Je li moguće da Sjedinjene Države podržavaju, isto kao s Janukovičem u Ukrajini, prijevremeno micanje sadašnje hrvatske vlasti? Tko kaže da je nova predsjednica uopće istupala sa ustavno-pravne pozicije kada je zatražila ostavku Zorana Milanovića?




Nakon što je Kolinda Grabar-Kitarović zatražila ostavku od Zorana Milanovića, oglasili su se pravni znalci i ocijenili da to nije ni u najdaljoj vezi s predsjedničinim ustavnim ovlastima. Ukratko, to što je napravila, rekli su između redaka, politički je nedotupavo, ako ne i glupo. Ali, je li baš tako? Tko kaže da je nova predsjednica uopće istupila sa ustavno-pravne pozicije, a ne neke druge, da ne bude vamte-tamte odmah ću reći koje. Grabar-Kitarović je bazično, kako se to kaže, "američki čovjek", što proizlazi već iz funkcije koju je donedavno obavljala u NATO-u, a zatimse i dodatno potrudila da to podvuče.


U izbornoj kampanji inzistentno je naglašavala da Hrvatska pripada evro-atlantskim integracijama (kao da to i bez nje ne znamo), a ne regiji (kao da se to isključuje s prvim). I onda je to dalje razvijala, otišavši dotle da je amerikanizirala kampanju (donatorske večere), a zatim i predsjednički ured. Zaposlenici ureda, uključujući nju samu, bavit će se periodično dobrotvornim radom, a najavljena je, pa srećom povučena, i monumentalno blesava ideja da će se posjeti građana predsjednici naplaćivati, jer se tako, vidi bogati, radi i u Bijeloj kući. Bit će takvih stvari sasvim sigurno i ubuduće, pa će biti prilike i reći još koju o tome, a sada pogledajmo što zapravo znači biti, osim spomenutih trica i kučina, američki čovjek.

Zadržat ću se na onome što se danas pod time podrazumijeva, jer u različitim vremenima to nije značilo uvijek isto. Američki čovjek to je – u rasponu od rušenja državnih vlasti prije nekoliko godina na sjeveru Afrike, preko istih događaja nešto kasnije na Bliskom istoku, do najnovijih u Ukrajini – čovjek kojeg jako svrbe prsti. A svrbe ga jer ih stalno drži na okidaču velikih i orkestriranih političkih prevrata kojim će se promovirati i unapređivati sveti američki državni interes. U čemu bi u našem hrvatskom slučaju bio taj interes i kako ga naša Kolinda misli braniti? To je sasvim jasno. Ona je pobijedila na izborima uz flourescentno istaknutu tezu svoje stranke, koju nijednom nije osporila, da su Hrvatskom ovladali "Jugoslaveni", a ta strašna optužba može značiti samo jedno.



Otvoreno se stavlja na znanje da su dvije strane na zajedničkom zadatku,<br /><br />
<br /> a vidi se i podjela posla, u kojoj šatoraši obavljaju grube rušilačke<br /><br />
<br />radove, a Kitarović daje politički softver u obliku sugestije da<br /><br />
<br />promjene koje se valjaju Savskom imaju američku podršku. (ytb-prtsc)&lt;br&gt; Otvoreno se stavlja na znanje da su dvije strane na zajedničkom zadatku, a vidi se i podjela posla, u kojoj šatoraši obavljaju grube rušilačke radove, a Kitarović daje politički softver u obliku sugestije da promjene koje se valjaju Savskom imaju američku podršku. (ytb-prtsc)




Da su se ovdje poluga vlasti dokopali opasni ljudi koji dovode u pitanje raspad Jugoslavije početkom devedesetih, a poznato je da se taj raspad mogao dogoditi samo ako su Amerikanci to odobrili, ili barem prešutno prihvatili. I što sad? Pa ne treba valjda crtati, mora se ukloniti subverzivne tipove koji dovode u pitanje taj od Amerike amenovani yu-rasplet, ako treba i prije parlamentarnih izbora za godinu dana, koje će ti tipovi ionako sigurno izgubiti. Sada postaje napeto. Da li je moguće da Sjedinjene Države podržavaju, isto kao s Janukovičem u Ukrajini, prijevremeno micanje sadašnje hrvatske vlasti? Ne, tu ne bi smjelo biti nikakve usporedbe. Pa, Milanovićeva vlada, isto kao do jučer i Ivo Josipović, potpuno je odana Washingtonu i Bruxellesu, kao što je uostalom odan i Tomislav Karamarko. A kakvog smisla ima micati jednog odanog da bi ga se zamijenilo drugim?

