Na SBPeriskopov Javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča javio se Miroslav Fekete Bičanić. On o sebi kaže:


Rođen 27. prosinca 1961. u Slavonskom Brodu, i onda su me odnijeli u Donje Andrijevce, odakle sam se izvukao davne 1988. godine.


Od malih nogu sklon umjetnosti, no previše lijen da bi se bilo čemu posvetio do kraja.


Radio poslove koje nisam volio, pa ni poslovi nisu voljeli mene. Naglasak je ipak bio na rokenrolu, uz pisanu riječ, pa sam to spojio u pisanje tekstova i prepjeva stranih pjesama, što mi je trenutna preokupacija kao i terapija u malom, ali slatkom rokenrol bandu.


Napisao sam i par kratkih priča, za duge nemam živaca, kao i opus pjesama posvećen svom pokojnom sinu.


Pomalo se bavim i fotografijom, što je obilježeno jednom izložbom 2018.


I to je sve.


_______________________________



kliznuti



Želim


kliznuti


kroz koprenu


smrti


prema nebu


kao što


lovac  na


bisere


u more


zaranja...


I pronaći


u kojoj


školjci


blistaš


dječače...



konvoj



i vežem


tako


dane


tankim


nitima


postojanja


u konvoj


olupina...


brodim


bonacom..


i želim se


s morem


za obzorom


stopiti



i dođe



I dođe


Tako u


San...


Sjedne...


Povuče


Dim...



Pita:


Šta radiš,


Kako si stari....



Šutim,


Da ne ode odmah...


Pa kažem:


Dogorjevam,


Dječače moj,


Dogorjevam....presporo



kukavičje gnijezdo



Tišina opet


Iz tame


Gricka...



Uteći probam


Gore do


Zvijezda...



A let


Mi kratak...


Krila mi


Slaba...


Dosežu


Tek do


Kukavičjeg


Gnijezda...



Dani bez stiha



Dani bez stiha


Dani bez proze


Prazni poput dana koji


Se praznim stihom i recima pišu


Riječima koje lete s usana


Poput kradljivih svraka


I ne kažu ništa osim poruge



Dani čekanja na slijepom kolosijeku


Dani čekanja na vlak što doći neće


Da se krene putem sreće te....



Dani, koji se vuku


Dani koji su sami sebi svrha


Jebeni dani, stari moj...