I sama korisnička fascinacija društvenim mrežama dio je priče koju emitiraju društvene mreže o sebi. Ulaskom u „mrežne“ strukture korisnici kao da progutaju čarobni napitak koji za posljedicu ima opčinjenost, zanos i zapanjenost. Reči ću to ovako: korisnici ne samo da gledaju film i film o tome kako se stvarao film, oni misle da su sudjelovali u stvaranju filma, oni vjeruju da doprinose i stvaranju i odgonetavanju zagonetke o globalnom povezivanju ljudi. A nisu ni svjesni ograničavajućih pravila i kontrole kojima se kontroliraju korisnici i pokušaji kontroliranje mreže od strane korisnika. Društvene mreže omogužavaju zrcalni odraz osjećaja nelagode, bespomoćnosti i izolacije uvjetovanih društvenim odnosima, otuđenje (alijenacija) od društva i/ili od svojega bića, odraz u kojem psihološka lijeva strana postaje desna i obratno odnosno društvene mreže čine mogući povratni učinak koji nelagodu i usamljenost pretvara u lagodnost, moć, kontrolu, druženje, prijateljstva. A ti osjećaji su stvarni koliko i sam odraz.. Jako. Mreže na tome zarađuju. Na lažnoj(?) psihološkoj i društvenoj metamorfozi pojedinaca.

Kao umjerenom korisniku Facebooka koji pristojno i razmjerno redovito pregledava novosti na zidu, prije nekoliko dana pogled mi se zaustavio na jednom od čak desetak postova koliko za pojedinih dana zna na svom profilu objaviti jedan moj fascinirani „prijatelj“. Citiram njegovo raščlanjenje:

Činjenica je da facebook nije samo negativna pojava.. već sama mogućnost da se povežeš sa ogromnim brojem prijatelja ili rodbine koji su fizički udaljeni je super mogućnost.. vidjeti njihove radosne ili tužne trenutke.. mogućnost da podijeliš lijepe misli i prijateljstvo.. čuješ najnovije vijesti ili sportske rezultate.. besplatno se upoznaš sa najnovijim tehnologijama.. itd itd.. Ali zaista sve više osjećam i one negativne razloge zašto to nije dobro.. od gubitka privatnosti do izloženosti mnogim negativnim osobama ili cijelom jednom sustavu kontrole nad našim životima.. Ali zapravo najviše mi smeta ono negativno unutar mene samoga.. Suočavanje sa svojim slabostima.. Egom.. pretjeranom znatiželjom.. izlaganjem javnosti meni bliskih osoba.. traženje nečega čarobnog u fejsu.. I sve više razmišljam kako bi bilo divno uzdići se iznad svega toga.. suočiti sa samim sobom.. opaliti dobar šamar svojim slabostima i Egu.. i ponovo kročiti putem anonimnosti.. putem koji vodi do boljeg i istinitijeg sebe.. Putem bez facebooka..

Nisam odolio, a da u prostor za komenatar ovog zabrinutog "iskusnog" nevježe, gotovo automatski, ne napišem: Smanji doživljaj, jer neozbiljno je ozbiljno doživljavati FB. Sve što ne možeš dotaknuti i namirisati laž je. Tek nešto kasnije shvatio sam da se radilo o njegovom pokušaju obračuna s Fejsbukom, s virtualnim katalizatorom njegovih vlastitih slabosti. Postavši svjestan svoje očite izloženosti u javnom prostoru, a što ga je kao počelo uznemiravati, „prijatelj“ je počeo razmišljati o povratku u anonimnost koja mu, predmnijeva, garantira susret s boljim i istinskijim „ja“. Naravno da mu nisam povjerovao niti jednu jedinu riječ. Nije on lagao, on se (samo)obmanjiva(o). Naime, i sumnja izrečena javno je pohvala ludosti društvenih mreža, a njegova kritika Faceebooka i Facebook sam postaju amalgam. Spoznaja da FB razotkriva ono negativno u njemu smanjuje skepsu da se nije udaljio od samog sebe. A zapravo, potvrdio je da mu se FB nametnuo poput repera za bilo kakvu diskusiju o sebi, drugima i svemu ostalom što ga okružuje odnosno da ga je ograničio do te mjere da će njegova nastojanja ostati na pokušaju.

U smislu stvaranja filma, što sam spomenuo, antiscenario (bijeg iz mreže) kojem on teži također je dio scenarija o tome da je fb pokretač (radnje), spajalica (socijalna integriranost), kontinuitet (inače, dnevno obajavljuje barem dva svoja selfija, pa sam mu sasvim iskreno rođendan čestitao sa željom da ih u životu napravi još nekoliko stotina tisuća), internetski melange, spasenje od banalnosti svakodnevice, referentna točka... Na kraju krajeva, njegova zagledanost u sebe, razmišljanje kamo idu divlji negativni razlozi fejsbučarenja, za razultat imaju jedan novi post. Objavivši ga, zauzeo je novi prostor  i ispunio svrhu svog postojanja na društvenoj mreži: utopio je svoje „ja“ u veliko FB "mi". Ujedno, time je Facebooku povećao komercijalne potencijale.

Trebam li uopće spomneti da je fb-prijatelj nastavio s urednim objavljivanjem selfija kao da se ništa nije dogodilo u njegovoj skeptičnoj glavi?!