simbolizacija je, po nekim tumačenjima Lacana, udaljavanje od realnog, zaustavljanje invazije realnog – nedokučivog, onog što je onkraj jezika. Realno je predsimbolično i nedostupno simbolizaciji. Ulazak djeteta u simbolični poredak događa se preko usvajanja jezika.
Stephen King podijelio je sablasno, gotovo sljedeći Žižekovu trijadu realnog, u horor filmovima na:
- Gross-out, jeza koju osjećamo kada smo suočeni s nečim bolesnim, trulim, otpadnim ili nekako drugačije odvratnim; ovo implicira narcisoidnu sliku sebe kao nečeg čistog i netaknutog, što znači da se radi o ''Imaginarnom Realnom''.
- Horror, užas kojeg osjećamo kada smo suočeni s nečim što smatramo neprirodnim ili nemogućim; horor je pauk velik poput kuće, ili ruka koja nas hvata za rame onda kada smo mislili da smo sami... To predstavlja nešto što je bilo Realno, ali simbolizirano kao nemoguće; stoga ''Simboličko Realno''.
- Terror, strava koja se osjeća kada doživljavamo strah čijeg uzroka nismo svjesni; primjerice, hodaš mračnom ulicom, i osjećaš da te netko prati; okrećeš se opet i opet, ali nikad nikoga nema,. To je strava čiji objekt nikada nije simboliziran, čak niti kao nešto nemoguće, iliti ''Realno Realno''
Promatranje trajne ili privremene (bršljan je dugovječniji!) životne zajednice dva zimzelena entitata u dvorišti Zgrade II Strojarskog fakulteta, suočava nas s nečim neočekivanim, čudnim, hororm u Kingovom smislu, simbolom alternativnosti koja plaši, s davanjem simboličkih jezovitih značenja konkretnim oblicima – usprkos rečenom predznanju o usvojenim simbolnim značenjima bršljana. I mi zastanemo, a osjećaj zadivljenosti ljepotom bude zamjenjen osjećajem čudnovate neugode i strave.
Još veći užas izaziva mogućnost da je riječ o simbolu aktualne političke povezanosti mjesnih stranačkih jedinki, koaliciji između Udruge „Pravaš“ i gradske organizacije SDP-a. Ali, u tom slučaju nelagodu izaziva osjećaj da se radi o očitoj, ali nesvakidašnjoj simbiozi – interakciji između dvaju organizama koji pripadaju različitim vrstama odnosno da je na stvari prazitiranje koje iritira, traumatizira.Tko se oko koga bršljanski omotao u brodskoj političkoj aleji? Prizor interesnog obavijanja, podignut do razine simbola političke morbidnosti, izaziva godinama kod građana snažan osjećaj zabrinutosti i jeze. Naime, simbol je veza što spaja očitovani sadržaj s njegovim latentnim sadržajem.
U svijetu simbola koji su u središtu stvaralačkog života, čineći njegovu jezgru, otkrivajući tajne nesvjesnog, koji nas vode do najskrivenijih pokretača djelovanja, otvarajaući duh prema nepoznatom i beskonačnom – bršljan predstavlja trajnost biljne snage i postojanost želje. U mitologiji bršljan je prikazivao vječiti krug umiranja i rađanja, mit vječnog povratka. Budući da je čvrsto pripijen uz drvo, bršljan je često simbol vjernosti i sretnog braka. Zbog njegove podatnosti i omatanja oko podloge pri rastu, bršljan je i simbol ženstvenosti.
Simbolizacija je, po nekim tumačenjima Lacana, udaljavanje od realnog, zaustavljanje invazije realnog – nedokučivog, onog što je onkraj jezika. Realno je predsimbolično i nedostupno simbolizaciji. Ulazak djeteta u simbolični poredak događa se preko usvajanja jezika.
Stephen King podijelio je sablasno, gotovo sljedeći Žižekovu trijadu realnog, u horor filmovima na:
- Gross-out, jeza koju osjećamo kada smo suočeni s nečim bolesnim, trulim, otpadnim ili nekako drugačije odvratnim; ovo implicira narcisoidnu sliku sebe kao nečeg čistog i netaknutog, što znači da se radi o ''Imaginarnom Realnom''.
- Horror, užas kojeg osjećamo kada smo suočeni s nečim što smatramo neprirodnim ili nemogućim; horor je pauk velik poput kuće, ili ruka koja nas hvata za rame onda kada smo mislili da smo sami... To predstavlja nešto što je bilo Realno, ali simbolizirano kao nemoguće; stoga ''Simboličko Realno''.
- Terror, strava koja se osjeća kada doživljavamo strah čijeg uzroka nismo svjesni; primjerice, hodaš mračnom ulicom, i osjećaš da te netko prati; okrećeš se opet i opet, ali nikad nikoga nema,. To je strava čiji objekt nikada nije simboliziran, čak niti kao nešto nemoguće, iliti ''Realno Realno''
Promatranje trajne ili privremene (bršljan je dugovječniji!) životne zajednice dva zimzelena entitata u dvorišti Zgrade II Strojarskog fakulteta, suočava nas s nečim neočekivanim, čudnim, hororm u Kingovom smislu, simbolom alternativnosti koja plaši, s davanjem simboličkih jezovitih značenja konkretnim oblicima – usprkos rečenom predznanju o usvojenim simbolnim značenjima bršljana. I mi zastanemo, a osjećaj zadivljenosti ljepotom bude zamjenjen osjećajem čudnovate neugode i strave.
Još veći užas izaziva mogućnost da je riječ o simbolu aktualne političke povezanosti mjesnih stranačkih jedinki, koaliciji između Udruge „Pravaš“ i gradske organizacije SDP-a. Ali, u tom slučaju nelagodu izaziva osjećaj da se radi o očitoj, ali nesvakidašnjoj simbiozi – interakciji između dvaju organizama koji pripadaju različitim vrstama odnosno da je na stvari prazitiranje koje iritira, traumatizira.Tko se oko koga bršljanski omotao u brodskoj političkoj aleji? Prizor interesnog obavijanja, podignut do razine simbola političke morbidnosti, izaziva godinama kod građana snažan osjećaj zabrinutosti i jeze. Naime, simbol je veza što spaja očitovani sadržaj s njegovim latentnim sadržajem.
