Lijepo, bilo je baš lijepo i angažirajuće, u srijedu 13. studenog u Kazamatu slavonskobrodske Tvrđave, na vrijeme od jednoga sata ne postojati; proživjeti, drugim riječima, ono što obično proživljavaju glumci kada igraju neku ulogu. Jer u ovoj su igri dvojice mladih profesionalaca, Mateja Safundžića i Luke Stilinovića, gledatelji igrali ulogu Publike, onih koji se u dvorani uvijek nađu prije glumaca.
Možda je takav postupak, osvještavanje uloge Publike u predstavi, upotrijebljen kako bi se pojedini gledatelj lakše poistovjetio s glumcima, s njihovim zanimanjem – njihovim životnim pozivom – koji je samo pisanje po vodi. Kao, uostalom, i svaki život i svaki čin: njihovo je mjesto radnje također vječna sadašnjost, neopipljiva međa prošlosti i budućnosti.
***
Mislim da se negdje među gornjim mojim redovima krije razlog zbog kojeg je upravo ovaj komad Jose Sanchisa Sinisterrea odabran da bude temeljem prve profesionalne kazališne predstave u Slavonskom Brodu nakon 65 godina.
Marketing, kao i umjetnost, samo je oblik zavođenja.
Možda je takav postupak, osvještavanje uloge Publike u predstavi, upotrijebljen kako bi se pojedini gledatelj lakše poistovjetio s glumcima, s njihovim zanimanjem – njihovim životnim pozivom – koji je samo pisanje po vodi. Kao, uostalom, i svaki život i svaki čin: njihovo je mjesto radnje također vječna sadašnjost, neopipljiva međa prošlosti i budućnosti.
***
Mislim da se negdje među gornjim mojim redovima krije razlog zbog kojeg je upravo ovaj komad Jose Sanchisa Sinisterrea odabran da bude temeljem prve profesionalne kazališne predstave u Slavonskom Brodu nakon 65 godina.
Marketing, kao i umjetnost, samo je oblik zavođenja.
