Jedna slatka tema


Možda pogodite gdje je ovo lijepo „žuto“ drvo?!

S ljetom ćemo se pozdraviti ovaj vikend, kažu i vremenski, što većini nas i nije baš nešto milo. Lijepo je bilo uživati ovih dana u ljetnim temperaturama, dobro se pokriti po noći uz otvoren prozor i iznenaditi se kako rano padne noć. Naravno, nije rano, već je neobično toplo pa se čini rano.

Danas vam želim pisati o jednom posebnom dječaku, dečkiću s puno talenata. Sin je moje prijateljice, pa iako je dugi sin također više nego uzoran i pametan, iako imam još prijatelja koji imaju ( i sama ), dobru, talentiranu čak i nagrađivanu djecu, napisat ću vam nešto o jednom trinaestogodišnjaku. Uvijek je bio radoznalo i s prstićima spretno dijete. Napraviti origami, aranžman ili slično, to mu je bilo čas posla. Slikati zna da se za slike otima! Većina zna da je motorika kod tako male djece nešto lošija nego kasnije.

Zatim se prije tri godine desio šok. Nešto što je „za nikome ne poželjeti“. Pao je u šok, a u bolnici se ispostavilo da je dijabetes 1. O tome kako, samo znam da je od viroze neki virus mutirao i napravio to što je napravio. Kako tijelo više ne proizvodi inzulin, mora ga pet puta dnevno „ubosti“. Znači sam sebi, s deset godina. Tako cijeli život. Bockanja za kontrolu šećera vam neću spominjati. Poslije su, prije cca godinu dana, kupili i kupuju mali senzor, koji očitava šećer i stavlja se svaka tri tjedna.  Naravno, „bode“ se opet za davanje inzulina. Senzor ne plaća naše zdravstveno, kupuje se u inozemstvu. Tu dolazimo do prve kvake. Iako su u pitanju djeca ( na žalost ima ih još puno  i još manjih), iako je to nešto sa čime se živi cijeli život, muke bockanja su kod nas još normalna stvar.

Ne u Zagrebu, to je i u ovome država za sebe. Kako naša bolnica nema dječjeg endokrinologa za dijabetes, tako se i po doznake ide u Osijek(!?), a o tim pumpicama koje olakšavaju život, da ne pričamo. U Zagrebu je teško i dobiti tu mogućnost, a bezbroj problema i pitanja koji bi nastali, nije tako lako riješiti. Uglavnom, oni se snalaze, on je to jako dobro prihvatio, jedino što voli jesti, a mora se sve mjeriti i kontrolirati.

A tim svim mukama, on se dao u kuhanje i posebno u pripremanje slastica. U početku, prije dvije tri godine, ponekad me ponešto i pitao, ali tako se dobro snalazi i sam, da samo iznenađuje. Odličan je učenik, trenira košarku, svira gitaru, druži se sa vršnjacima i pravi izvrsne torte i kolače. Toliko to voli, da već sada želi ići za slastičara i u srednju, ali ne u Brodu, već u Opatiju ili Zagreb. Mali genijalac! Voli i ukrašavati, a njegovi Macarons ( makroni ), su me potakli da napišem ovu kolumnu o njemu.

Jer on bi najmanje trebao jesti slatko, smije malo, ali tada se mora odreći puno toga drugoga. Ipak, želja mu je raditi nešto u čemu uživa, a što često ne bi smio ni probati.
Kako život pred nas stavlja iskušenja i daje snagu boriti se s njima ili protiv njih. Sami biramo način. Baš me zanima da li naše školstvo daje mogućnost da djeca u ovakvim slučajevima mogu upisati školu koju žele. Jer će on, ako i završi neku drugu školu, opet nekad upisati to kasnije, neku akademiju ili doškolovanje. Samo, čemu djetetu otežavati put? Zar mu život nije već bacio klipove  pod noge?


