Stranke i nevladine udruge koje se zalažu za ukidanje granica i slobodan i nekontroliran prihvat imigranata u Europskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama za sebe tvrde da su ideološki ljevičarske ili lijevo-liberalne. No, što deklarirani marksisti i vođe socijalističkih stranaka, bez obzira da njihove stranputice i skretanja s puta radničke i svenarodne revolucije kažu na tu temu?

Georges Marchais, sekretar Komunističke partije Francuske, 1980. godine izjavljuje:

”Potrebno je zaustaviti službenu i ilegalnu imigraciju, jer je ne neprihvatljivo dozvoliti ulazak novih radnika imigranata u Francusku, budući da naša zemlja danas ima oko 2 milijuna nezaposlenih. I Francuza i imigranata.”

To je bio stav sekretara Komunističke partije Francuske, koji je tada imao potporu oko 20% birača i zemlji. U Komunističkoj partiji je bio čvrsto ukorijenjen marksistički stav o društvu da se sa sve većim brojem imigranata stvara rezervna vojska radne snage, potrebna kapitalistima da ih iskoristi za smanjenje plaća i prava radnika, što se doista dogodilo. Francuska je 1980. imala 6% nezaposlenih, a danas ih je oko 10% ili 5,5 milijuna.

No, moglo bi se tvrditi da je marksistički model konačno nestao 1989. godine, iako bi se s time moglo samo djelomično složiti. Problem je što današnji čelnici ljevice na Zapadu, uz rijetke izuzetke, iz znanstvenog socijalizma uzimaju samo ono što im u određenom trenutku odgovara, a sve kako bi se dokopali vlasti ili privilegija u državnom aparatu. No, to je druga priča.

Uzmimo da izjavu Marchaisa iz 1980. danas da netko od aktualnih političara, bio on socijaldemokrat, liberal ili demokršćanin. Istog trenutka bi dobio etiketu rasista, ksenofoba i neonacista. Desničara par excellence. Ali nekontrolirane, čak i kontrolirane migracije jesu način da se stvori rezervna vojska radnika, smanji cijena rada i ukinu radnička prava, što je izvorno zamisao vlasnika krupnog kapitala i njima privrženih desničarskih interesnih skupina.

Stoga su svi oni koji podržavaju, pomažu, organiziraju, financiraju i osobno sudjeluju u probijanju sigurnosnih kordona na moru i kopnu, kako bi osigurali protoke desetina i stotina tisuća ljudi sluge krupnog kapitala i uopće ih nije briga za sudbinu ljudi koji dolaze s područja šireg Bliskog istoka, sjevera i subsaharske Afrike, koja su najviše pogođena ratom i neimaštinom.

Prvo, da je ikome od tih velikih humanitaraca stalo do stotina tisuća unesrećenih, nikada ne bi podržali zločinačka ”Arapska proljeća”, rat protiv vlade u Siriji, svrgavanje Gaddafija koje je destabiliziralo Čad, Niger, Nigeriju, Centralnoafričku Republiku, Nigeriju, Mali i Sudan, odakle na libijske obale danas svaki dan dolaze desetine tisuća ljudi.

Isti ti ”ljevičari”, bilo da govorimo o strankama ili nevladinim udrugama, zdušno su podržali sve ratove, destabilizaciju i pljačku tih zemalja, čime su pod krinkom humanih ideja, čak i marksizma zapravo podržali najgore oblike klasičnog kolonijalizma, na štetu navedenih regija i zemalja, ali i na štetu vlastitog naroda.

Iako znamo da u Americi ne može postojati istinska ljevica, uzmimo nedavnu izjavu  stranka lidera američkih demokratskih socijalista, Bernija Sandersa, koji je u intervjuu Ezri Klein rekao nešto slično onome što je Marchais izjavio 1980.

Ezra Klein: Vi iz Demokratskih socijalista, naravno, imate internacionalni pristup stvarima. Na primjer, ako gledamo problem globalnog siromaštva, pretpostavljam da ćete zaključiti da Amerika treba značajno povećati razinu imigracije, možda se čak zauzeti za politiku punog otvaranja granica…

Bernie Sanders: Otvaranje granica? To je prijedlog desnice.

