Otvoreni razgovor s Nansi Tireli, v.d. predsjednicom Hrvatskih Laburista – Stranke rada, imao je neizbježno težište na aktualnim prijeporima i previranjima u stranci, ali i na nastojanjima stranke da organizacijskim, kadrovskim i programskim odlukama ojača svoj položaj odnosno da se vrati na političke pozicije koje je upornošću i zalaganjem za promjene, prvenstveno u sferi rada, bila stekla.

 

U sklopu obilaska terena odnosno stranačke baze, bili ste i u Slavonskom Brodu. Kakvi su vaši dojmovi u smislu ocijene spremnosti članstva da zajednički s vodstvom stranke, izdrži pad popularnosti i utjecaja stranke i poradi na njenoj revitalizaciji?

Dojmovi su vrlo dobri. Najvažnija je spremnost članova da odgovorno odrade sve zadatke koje se postave pred njih u ovim, za Stranku, vrlo izazovnim vremenima .

Što je, po vama, zapravo dovelo do naglog pada rejtinga stranke? Podsjetimo se da su Hrvatski laburisti, prema istraživanjima, prelazili deset posto, a trenutno su ispod 3 posto.

Uzrok rasta stranke je ujedno i razlog trenutnog stanja. Mi smo percipirani prije svega kao stranka protesta, naši glasovi bili su velikim dijelom protestni glasovi. Nastojali smo se profilirati kroz rad u Saboru i činjenica je da smo većinu predizbornih obećanja odradili, podnijeli smo niz prijedloga izmjena zakona, dakle proaktivno smo sudjelovali u radu Sabora, odgovorno obnašali dano nam povjerenje, a to očito ne dopire uvijek do javnosti kroz medije. Dogodile su se i neke promjene na političkoj sceni, a mi nismo uspjeli reagirati i zadržati birače koji traže konkretna rješenja i ljude za provođenje gospodarskog oporavka. Sada smo tu gdje jesmo i sposobni smo se konsolidirati i iznova tražiti savez s biračima.

Smatrate li istinitom tvrdnju da je Dragutin Lesar najzaslužniji za uzlet stranke, ali i najodgovorniji za njen sunovrat među stranke koje ne prelaze izborni prag?

Istina je da je Lesar kao jedan od osnivača Stranke najzaslužniji za uspjehe i organizaciju stranke, ali ne mogu se složiti s tvrdnjom da je najodgovorniji za pad popularnosti. Svatko od nas članova, tijela i organizacija jednim je dijelom odgovoran za pad rejtinga. Dok je sve u redu svi smo zaslužni, a kad krene po zlu lako je optužiti drugoga. Ono što je najteže je sam sebi postaviti pitanje što sam to mogao učiniti za Stranku, a nisam i na to dati odgovor. Odgovornost svakog pojedinca mora biti mjerljiva, bez toga nema odgovornosti, a ni kvalitetnih pomaka.
Lesar je veliku energiju ulagao u aktivnosti Stranke, a i greške su dio posla. Što se tiče dobrih odnosa, mislim da ih svatko percipira na sebi svojstven način.

Radi li se možda, kad se govori o trenutnom statusu Laburista, o zanemarivanju mnogih tema kojima je opterećeno hrvatsko društvo ili se radi o nedovoljnoj uspješnosti kad je u pitanju utjecaj Laburista na radno zakonodavstvo?

Laburisti su jedini koji su kvalitetno, mudro i pametno dali odgovore na sva pitanja vezano za radno zakonodavstvo. Upravo zbog takvog angažmana tvrdim da smo jedina istinska ljevica u Hrvatskoj. Radnik, koji živi od svoga rada, uvijek nam je na prvom mjestu i to smo i pokazali svim našim podnesenim amandmanima na Zakon o radu. Jedine teme koje smo, kako Vi kažete zanemarili, su ideološke teme o kojima se nismo puno izjašnjavali. Nažalost pokazalo se da medije interesira upravo takva tematika. Mi i jesmo nametali i zagovarali upravo one teme koje opterećuju svakodnevicu hrvatskih građana. Neisplate plaća, nezaposleni, porezi na dohodak, opći porezni zakoni, ustavne promjene, Zakon o referendumu i neposredna demokracija, preferencijalno glasovanje, problemi poljoprivrede i uvoza, blokirani računi, kriminal i korupcija, sporo sudstvo i neefikasnost državne uprave …bile su naše teme. Jedino nismo uspjeli uvjeriti birače da smo sposobni i mijenjati gospodarsku situaciju, za tako nešto trebaju jače karte koje nismo imali. Mi smo ipak oporba koja je nekim političkim akterima bila tek smetnja i greška u sistemu. Ponajviše zato što smo upirali prstom i u prave probleme.

Kakva se poruka šalje javnosti i članstvu suspendiranjem Branka Vukšića?