Zato će moj mladi prijatelj uskoro nadmašiti mnoge sa svojim kreacijama, a ja sam sretna što ih smijem probati među prvima. Drago mi je što ima djece što znaju što žele, vole nešto čemu se žele posvetiti i maštaju o sreći u nekom poslu i zanimanju. To je čista pozitiva.
Takvih je primjera još puno, sigurna sam, ali o njima treba i progovoriti. Žalosti me što nas sve tjeraju da odlazimo, jer bi on svagdje imao tu pumpicu, na zapadu za njih imaju prilagođenu užinu, medicinsko osoblje u školi ( i mi smo imali medicinsku sestru u školi prije!), sva putovanja i izleti, sve se organizira da i oni mogu učestvovati. Jednom su njemu rekli da ne mora ići na neki izlet, jer je mama pitala kako će on, zbog kontrole šećera i obroka. To je njima normalno.

TO su razlozi što nam ne valja.

Svi ste pročitali da najviše izdvajamo za crkvu, najmanje za djecu u cijeloj EU! A kao plačemo da nema djece! Bitno je da predsjednica zna da će se sa vojskom u Pločama natalitet popraviti. Zbog tako ogavnih izjava će ljudi iz Ploča otići!
Uglavnom, dok smo tu, moramo se boriti za ovakve male heroje!

Uz to da vas obavijestim, da su roditelji djece oboljele od dijabetesa osnovali udrugu „Brodski slatkiši“, pa ako imate mogućnosti da im donirate malo novčića za rad, bili bi vam sigurno zahvalni. Jer duge udruge se druže, djeci organiziraju vikend radionice i ljetovanja prilagođena njima, gdje imaju i edukacije, pa da ih što prije stignu.
Nadam se da će što prije dobiti specijalistu pa da mogu dobiti pumpice i puno lagodnije živjeti.

Zapečene i punjene okrugle tikvice


Izgledaju dekorativno a uz to su i ukusne!

Jednostavno.

SASTOJCI:

4 okrugle tikvice

sirove kobasice za prženje, oko 1 kg ali morate ocijeniti po tikvicama

1 crveni luk

papar, sol, malo crvene mljevene paprike ako je kobasica bez nje

peršinov list

timjan ili origano po želji

malo ulja

ribani tvrdi sir, parmezan ili sl.

PRIPREMA:

Operite tikvice pa im odrežite gornji dio da imate poklopac. Žlicom izvadite meso tikve i odstranite koštice a meso nasjeckajte sitno. Na malo ulja pržite kockice crvenog luka, kada porumene dodajte meso koje ste izvadili iz kobasica. Kada malo porumeni i raspe se, dodajte meso tikvice i začine. Pirjajte nekoliko minuta. Punite tikvice da su dobro pune, poklopite pa pecite u zagrijanoj pećnici na 200°c oko pola sata. Pred kraj dignite poklopce, pospite ribanim sirom i poklopite pa dopecite do kraja. Servirajte uz salatu i dobru krišku svježeg kruha.

Karamelizirani kolač s jabukama


Sočni kolač s jabukama. Probajte i obradujte obitelj i prijatelje.Srednje zahtijevno.

SASTOJCI:

600g srednje velikih jabuka

sok 1 limuna

3 jaja

175g+100g šećera

175ml ulja

175g brašna

1 1/2 žličice praška za pecivo

1 žlica praška puding od vanilije

50g vrhnja ili mlijeka

3-4 žlica marmelade od marelica

1 žlica šećera u prahu

PRIPREMA:

Jabuke oguliti, izrezati na šnite, politi sokom limuna. Jaja i 175g šećera pjenasto umiješati, dodavati po malo ulje. Brašno, prašak za pecivo pomiješati i umiješati u masu.

Maslac otopiti. 100g šećera karamelizirati i dodati maslac, miještati dok karamel ne postane gust. Kalup promjera 26 cm obložiti papirom za pečenje. Karamel jednolično razmazati po dnu, na to gusto poslagati jabuke u krug i utisnuti ih u karamel.
Preko jabuka uliti i pažljivo poravnati tijesto. Peći 45 minuta u ugrijanoj pećnici na 175°C. Ostaviti kolač da se kratko ohladi, zatim pažljivo okrenuti na rešetku i skinuti papir za pečenje, zagrijati  marmeladu i premazati jabuke.

Kolač posuti sa šećerom u prahu.