Šestog lipnja održat će se u Slavonskom Brodu SF konvencija Marsonikon. Tim povodom SBPeriskop će objaviti nekoliko intervjua s pokretačima/začetnicima/organizatorima Marsonikona i gostima. Prvi intervju dao nam je Ratko Martinović, a danas razgovaramo s Ivanom Lutzom. Profesor je fizike i pisac. Do sada je objavio znatan broj kratkih priča i dva romana: Trenutno piše roman „Samo igraj!“ koji će objaviti izdavačka kuća Hangar 7. Knjiga Zovite ju Zemlja upravo je prevedena na engleski i sada slijedi marketinški napor da se prepozna u cijelom svijetu. Zadnje što je radio je novela Prozori suterena, koju čitatelji mogu pročitati u idućem broju Marsonica, a koji će izaći na sam dan održavanja konvencije, te hrvatski članak za Svjetsku enciklopediju znanstvene fantastike. Podsjećamo čitatelje na intervju koji je Lutz, zajedno sa Sundaćem, dao za SBPeriskop koji možete pročitati OVDJE.

 

Zaredali su se intervjui s tobom, i u duetu s Gordanom Sundaćem – s povodom, kako se to uobičajeno kaže. „Otkrili“ su vas brodski novinari kao temu koja se razlikuje od uobičajenih crnih vjestonosnih priča. Smatraš li da je pojačan interes za ono što radiš dio male pobjede kulture nad crnom kronikom? Da li ovakvi razgovori pridonose trajnoj popularizaciji književnosti, znastvene fantastike ili se radi tek o kratkom nadglasavanju žamora koji nastaje od nadvikivanja primitivaca o dnevnopolitičkom?

U glavi mi je rečenica koju smo Ratko i ja govorili prije dvije godine: Slavonski Brod - grad kulture! Da bismo svi zajedno došli do toga moramo zasukati rukave i svojim primjerom pokazati mladima da je cool biti kulturan, načitan i elokventan. Pokušavamo vratiti te riječi u svakodnevnu upotrebu, ali to ne možemo samo mi, političke strukture su dosta važne u cijeloj priči, društvo mora disati s kulturom; a kada tisuću puta ponovite „Grad kulture“, e onda će i mladi i stari početi vjerovati u to i tjerati Slavonski Brod prema onome čemu svi stremimo.
Pojačan interes novinara je normalan u zadnje vrijeme, jer smo dosta aktivni i radimo, valjda, dobre stvari, pozitivne bez fige u džepu i nekakve gramzivosti svojstvene za vremena u kojima živimo. Ono pozitivno je i to što se za nas zna u cijeloj Hrvatskoj i okolnim zemljama, a radimo žustro na tome da se o Slavonskom Brodu pročuje i van država bivše Jugoslavije i van Europe.

Što je danas Marsonikon? Koliko je evoluirala ideja i njena realizacija? Usporedi prvi i posljednji? Podsjeti nas na program Marsonikona. Što izistkuje cijela organizacija?

Marsonikon raste iz godine u godinu, ali za nešto puno ozbiljnije trebamo imati i veći budžet. Naime, želja nam je ugostiti strane pisce i brodskoj, ali i regionalnoj publici dati mogućnost upoznavanja nekih od svjetski poznatih pisaca, no za takvo nešto trebamo znatno više novca. Teško je nekome platiti putne troškove iz Amerike, Engleske ili Japana, ali radimo na tome da prerastemo u međunarodni događaj vrijedan pažnje. Slavonski Brod ima odličan geostrateški položaj pa nam je i želja ujediniti tržišta (barem za one zemlje u kojima nije potreban prijevod), jer samo Hrvatsko tržište je premalo za bilo kakvu ozbiljniju nakladu. Bio bi to i veliki turistički događaj, pa zapravo, čekamo da se potencijal prepozna i od strane institucija. U protivnom, sav entuzijazam će izgorjeti i umrijeti s nama. U budućnosti ćemo produžiti konvenciju barem za još jedan dan, uvesti nagrade, itd... No lova, lova, lova... bez toga nema ni većeg, boljeg i raznovrsnijeg Marsonikona. Novci se daju za svašta, pa mislimo da bi se ulaganjem u kulturu počeo graditi neki novi Slavonski Brod, otvoren prema Europi i Svijetu. Želimo napraviti malu oazu književnosti. Tvrđava je idealna za takvo što; KKD IBM također, uz malo volje ovo može prerasti u nešto prekrasno. Ah, snovi :)

Cijela organizacija je užasno puno posla na nas nekoliko. Podsjećam da svi uključeni rade na volonterskoj bazi i nitko nije plaćen za svoj trud; čak naprotiv, uvijek na konvencijama dajemo i ponešto kuna iz vlastitih džepova. Financijski pomažu nam Županija i Slavonski Brod i ti su novci jedva dovoljni za sve troškove organizacije. Budući planiramo velike stvari, morat ćemo uključiti i Ministarstvo kulture u narednim godinama, jer ovo što radimo je za cijelu Hrvatsku, a samo je plus što se sve odigrava u našem gradu.