Ezra Klein: Ali to bi obogatilo mnoge siromašne ljude na svijetu…

Bernie Sanders: Da, ali to bi još više osiromašilo Amerikance. To bi bio kraj koncepta nacionalne države. Ako vjerujete u ideju nacionalne države, mislim da nam je primarna dužnost učiniti sve što je moguće kako bi pomogli ljudima u vlastitoj zemlji. Konzervativci, koji vladaju ovom zemljom, ne sanjati ništa drugo nego politiku otvorenih granica i da dovedu ljude koji su voljni raditi za 2 do 3 dolara po satu. Za njih bi bio dar s neba. Ja mislim na potpuno drugačiji način. Mislim da bismo trebali povećati plaće. Mislim da bismo trebali učiniti sve što je moguće da stvorimo milijune radnih mjesta za osobe koje su trenutno nezaposlene u Americi. Znate li stopu nezaposlenosti mladih u Sjedinjenim Državama danas? Ona je 33% za bijelce s diplomom, 36% za Hispanoamerikance i 51% za Afroamerikanace. Stvarno mislite da bismo trebali otvoriti granice i dovesti u zemlju mase jeftine radne snage? Ne mislite li da bi možda prvo trebali pokušati stvoriti radna mjesta za ove nezaposlene mlade? Mislim da s moralnog gledišta moramo raditi s ostatkom industrijaliziranog svijeta u rješavanju problema siromaštva u svijetu, a ne osiromašiti ljude u ovoj zemlji koja je problemima.”

Sanders se u ovoj izjavi posebno brine zbog nezaposlenosti mladih, koja u Americi varira od 31 do 51%, ovisno o njihovom porijeklu. No, isti problem imaju Italija, Grčka, Španjolska i druge zemlje koje također razara problem nezaposlenosti među mladima, ali su ove tri prve na udaru imigrantskog vala kojim upravljaju samoproglašene ”progresivne” nevladine udruge, političke stranke i pokreti. Svi ostali, kao što smo rekli, pripadaju ”taboru rasista i neonacista”.

No, treba pojasniti da je Sanders ”politiku punog otvaranja granica” nazvao ”desničarskim konceptom”, iako je on u biti koncept američke neoliberalne desnice.

Dakle, čuli smo stavove jednog od poznatih lidera europskih komunista iz 1980. i onog modernog čelnika američke ljevice, za kojega mnogi tvrde da bi, nakon predvidljivog neuspjeha u unutarnjoj i vanjskoj politici Donalda Trumpa, mogao postati budući stanar Bijele kuće.

U Europi danas, svi oni koji se usude razmišljati na ovaj način će biti proglašeni rasistima i ksenofobima, prije svega od onih koji se smatraju pravnim nasljednicima bivših komunističkih i socijalističkih partija.

S jedne strane je takav stav posljedica očigledne činjenice da je danas europska ljevica nesposobna da razvije bilo kakav konstruktivan stav o ovoj delikatnoj temi. I takva kakva jest, nesposobna i koja se odrekla temelja marksističke misli, što čini ta i takva europska ”ljevica”? Optužujući druge da su rasisti, ksenofobi, neonacisti i nacionalisti se ogrće plaštem antifašizma, samo kako bi prikrila totalnu nesposobnost i činjenicu da se odrekla svih svojih principa i vrijednosti. Naravno, ova mimikrija služi i da se sakrije potpuna podređenost američkom ”liberalizmu” i atlantizmu, koji su glavni i jedini krivci za iskorjenjivanja cijelih naroda i imigrantsku plimu koja je tome slijedila.

Usput, za kraj recimo da se, prema najnovijim podacima Ujedinjenih naroda u svoje domove u Siriji vratilo više od 600 000 izbjeglica. Njima je omogućeno da se vrate u svoje domove i naselja, koja su oslobođena nedavnom kampanjom vladinih snaga, koje su nakon oslobođenja Aleppa teroriste protjerali iz brojnih područja zemlje.

Sada su pripadnici ovih terorističkih islamističkih skupina, naoružani od strane zaljevskih monarhija i Zapada, također dio imigrantskog plimnog vala koji plavi Europu.

Jedino rješenje je da se europski političari odreknu servilnosti atlantističkim krugovima, da po postojećim zakonima kazni protuzakonito djelovanje takozvanih ”progresivnih” nevladinih udruga i da u kritičnom trenutku za europsku radničku klasu, i narode općenito, vrh ljevice i demokršćana preuzmu suverenističke frakcije. Iako se ovo čini teško ostvarivim scenarijem, ne treba gubiti nadu, a do tada se mora jasno reći tko je odgovoran za drame i sukobe na Bliskom istoku i Africi i koji su glavni uzroci migracijskih tokova.

Što se tiče same migracije, od straha da nas se proglasi fašistima i rasistima možemo odabrati i ne činiti ništa. No, ljudi će i dalje ginuti, vjerojatno će se pokrenuti i neki novi ratovi, a lažni ”ljevičari” u strankama i nevladinim udrugama, koji će te ratove podržati, vršit će pritisak na nacionalne vlade da ih primi u stotinama tisuća, što će oboriti cijenu rada i ukinuti ostatke ostataka radničkih prava,… ako je od njih išta i ostalo.

VIDEO – Govor Georgesa Marchaisa o imigraciji iz 1980. godine



logično