HNB je 21.siječnja 2015. g.uputila svoje priopćenje za javnost vezano za nagli rast tečaja švicarskog franka. Naslov priopćenja glasi „Neke činjenice o kreditima u švicarskim francima i nekim mogućnostima državne intervencije“. Kako se radi o priopćenju od Hrvatske narodne banke upućene upravo narodu po kojem se institucija i zove, uzeh si kao pripadnik naroda za obvezu to priopćenje i pročitati. Nakon pročitanog teksta moj opći dojam je da u priopćenju postoje elementi relativiziranja problematike, a možda i pokušaj zamjene uloga – banke su ugrožene, a ne narod!?! Uz tekst priloženi su i brojni grafikoni iz kojih se može štošta zaključiti i tumačiti, možda čak i na način koji je drugačiji od tumačenja u samom priopćenju. Ovisi čije interese zastupate. A iz tumačenja u priopćenju nije nemoguće stvoriti dojam kako je Hrvatska NARODNA banka zapravo Hrvatska BANKARSKA banka, jer se u dijelovima teksta ukazuje na problematiku navodnih gubitaka koje bi zadesile komercijalne banke. Kao da je narod za to briga. Kao da je izgubljena dobit isto što i poslovanje s gubitkom – što ide u prilog tezama iznesenim u jednom dijelu mog prethodnog teksta. Između ostalog u priopćenju postoji i osvrt na moguće mjere za rješavanje problema o kojima se priča u javnosti, u kojem su te mjere predstavljene kao u konačnici po građane pogubnije nego zadržavanje postojećeg stanja. Možda se varam, možda ne znam čitati tekst s razumijevanjem. Ali zato znam čitati grafove. Možda sam 'neuki' učo. Možda HNB štiti banke, a ne građane. Možda smo davno prešli granicu nakon koje je čovjek postao jeftina roba, jeftinija od hrpe papirića koje zovemo novcem. Zapravo papirnog novca je sve manje – postali smo manje vrijedni od nekakvih 'bodova' koje provjeravajući stanje računa gledamo na ekranima bankomata i računala.

Spomenuto priopćenje postaje posebno zanimljivo uzme li se u obzir Hrvatska udruga banaka (HUB) koja se uvrijeđeno požalila javnosti kako se donose odluke mimo njih. Dodajući kako, eto, neće ništa zamjerati premijeru što je fiksirao tečaj na godinu dana bez njihovog pristanka i kako su spremni dalje pregovarati. To shvaćam kao uglađeno i uljudno, ali i opasno upozorenje Vladi, državi pa i narodu, upućeno iz financijskih centara koji su vlasnici banaka u Hrvatskoj. Jer predstavnici HUBa pritisnuti su od strane uprava banaka u Hrvatskoj, koje su pak pritisnute od strane uprava stranih 'majčinskih' banaka koje su osjetile da bi hrvatska krava muzara mogla prestati davati mlijeko u dosadašnjim preobilnim količinama. Zato možemo očekivati čitavu salvu medijskih spinova (o ne opet, pa izbori su tek završili!) u obliku angažiranih novinskih tekstova, radijskih emisija, televizijskih nastupa – bit će to rafalna paljba u od strane banaka neograničeno financiranoj medijskoj kampanji za obranu nemoralno i nelogično visoke dobiti koju u Hrvatskoj ostvaruju. U tom kontekstu jedan od prvih spinova moglo bi biti i ovo priopćenje HNBa. A dnevni tisak već donosi tekstove i naslove u kojima se građane plaši kako će se rješavanje problema dužnika u švicarcima slomiti na svima. Radi se o taktici zavadi pa vladaj. Možda se i hoće slomiti, ali samo ako bi se išlo u smjeru obeštećenja banaka radi izgubljene (prekomjerne) dobiti. To pravo banke moraju ostvariti sudskim putem. Pri tome bi morale otvoriti karte i dokazati o kolikoj se izgubljenoj dobiti radi, što bi podrazumijevalo i dokazivanje da su zaista osigurale količinu švicarskih franaka u iznosu jednakom svim izdanim kreditima. A to bih volio vidjeti, makar i platio. U svakom slučaju otvorila se jedna nova fronta, banke protiv naroda, tj. banke protiv Vlade.

