prije trinaest godina posljednji smo put
bili u našoj šumi
ispod lateralnog kanala i obližnje pruge
i označili djedovim imenom hrastove.
prije trinaest godina.
a jutros kada smo bezbrižni ponovo
stigli prema opisima na pohabanom papiru
(... stati autom kod divljih šljiva i ići korakom
još dvjesto metara, pa skrenuti na drum desno...)
šumu nismo mogli pronaći. parcelu broj 703.
ljudi kojima ćemo prodati i zemlju i debla
sedamdeset godina stara i koji će ih posjeći
nisu se ni ljutili ni čudili dok smo mi
obeshrabreni tražili poznato drveće;
zaborave ljudi svoju ulicu i istina je
da se od drveća ne vidi šuma, smijali su se.
a ja sam pomislio da se možda ne želimo
rastati sa živom prošlošću koja kola
u hrastovima našeg djeda i da se
ponekad drveće ne vidi od šume.
