Crkvi valja odati priznanje da za financijske kriminalce ima nultu stopu tolerancije, za razliku od pedofila koje kažnjava premještajem u druge župe. Poput velečasnog Marka Tomušića koji je svojedobno sablaznio javnost snimkom na kojoj se samozadovoljava s tri lažna penisa dok svom poznaniku otkriva kako mašta o dječacima iz škole, nakon čega ga je prigrlio rukoljubac ratnih zločinaca, sisački biskup Vlado Košić. 


Vrag je izgleda odnio šalu i na Kaptolu, ako se šalom može nazvati 50 milijuna eura koliko je »nestalo« ili pronevjereno u najvećem financijskom skandalu Katoličke crkve u Hrvatskoj.

Monsinjor Mijo Gabrić, piše tjednik »Nacional«, sredinom prošle godine poslao je pismo zagrebačkom nadbiskupu Josipu Bozaniću u kojem priznaje da je od veljače 2002. do ožujka 2017. godine »pridonio otuđenju i umanjenju vlasništva Zbora prebendara«. Ukupna potraživanja koje banke imaju prema Zboru iznosi 384.331.008,40 kuna, a »novac je izgubljen ili pronevjeren preko građevinskih projekata u Zagrebu«.

Kako je bilo moguće da u strogoj crkvenoj hijerarhiji msgr. Gabrić punih 15 godina, sam ili loše kumpanjan, natuče toliki minus? Je li mu netko gledao kroz prste ili pomagao u sumnjivim rabotama kada je došao do impozantne brojke od 50 milijuna eura, smiješne samo Ivici Todoriću? Gabrić je za svoje (ne)djelo crkveno kažnjen »zabranom istupanja u javnom prostoru o svim pitanjima vremenitih dobara Zbora prebendara« u trajanju od pet godina, a na čak sedam godina mu se zabranjuje vršenje crkvene službe koja »sadržava zadaću upravljanja crkvenim dobrima«. Ali, to nije sve!

Propisane su mu pokore u molitvi, a mora uplaćivati i novčani iznos karitativnoj ustanovi tijekom šest godina, te obavljati duhovne vježbe i šest mjeseci prakticirati post i nemrs petkom i utorkom!? Nije li ovo prestrogo, gospodo crkveni suci, šest mjeseci gladovanja za pišljivih 50 milijuna eura miriše na inkviziciju! Nije li Gabrić mogao, kao Čobanković za Planinsku, guliti krumpire?

– Kakvim bi se to kriminalnim aktivnostima, zabogamiloga, mogao baviti glavni ekonom Zagrebačke nadbiskupije? – u čudu će se zapitati svaki pošteni vjernik, pisao je još 2014. godine na ovom mjestu blagopočivajući Predrag Lucić pozivajući se na pismo zagrebačkog odvjetnika Darija Budimira koji prvog tenora i Zbor obavještava da će ih »zbog aktivnosti koje smatra kriminalnim prijaviti i pokrenuti postupke pred nadležnim državnim tijelima«. Pri tom navodi telefonske prijetnje njegovom opunomoćeniku da će, ako ne povuče sve sudske tužbe protiv Zbora prebendara i svih 28 zabilježbi na crkvene nekretnine u zemljišnim knjigama, stradati kao kolateralna žrtva uz pomoć batinaša i lažnih svjedoka.

Crkvi valja odati priznanje da za financijske kriminalce ima nultu stopu tolerancije, za razliku od pedofila koje kažnjava premještajem u druge župe. Poput velečasnog Marka Tomušića koji je svojedobno sablaznio javnost snimkom na kojoj se samozadovoljava s tri lažna penisa dok svom poznaniku otkriva kako mašta o dječacima iz škole, nakon čega ga je prigrlio rukoljubac ratnih zločinaca, sisački biskup Vlado Košić. Don Nedjeljko Ivanov, svećenik iz Bibinja, koji je 20 godina zlostavljao dječake, smješten je u starački dom, a don Drago Ljubičić, prvi svećenik koji je u Hrvatskoj završio iza rešetaka zbog bludničenja nad dječacima, iz kaznionice u Lepoglavi pušten je sedam mjeseci prije isteka trogodišnje kazne.

Stoga je teško vjerovati da će majčica Crkva dopustiti da msgr. Miju Gabrića snađe nešto teže od kruha i vode. Ili papa Franjo ima u rukavu nekog Williama od Baskervillea kojeg će poslati da u ime ruže razriješi slučaj od 50 milijuna eura?

novilist