Ali, tu treba imati na umu dvije stvari. Prva je sada već ozloglašena američka minusinteligencija, vidljiva u spomenutom rasponu od Afrike do Ukrajine, da se ruše relativno pristojne sekularne vlasti, koje zatim zamjenjuju islamistički i drugi ekstremistički režimi, i to, avaj, često izrazito antiamerički orijentirani. Drugo je da je poslušnost izrazito poželjna u američkom savezničkom taboru, ali je još poželjnija veća poslušnost, tako da ondje traje stalno natjecanje između klimoglavih i još klimoglavijih. To smo ovih dana vidjeli i kod nas kada je američki ambasador u Zagrebu Merten oštro ukorio, zapravo opatrnuo, Hrvatsku zbog odlaska na gospodarski forum u Moskvi, a Karamarko se odmah, lupivši petama, s time složio. Amerikancima se to sigurno jako svidjelo, jer su zbog najnovijih napetosti s Rusijom ponovno zajahali staru, izraubovanu kljusinu antikomunizma, a zna se da je kod Karamarka toga koliko hoćeš.


Sve ovo ne treba shvatiti tako da su SAD odlučile, barem ne zasad, zaigrati na kartu HDZ-a, premda im je očito bliži srcu, ali ne znači da im se Karamarkova stranka neće gurati u krilo i širiti famu da je takav izbor napravljen. I zato sada u Hrvatskoj gledamo prizore koji neodoljivo podsjećaju na nešto što se već prije drugdje dogodilo, a to se najbolje vidi na primjeru šatoraša u Savskoj 66. Iako im pronicljivost nije jača strana, to su uočili i srednjestrujaški mediji pa njihov protest nazivaju hrvatskim Majdanom, čime se jasno sugerira što oni hoće. Hoće, jasno, dolazak HDZ-a na vlast, što su otvorenim drukanjem za Grabar-Kitarović na nedavnim izborima djelomično već ostvarili, ali krajnji i glavni cilj je pobjeda na parlamentarnim izborima, a stvara se atmosfera smjene vlasti i bez izbora.

O tome, uostalom, govori i ovaj zahtjev nove predsjednice da Milanović podnese ostavku, a ona je sa šatorašima u tako bliskim, umalo pa romantičnim odnosima, da ih je posjetila odmah nakon izborne pobjede, pa zatim i odmah nakon inauguracije. Dakle, otvoreno se stavlja na znanje da su dvije strane na zajedničkom zadatku, a vidi se i podjela posla, u kojoj šatoraši obavljaju grube rušilačke radove, a Kitarović daje politički softver u obliku sugestije da promjene koje se valjaju Savskom imaju američku podršku. Naravno, ona ne može to javno i otvoreno reći, jer ni Amerikanci kada daju takvu podršku ne stavljaju to na velika zvona, a i antriprosvjedi protiv šatoraša koji su se u međuvremenu dogodili sigurno su djelovali kao kočnica tome.

S druge strane, baš su ti antiprosvjedi neočekivano upalili svjetlo koje čini vidljivijim ono o čemu ovdje govorim. Đuro Glogoški, jedan od vođa šatoraša, požalio se što su antprosvjednici digli glas protiv njih, "veterana NATO-a", a to je prvi put da se ovi neizmjerno veliki domoljubi, takoreći domoljupčine, predstavljaju kao pripadnici jedne strane vojne formacije. Ali, zapravo je stvar sasvim logična i po "peesu". Jer, ako je nova hrvatska predsjednica, koja je i vrhovni vojni zapovjednik, američki čovjek, što bi drugo bila njena vojska nego američka?!

h-alter