Da interesi građana kroz političko djelovanje uvijek moraju imati prioritet ispred osobnih interesa.

O kakvim se razlikama radi između većine vodstva stranke na čijem ste čelu i manjine koju on predvodi i u koju spadaju „disidenti“ saborski zastupnici Vukšić, Vuljanić i Novak? Jesu li razlike premostive? Može li kompromis ojačati stranku ili upravo suprotno? Što ako oni osnuju novi zastupnički klub u Saboru?

Prvo, Vuljanić i Novak nisu disidenti. Razlike i različitosti uvijek se mogu i trebaju premostiti u interesu ostvarivanja zajedničkog cilja. Možemo se u nečemu ne slagati, ali upravo se politička sposobnost i ogledava u tome da se detektiraju problemi i utvrde prioriteti.

Jesu li odnosi s medijima u redu? Što treba mijenjati kako bi se više čulo za laburističke ideje i više o njihovom sadržaju?

Najvažnije bi bilo objektivno izvješćivanje, a ne selektivan pristup. Procjene urednika o važnosti dnevno političkih aktivnosti svih političkih stranaka jedino je mjerilo vrijednosti. Interesi nekih medija poklapaju se često s interesima vladajućih ili onih koji će ih naslijediti. Mi imamo i dobra i loša iskustva. Vjerujem da ćemo našu komunikaciju podići na novu razinu, ali vodimo računa da je sadržaj ključan kao i ljudi koji ga iznose.

Kako otkloniti kritiku ili, bolje rečeno, kako skinuti etikete tzv. nezavisnih analitičara i propagandista iz SDP-ovske kuhinje o populizmu Laburista?

Rekla bih da je to svojevrsni specijalni rat koji se od početka vodi protiv laburista, ali to je u političkoj utakmici očekivano. Vladajuća koalicija sve naše prijedloge zakona odbija, a onda nakon nekoliko mjeseci u saborsku proceduru pušta iste prijedloge zakona kao svoje. Tko je onda populist?
Pravo pitanje je koliko smo sami tome doprinijeli? Ne može populizam biti zagovaranje interesa građana i borba se za njihov boljitak, ali doista treba i uvjeriti birače da smo sposobni kvalitetno djelovati a ne samo ukazivati. I djelujemo u mnogim županijama, gradovima i općinama, a svakako možemo i moramo i bolje.

Kakvi prijedlozi dolaze iz podružnica i ogranaka u vezi izmjena Statuta stranke?

Svi prijedlozi koji dolaze podneseni su s razlogom lakše provedbe aktivnosti Stranke. Nakon četiri godine detektirana su „uska grla“ i raduje me angažman svih kojima je stalo to toga da Statut bude jasan, životan i provediv.

Kakvi su planovi stranke? Kako ojačati stranku organizacijski, kadrovski, programski? Nije li razvidno da građani traže nove ideje za izlazak iz krize duboke kao bunari u kamenjaru?

Naši su planovi uvijek realni. Nikada ne zagovaramo nešto za što mislimo da nije provedivo i da ne donosi bolje. Nisu dovoljne samo dobre ideje. Ideje moraju uvijek dati konkretne odgovore na pitanja tko, zašto, kada, kako? Tek tada ideje dobiju konkretno ime određenog zakona koji doprinosi izlasku iz krize i svojom provedbom garantira pomak prema boljemu. Problema ima jako mnogo i potreban je angažman svakoga tko ima rješenje. Laburisti su otvoreni za sve dobronamjerne ideje. Organizacijski smo sređeni, ali to ne znači da nemamo prostor i razlog za još bolju konsolidaciju, naravno i kadrovsku. Ljudi jesu ključ i trebamo dati priliku da kompetentni dođu do izražaja, puno je posla pred nama, a ono što trenutno radimo biti će i uskoro vidljivo. Ja sam optimist.

Vi osobno imate veliku podršku članstva. Recite za sbperiskop na koji način ćete to iskoristiti za povratak stranke na pozicije koje je imala?

Da, podrška je uistinu velika i to me posebno raduje. Treba nam sinergija na svim razinama, a ljudi i programi moraju odgovoriti na trenutne zahtjeve i na vrijeme koje je pred nama. Sad je prilika da pokažemo sposobnost, zrelost i odgovornost. Timski rad, kvalitetna komunikacija i osobna odgovornost biti će okvir za djelovanje. Laburisti trebaju ovom društvu i to nam mora biti dovoljan motiv. Nema na političkoj sceni stranke koja u fokusu ima rad i radnike. Zaštita radnika jest tema sindikata, ali rad u širem smislu je i prolitička tema par excellence, jer raditi znači proizvoditi i stvarati novu vrijednost. Sigurna sam da ćemo u idućim mjesecima promijeniti trend, prilika je tu, bez obzira koliko je sada nelagode. Ne smijemo to propustiti.