A da bi taj medijski rat mogao biti 'bratoubilački' pobrinuli su se domaći, ne iz Ivanine bajke, već naši domaći zagovaratelji samoprozvane 'wannabe' überdomoljubne koalicije koji ne podržavaju odluku o fiksiranju tečaja, isključivo u okviru njihove političke misije rušenja Vlade. Zato su se valjda odlučili ne pojaviti u Saboru. Tako im je naložilo njihovo domoljublje. Kao da ne žele razumjeti kako se radi o vatrogasnoj mjeri kojom se građanima pomoglo odmah i kroz vrijeme u kojom se treba iznaći trajno rješenje. Oslijepili su i oglušili od 'ratnih bubnjeva' i eksplozija njihovih medijskih spin-bombi u netom završenoj kampanji, još uvijek fokusirani na rušenje Vlade, a ne vide i ne čuju narod u kojeg se toliko kunu. (Pitanje je je li ih ikada bilo briga?) Možda se lakše mogu poistovjetiti s bankama koje uzimaju novce iz džepova građana i nose ga sebi preko granice (zašto mi to zvuči poznato)? Ipak je nagli porast kredita u švicarcima krenuo 2004. godine, zlatno doba ugovaranja takvih kredita bilo je u periodu od 2005. do 2009. godine, za vrijeme zna se čije Vlade. Npr. to se vidi iz grafova gore spomenutog priopćenja. Vremenska koincidencija vjerojatno je slučajna jer su takvi krediti plasirani diljem Europe, ali je suviše prigodna da je ne bih spomenuo.

Valja nam se osvijestiti i navijati, moliti se i nadati da će ova situacija sa švicarcima pokrenuti lavinu koja će u konačnici rezultirati pronalaskom rješenja za objektivno najveći razlog aktualnog stradanja u Hrvatskoj – većeg od ustaša, četnika i partizana kojih već desetljećima nema, većeg od Sanaderovog HDZa čiji donedavni drugovi, danas svi odreda pokošeni kolektivnom amnezijom, možda ponovno pripremaju crne vreće. Stradanje je to u kojem svi građani, a onda i naša država, jer država smo mi, kontinuirano osiromašujemo putem kanala kojima naši novci nepovratno odlaze u džepove državljana drugih zemalja. Naravno, riječ je o problemu valutne klauzule. A neke od Milanovićevih izjava krenule su u smjeru rješavanja tog problema. Zato ako već treba pritiskati Vladu i premijera, neka to bude u smislu neumornog zahtijevanja da ovih godinu dana fiksiranog tečaja ne prođe uzalud već da se zaista pronađe optimalni model ukidanja valutne klauzule.

Iskoristimo trenutak jer na tržištu novca trenutno su velika previranja s negativnim konotacijama za našu zemlju. Švicarski franak leti u nebesa spram svih valuta pa tako i eura, dolar je u odnosu na euro u posljednjih godinu dana ojačao za 15%, dakle euro slabi. Dodatno, Europska središnja banka najavljuje novu emisiju 1,100,000,000,000€ (tisuću i sto milijardi eura tj. 1,1 bilijun eura) svježe otisnutog novca čime će na međunarodnom tržištu novca euro dodatno oslabiti (ponuda će premašiti potražnju). A naša kuna usprkos tome što euru opada vrijednost i sama slabi prema euru, što upućuje da je kuna puno više oslabila nego što se to naoko čini. Tečaj kune zadnjih godinu dana opada, vjerojatno kontrolirano svjesnom odlukom HNBa, koja do jučer niti jednom u tih godinu dana nije intervenirala. A sada je bila prinuđena intervenirati jer nedavno klizanje tečaja nije bilo kontrolirano. Ukidanje valutne klauzule postat će nužnost, prije ili kasnije. Možda je sada pravi trenutak?