Što očekuješ na ovogodišnjoj SF konvenciji? Hoće li se ubuduće mijenjati samo teme ili ćete se prikloniti pravilima spektakla, a što bi donijelo gledanost, slušanost, možda i novce?

Očekujem odlična predavanja Alaksandra Žiljka i Kreše Mišaka, to je dovoljno i zagarantirano da privuče određen broj ljudi. Također pripremamo dosta nagrada, kviz, bit će pozamašan broj izdavača i knjiga, stripova...
Vjerujem da će svatko pronaći nešto za sebe. Ove godine Klub iz Osijeka prezentirat će igranje on board igara koje će zainteresirati i mlađu publiku. Zapravo treba doći i vidjeti kako će sve to izgledati, družiti se i naučiti ponešto, a za koju godinu i osobno se uključiti u Marsonikon. To je i krajnji cilj - zainteresirati ljude za književnost, strip, film i pokazati im da se može i u Slavonskom Brodu kvalitetno raditi na promoviranju istih.

Misliš li da je broj publike koja prati i voli znastvenu fantastiku limitirajući faktor za „širenje polja borbe“?

Osobno ne pišem samo znanstvenu fantastiku, niti ju isključivo čitam. Najviše je volim, to zasigurno, jer me opušta i odvodi na mjesta gdje se mogu odmoriti od napornog radnog dana i svih životnih problema. Inače, čitam sve, a SF je tek mali postotak onoga što sam pročitao. Tako da moja publika nije samo ona koja čita SF. Boriti se moramo svakim danom i protiv nekulture, i protiv krivih vrijednosti, i protiv omalovažavanja, i protiv predrasuda, i protiv netolerancije...

Koga od domaćih i gostiju posjetitelji predavanja na Marsonikonu moraju obvezno čuti kao neponovljivu atrakciju? Ne moraš reči pred svima, šapni meni samo za sbperiskop.

Bit će zanimljivo poslušati Gažu o robotima na filmu i Ratka o Transhumanizmu, naravno i naše glavne goste Žiljka, i Mišaka. No, ono najzanimljivije mislim da će biti predstavljanje mladih autora koji su svoje prve uratke predstavili u Marsonicu (u ovom slučaju radi se o autorima iz Slavonskog broda, Zadra, Zagreba i Đakova) i predstavljanje novog Marsonica koji je sigurno jedna od najboljih zbirki na ovim prostorima - zapravo u ovakvom obliku izlaska dva puta godišnja nema slične. Što također govori o našoj angažiranosti tijekom cijele godine, a ne samo za konvenciju. Marsonikon je samo kruna našeg rada.

Zovite Zemlju

Tvoj roman „Zovite ju Zemlja“ je preveden na engleski (Call it Earth). Što očekuješ od tog novog oblika upoznavanja publike s romanom? Kako će to ići?

Promocija vani nije ni počela, a na Amazonu se knjiga već prodaje svakim danom nekoliko komada, što je za mene super iznenađujuće. Čekam samo da netko vani i pročita knjigu pa da se priča zavrti. Vjerujem u roman kao i tisuću ljudi koji su pročitali „Zemlju“. (Cijela naklada je rasprodana, a kako je roman završio i na torentima, te koliko sam vidio na nekim takvim sajtovima s vrlo visokim postotkom downloada), mislim da nema razloga vjerovati suprotno. Nevjerojatno dobro je primljena kod čitatelja, a kvalitetne recenzije idu tomu u prilog. Naravno, ne bi Hrvatska bila Hrvatska da nema onih koji govore da knjiga ne valja, no, ljudi sve oproste, ali uspjeh ne, pa mi je to zapravo i poticaj za dalje i signal da sam na dobrom putu. A ima ona stara naša izreka s konjem i prašinom, zar ne?

Planovi? Zna se da ti i Gordan idete dalje. Molim te kratko, jer kad bi ih sve nabrojao...

Mislim da je Woddy Allen rekao: „Ako želite nasmijati Boga samo mu recite za svoje planove!“ :)
Planiramo puno toga. Prije svega moram završiti roman za koji sam potpisao ugovor, kreće promoviranje Call It Earth po svijetu i marketinška angažiranost na svim stranama, također s Gordanom sam napravo 66,66% posla u pisanju trilogije Teslin Teorem za koji vlada, već sada, popriličan interes (vjerojatno ima veze i to što je Gordan Teslin pranećak). Nadalje, već je dogovoreno pisanje romana u kolaboraciji s jednim autorom, te sinopsisi za nastavak Zovite ju Zemlja. Kao i u svemu treba raditi, raditi, raditi i gledati svoja posla. Dobra knjiga naći će svoju publiku, dobar čovjek svoj mir, a svi oni loši ljudi koji minimiziraju nečije napore izdaleka, naći će barem neku pogrešku. Budući sam veliki poklonik filma, ima ona da na svijetu postoji dvije vrste ljudi: oni koji stvaraju, i oni koji traže pogreške u stvorenom. Kome pripadamo, uvelike ovisi o našim sposobnostima, strahovima, odgoju i znanju.